"Na neki nacin" je siroka definicija.

Opet. Ja se s njom ne slazem ne zbog toga sto mislim da je uloga HR u zadnjem ratu bila primjerna vec zato sto mrzim ove maglovite definicije.

Jos jednom: Ti polazis od toga da su muslimani govna. Da je rijaset govno. I da ti zbog toga sto su oni govna sebi uzimas za pravo da isto tako budes govno.

Ali to istovremeno znaci da si govno. I da sam ja u pravu kad kazem da si govno.

Pa eto, i Đemosadj je široko za vas.
Dobili ste dar od Haaga za jednu malu općinu i nekoliko tisuća pobijenih islamističkih vojnika. Tako to Hrvati doživljavaju.

Viđu što još kaže islamska zajednica. Jesu mislili na one "logore" širom Jadrana kad ste kao izbjeglice uništavali objekte.

broj koncentracionih logora (u BiH. Srbiji, CG i Hrvatskoj): 397

Ne vjerujem, jednostavno ne vjerujem. Dobro, siguran sam sa medju Hrvatima ima mnogo pedera, ali ne vjerujem da su svi takvi.


Drugo, nema vecih kompleksasa od Balkanaca. Mislim na krscane. I mislim na komplekse u odnosu na Turke i Tursku. Jer zna ono da je u tih 500 godina makar jednom neki Turcin moro kresnuti neku babu u porodicnom stablu. To je cinjenica. I onda naravno da ta vrsta kompleksa hrani svakakvu mrznju i ksenofobiju. Sinoc sam izaso s jednom Bugarkom ovdje, okej treba, jest da je malo udarena ali dobra. Samo, malo malo, pa "I dont like turkish people." Reko, why dont you like turkish people?" "I dont know but this is something about history and my english is not good enough to explain such things and if you could understand bulgarian I would explain bla bla bla". A u meni samo film se vrti u glavni i sve si nesto mislim..al dal volis bosanske Turke..i samo mislim kakva ce reakcija biti kad ugleda PECURKU!

Dakle bila u Istanbulu. Vidjela da je to jebena civilizacija za njenu popisanu Bugarsku al dzaba..to je puno sebe..te dal sam znao da su Bugari jedini i prvi pobijedili Dzingis Kana i dal sam znao da bugarski nije slavenski jezik bla bla bla

Ko da sa Srpkinjom opstim..dejavu

E takvi ste i vi. Jednostavno iskompleksirani.

Vjerovao, ne vjerovao. To sa islamskom zajednicom je manji dio. Ako mislite da će poslije 2 mandata Komšića, i ostalih vaših sranja, netko imati razumijevanja i simpatija za vas onda što drugo reći nego da ste glupi.
Uostalom bolje da ste se tamo sa Srbima zajebavali nego da vas Alija iz Srebrenice poslao u srednju Bosnu da koljete i ubijate Hrvate.

Upitaj travnicke Hrvate kako im je pa onda seri o Komsicu. Markan ako je iskren reci ce.

Ali pokazi gdje se to Bosnjaci ismijavaju Vukovaru ili nekom od mjesta u kojima su nad Hrvatima pocinjeni masovni zlocini pa onda reci da li ti logika ima smisla.

Evo sad ću, zini.

Opasno je ošino po Turskoj

Samo luđak grani dokazani genocid koji je priznao cijeli svijet.
Nije lako kad cijela Europa mrzi Turke kao okupatore, pljačkaše i palitelje tvoje ideale i stvoritelje, ja imam za tebe pitanje voliš li ti Srbe?
Ti mrziš Srbe radi 8 godina zlostavljanja 41.-45. i 92.-95. a očekuješ da netko voli Turke koji su se 500 godina iživljavali nad narodima Balkana.
Lik se čudi što Bugari mrze Turke našao neku trebu, pitaj obrazovanog Bugara pa će ti jasno objasniti.

Pitaj za masakar u Bataku koji je dobro dokumentiran, radi se o zločinu sličnom Srebrenici gdje je ubijeno 5000 stanovnika od 7000 žitelja grada i to gore jer su i žene i djeca živi spaljivani.

Erdogan neke gluposti mlati. On misli da su neka globalnna sila pa će netko šutjeti zbog njih.

I ovo se poredi sa 400 streljanih zarobljenih pripadnika Abih?

To sa rezanjem glava ima veze sa onim što ISIL danas radi. Sve je zapisano u vjerskim knjigama kako raditi sa zarobljenicima.

Prolem kod vas bi bio u tome što vi nećete da razgodite svo to Tursko zlo na 400. godina nego hoćete da vratite sve i odmah.

Problem je sto eto ni ti ni recimo Ahmo,pogledaj mu post,niste svesni ili necete da budete svesni,uzroka netrpeljivosti prema vama.
To je ono sto vas kopa i osudjuje na propast,bez buducnosti.

hajd dobro, nek si u pravu, ali zasto vi onda od onih pet, sest hiljada pobijenih u jasenovcu napraviste bajku od milion zrtava?

gdje je tu logika?

Obrazovana je. Doduse ko i ministar odje. To sto neko zavrsi privredne nauke ne znaci da ima pravo srati o historiji i praviti se pametan (a Srbi i Hrvati svi pozavrsavali historiju kad vas covjek slusa).

A sta ce mi objasniti sto vec nisam cuo na forumu srpskih nacionalista ili u nacional romantikom prefarbanim historiografijama malih, bezvrijednih narodcica poput Srba, Hrvata, Makedonaca, i slicno?

Mislis da se ta fora pusi na faksu u Tübingen-u?

Bez trolanja.

Znate li kako izgledaju zivospaljeni ljudi?

Ako ne znate pogledajte slike lomace iz Visegrada, doduse dvije, na kojima je spaljeno preko 100 zena i djece.

Samo ne boli kad gore Bosnjaci ali vidim da srce puca za nekim narodom s Kavkaza koji je stradao kao zrtva jednog koncepta koji se izrodio u krscanskoj Evropi, nacionalizma.

Da, nacionalizma. Nesto ne znam da je Jermenima bilo lose pod sultanom.

Vec sam rekao, cetnici su monstrumi, ali vi ercegadzrvati ste picke.

Armenska sudbina: Jedan genocid i sto godina mržnje




Među tisućama knjiga koje su izgorjele u sarajevskoj Vijećnici, u jednome danu kolovoza 1992, užgane zapaljivom granatom ispaljenom s Trebevića, bio je i onaj primjerak dvotomnoga izdanja romana austrijskog pisca Franza Werfela “Musa Dag”, koji sam posudio preko veze, i zadržao cijelo ljeto 1983. Knjigu je 1955. objavila Svjetlost, u prijevodu Stevana J. Milovića, pod uredništvom Isaka Samokovlije, a govorila je o istrebljenju i progonu Armenaca iz Turske, koji su se počeli događati u proljeće 1915. Ustupivši svoj glas nestalome narodu, u ime koga nitko nije govorio, Franz Werfel, ljevičar i Židov, romanom iz 1933. nagovijestio je ono što će se događati s europskim Židovima u sljedećih dvanaest godina. “Musa Dag” ili u originalu “Die vierzig Tage des Musa Dagh”. To je prvo djelo europske književnosti s temom genocida. Izdanje sarajevske Svjetlosti tražio sam pune dvadeset i dvije godine, sve dok ga nisam pronašao u ljubljanskome antikvarijatu knjiga na “srbohrvaškom”, koji drži jedan bosanski Srbin, i otkupio ga za dvanaest eura.

U Jerevanu, glavnome gradu Armenije, za 24. travnja sazvan je komemorativni skup povodom stogodišnjice istrebljenja i protjerivanja Armenaca iz Turske. Tim povodom armenski je predsjednik Serž Sargsjan učinio nešto neobično: pozvao je turskoga predsjednika Tayyipa Erdogana da dođe u Jerevan i prisustvuje skupu. Između dvije zemlje ne postoje diplomatski odnosi, pa čak ni posredni međudržavni kontakti. Između Turske i Armenije vladaju mržnja i led, koji su u zadnjih stotinu godina postali važan konstitutivni element njihovih narodnih i kulturnih identiteta. Naravno, više je njime određen armenski narod, jer je neusporedivo malobrojniji i jer on nasljeduje baštinu žrtve, dok bi Turci, vjerojatno, rado i zaboravili ono što se događalo prije sto godina. No, zaborav nije izraz tolerancije i mirenja s poviješću, pogotovu ako se zaboravlja vlastito zlo.

Armenski izvori tvrde da je u kampanji turskih nacionalista, potaknutoj od vlasti mlade republike, koja je upravo nicala iz ruševina višenacionalnog Osmanskog carstva, pobijeno milijun i pol ljudi. Turci tvrde da ih je stradalo nekoliko stotina tisuća. Armenci kažu da mimo turskoga nacionalizma nije bilo drugog razloga ni povoda njihovu stradanju. Turci, pak, tvrde da su Armenci sudjelovali u široj zavjeri, čiji je cilj bio uništenje Turske i pad Carigrada u bugarske ili grčke ruke.

Činjenica jest da su prethodno stoljećima živjeli jedni pokraj drugih, i da su Armenci, uz Grke, Židove, Levantince – kako su se nazivali carigradski kršćani, te ljude koji su pristizali sa zapada, ostavili značajan i izrazito pozitivan trag u povijesti velikog imperija. Ali kada je nestalo otomanske Turske, u vremenu u kojem su europske države početkom dvadesetog stoljeća poput krvožednih morskih pasa trgale njezine dijelove (Francuska je otrgnula Maroko, Italija Libiju, Austro-Ugarska je anektirala Bosnu i Hercegovinu, Rusija je prethodno otela Krim, a Srbija, Bugarska i Grčka Makedoniju, i cjelokupni europski dio carstva, sve do pred Istanbul…), nova se republika konstituirala, po ugledu na velike europske nacije, na turskom nacionalizmu, sekularnog tipa. Armenski pokolj bio je skoro pa logična posljedica takvog razvoja događaja, nacija se pričešćuje krvlju onih koji joj ne pripadaju, i sasvim je sigurno da Europa, taj famozni Zapad, nije nedužna u priči o strašnoj sudbini jednoga rasutog i među susjede integriranog naroda, na jednak način na koji taj isti Zapad neće biti nedužan u njemačkom istrebljenju Židova.

Nakon što je Serž Sargsjan uputio poziv svome turskom kolegi, uslijedio je kratkotrajan muk iz Ankare. Trebalo je smisliti odgovor. Naravno, veliki bi državnik, filozof i vizionar, a ne političar u dnevnome smislu riječi, naprosto otišao u Jerevan. Ali Recep Tayyip Erdogan nije takav format – u svakom pogledu on je suvremenik Vladimira Putina i Baracka Obame – pa je umjesto da pođe na mjesto simboličnog pokajanja i praštanja pozvao predsjednika Armenije da istoga tog 24. travnja dođe u Istanbul, na obilježavanje stogodišnjice bitke za Dardanele, koju je nespremna, neopremljena i duhovno oslabljena turska vojska vodila protiv Engleza, pojačanih Australcima, tokom koje je Turska obranjena i spašena. U turskoj povijesti bitka za Dardanele zove se bitka za Čanakale, i svake se godine obilježavala 18. ožujka, kada je započeo britanski napad. Očito da je razlog za promjenu datuma samo jedan: da se udari tuk na utuk i replicira na skup u Jerevanu i priču o stogodišnjici genocida nad Armencima.

Erdoganov odgovor Sargsjanu je ciničan. Sargsjanov poziv Erdoganu bio je samosažaljiv. Armenski predsjednik znao je da mu turski predsjednik neće doći. Pozivao ga je računajući na moralni kredit žrtve, koji se u njegovome narodu prenosi već cijelo stoljeće, i prema kojem Europa pokazuje svoj zakašnjeli obzir. Iritantno je, a na kraju i kontraproduktivno, pozivati se na ovu vrstu moralnih kredita. Općenito, moral nije bankovna institucija, niti je genocid bankovni ulog, koji se još i nasljeđuje, pa da “bogati” njime ucjenjuju “siromašne”, da unuci i praunuci žrtava ucjenjuju unuke i praunuke ubojica. Ali istovremeno, činjenica da Erdogan odgovara mračnim cinizmom, kako bi odgovarali i Francuzi upita li ih se za Alžir ili Amerikanci spomenu li im se Vijetnam, Koreja, Irak, Libija ili Sirija, potvrđuje da moralno kreditiranje, možda, i ne postoji, ali da se odgovornost za zločin, pa samim tim i potreba da se zločin opravdava, relativizira ili sasvim poriče, itekako prenosi s koljena na koljeno.

Zašto turski predsjednik svome armenskom sudrugu pod nos gura bitku za Čanakale, u trenucima kada ga ovaj poziva na trenutak sućuti, na minutu šutnje za njegov nestali narod? Osim što takav odgovor vole čuti turski nacionalisti – čudo jedno kako svim nacionalistima prija cinizam, hrane se njime kao bakterije vlagom – Erdoganov odgovor sugerira da i današnja turska politička elita živi u 1915. Njihovo je vrijeme stalo, i neće se pokrenuti, jer ne nalaze način da istrebljenje i protjerivanje Armenaca objasne sebi na drukčiji način od načina na koji su ga objašnjavali njihovih pradjedovi. Problem koji imaju mnogo se više tiče njih, nego Armenaca. Zbog sebe, a ne zbog Sargsjana, Erdogan je trebao poći u Jerevan, zbog Turaka, a ne zbog Armenaca.

Ne znam kada ću opet čitati “Musa Dag”, roman iz kojeg sam se učio priči o najvećoj temi našeg stoljeća. Ali važno mi je imati tu knjigu, danas kada mi se čini kako su najbolje postupili oni koji su imali najgore predrasude o svojim većinskim susjedima, pa su na vrijeme izbjegli. Pritom, naravno da ne mislim samo na Armence, niti na Židove, nego i na sve druge koji su znali da će ih njihovi susjedi klati, i da im nikada neće oprostiti sjećanja na klanje. Trebalo je otići.

Miljenko
Jergović 03. 02. 2015.

http://www.jergovic.com/sumnjivo-lice/a ... na-mrznje/

To je razlog zasto se vi meni duboko i iskonski gadite. Dakle, zato sto mrzim licemjercine i pokvarene ljude, ljude koji ce proklinjati onog drugog zbog stavova koji su slicni vlastitima..mrzice nacionaliste drugih naroda, dok ce medju vlastitim redovima furati nacionalizam.

Šta su Balkanske zemlje trebale ostati dio trule Otomanske države?

Jergoviću, ako se sviđa Turska najmanji je problem kupit kartu u jednom smjeru (iako osobno protiv Turske nemam niš)

Historija pokolja nad Armencima pod Osmanlijama seže daleko u prošlost a 1915-1918 je samo kulminacija , jedan najvećih od razloga je zavist siromašnog muslimanskog puka koje nije moglo podnijet da su armenski kjafiri mnogostruko bogatiji i imućniji iako teško oporezovani od Sultana. Armenci su bili veliki filantropi i dizali škole i bolnice po Anadoliji , ta zavist pomješana s nacionalizmom je pobila te ljude , odnosno nacionalizam je bio racionalni kanalizator te mržnje iz zavisti.

Zamolio bih moderaciju da po novom zakonu u federaciji trajno baniraju negatore genocida nad 1.5 milijun ljudi.

Ne vozi brige, zaštitili su se Turci. Vrijede genocidisanja samo koje gazde u Haagu odrede kao genocid...