Bin Laden je u Čapljini tražio oružje



Večernji u posjedu dokumenta Savezne direkcije za promet roba iz bivše Jugoslavije u kojem se pod naznakom "Vojna tajna" opisuje boravak svjetskog neprijatelja br. 1

■ Bin Laden je 1986. danima boravio u Zagrebu, a posjetio je i Čapljinu...
■ Dokument SDPR-a iz 1986. potanko opisuje boravak Bin Ladena u BiH i Hrvatskoj
■ Zainteresiranost prvog čovjeka Al-Qa'ide za BiH proteže se od vremena bivše Jugoslavije


Strateško pozicioniranje

■ Nakon napada na WTC 11. rujna, Velika Britanija je raspisala međunarodnu tjeralicu za Shafikom lyadijem zbog terorističkih aktivnosti na britanskom tlu. Obje organizacije djelovale su u Hrvatskoj do konca 1996., nakon toga sele se u BiH. lako su bile registrirane kao humanitarne, Osama bin Laden je preko njih na tlo BiH preko Hrvatske, uz pomoć UNHCR-ovih akreditacija, prebacio stotine afganistanskih boraca i pripadnika Al-Qai'de. Osim zbog "obrane braće muslimana", Osama bin Laden time si je pokušao osigurati strateški položaj koji bi mu omogućio lakšu infiltraciju u ovaj dio Europe.

Da je Osama bin Laden itekako bio vezan za područje Bosne i Hercegovine, još prije godinu dana objavio je ekskluzivno Večernji list. Naime, 9. siječnja 2010. donijeli su ekskluzivne dokumente SDPR-a (jugoslavenske Savezne direkcije za promet robe) iz 1986. u kojem se pod naznakom "Vojna tajna!" i "Strogo poverljivo!" potanko opisuje nimalo turistički boravak tada 29-godišnjeg Osame bin Ladena u ondašnjoj Jugoslaviji.

Razgovori sa strancima

U SDPR-ovoj "Zabelešci o razgovoru sa strancima" stoji kako su 25. lipnja 1986. u njihove prostorije nenajavljeno stigla tri stranca u pratnji Jugoslavenki Zorice Ridješić i Milice Karadžoglu udane za Turčina, te predstavnika Genexa Aleksandra Markovića. Po naredbi pukovnika Stankovića, navodi SDPR, nenajavljenu svitu su, uz instrukcije da ih saslušaju, primili potpukovnik Z. Jovanović i B. Jurišić. Trojica stranaca u "Zabelešci" su imenovana kao Fathi Mohamed Ali, dužnosnik u pokretu otpora Afganistana protiv SSSR-a, Osman Kaldirim, turski državljanin koji živi u SAD-u i Osama bin Laden, državljanin Saudijske Arabije, a kao razlog njihova posjeta, navodi se, zainteresiranost za kupnju šireg asortimana modernog oružja s kojim bi se lakše suprotstavili moćnoj sovjetskoj sili u Afganistanu.

Iako je u "Zabelešci" spomenuto kako je trojac po oružje u Jugoslaviju došao zbog njezine javne osude okupacije Afganistana, ponuđenih 100 milijuna dolara u gotovini, ipak je ubrzalo pregovore te je Bin Laden nakon samo nekoliko dana pregovora u zagrebačkoj podružnici Beobanke, otišao u Beograd gdje je od jugoslavenskih vojnih časnika tražio potporu u borbi protiv Sovjeta u Afganistanu, nakon toga i u Čapljini u kojoj je pokušao dogovoriti nabaviti bojnih otrova, koje je tadašnja JNA proizvodila i u Potocima kod Mostara.

Prema tvrdnjama vojnog obavještajca iz tog vremena, ta mu je želja bila uskraćena, zato što je stav Jugoslavije bio da se bojni otrovi prodaju isključivo državama, a ne organizacijama i pokretima. Od nekadašnjeg saudijskog studenta i pripadnika mladih islamskog fronta koji je s punim kovčegom obiteljskog novca hodao po "prijateljskom" svijetu i nabavljao oružje za razne oslobodilačke ciljeve, Bin Laden se brzo prometnuo u jednog od boraca na afganistanskoj bojišnici, kasnije i u prvog čovjeka zloglasne Al-Qai'de.

Njegovi kasniji putovi na tlu bivše Jugoslavije bili su već utabani. Nakon završetka rata u Afganistanu te izbijanja sukoba u BiH, Bin Laden je 1992. u Ulici Križnog puta 105 u Zagrebu osnovao humanitarnu organizaciju Al Kifah, na čije je čelo postavio Kamra Ad Din Khirbanija, bivšeg pilota alžirskog zrakoplovstva, koji je stanovao u Ulici Vile Velebita 5. Zaposleni u toj humanitarnoj organizaciji bili su Alžirci, a sam Khirbani, koji se u Zagrebu zadržao kratko te otišao u BiH, potom u Albaniju, u to je vrijeme bio glavni CIA-in osumnjičenik za pokušaj napada na američko Veleposlanstvo u Rimu.

Hitan smještaj

Osim njega, u Al Kifahu je radio i Alžirac Abdel Magid Dohman, za kojim su Sjedinjene Američke Države raspisale nagradu od pet milijuna dolara zbog planiranja napada uoči dočeka 2000. godine.
Druga Bin Ladenova humanitama organizacija - Al Moafaq, na čijem je čelu bio Sudanac Al Obejid, nešto je drukčiji slučaj. Nju je vodio Tunižanin Shafik Iyadi u zagrebačkom naselju Borovje, a ona je djelatnosti proširila i na edukativno područje, pa su bošnjačke izbjeglice imale pogodnosti tečajeva stranih jezika i informatike. Na početku rata u Bosni i Hercegovini humanitarna organizacija Al Mofaq kupila je za gotovinu, ali preko posrednika, nekoliko stanova u naselju Borovje koji su trebali služiti za nesmetan boravak dužnosnika organizacije kada bi doputovali u Zagreb ili za kraći hitan smještaj izbjeglica.

■ Vijest o pronalasku i ubojstvu lidera terorističke mreže Qai'de Osame bin Ladena u BiH je dočekan s olakšanjem

SADIK AHMETOVIĆ,
ministar sigurnosti BiH

Po meni je pravo pitanje zašto su ga odlučili ukloniti baš sada?

Bin Laden se 1994. sastao s Izetbegovićem u Sarajevu

TIJEKOM rata u Bosni i Hercegovini, Osama bin Laden boravio je na Balkanu u barem dva navrata, donose Nezavisne novine pozivajući se na njemački Der Spiegel.

Obje su posjete navodno dokumentirane, a Osama je tada boravio u Sarajevu i u Tirani.

Susret Osame i Izetbegovića otkrila je novinarka Der Spiegela koja je slučajno pred Izetbegovićevim uredom naletjela na Osamu. On joj je tom prilikom dao vizit-kartu te joj rekao kako u Bosnu dovodi muslimanske dobrovoljce te da ima putovnicu BiH. Navodno je tijekom susreta Izetbegovića i Bin Ladena snimljena i jedna fotografija.

Veleposlanstvo BiH u Beču je izdalo putovnicu Bin Ladenu 1993., a skandal oko toga izbio je nakon terorističkih napada Al-Quaide na New York i Washington 11. rujna 2001., nakon čega je uništena cijela dokumentacija o ovom skandalu.

O ulozi Osame bin Ladena pisao je i magazin Zeitenschrift. U tekstu pod naslovom "Bin Laden u Sarajevu" od 11. rujna 2004. godine objavio je priču o tome da je glavnoosumnjičeni za napade na New York i Washington bio saveznik NATO-a na Balkanu u vrijeme ratova na ovom području 90-ih godina.

Bin Laden je u Tirani boravio 1994. godine, kao dio saudijske delegacije, a sa tadašnjim albanskim dužnosnicima razgovarao je o otvaranju islamskih centara u toj državi. No većina njegove organizacije uništena je tijekom 1998., u zajedničkoj akciji američke Centralne obavještajne agencije i albanskih agenata.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/bin- ... 49866.aspx

"Dalmatinko" by Robert Marić (PDF - 1,55MB)


Ihaa!
Here you go!

prethodna | naslovnica | sljedeća
Arhiva vijesti

datum: 05.05.2011

Osama bin Laden kod Dežulovićevih by Boris Dežulović
ritn by: Ivor Car
Poslala ga stara da skrati košulju

U novoj kolumni za sarajevsko Oslobođenje Boris Dežulović prihvatio se pogibije američkog neprijatelja broj jedan, Osame bin Ladena, odnosno litanija koje se u ovdašnjim medijima pojavljuju, a prema kojima je terorista svjetskog glasa na mračnom Balkanu boravio izuzetno često. S obzirom na narodne predaje, objašnjava Dežulović, kako je u Čokotu kod Niša Robert de Niro ostao dužan 470 dinara, a Adolf Hitler u Primoštenu stotinu maraka, ne čudi i da je Osama bin Laden ostao dužan njegovoj majci sto maraka i ručak, kada joj je nenadano zakucao na vrata u Splitu 1994. godine

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Znaš li, kaže, onaj o Zagoru Te-Neju i Bebi Selimović? Znam, reko, toga svi znaju. E, ali nije Zagor, veli on, nego Bin Laden.

Elem, isplivao nakon mjesec dana Osama bin Laden iz mora na splitskim Bačvicama, iscijedio haljinu, došao do Žbirca i pitao konobara kako može naći Olivera Dragojevića. Poslao onda konobar Bin Ladena u konobu kod Vinka Hvaranina, došao on do konobe i pitao Vinka gdje je Oliver Dragojević. Vinko ga poslao u ACI-marinu, došao Bin Laden tamo i pitao ima li tu negdje Olivera Dragojevića. "Ja sam", odgovorio konačno s broda sijedi kapetan, "zašto pitaš?". "Ti si Oliver Dragojević?", na to će Bin Laden. "Aha", odgovorio Oliver. "Onaj pjevač?", pitao Osama. "Da", pogledao ga zbunjeno Oliver, "i?". "Ti znači pjevaš onu "Moj galebe"?", pitao ga Bin Laden. "Pjevam, zašto?", nepovjerljivo će Oliver. "Je li, bogati", konačno će Osama, "što ti znači ono "lipo li je, lipo li je, na lažini suvoj ležat, na Osami blizu mora?".

Ubiše, dakle, Osamu bin Ladena, pa sad iznenada otkrivamo gdje se sve za života potucao taj najtraženiji odmetnik u cjelokupnoj povijesti odmetništva. Pa ispalo da se Bin Laden po bivšoj Jugoslaviji skitao češće nego papa Ivan Pavao Drugi.

Mediji tako sad otkrivaju da je Osama još početkom ljeta 1986. u Zagrebu kupovao oružje za talibanski rat protiv sovjetske okupacije Afganistana. Nakon pregovora s nekim pukovnikom Stankovićem otišao je u Beograd, gdje je, čitamo dalje, u Saveznoj direkciji za promet roba tražio oružja za sto milijuna dolara. Iz shoppinga u Jugoslaviji ipak se vratio praznih ruku, jer Savezna direkcija nije primala gotovinu. Zbog odbijanja službene procedure, propala je tada i navodna kupovina bojnih otrova u Čapljini. U Bosnu i Hercegovinu navratio je, međutim, koju godinu kasnije, pa ga je tako 1994. godine njemačka novinarka Renate Flottau susrela u uredu Alije Izetbegovića, čekajući intervju s predsjednikom.

Bin Laden je već tada imao bosanski pasoš, kao nabavljač "humanitarne pomoći". Dvije takve dobrotvorne organizacije osnovao je 1992. u Zagrebu, a sada se otkrilo da je u okviru jedne takve "humanitarne misije" viđen i u - Splitu. Svatko je sada, eto, vidio Bin Ladena. Kod pukovnika Stankovića tražio oružje, kod Vinka Hvaranina tražio Olivera Dragojevića, a kod moje majke krojača. Nisam vam to pričao?

Elem, Frane Kontić, nekadašnji direktor hotela Split, ispričao Slobodnoj Dalmaciji kako su 1992. u hotel stigla šestorica stranaca u tradicionalnoj arapskoj odjeći, među kojima, sa somalijskim pasošem, i neki Osama bin Laden. Za četiri dana, koliko su boravili u Splitu, Bin Laden je samo jednom napustio hotel: kad je, veli šjor Kontić, otišao u splitsko skladište Merhameta, u kasarnu na tvrđavi Gripe. Doslovce dakle preko puta stana mojih roditelja u Glagoljaškoj ulici. Odmah sam se, naravno, sjetio, i nazvao majku.

- Stara, sjećaš li se ti onoga Arapina što ti je za vrijeme rata banuo na vrata?

- Kako ne - sjetila se. - Onaj jadnik što je došao prositi pomoć?

- E pa nije došao prositi pomoć - kažem ja. - Bio je pitati gdje je tu u kvartu skladište za humanitarnu pomoć.

- Joj, nije valjda?

- Jest, evo piše u novinama - rekoh. - A što si mu bogati rekla?

- Ništa, dala mu ručak, posudila sto maraka i poslala ga kod meštrovice da mu skrati košulju. Bio nesretnik u nekakvoj ogromnoj bluzi, kao božeprosti žensko.

- Kod koga si ga poslala?!?

- Kod one krojačice, meštrovice Amele - odgovorila majka. - Sjećaš se Amele, one jadne izbjeglice iz Tuzle? Rekla sam mu da će mu ona sve srediti, a on zapisao ime i otišao.

- Poslala si ga kod meštrovice iz Tuzle???

- Da, zašto?

Tako je, da ne duljim, Osama bin Laden iz Splita otišao u Meškovicu kraj Tuzle. Kako i zašto baš tamo, nikad se nije saznalo. Tek, u izvještaju tadašnjeg dvostrukog agenta Abu Abdullaha, koji je radio za CIA i BND, stoji kako je Bin Laden iz Splita otputovao u Meškovicu kraj Tuzle, i tamo osnovao centar za obuku pripadnika jedinice El Mudžahid.

Majci, jasno, nisam ništa rekao, tko zna kako bi nesretnica primila da zna kako je kriva za osnivanje prvog kampa za obuku mudžahedina u Bosni.

Svatko je, eto, sad vidio Osamu bin Ladena. Malo, malo, pa se otkrije da je netko slavan bio kod nas i ostao dužan neke pare. Iz Čokota kraj Niša, recimo, već godinama preko novina zovu Roberta de Nira da posjeti njihovo selo i vrati onih 470 dinara što mu je obitelj Radovana Đokića posudila kad je kao mladić 1967. autostopirao kroz Srbiju i ručao kod njih.

Ali nije to ništa: neki Jure Huljev objavio je u Hrvatskoj knjigu "Stara primoštenska pripovijedanja i povijest", u kojoj piše kako je prije stotinu godina Primoštenac Paško Jurina radio u Beču kao pitur, soboslikar, pa oženio tamo neku Margaritu i dobio sina. A mali, talentiran na ćaću, stalno nešto mazao, i tako upoznao mladog slikara Adolfa Hitlera. Hitler i Paškov mali bogami se sprijateljili i pomagali starome pituru u poslu, a ljeti odlazili kod njegovih na more: po Primoštenu se, piše Jure Huljev, i danas priča kako je Hitler Jurinima ostao dužan sto maraka.

Pa ako je Robert de Niro mogao ostati dužan Đokićevima, a Adolf Hitler Jurinima, što ne bi i Osama bin Laden mojima?

Svakome je, uostalom, bio dobar: 1986. Beogradu i Amerikancima protiv Rusa, 1992. Zagrebu i Amerikancima protiv Srba, a 1994. Sarajevu i Arapima protiv Amerikanaca. Sad ga svi pljucaju, a on, jebiga, nikome ništa nije ostao dužan.

Dobro, osim mojoj staroj.

Odlican tekst Borisa Dezulovica na tu temu.

Ubiše, dakle, Osamu bin Ladena, pa sad iznenada otkrivamo gdje se sve za života potucao taj najtraženiji odmetnik u cjelokupnoj povijesti odmetništva. Pa ispalo da se Bin Laden po bivšoj Jugoslaviji skitao češće nego papa Ivan Pavao Drugi.

Getting Bin Laden

What happened that night in Abbottabad.

by Nicholas Schmidle August 8, 2011



Shortly after eleven o’clock on the night of May 1st, two MH-60 Black Hawk helicopters lifted off from Jalalabad Air Field, in eastern Afghanistan, and embarked on a covert mission into Pakistan to kill Osama bin Laden. Inside the aircraft were twenty-three Navy SEALs from Team Six, which is officially known as the Naval Special Warfare Development Group, or DEVGRU. A Pakistani-American translator, whom I will call Ahmed, and a dog named Cairo—a Belgian Malinois—were also aboard. It was a moonless evening, and the helicopters’ pilots, wearing night-vision goggles, flew without lights over mountains that straddle the border with Pakistan. Radio communications were kept to a minimum, and an eerie calm settled inside the aircraft....

On March 29th, McRaven brought the plan to Obama. The President’s military advisers were divided. Some supported a raid, some an airstrike, and others wanted to hold off until the intelligence improved. Robert Gates, the Secretary of Defense, was one of the most outspoken opponents of a helicopter assault. Gates reminded his colleagues that he had been in the Situation Room of the Carter White House when military officials presented Eagle Claw—the 1980 Delta Force operation that aimed at rescuing American hostages in Tehran but resulted in a disastrous collision in the Iranian desert, killing eight American soldiers. “They said that was a pretty good idea, too,” Gates warned. He and General James Cartwright, the vice-chairman of the Joint Chiefs, favored an airstrike by B-2 Spirit bombers. That option would avoid the risk of having American boots on the ground in Pakistan. But the Air Force then calculated that a payload of thirty-two smart bombs, each weighing two thousand pounds, would be required to penetrate thirty feet below ground, insuring that any bunkers would collapse. “That much ordnance going off would be the equivalent of an earthquake,” Cartwright told me. The prospect of flattening a Pakistani city made Obama pause. He shelved the B-2 option and directed McRaven to start rehearsing the raid.

Before the mission commenced, the SEALs had created a checklist of code words that had a Native American theme. Each code word represented a different stage of the mission: leaving Jalalabad, entering Pakistan, approaching the compound, and so on. “Geronimo” was to signify that bin Laden had been found.

A second SEAL stepped into the room and trained the infrared laser of his M4 on bin Laden’s chest. The Al Qaeda chief, who was wearing a tan shalwar kameez and a prayer cap on his head, froze; he was unarmed. “There was never any question of detaining or capturing him—it wasn’t a split-second decision. No one wanted detainees,” the special-operations officer told me. (The Administration maintains that had bin Laden immediately surrendered he could have been taken alive.) Nine years, seven months, and twenty days after September 11th, an American was a trigger pull from ending bin Laden’s life. The first round, a 5.56-mm. bullet, struck bin Laden in the chest. As he fell backward, the SEAL fired a second round into his head, just above his left eye. On his radio, he reported, “For God and country—Geronimo, Geronimo, Geronimo.” After a pause, he added, “Geronimo E.K.I.A.”—“enemy killed in action.”

Hearing this at the White House, Obama pursed his lips, and said solemnly, to no one in particular, “We got him.”

At one point, Biden, who had been fingering a rosary, turned to Mullen, the Joint Chiefs chairman. “We should all go to Mass tonight,” he said.

Sud protiv objavljivanja snimaka sahrane Bin Ladena

Agencije - 20.09.2013 20:25

VAŠINGTON - Sudija američkog okružnog suda Ričard Leon podržao je ove sedmice stav američke Ratne mornarice, odbacivši objavljivanje snimaka o sahrani terorističkog lidera Osame bin Ladena u moru 2011. godine.

Leon je odbacio zahtjev konzervativne grupacije Sudski nadzor da dobije te snimke u okviru zakona o slobodi informisanja.

Američka mornarica dostavila je Sudskom nadzoru izvjesna dokumenta, ali je u njih uključila i nekoliko zatamnjenih odeljaka.

Sudija Leon je presudio da su te redakcije bile "ispravne i neophodne" kako bi se spriječilo objavljivenje osjetljivih operativnih podataka i radi zaštite nacionalne bezbjednosti, prenijela je agencija AP.

Ta presuda je usljedila četiri mjeseca nakon što je jedan federalni žalbeni sud odbacio zahtjev Sudskog nadzora za dostavljanje fotografija i video snimaka, napravljenih tokom i nakon napada u kojem je ubijen Bin Laden.