Biden Signs Executive Order to Make Transgender Surgery Free for Military on Taxpayer Dime

Američke vojničine spremne odgovoriti na svaku ugrozu Kine i Rusije

Joe Biden signed an executive order this week that makes transgender surgery free for the military. From now on US taxpayers will pay for the medical procedures and surgery for transgender candidates.

The operation is not cheap and can add up to $200,000 per patient. No doubt, this will drive more trans men and women into the military. It’s not clear how this helps the military. But, whatever.

Young men are giving up on sex to play video games, study finds

Researchers used regressive analysis to try to understand why today's youngsters are spurning casual encounters

Young men are giving up sex to play video games, a study has found. The US-based research found that computer gaming by men in their early 20s explained a quarter of the decline in their propensity to have casual sex.

The size of the decline was on a par with the current young generation’s growing distaste for drinking as an explanation as to why casual sex is becoming less common among people in their 20s, according to the study of 2,000 young men and women aged 20 to 24.

The researchers from the State University of New York and Rutgers University used regressive analysis to try to understand why today’s youngsters are spurning casual sex.

According to studies the proportion who say they have not had a non-romantic sexual encounter in the past year has risen from 11.7 per cent to 15.2 per cent.

For men aged 18 to 24, it rose from 18.9 per cent to 30.9 per cent.

For women, the biggest factor explaining the decline in their casual sex lives was drinking, which accounted for a quarter of the drop. According to the researchers, no other factor stood out or was statistically significant.

For the men, however, of the key aspects of their lives which appeared to be having an effect, the largest was drinking followed by gaming.

Ten per cent was accounted for by the fact that they were still living with their parents.

The researchers, however, found there was "no evidence that trends in young adults’ economic circumstances, internet use, or television watching explain the recent decline in casual sexual activity".

The reasons for the decline has been exercising academics.

Prof Simon Forrest, of the Institute for Health and Society at Newcastle University, said many young people tended to form long-term partnerships later in life, with people not settling down until their 30s.

"This is something that’s definitely changed a lot in the last 50 years," he said.

Young people also remaining dependent on their families, both financially and in terms of living at home, might be a factor.

"I think this clearly has an impact on the kinds of relationships young people form because that lack of independence can be quite important," he said.

He also pointed to what he calls the 'pornographisation' of society, in which the greater access to explicit pornography online might be affecting sexual relationships.

For example, young people might be concerned about the objectifaction of their bodies, about increasing negative attitudes towards women, and they might even be having fewer sexual encounters because they're spending more time with pornography.

Ispovijest novinara koji se izjašnjavao homoseksualcem: ‘Taj način života jamči bol i nesreću’


Milo Yiannopoulos, 36-godišnji britanski politički komentator i novinar poznat po svojim konzervativnim stajalištima proglasio se “ex-homoseksualcem”, rekao je u intervjuu za LifeSite.

Iako se nekad izjašnjavao kao homoseksualac, i prije se zbog svojih konzervativnih stavova nalazio na meti kritika, no sada kada je posvećen vjeri, očekuje još više osuda od lijevo-liberalnih udruga i zajednice.

“Izludio sam liberale kada su vidjeli zgodnog, karizmatičnog, inteligentnog homoseksualca koji nemilosrdno slavi konzervativne principe”, kazao je Yiannopoulos.

Prije dvije godine, američki katolički autor Michael Voris izazvao je Yiannopoulosa da živi čedno, Yiannopoulos je pristao i ponizno priznao svoju ljudsku slabost.

LifeSite podsjetio je Yiannopoulosa na objavu na stranici društvene mreže Parler koja prikazuje članove pokreta CHANGED s natpisom: „Pogledajte ove prekrasne duše, riješene svojih demona i izliječene od njihovih grešnih poriva. Ne možete li reći da su spašeni?”

Upitan može li sada dodati svoju sliku na njihovu, rekao je: “Ne, i pretpostavljam da nikada neću biti dovoljno hrabar da to proglasim prošlošću. Tretiram to kao ovisnost. Nikad ne prestaješ biti alkoholičar.”

Yiannopoulos je dodao da bi „tijekom sljedećeg desetljeća želio pomoći u rehabilitaciji onoga što mediji nazivaju ‘konverzijskom terapijom’“.

“To djeluje, iako ne za sve. Što se tiče mojih ostalih težnji i planova, oni nisu promijenjeni, pobačaj sam uvijek smatrao najvećim moralnim užasom ljudske povijesti. I dalje ću to ponavljati – čak i glasnije nego prije.”

Govorio je o promjeni svog života. U intervjuu za LifeSiteNews, Yiannopoulos je izjavio da je njegov “suprug” – “degradiran u člana kućanstva”.

“Moj vlastiti život dramatično se promijenio. U posljednjih 250 dana samo sam se jednom poskliznuo, što je puno bolje nego što sam predviđao.”

Iako je živio kao homoseksualac, opisao je da je to “način života koji jamči bol i nesreću”.

Yiannopoulos je 2017. ponovio svoje uvjerenje da je homoseksualnost grijeh i osudio one (uključujući svećenstvo) koji su željeli “promijeniti crkvenu dogmu po tom pitanju.”

Yiannopoulos je nekad radio kao urednik na web stranici Breitbart.

Crnog supruga je degradirao u batlera.

Bravo Evropa i Belgija , dobili ste šta ste tražili , crnački krimosi i beli levičari vam ruše državu zbog kriminalaca..

https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/neredi-u-liegeu-uhicenje-tamnopute-zene-izazvalo-masovne-tucnjave-9-policajaca-u-bolnici-15057699



Belgijski BLM se pobunio i krenuo da ruši sa levičarima zbog ovoga.

Slavićemo mi naše zemlje i naše nacije više nego ikada ranije , a i očekujmo i povratak naših gastabajtera vrlo brzo.

Crnaca u Njemačkoj,Austriji i Švicarskoj ima izrazito malo,neće se to tamo baš primiti,jedino će se to ukorijeniti u Anglosaksonaca (zapravo je već počelo).

Pokušali su i u Francuskoj napraviti dreku oko toga,ali začudo bez uspjeha,a i njihova ministrica obrazovanja je rekla kako je sve to uvezeno iz Amerike,i
govori istinu...

I sve te gluposti oko rase,roda,bjelačke krivnje su smišljene u anglosaksonskoj kuhinji,nije to kontinentalnoeuropska priča.

U pravu si , samo tu više nisu bitni crnci već levičari koji će iskoristiti svako tzv.kršenje prava manjina(crnaca,muslimana,gejeva,žena,..) da podrivaju i ruše sistem koji je za njih u samoj suštini opresivan spram spomenutih.

Nadam se da si u pravu i da kontinentalci neće dozvoliti to ludilo , ali ja nisam optimista jer kontinentalici imaju hrabrosti oni bi davno rešili stvari.

Ja kad sam video da u jednoj maloj Hrvatskoj na HRT-u ona Jelena Veljača kaže Stankoviću da je on bijeli heteroseksualni muškarac na priviliegovanoj poziciji onda nek ide sve u p.m.
Kod nas u Srbiji imamo #metoo gde hapse i osuđuju na osnovu jebene izjave a ne dokaza.
Hoću reći kad i kod nas postoji problem tih idiota šta reći onda za zapadne zemlje na kontinentu gde ih muslimani dižu u vazduh i rešetaju puškama a gomila političara i masa "natifašista2 ih brani?!

Dodao bih da mi se uzimanje Sjedinjenih Država za uzor, nakon Trumpa i pustošenja koje je proizvela „kultura otkazivanja“ na kampusima, čini jednako lucidnim kao i prihvaćanje komunizma nakon pada Berlinskog zida 1989. godine. Iako Joeu Bidenu želimo puno sreće, Amerika se danas suprotstavlja Europi ne kao primjer koji treba slijediti, već kao primjer neuspjeha kojeg ne smijemo ponoviti.

Kad ti Mirna Zidarić na HRT sportu drži moralnu prodiku o BLM i "rasizmu" onda se samo nadaj kako to neće primiti traga. Ja sam u svom kvartu našao na BLM zašarano od nekih blesavih tinejdžerica. Jer su šarale i dosta toga drugog. Životne probleme o dečkima, Instagram tijelima i BLM... Naravno da sam nožem to sastrugao ali ipak...

Nijemci su preparirani, Šveđani su možda i najgori...ne znam baš da je to samo Anglo priča.

Od njih izvire ali njihove brabonjke gutaju kao bombone mnogi...

Ali znaš čega se bojim?

Da EU krene svojim putem,raziđe se s Amerikom,a da Ujak Sam za osvetu preko svojih trabanata zapali pravu SJW-BLM obojenu revoluciju po Europi.

Istok (točnije Poljska) samo tu igra ulogu korisnih budala.Da nema Rusije,brzo bi oni postali "papskiji od pape" što se tiče SJW spike.

Rasizam u nogometu? Samo su dva crnoputa trenera u ligama petice!

– Ne postoji jednakost u davanju prilika među trenerima. Brojke govore same za sebe. U današnjem nogometu nema afroameričkog trenera koji ima jaku poziciju...

Proslavljeni nizozemski nogometaš Clarence Seedorf (44) ovih je dana poručio da ne može pronaći trenerski posao zbog boje kože.

– Ne postoji jednakost u davanju prilika među trenerima. Brojke govore same za sebe. U današnjem nogometu nema afroameričkog trenera koji ima jaku poziciju... Prihvaćao sam sve vrste ponuda kako bih dokazao vrijednost. Riskirao sam jer nije bilo puno ponuda i znamo zašto. Vrata moraju biti otvorena svima bez obzira na to odakle ste i kako izgledate. Najvažnije je jeste li sposobni za nešto ili ne – rekao je nekadašnji veznjak Ajaxa, Intera, Real Madrida i Milana koji trenutačno nema posao.

Inače, malo je onih, ako takvi uopće i postoje, koji ne znaju tko je Seedorf. Nekada sjajni nogometaš, trenersku karijeru započeo je u Milanu prije sedam godina. Vodio je i Shenzhen, Deportivo La Coruñu i reprezentaciju Kameruna, no do neke važnije pozicije u trenerskom poslu, kaže, ne može se probiti. Zato smo se zapitali ima li on stvarno pravo kada kaže da zbog boje kože ne može naći posao?

Nažalost, statistika ne laže, crnoputih trenera u najjačim ligama europskog nogometa uvijek je bilo na kapaljku, a sada su samo dva. U međuvremenu, broj afričkih i(li) crnih igrača na nogometnim terenima Starog kontinenta neprestano raste. Pa zašto to nije slučaj i s trenerima i tko su uopće bili oni koji su se uspjeli probiti u taj probrani, čini se, elitni svijet.

Pogledavši sve klubove iz pet velikih liga (engleski Premiership, La Ligu, Serie A, Ligue 1 i Bundesligu), samo su dva crna trenera u tom ruletu – i to su Nuno Espírito Santo, koji vodi Wolverhampton, te Antoine Kombouaré, koji je ove veljače postavljen na klupu Nantesa.

Recimo, 2018. na istoj poziciji, od 72 kluba u pet velikih liga postojala su tri crna trenera – u Premier ligi Chris Hughton te u Ligue 1 Thierry Henry i Patrick Vieira.

Baš zbog tog nerazmjera Seedorf kaže da posao ne mogu naći ni spomenuti Vieira i Henry. Sve odreda nekada vrhunski nogometaši, trenersku karijeru ne mogu graditi u vrhunskom nogometu.

Napadač Manchester Cityja Raheem Sterling također je nedavno prozvao nogometne autoritete i glavešine da se pozabave problemom nejednakosti.

– Možemo igrati, ali ne i voditi, možda je crnac svima dobar samo za igranje i zabijanje – rekao je u jednom intervjuu Florent Ibengé, sada već bivši izbornik Demokratske Republike Kongo.

Na pitanje zašto je tomu tako, odgovorio je:

– Morate pitati vlasnike. Ljudi su tamo, obučeni su kao i drugi, ali nitko im ne vjeruje.

Zanimljivo, jedini crnoputi izbornik na Svjetskom prvenstvu 2018. godine bio je čovjek na klupi Senegala Aliou Cissé, a 32 nacije došle su se natjecati u Rusiju.

I naravno da nas sada zanima gdje će i kako će završiti Didier Drogba, Patrice Evra, Kolo Touré... i svi ostali koji su sada pomoćnici, koji žele biti glavni treneri, koji sanjaju najvažniju sjedalicu na klupi nekoga velikog kluba.

Inače, nerazmjer bijelih i crnoputih trenera postoji i u drugim sportovima, čak je i veći nego u nogometu!

U vrhunskom rukometu tako primjerice rade samo tri crnoputa trenera, dok je u NBA klubovima sedam crnoputih trenera među 30 klubova. Što je dijametralno suprotno od omjera bijelih i crnoputih igrača u NBA klubovima.

Antiflašist:
Rasisticko ludilo iz usa stiglo i ovamo. Nije vazna sposobnost vec boja koze. Kad ne ide drukčije onda odmah o rasizmu.

Danas su muškarci slabiji nego prije 30 godina


Muškarci su danas slabiji nego što su bili pred 30 godina, pokazalo je najnovije istraživanje objavljeno u Journal of Hand Therapy. Istraživanje je pokazalo da muškarci između 20 i 34 godine imaju slabiji stisak šake i prstiju – što je mjerilo snage ruku i gornjih ekstremiteta – nego što su imali njihovi vršnjaci prije 30 godina.

Zapravo, prosječna snaga stiska šake među muškarcima između 25 i 29 godina je gotovo 12 kilograma manja u odnosu na prijašnje generacije. Što je vrlo važno, jačina stiska šake mjerodavan je pokazatelj ukupne snage, te je u korelaciji sa snagom prilikom izvođenja mnogih vježbi, poput sklekova.

Prethodna istraživanja u prijašnjim generacijama povezala su jačinu stiska šake sa nizom ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući artritis, srčane bolesti, moždani udar i neurološke probleme. Nije doduše jasno čini li jači stisak ljude zdravijima ili su jednostavno zdraviji ljudi jači.

No, zašto su danas muškarci slabiji?

Kao prvo, manja je mogućnost da će se zaposliti kao fizički radnici, u proizvodnji ili poljoprivredi, nego što je to bio slučaj prije nekoliko desetljeća, tvrdi autorica istraživanja dr. Elizabeth Fain.

Primjerice, rad na tvorničkoj proizvodnoj liniji zahtjeva učestalo rukovanje teškim predmetima, što može ojačati vaše ruke. Takva rutinska manipulacija vjerojatno više utječe na snagu ruku nego povremeno dizanje utega.

Moglo bi se zaključiti da je glavni razlog smanjene snage današnjih generacija muškaraca upravo ležerniji način života, te lakši poslovi koje rade, a koji smanjuju fizičku aktivnost, dok istovremeno povećavaju psihološko opterećenje koje opet negativno utječe na ukupno zdravlje čovjeka.

Muškarci slabiji, žene jače.

Muškarci pad testosterona za 59% po nekom istraživanju u zadnjih 50 godina, žene rast.

Objašnjava dosta toga.

Vrijeme je da počnemo pisati šale i pošalice za Mars...

Marion Marechal-Le Pen: Kako su riječi ‘majka i ‘otac’ zabranjeni od Britanije do Kanade?


U Francuskoj su mediji 20. veljače objavili da se u sjeni, tajnovito nameće novogovor koji bi bio “više inkluzivan” i manje “rodno orijentiran”. Ta nova “leksička pravila” već su široko rasprostranjena u Velikoj Britaniji i Kanadi, a i Francuska je sve manje pošteđena novih trendova.

Kako bi se prilagodili svakoj od manjina i zadovoljili zahtjeve “transseksualaca” i “nebinarno orijentiranih”, postat će neophodno prestati koristiti tradicionalni (francuski) jezik. U članku za L’Incorrect, Marion Marechal-Le Pen osvrće se na razvoj i napredak ovih idiomatskih ideologa.

Marion Marechal-Le Pen bivša je i najmlađa izabrana zastupnica u francuskoj Narodnoj skupštini, a javnosti je poznata kao nećakinja Marine Le Pen, čelnice Nacionalnog okupljanja, vodeće suverenističke desne stranke. Marion Marechal danas je aktivna u obrazovnom sektoru, bavi se stvaranjem privatnog školskog projekta, te je osnivačica i direktorica Instituta za društvene, ekonomske i političke znanosti (ISSEP).

“U tjedniku Marianne objavljen je članak s popisom anegdota koje bi bile smiješne da ne ukazuju na dublje trendove u zapadnim društvima. Naslov članka je “Otac, majka: ove riječi smatraju se diskriminatornim od Ujedinjenog Kraljevstva do Quebeca”.

Da bismo razumjeli kako smo došli do ovih besmislica, vratimo se nekoliko mjeseci natrag. U siječnju je Zone interdit objavio anketu prema kojoj se 22 posto Francuza ne osjeća ni muškarcima ni ženama. U studenome, IFOP-ova anketa pokazala je da se 49% srednjoškolaca ne identificira s “rodnom” kategorijom muškarca ili žene. Iako je takav udio iznenađujući, neporecivo je da se ovaj fenomen pojačao posljednjih godina. Uvjerena sam da su odgovori ovih Francuza i srednjoškolaca plod našeg vremena. Ovaj je trend čisti rezultat aktivizma LGBTIQ+ aktivista i njihovih medija. Jasno naglašavam da govorim o političkim aktivistima organiziranim u pokrete i “skupinama za pritisak” (propagandnim skupinama), nositeljima te doktrine, a ne homoseksualcima općenito.

U nekoliko godina, ideja, odnosno ideologija, „rodnog identiteta“ zavladala je po svuda, u školi, na sveučilištima, u velikim tvrtkama, u medijima i na društvenim mrežama, maksimalno ubrzavajući propagandu nad stanovništvom i posebno mladima. Od sada, svatko tko se usudi propitivati ​​ovu rodnu teoriju odmah se suočava s optužbom za homofobiju ili transfobiju.

Ti slavni “rodni studiji”, lišeni bilo kakve znanstvenih ili akademskih temelja, rezultat su socioloških radova (ne medicinskih) objavljenih u Sjedinjenim Američkim Državama 1960-ih. Na osnovi nejednakosti među spolovima povezane s društvenim konvencijama, radikalno je negirana priroda. Ovi “radovi” brane ideju da biološki spol osobe ne mora nužno odgovarati njihovom “društvenom spolu” i da su razlike među spolovima gotovo isključivi rezultat kulturnih konstrukcija. Prema ovoj teoriji, osoba koja je biološki rođena žena – može se definirati kao žena, muškarac, oboje ili niti jedno, ili čak prelaziti s jednog na drugi “rod”, s obzirom na to kako se osjeća.

U ovoj se ideologiji biološki spol svodi na fikciju, a “spol dodijeljen pri rođenju” može se propitivati ​​po volji. Slijedom toga, ženska osoba koja sebe doživljava kao ženu više se ne gleda kao na normu, već kao na spolnu kategoriju naziva “cisgender” (op.a cis-rodan).

Govoreći o tome, Facebook trenutno nudi ni manje ni više nego 52 različite opcije (op.a po pitanju “roda”). A kako se svaka osoba samoodređuje taj popis raste. Ti aktivisti dakle nastoje ukinuti pojam urođenog spola, kojeg smatraju suštinski diskriminirajućim, u korist pojma odabranog roda. Ovu zamjenu spola rodom sustavno prati denuncijacija “heteronormativnosti”. Ovaj pogrešni koncept nastoji diskreditirati činjenicu da je društvo organizirano u svojim zakonima, kulturi, estetici i obrazovanju na heteroseksualnoj normi.

Prema njima, više ne bismo trebali razmišljati o društvu kroz muške i ženske spolove ili na osnovi heteroseksualnosti, koja je bitna za reprodukciju, već kroz zahtjeve “rodnih” ili seksualnih manjina.

Tako dolazimo do apsurdnih situacija u kojima je upotreba izraza “majčino mlijeko” zabranjena u nekim engleskim bolnicama kako ne bi “naštetila transrodnim osobama”, baš kao i upotreba riječi “otac” i “majka”. U Švedskoj sada postoje “neutralni” toaleti za one koji se ne osjećaju ni muškarcima ni ženama. U Sjedinjenim Američkim Državama transseksualni sportaši, rođeni muškarci, mogu sudjelovati u ženskim natjecanjima unatoč neporecivoj nelojalnoj konkurenciji koja se time stvara.

>Istraživanje: Svaka šesta osoba rođena u SAD-u između 1997. i 2002. smatra se pripadnikom LGBT skupine

U posljednje vrijeme pojavio se novi koncept izveden iz rodne logike: “transracijalizam”. Taj se pojam odnosi na ljude koji tvrde da imaju drugačiji rasni identitet nego onaj koji im je dan rođenjem. Napokon, ako se može odabrati spol, zašto se ne bi moglo odlučiti o nekoj etničkoj pripadnosti? Nemojte misliti da ove aberacije nikada neće prijeći državne granice. Pojava inkluzivnog, takozvanog “degenerativnog” pisanja, čak i na Sveučilištima, jedan je od mnogih posljedica ove rodne teorije koja se upliće u naš svakodnevni život.

Obrana stava da stvarne, ali rubne situacije, poput transseksualnosti ili hermafroditizma, ne čine novu spolnu kategoriju na isti način kao što to čine muškarci i žene ni na koji način nije poziv na netrpeljivost. Svaka osoba zaslužuje poštovanje po posebnostima s kojima je rođena te emocionalnom ili seksualnom odabiru. Privatnost pripada svima. Problem leži upravo u činjenici da su zagovornici rodne teorije tu intimu transformirali u političku borbu, seksualnost u identitet, a taj identitet u društvene zahtjeve.

A sve u suprotnostima s prirodnim dokazima: čovječanstvo se ne dijeli na beskonačne spolove već na dva spola: muškarca i ženu. Ova spolna razlika nosi antropološku trajnost, čak iako se prikaz muškosti i ženstvenosti može razvijati u skladu s vremenom i kulturama.

Svaki muškarac i svaka žena mogu imati vlastitu seksualnost, ali heteroseksualnost ostaje, zapravo, većinska praksa jer je to uvjet koja priroda nameće za opstanak vrste. Dakle, nema ništa abnormalno ili nečuveno u tome što heteroseksualnost ostaje zlatni standard za društvo.

Ova rodna borba u stvarnosti je čisti proizvod suvremenog individualizma. Taj samoprozvani kralj više ni ne podnosi ograničenja koja mu je priroda nametnula. Odbija bilo koji oblik povijesne baštine, kulturnog ili duhovnog okvira, u dekonstrukciji prošlosti vidi nužnu cijenu emancipacije; svoja prava i svoju osobnu želju stavlja iznad kolektivnog interesa i kohezije zajednice. Ova dekonstrukcija napada sve dijelove društva: istodobno je pravna, administrativna, kulturna, obiteljska, politička, obrazovna, filozofska.

Njene posljedice neće poštedjeti nikoga i ništa dokle god njeni protivnici preferiraju udobnost šutnje”, zaključuje Marion Marechal.