I tu su paradoksi: iz Hrvatske i preko njezina teritorija naoružavane su obje strane. Slučaj 17. krajiške brigade ABiH najupečatljivije ilustrira taj paradoks. Ona je nastala od dviju postrojba koje su naoružane i opremljene u Hrvatskoj, dio vojnika u toj brigadi bili su i pripadnici HV-a. To je bila možda i najbolja brigada ABiH i ključna u protjerivanju Hrvata iz Travnika u lipnju 1993. Hrvatska je sukladno tome bila involvirana, ali na način kojim prosječan Hrvat iz BiH teško može biti zadovoljan.

Davor Marijan: Armija BiH zauzela je Travnik jer je bio predviđen za sjedište hrvatske provincije

”Cilj je bio zauzeti kompletan prostor što su dijelom i uspjeli. Na tom popisu Travnik je svakako najveći uspjeh, kako po brzini zauzimanja grada, tako i po njegovoj vrijednosti. Travnik, je što ne treba zaboraviti predviđan za sjedište provincije koja je trebala biti u hrvatskom dijelu”

Povodom 25. obljetnice stradanja, progona i zločina nad Hrvatima Travnika, Dnevnik.ba objavljuje razgovor s Davorom Marijanom, povjesničarom iz Hrvatskog instituta za povijest.

Marijan smatra kako je muslimansko vrhovništvo bilo iznimno zainteresirano za prostor Središnje Bosne što je uključivalo i Travnik, kao najveći grad u dolini Lašve.

“Cilj je bio zauzeti kompletan prostor što su dijelom i uspjeli. Na tom popisu Travnik je svakako najveći uspjeh, kako po brzini zauzimanja grada, tako i po njegovoj vrijednosti. Travnik, je što ne treba zaboraviti predviđan za sjedište provincije koja je trebala biti u hrvatskom dijelu”, rekao je Marijan u razgovoru za Dnevnik.ba.

Podsjeća i na riječi Rasima Delića, načelnik Glavnog stožera tzv. Armije BiH 1994. godine o zauzimanju hrvatskih enklava u Središnjoj Bosni.

“U veljači ili ožujku 1994.(postoje različiti nadnevci) Rasim Delić se pohvalio da je ‘HVO eliminisan sa područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Owenovom planu sa centralom u Travniku'”, kazao je Marijan.

U jednoj od knjiga, Marijan je naveo kako je napad tzv. Armije BiH na postrojbe HVO-a u Travniku bio najdramatičniji dio muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH.

“U svega par dana muslimanska vojska je zauzela grad i protjerala većinu hrvatskog stanovništva. Ne treba zaboraviti da su Hrvati nekoliko desetljeća bili većina u tom gradu. S druge strane poraz HVO-a u Travniku srpske snage su jako iskoristile u svoje promidžbene svrhe i prikaz rata u kojem svi ratuju protiv svih”, smatra Marijan.

Tvrdi i kako je Republika Hrvatska odnos prema muslimanskom Sarajevu ratnih devedesetih promijenila nakon pada Travnika.

“Sve se to zbilo u svega desetak dana koji su bili iznimno teški za Hrvate u Središnjoj Bosni i što je najavilo još nekoliko dramatičnih epizoda, počevši od nasrtaja na Novi Travnik i protjerivanja Hrvata iz Kaknja”, podsjeća Marijan.

Osim daleko brojnijih i jačih snaga tzv. Armije BiH, na području Travnika još 1992. došli su i islamski dobrovoljci, mudžahedini. Uz kamp na Orašcu, sjedište odreda neko vrijeme bilo je i u selu Mehurić u dolini rijeke Bile.

Uz postrojbe tzv. Armije BiH počinili su zločine nad civilima u selima Miletići i Bikoši. Još 1992. grupa mudžahedina postrojila se ispred travničke Medrese, a pozdravio ih je travnički muftija, Nusret ef. Abdidbegović.

Marijan smatra kako je u kontekstu radikalnog islamizma Zenica bila nedodirljiva, ali da je Travnik jedna od jačih ispostava tog vida izražavanja vjere.

“Nema dvojbi da je 3. korpus muslimanske vojske osnovan za rat s HVO i da mu je svrha bila postizanje punog nadzora nad Središnjom Bosnom. Brzo po osnutku, glavnina 305. brdske brigade sastavljena od prognanika iz Jajca poslana je u dolinu Vrbasa i to je bio okidač za sukob u siječnju 1993. u Uskoplju. Tu je već očita namjera zauzimanja prostora dolina Vrbasa i Lašve i stvaranja teritorija čije bi političko i vojno središte bilo u Zenici”, smatra Marijan.

Iako su mudžahedini i pripadnici 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH diljem Središnje Bosne ostavljali svoje krvave tragove, u predmetu protiv hercegbosanske šestorke pred Haaškim tribunalom utvrđeno je kako je HVO u Središnjoj Bosni izmislio mudžahedine.

Marijan smatra kako su se takvi navodi u presudi u predmetu Prlić i ostali dogodili jer su sukobljene strane imale zagovornike diljem svijeta, a u tom moru prepletenih interesa Hrvati su najlošije stajali.

“Iza Hrvatske nije stala ni jedna respektabilna svjetska sila i zato su najlošije prošli u zakulisnim igrama moći. Dio tih igara je i Haški sud koji je sve vrijeme postojanja bio politički instrument. A kada sud djeluje po političkim smjernicama i očekivanjima svojih osnivača tada je konstrukcija o izmišljenim mudžahedinima više pravilo no izuzetak”, smatra Marijan.

Tvrdi i kako će proći dugo vremena da se stvorena slika o tome da je HVO izmislio mudžahedine u Središnjoj Bosni i promijeni.

“Kada se bude analiziralo sukladno znanstvenim metodologijama to više neće utjecati na političke procese koji se odvijaju pred našim očima”, zaključio je Marijan u razgovoru za Dnevnik.ba

Ubojstvo je izvršeno mučki, rafalnom pucnjavom kroz zadnje vjetrobransko staklo automobila u kojemu je bio Stojak i njegov pratitelj, načelnik stožera brigade Zvonko Gašo, koji je tom prilikom teško ranjen.