opet ista logička pogreška, ako je svaka jabuka voće, nije svako voće jabuka.

postoje sporazumi koji su unilateralnog karaktera, i one koje potpšisuješ s nekim drugim, tj. bilateralni. Ove druge ne možeš jednostrano raskinuti, nego samo u dogovoru s tom drugom stranom.

Hrvatska ima pravo izaći iz NATO jer je tako definirano pristupnim ugovorom. Ali ne može recimo jednostrano izaći iz ugovora s MOLom. Nije mogla ni iz graničnog sporazuma sa Slovenijom dok nije utvrđeno da ga Slovenci krše

Ja ih ne razumem, Rusi su ih ostavili na miru, dali im nezavisnost, povukli ruske tenkove bez ispaljenog metka, i sta su oni radili poslednjih 30 godina?

Sikanirali rusku manjinu, ukidali ruski jezik, doktorirali rusofobiju i propagandu mrznju, sve sto Ukrajina radi danas su prepisali od Batlicke zemlje, zamislite da neko to radi Svabama u susednoj Belgiji na primer.

Hoces da krsis sporazum koji si potpisao kada si dobio nezavisnost? Nema problema, dobices po picki.

Naravno da moze, postoje takozvani nejednaki ugovori. Litva daje ovima tranzit kroz dva najveca grada Litve a Rusi 'dopuste' da je Litva neovisna nakon sta su ih vjerolomno aneksirali nakon sporazuma iz 1939. koji je obvezao Ruse da postuju suverenost Litve a ovi njima dali da naprave vojne baze i dovedu vojsku u Litvu.

Jesi vidia ti to? Je su u kurcu Litvanci.

Ti bi da ponavljaju isto sta su napravili 1939? Sta ono govoris svako malo da nitko ne uci iz povijesti?

Ma bas su bahati, neposteni, grozni.

Neki brkaju Suwalki regiju s tranzitom zeljeznice od Minska do Kalinjingrada. Te dvi stvari su skroz odvojeni pojmovi.

Suwalki nema uopce zeljeznicu ni autocestu koja ide istok zapad.

Pravdaš jedan zločin drugim?
Kako to da nazovemo?

S takvim stavom može samo da propadne Srbija, a pašće i Rusija, ovo nije ni način ni put i svaki teror mora jednom da prestane.

Zanimljivo Rusi vide prijetnju u Baltiku i Ukrajini, a odakle objektivno govoreći nema nikakve prijetnje, a ne vide je na Dalekom Istoku u obliku Kine.

Pa to bi i trebalo biti pitanje, zašto ne napadnu Kinu koja im je objektivno veća prijetnja od Ukrajine?
Kad već pričamo o nekakvoj odbrani od ovih ili onih.

Ukrajina u NATOu ne služi Americi za opkoljavanje Rusije. Trust me, bro.

Ja bih shvatio vašu ostrašćenost da su vas sa Hukrajinom i Moldavijom prihvatili bar kao kandidate za EU. Ili vam još zvoni u glavi od šamarčine pa ne možete da povežete misli?

Kina nikad nikom nije bila neprijatelj, pa nije ni Rusiji. Kina, kao i Rusija, neprijatelj je samo onima koji žele da porobe Kinu i Rusiju, što su nebrojeno puta i pokušali, a sa Kinom čak i uspjeli. Dolazi vrijeme naplate duga, da ne budem oštriji i kažem osvete jer i Rusi i Kinezi su dugopamtljiv narod, a osveta je najslađa kad se servira i sam znaš kakva.
Zapamti, Rusija i Kina su na istoj strani, suprotnoj od anglosaksonske, a ostale pudlice vazali anglosaksonaca se ništa i ne pitaju, možda se poneki vazal otrijezni kao Turska, ali ovaj rat anglosaksonci definitivno gube, a nisam pomenuo Indiju koja je na istoj strani kao i Rusija i Kina i imaju puno razloga za isvetu, tu je i Iran i Pakistan, bogami i Afganistan. Anglosaksonske pizde nemaju šanse ni vojno ni ekonomski.

Kakve šamarčine? Pa baja ti najviše galami što nije prošao kandidatski status.
Treba raditi, pa nešto dobiti.
I morate biti mirni, rusofilija samo među 4 zida i ovako anonimno na forumu.

I onda kažeš kako više niste naivni...

Mapa potvrđuje ono što sam rekao.
Rusima niko nije branio da pokrenu neki svoj pakt i vrbuju članice.
Doduše, taj plan im je davno propao, pa su onda silom udarili na one koji nisu više htjeli biti sa njima u paktu.

Ma ja, saće Šmit na rakiju u Bakince
Haj voz, trolčino.

Evo pročitaj ovo.
Ovo nije baš jako poznato.

Nakon dolaska Nikite Hruščova 1954. godine na čelnu poziciju Sovjetskog Saveza, dogodilo se postupno pogoršanje odnosa između Narodne Republike Kine i Sovjetskog Saveza. Osim što su maoistički Kinezi optuživali sovjetsko rukovodstvo za marksistički revizionizam,[3] Kinezi su počeli povlačiti i stara pitanja nepravednih teritorijalnih ugovora na koje je Carska Kina bila prisiljena potpisati u korist Ruskog Carstva u vrijeme dinastije Qing.[4] Prema pisanju povjesničara Xiaobing-Lija, u vojno-strateškom promišljanju kineskih stratega, počelo je prevladavati mišljenje da su Sjedinjene Američke Države, velesila u opadanju zbog njihovog neuspjeha u Vijetnamu, te da je stoga ulogu glavne prijetnje Kini i "imperijalističkog agresora" u regiji preuzeo Sovjetski Savez zbog svojih ranijih akcija, poput one u Čehoslovačkoj.[5] Nakon pokretanja Kulturne revolucije u Kini 1966. godine anti-sovjetski sentimenti počeli su dobivati nasilan karakter, koji se je očitovao, u primjerice, napadima na sovjetsko (i druga) veleposlanstva u Pekingu.[6] Ovaj val nasilja ubrzo se prelio i na sovjetsku granicu gdje su počele čarke između agresivnih Kineza i sovjetskih graničara.

Rat
Okršaji na rijeci Ussuri
Jedno od spornih područja bio je otok koji Kinezi zovu "Zhenbao" a Rusi "Damanski". Otol se nalazi na toku rijeke Ussuri, četiristotinjak kilometara sjeverno od Vladivostoka. U okolici spomenutog otoka obje su strane nakon 1964. godine počele gomilati vojsku.[7] Otok je bio pod sovjetskom kontrolom.[8] Tijekom noći 1. ožujka 1969. tristotinjak kineskih vojnika ušuljao se na otok bez znanja obližnjih sovjetskih snaga, nakon čega su proveli telefonske žice do zapovjednog mjesta na svojoj strani granice i pripremili zasjedu.[9] Iduće jutro, 2. ožujka, jedna grupa kineskih graničara počela je trčati preko zaleđene rijeke prema otoku vičući maoističke parole što su sovjetski graničari na karauli pod zapovjedništvom starijeg poručnika Ivana Strelnikova, uočili pa su i oni sami krenuli na otok kako bi Kinezima uručili prosvjednu notu. Ovakvo ponašanje Kineza do tad nije bilo neuobičajeno, pa sovjetski graničari nisu puno sumnjali. Kad su pak stigli na otok i dovoljno se približili Kinezima tristotinjak zakamufliranih kineskih vojnika otvorilo je vatru.[9] Sovjetska strana na ovo je odgovorila topničkim napadom po kineskim položajima[8] a puškaranje u okolici se nastavilo u manjem intenzitetu idućih dva sata. Kinezi su se na kraju ipak povukli,[10][9] no bilanca je bila 59 ubijenih pripadnika sovjetskih oružanih snaga, od čega jedan pukovnik.[10]

U danima nakon, obje strane su razmijenile oštre prosvjedne note optužujući jedna drugu za izazivanje incidenta. Kao posljedica, ponovo su počeli nasilni prosvjedi ispred suparničkih ambasada u Moskvi i Pekingu.[9] Uslijedilo je prebacivanje dijela sovjetskih snaga iz Europe na istok zemlje, dok je u Kini pokrenuta mobilizacija.[2]


Zarobljeni sovjetski tenk T-62 pohranjen u kineskom muzeju.
Dana 15. ožujka, dogodio se drugi okršaj na spornom otoku, koji je, prema mišljenju CIA-e[9] bio pokušaj Sovjeta da Kineze "nauče pameti" zbog zuluma od desetak dana ranije te da pokažu svoju odlučnost da neće prestati patrolirati po otoku. U tu svrhu Sovjeti su rasporedili pedesetak tenkova, transportera, samovoznih višecijevnih lansera raketa BM-21 "Grad", te su ispucali 10 000 topničkih granata. Sovjetsko je zrakoplovstvo djelovalo je po Kinezima u 36 navrata.[9] Sovjeti su također krenuli ofenzivu preko zaleđene rijeke s (tada) njihovim najmodernijim tenkom T-62, ali je prvi tenk u formaciji onesposobljen nakon čega su se ostali tenkovi povukli. Onesposobljeni tenk je tako ostao "nasukan" na zaleđenoj rijeci. Sovjeti su se pokušali nekoliko puta domoći onesposobljenog tenka, ali bi njihove pokušaje Kinezi svaki put "poklopili" pješačkom i topničkom vatrom. Potom su nasukani tenk Sovjeti pokušali neuspješno uništiti vlastitom topničkom vatrom. Nakon što se led rastopio, tenk je pao u vodu a kineski su ga ronioci idućih mjeseci izvukli na svoju stranu obale, čime je njihova strana dobila pristup novoj tehnologiji.[7]

Okršaji na drugim mjestima
Između početka lipnja i kraja srpnja 1969., Kina je optužila Sovjete da su u 429 navrata otvarali vatru prema njima. Dana 8. srpnja 1969. u okršaju na otoku Pacha/Goldinski na rijeci Amur jedan je sovjetski radnik poginuo a tri su ranjena. Sovjetske su se snage kasnije vratile na to mjesto i zapalile jednu kinesku kuću i posjed.[9] Dana 13. kolovoza 1969. na granici Kazahstana i kineske provincije Xinjang, sovjetske su snage uz podršku tenkova, transportera i helikoptera iz zasjede likvidirale 38 kineskih vojnika.[9]

Strateški manevri i prijetnje
U lipnju 1969. Sovjeti su na daleki istok svoje zemlje premjestili stratešku avijaciju kako bi sudjelovala u vojnim vježbama na kojima se vježbalo gađanje kineskih nuklearnih postrojenja.[9] U kolovozu iste godine, Sovjeti su imenovali generala-pukovnika Vladimira Tolubka, bivšeg zamjenik zapovjednika Strateških raketnih snaga vrhovnim zapovjednikom dalekoistočnog vojnog distrikta. Otprilike u isto vrijeme, sovjetski veleposlanici počeli su se po raznim državama s domaćim diplomatima konzultirati o mogućnostima nuklearnog udara po Kini. Krajem kolovoza, u Pekingu su se žurno pripremala civilna skloništa a vlasti su građane ohrabrivale da prikupljaju osnovne namirnice za preživljavanje.[9] Kinezi su počeli raditi na vlastitom planu odvraćanja koji se oslanjao na konvencionalne asimetrične metode jer im je vlastiti nuklearni arsenal bio suviše rudimentaran za takvu vrstu odvraćanja.[9] S druge strane, Sovjete je itekako plašila mogućnost masovne kineske invazije na važne punktove Transsibirske željeznice i Vladivostok, koja bi Sovjetski savez mogla zapetljati u dugotrajni iscrpljujući rat s mnogobrojnim protivnikom.[9]


Pogled na sporni otok s kineske strane granice.
Primirje
Do rujna 1969. neprijateljstva su eskalirala do te mjere da su obje strane bile zabrinute zbog mogućnosti izbijanja nuklearnog rata. Kineze je posebno brinula mogućnost nuklearnog udara na njihova nuklearna postrojenja u provinciji Xinjiang. Dne 11. rujna 1969. sovjetski i kineski ministri Kosigin i Zhou susreli su se u pekinškoj zračnoj luci kako bi pregovarali o primirju. Nova runda pregovora vodila se u listopadu iste godine[9] Međudržavnim dogovorima između Kine i Rusije provedenim od 1991. do 2005. većina spornih teritorija predani su Kini.[4]

Pa branio je.
Kad su Rusi i Kubanci napravili pakt umalo nije izbio WWIII.
Hameri su mislili da će vladati vječno a sad valja kupiti prnje pred Rusijom i Kinom.
Pitanje je samo kako dostojanstveno pobjeći preko bare. I ostaviti podanike same sa Godzilom.

Zanimljiva paralela.
Ameri nisu napali izravno Kubu (ajde podržali pa povukli podršku kubanskim disidentima) unatoč tomu što su Sovjeti već rasporedili nuklearne projektile na Kubu.
Nasuprot Ukrajina je izravno napadnuta premda u samoj Ukrajini nema NATO nuklearnih projektila pa ni NATO baza.
Postoji objektivna razlika.

Nisi gledao arhive. Skoro čitava Kenedijeva administracija je htjela da "Wipe Cuba out of map". Ipak Kenedi se kolebao. Tj. i on je htio, ali je prvo odlučio da kontaktira Hruščova. Po riječima njegovog brata, čitao je nečiju knjigu o Austrougarskoj koja je napala Srbiju, pa na kraju prestala da postoji. Bojao se da će on biti taj koji će sahraniti SAD.

A imaš i jedan logički problem. SSSR je povukao rakete sa Kube. A Amerika je odbila da da garancije da Ukrajina neće ući u NATO. Da SSSR nije povukao rakete, Amerika bi sigurno napala.

A jel USA postavila rakete u Ukrajinu?

Da ovisi samo o SAD-u, Ukrajina bi odavno bila u NATO-u i stoga je bespredmetno da SAD daje takve garancije.
O tome šta bi bilo da SSSR nije povukao rakete ne možemo 100% znati možda bi Kuba bila napadnuta možda ne, no priznajem Sovjeti su tad smirili tenzije.
Još i danas mi je nevjerojatno kako Amerika nije spriječila da Kuba koja je praktički njihovo dvorište postane njihov ideološki neprijatelj, dok su nedugo nakon toga krenuli u "uvođenje demokracije" u posve drugi dio svijeta.

Kuba kao izrazito komunistička zemlja je imala antiameričke stavove, nešto slično današnji istočni blok evropskih zemalja prema Rusiji.
Nisu je mogli razbiti kao recimo Jugoslaviju, a režim je držao u izolaciji i mraku cijelu zemlju.
Istovremeno su milioni Kubanaca (što je i danas aktivan proces) prebjegli u tu istu USA.

I to su pri tom Balticki popisi, to je kriminal vec i od Mujinog, nesto kao Djukanovicevih 28% Srba.

Ne mogu se poštovati propisi koji samo vama odgovaraju, a da vi kršite gdje i šta hoćete.
Hoćete silom, ne važe više raniji dogovori.