Marion Marechal-Le Pen: Kako su riječi ‘majka i ‘otac’ zabranjeni od Britanije do Kanade?


U Francuskoj su mediji 20. veljače objavili da se u sjeni, tajnovito nameće novogovor koji bi bio “više inkluzivan” i manje “rodno orijentiran”. Ta nova “leksička pravila” već su široko rasprostranjena u Velikoj Britaniji i Kanadi, a i Francuska je sve manje pošteđena novih trendova.

Kako bi se prilagodili svakoj od manjina i zadovoljili zahtjeve “transseksualaca” i “nebinarno orijentiranih”, postat će neophodno prestati koristiti tradicionalni (francuski) jezik. U članku za L’Incorrect, Marion Marechal-Le Pen osvrće se na razvoj i napredak ovih idiomatskih ideologa.

Marion Marechal-Le Pen bivša je i najmlađa izabrana zastupnica u francuskoj Narodnoj skupštini, a javnosti je poznata kao nećakinja Marine Le Pen, čelnice Nacionalnog okupljanja, vodeće suverenističke desne stranke. Marion Marechal danas je aktivna u obrazovnom sektoru, bavi se stvaranjem privatnog školskog projekta, te je osnivačica i direktorica Instituta za društvene, ekonomske i političke znanosti (ISSEP).

“U tjedniku Marianne objavljen je članak s popisom anegdota koje bi bile smiješne da ne ukazuju na dublje trendove u zapadnim društvima. Naslov članka je “Otac, majka: ove riječi smatraju se diskriminatornim od Ujedinjenog Kraljevstva do Quebeca”.

Da bismo razumjeli kako smo došli do ovih besmislica, vratimo se nekoliko mjeseci natrag. U siječnju je Zone interdit objavio anketu prema kojoj se 22 posto Francuza ne osjeća ni muškarcima ni ženama. U studenome, IFOP-ova anketa pokazala je da se 49% srednjoškolaca ne identificira s “rodnom” kategorijom muškarca ili žene. Iako je takav udio iznenađujući, neporecivo je da se ovaj fenomen pojačao posljednjih godina. Uvjerena sam da su odgovori ovih Francuza i srednjoškolaca plod našeg vremena. Ovaj je trend čisti rezultat aktivizma LGBTIQ+ aktivista i njihovih medija. Jasno naglašavam da govorim o političkim aktivistima organiziranim u pokrete i “skupinama za pritisak” (propagandnim skupinama), nositeljima te doktrine, a ne homoseksualcima općenito.

U nekoliko godina, ideja, odnosno ideologija, „rodnog identiteta“ zavladala je po svuda, u školi, na sveučilištima, u velikim tvrtkama, u medijima i na društvenim mrežama, maksimalno ubrzavajući propagandu nad stanovništvom i posebno mladima. Od sada, svatko tko se usudi propitivati ​​ovu rodnu teoriju odmah se suočava s optužbom za homofobiju ili transfobiju.

Ti slavni “rodni studiji”, lišeni bilo kakve znanstvenih ili akademskih temelja, rezultat su socioloških radova (ne medicinskih) objavljenih u Sjedinjenim Američkim Državama 1960-ih. Na osnovi nejednakosti među spolovima povezane s društvenim konvencijama, radikalno je negirana priroda. Ovi “radovi” brane ideju da biološki spol osobe ne mora nužno odgovarati njihovom “društvenom spolu” i da su razlike među spolovima gotovo isključivi rezultat kulturnih konstrukcija. Prema ovoj teoriji, osoba koja je biološki rođena žena – može se definirati kao žena, muškarac, oboje ili niti jedno, ili čak prelaziti s jednog na drugi “rod”, s obzirom na to kako se osjeća.

U ovoj se ideologiji biološki spol svodi na fikciju, a “spol dodijeljen pri rođenju” može se propitivati ​​po volji. Slijedom toga, ženska osoba koja sebe doživljava kao ženu više se ne gleda kao na normu, već kao na spolnu kategoriju naziva “cisgender” (op.a cis-rodan).

Govoreći o tome, Facebook trenutno nudi ni manje ni više nego 52 različite opcije (op.a po pitanju “roda”). A kako se svaka osoba samoodređuje taj popis raste. Ti aktivisti dakle nastoje ukinuti pojam urođenog spola, kojeg smatraju suštinski diskriminirajućim, u korist pojma odabranog roda. Ovu zamjenu spola rodom sustavno prati denuncijacija “heteronormativnosti”. Ovaj pogrešni koncept nastoji diskreditirati činjenicu da je društvo organizirano u svojim zakonima, kulturi, estetici i obrazovanju na heteroseksualnoj normi.

Prema njima, više ne bismo trebali razmišljati o društvu kroz muške i ženske spolove ili na osnovi heteroseksualnosti, koja je bitna za reprodukciju, već kroz zahtjeve “rodnih” ili seksualnih manjina.

Tako dolazimo do apsurdnih situacija u kojima je upotreba izraza “majčino mlijeko” zabranjena u nekim engleskim bolnicama kako ne bi “naštetila transrodnim osobama”, baš kao i upotreba riječi “otac” i “majka”. U Švedskoj sada postoje “neutralni” toaleti za one koji se ne osjećaju ni muškarcima ni ženama. U Sjedinjenim Američkim Državama transseksualni sportaši, rođeni muškarci, mogu sudjelovati u ženskim natjecanjima unatoč neporecivoj nelojalnoj konkurenciji koja se time stvara.

>Istraživanje: Svaka šesta osoba rođena u SAD-u između 1997. i 2002. smatra se pripadnikom LGBT skupine

U posljednje vrijeme pojavio se novi koncept izveden iz rodne logike: “transracijalizam”. Taj se pojam odnosi na ljude koji tvrde da imaju drugačiji rasni identitet nego onaj koji im je dan rođenjem. Napokon, ako se može odabrati spol, zašto se ne bi moglo odlučiti o nekoj etničkoj pripadnosti? Nemojte misliti da ove aberacije nikada neće prijeći državne granice. Pojava inkluzivnog, takozvanog “degenerativnog” pisanja, čak i na Sveučilištima, jedan je od mnogih posljedica ove rodne teorije koja se upliće u naš svakodnevni život.

Obrana stava da stvarne, ali rubne situacije, poput transseksualnosti ili hermafroditizma, ne čine novu spolnu kategoriju na isti način kao što to čine muškarci i žene ni na koji način nije poziv na netrpeljivost. Svaka osoba zaslužuje poštovanje po posebnostima s kojima je rođena te emocionalnom ili seksualnom odabiru. Privatnost pripada svima. Problem leži upravo u činjenici da su zagovornici rodne teorije tu intimu transformirali u političku borbu, seksualnost u identitet, a taj identitet u društvene zahtjeve.

A sve u suprotnostima s prirodnim dokazima: čovječanstvo se ne dijeli na beskonačne spolove već na dva spola: muškarca i ženu. Ova spolna razlika nosi antropološku trajnost, čak iako se prikaz muškosti i ženstvenosti može razvijati u skladu s vremenom i kulturama.

Svaki muškarac i svaka žena mogu imati vlastitu seksualnost, ali heteroseksualnost ostaje, zapravo, većinska praksa jer je to uvjet koja priroda nameće za opstanak vrste. Dakle, nema ništa abnormalno ili nečuveno u tome što heteroseksualnost ostaje zlatni standard za društvo.

Ova rodna borba u stvarnosti je čisti proizvod suvremenog individualizma. Taj samoprozvani kralj više ni ne podnosi ograničenja koja mu je priroda nametnula. Odbija bilo koji oblik povijesne baštine, kulturnog ili duhovnog okvira, u dekonstrukciji prošlosti vidi nužnu cijenu emancipacije; svoja prava i svoju osobnu želju stavlja iznad kolektivnog interesa i kohezije zajednice. Ova dekonstrukcija napada sve dijelove društva: istodobno je pravna, administrativna, kulturna, obiteljska, politička, obrazovna, filozofska.

Njene posljedice neće poštedjeti nikoga i ništa dokle god njeni protivnici preferiraju udobnost šutnje”, zaključuje Marion Marechal.

Kanada: Muškarcu prijeti zatvor nakon što je krivo oslovio svoju transrodnu kćer


Kanadska sutkinja Francesca Marzari naložila je policiji da pritvori Roberta Hooglanda, oca 14-godišnje djevojčice zato što ju je oslovio ženskim rodom, a nakon što mu je prethodno sud to zabranio jer se djevojčica osjeća kao transrodna osoba.

U prosincu 2019. godine kanadski sud je naložio Hooglandu koji se protivi promjeni spola svojeg djeteta, da ubuduće svoju kćer ne smije oslovljavati ženskim rodom, jer se djevojčica osjeća kao muško i želi proći kroz tranziciju i promjenu spola.

Hoogland je još ranije otkrio da se u školi njegovoj kćeri prikazuju propagandni materijali o promjeni spolnog i rodnog identiteta, a da ju je psiholog Wallace Wong uputio endokrinologu u lokalnu bolnicu gdje je započela s hormonskom terapijom promjene spola uzimanjem testosterona već nakon prvog posjeta.

„Ja kao roditelj gledam svoje savršeno zdravo dijete kako ga uništavaju, i ne mogu ništa učiniti po tom pitanju osim stajati sa strane, prilagoditi se tome ili otići u zatvor“, požalio se tada Hoogland.

Kanadski sud tada je odredio da Hoogland i njegova žena moraju prihvatiti kćerin novi rodni identitet, te da je u interesu djeteta da prima hormonsku terapiju. Rečeno mu je da ako nastavi kćer nazivati ženskim rodom ili pokušavati ju odgovoriti od promjene spola, da će biti okrivljen za obiteljsko nasilje.

Nakon te presude Hoogland je svoju stranu priče objavio u razgovoru za novine, gdje se požalio na situaciju u koju su njega stavile državne institucije.

Nakone te nedavne medijske objave sud je dionio „mjeru zaštite“ protiv Hooglanda kojom se nalaže policiji da uhiti Hooglanda ako ponovno nazove svoju kćer ženskim rodom. Hoogland unatoč pritisku sudova ne odustaje od borbe za budućnost svojeg djeteta, čak i pod prijetnju zatvora, jer kako i sam kaže, nastala šteta biti će nepovratna.

„Stvorili su iluziju, i sad sile roditelje poput mene da žive u toj iluziji. A što će se dogoditi kad taj napuhnuti balon pukne i iluzija nestane? Ona više nikad neće moći ponovno biti žena ako prođe hormonsku terapiju i promjenu spola. Nikad više neće moći imati zdravo tijelo kakvo je trebala imati, neće moći biti majka, imati obitelj. Djeca ne razumiju koje su posljedice toga.“

„Kakav bih ja otac bio kad bio ovog prepustio tuđoj volji? Kad mi kćer dođe za pet, deset godina i kaže ‘Zašto nitko nije ništa učinio da ovo spriječi, bila sam samo dijete, nitko od vas nije učinio ništa?’. Kad mi kćer jednom postavi to pitanje, moći ću samo reći da sam učinio sve što sam mogao.“

Mržnja koju osjećam u ovom trenutku nije opisiva.

To zlo i nama dolazi , već je u predsoblju .

Jedna od osnovnih stvari koje normalni ljudi moraju znati je da se sa đavlom ne može fino. S đavlom se ne može dogovarati, s đavlom je nemoguć suživot, ne može ga se "razumjeti", "prihvatiti", sa đavlom se ne može živjeti bez da te ne upropasti.

Zapravo je pobjeda đavla ako ga se gleda kao svog. Ove gluposti koje propovijedaju liberali kao mržnja je nešto loše, ne znači da se mora prihvatiti ta luda teza da je dobro i zlo jednako vrijedno.

Dvojici gospodara se ne može služiti. Ne osjećajte krivnju ako jednog mrzite, to je sasvim normalna i zdrava stvar.

To zlo i nama dolazi , već je u predsoblju .

Biološki muškarac osvojio prestižnu nagradu ženske ljepote, postao missica


Kataluna Enriquez, biološki muškarac i transrodna osoba, osvojio je ovogodišnju nagradu ljepote Miss Silver State USA, natjecanje koje se smatra uvodom u natjecanje Miss Nevada USA, a koje potom vodi do natjecanja za Miss USA i naposljetku Miss Universe.

U razgovoru za medije, Enriquez je ovu pobjedu nazvao „proslavom ženstvenosti i raznolikosti, te proslavom vlastite istinske osobnosti“.

Enriquez navodi da isprva nije imao uspjeha u ovom natjecanju, to jest da se suočavao s predrasudama. Na prethodnim natjecanjima organizatori su navodno tražili da Enriquez dokaže da je žena pomoću medicinskih nalaza, nakon što su doznali da se radi o transrodnoj osobi. Enriquez kaže da se osjećao nepoželjno.

No organizatori Miss Silver State USA nisu imali problema s transrodnošću, te je Enriquez bio prihvaćen, te je naposljetku i pobjedio.

Posljednjih godina sve češće se na ovakvim natjecanjima pojavljuju transrodne osobe, te je sve više bioloških muškaraca koji se prijavljuju.

Tako je 2018. godine za najljepšu Španjolku izabrana Angela Ponce, također transrodna osoba koja je biološki muškarac.

Ne samo što smo viši, jači, brži, duhovitiji, pametniji, sad smo i ljepši od žena...

Uskoro im više neće preostati niti jedno sigurno mjesto od muške dominacije osim kuhinje.

A i tu dominiramo...

Bravo!

Navalile da pokažu & dokažu da su u stvari Superiorne nego im "Patrijarhat" ne da to da demonstriraju - a ispostaviće se da su Inferirorne baš u svemu! To ni našovinističkiji, najseksističkiji ekstremisti nisu tvrdili!

JOš samo da muškarci pokažu da su i u rađanju dece bolji (za koju godinu) i - Adio... kraj! To će im baš teško pasti...

Outrage as young boys are forced to stand in school assembly and 'apologise for rapes committed by their gender' to female classmates


School sparked outrage for making male students apologise on behalf of gender
Brauer College in Warrnambool, Victoria told boys to stand up during assembly
Gesture meant to be symbolic to apologise for behaviour of men towards women
Parent said the purpose of the exercise was not properly explained to her son
Said her Year 7 son was confused as it wasn't explained 'why they were doing it'

A school has sparked outrage by forcing its young male students to apologise on behalf of their gender to female classmates.

Brauer College in the south-western Victorian town of Warrnambool held an assembly on Wednesday where boys were told to stand up in a symbolic gesture of apology to girls and women.

One parent said her son in Year 7 was left confused about why he had to stage the bizarre apology, where boys were told to say sorry that women are raped and sexually assaulted.

@lucho vjerska tolerancija je stari produkt imperija koji je postojao i u Indiji, Kini itd.

Moderne ideje separacije crkve i drzave i tog nekog moralnog relativizma dolaze ponajprije od Quakera koji su Americi dali taj sekularni element koji se onda rasiria okolo.

U emisiji Povijest cetvrtkom o ljudskim pravima imas genealogiju tog narativa o pravima jednakosti itd. Sve to potice od posebne forme u kojoj je nastala Amerika.



Takoder dovodenje prirodnih znanosti u pitanje u ovom smislu ne drzi jer znanost sve vise otkriva da su temeljne funkcije religije adativne na prirodan nacin. Ovi danasnji postmodernisti su filozofski i eticki okrenuti protiv prirode.

Drze, kao gnosticki heretici, da su zakonitosti prirode nepravedne, ruzne, neprihvatljive, nespojive s dobrim i pozeljnim. Smatraju da je govoriti o prirodi... recimo o prirodnom autoritetu roditelja nad dicom ili o prirodnoj spolnosti: iskljucivo, okrutno, nemoralno itd itd.

Oni vide govor o bioloskim razlikama ili darwinizmu koji upravlja svime... oni u tome vide metaforicki 'sotonizam'... ultimativno zlo. Dakle darwinizam je zlo, otac koji instinktivno brani svoje dite, svoje gene je zlo, ljudi koji instinktivno i emotivno brane svoje nacije (rasirena rodbina) su zlo.

'The cathedral' je naziv koji reakcionari koriste za opis difuzne dugine koalicije koja se infiltrirala u institucije i gura ovo ljevicarsko ludilo.

@lucho vjerska tolerancija je stari produkt imperija koji je postojao i u Indiji, Kini itd.

Moderne ideje separacije crkve i drzave i tog nekog moralnog relativizma dolaze ponajprije od Quakera koji su Americi dali taj sekularni element koji se onda rasiria okolo.

Filozof koji je uspostavio temelje rodne ideologije optužen za seksualno zlostavljanje djece


Poznati i kontroverzni francuski postmoderni filozof i politički aktivist Michel Foucault (1926. – 1984.) optužen je za seksualno zlostavljanje djece stare tek osam godina dok je živio u Tunisu tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Za to ga je optužio njegov prijatelj Guy Sorman koji je za britanski The Sunday Times izjavio da je tome bio i svjedok. On navodi da se Foucault udvarao mladim dječacima za vrijeme njegovog boravka u Tunisu kada je francuski filozof bio profesor na Sveučilištu u Tunisu.

“Djeca su trčala za Foucaultom govoreći “uzmi mene, uzmi mene”. Bilo im je osam, devet, deset godina. Bacao im je novac i govorio “nađimo se na starom mjestu”. Tamo je imao spolne odnose na nadgrobnim spomenicima s mladim dječacima. Pitanje pristanka nije bilo postavljeno”, navodi Sorman.

Sorman je također rekao da su, iako se kaje što se ranije nije oglasio, francuski mediji prikrivali filozofa: “Na tom je putovanju bilo novinara, bilo je mnogo svjedoka, ali tih dana nitko nije radio takve priče. Foucault je bio kralj-filozof. On je poput boga u Francuskoj”.

Sorman opisuje kako je intelektualna elita u Francuskoj uvijek ignorirala zakon protiv seksualnih odnosa s osobama mlađim od 15 godina. Razlog tome je, ističe, da je ta elita vjerovala kako bi trebala postojati dva moralno-pravna sustava – jedan za njih, a drugi za “obične ljude”.

Tako je u Francuskoj 1977. godine pokrenuta peticija za ukidanje zabrane i dekriminalizaciju seksualnog odnosa odraslih ljudi s osobama mlađim od 15 godina. Tu peticiju potpisali su mnogi filozofi, koji se danas izučavaju na gotovo svim društvenim fakultetima na Zapadu, poput: Michela Foucaulta, Jean-Paul Sartrea, Jacquesa Derride, Rolanda Barthesa, Simone de Beauvoir, Gillesa Deleuzea, Felixa Guattarija, Jean-Francois Lyotarda, Jacques Rancierea i drugih.

Foucault je bio jedna od prvih otvoreno homoseksualnih javnih osoba u 20. stoljeću, a umro je od AIDS-a u 57. godini života. On je kao filozof utjecao na intelektualce i znanstvenike u područjima poput antropologije, psihologije, sociologije, ali i na feminizam i marksizam.

Foucault je naime tvrdio da je spol pseudoznanstvena ideja, a da je ideja prirodne, biološki date i utemeljene spolnosti normativni i povijesni konstrukt. Za njega su i prirodna i normalna seksualnost bili tek puki konstrukti kako bi se kontroliralo seksualno i rodno ponašanje ljudi.

Smatra se jednim od najznačajnijih osoba u uspostavljanju temelja za stvaranje rodne, queer i ostale srodne ideologije kojima su skloni političari koji pripadaju takozvanoj progresivističkoj ljevici odnosno lijevo-liberalnom establishmentu.

Pew Study Points to Pervasive Mental Illness Among White American Liberals


Survey data from a March Pew poll indicates that white liberals disproportionately suffer from mental illness.

Nearly half of self-identifying white liberals between the ages of 18 and 29 reported telling a doctor or a healthcare provider that they have a mental health condition.

Britansko sveučilište tvrdi da su gramatika i pravopis „elitistički“ i oblik „bjelačke nadmoći“


„Može se tvrditi da konstruiranje akademskog glasa znači usvajanje homogenog sjevernoeuropskog, bijelog, muškog, elitnog načina izražavanja koje ovisi o visokoj tehničkoj vještini pisanja i govorenja engleskog jezika“, navodi politika Sveučilišta Hull.

Neka britanska sveučilišta nedavno su u potpunosti podlegla imbecilnim i nazadnim naporima kulturološkog marksizma da se iz temelja revidira nastava, s navodnim ciljem osiguravanja jednakosti među studentima različitog porijekla, čak i po cijenu smanjenja njihovih jezičnih vještina, pravopisa i gramatike.

Na Sveučilištu Hull – ali ne samo tamo – akademici su došli do zaključka da studenti nemaju koristi od procjene gramatike i pravopisa, kao ni od pozornosti na „tehničke nesavršenosti“ u engleskom pisanom jeziku. Kao dio napora da se „dekolonizira kurikulum“, profesorima se sada savjetuje da gramatici ne pridaju veću težinu nego što je potrebno, jer je to „elitistički, bijeli i muški oblik izražavanja“, izvijestio je The Telegraph.

Sveučilište Hull u Engleskoj objašnjava da procjena „tehničke sposobnosti“ učenika glede pisanog engleskog jezika može ugroziti i obeshrabriti neke studente kojima engleski nije materinji jezik ili ako jednostavno dolaze iz nekvalitetnijih obrazovnih institucija.

Hulova politika sada glasi: „Naša zajednica koja će učiti potaknut će studente da razviju autentičniji akademski glas, glas koji može komunicirati složene ideje strogo i integritetno – koji slavi, a ne zaklanja njihovu posebnu pozadinu ili karakteristike“.

Sličan novi standard „uključivog ocjenjivanja“ uvodi Sveučilište Worchester koje primjećuje da je poštenije usredotočiti se na kvalitetu ideja i znanja studenata nego na njihov pravopis i gramatiku. Sveučilište umjetnosti u Londonu ide sličnom rutom, govoreći akademicima da aktivno prihvaćaju pravopisne, gramatičke ili druge jezične pogreške sve dok one značajno ne ometaju komunikaciju.

Sveučilišta ne samo u Velikoj Britaniji su u posljednje vrijeme suočena sa snažnim pritiscima kulturoloških marksista da značajno revidiraju svoje nastavne planove i programe, te istovremeno povećaju zastupljenost studenata različitih nacionalnosti i društvenih skupina u tekućim migracijama i rastućem udjelu nacionalnih manjina u ukupnom poretku migracijskog stanovništva.