Rezultati rada vladajućih stranaka u Bosni i Hercegovini (BiH) nakon gotovo četiri godine provedene na vlasti pokazuju da političari nisu ispunili mnoga od predizbornih obećanja.
Tijekom predizborne kampanje za Opće izbore 2006. godine stranke su građanima obećavale kvalitetniji život, smanjenje siromaštva, veća izdvajanja za socijalno ugrožene, ali i završetak privatizacije, te stvaranje uslova za lakše i jednostavnije poslovanje preduzeća.
Povećanje životnog standarda obećavale su Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
Na prvi pogled čini se da su ova obećanja urodila plodom - prosječna neto plaća u BiH u svibnju tekuće godine iznosila je 795 KM, što je za 196 KM više u odnosu na listopad 2006. godine, kada su izbori i održani.
Prosječna mirovina u Republici Srpskoj (RS) u lipinju 2010. godine bila je 320 KM, a u Federaciji BiH 341 KM, što je tek za oko 100 KM više nego u listopadu 2006. godine.
Agencija za statistiku BiH je 2007. godine provela istraživanje potrošnje bh. građana. Utvrdili su da je za zadovoljavanje mjesečnih potreba prosječne obitelji trebalo 1.541 KM. Uz pretpostavku da su građani nastavili kupovati iste proizvode i u istim količinama, u lipnju ove godine bilo im je potrebno 1.681 KM.
U oba slučaja bile su potrebne najmanje dvije prosječne plaće.
Prosječne cijene u lipnju tekuće godine porasle su za 10,1 posto u odnosu na listopad 2006. Prosječne cijene hrane povećane su za 15,5 posto, komunikacija za 15,2 posto, prijevoza za 9,5 posto, obrazovanja za 7,6 posto, a stanovanja i režija za 7,1 posto.
Ipak, postoje mnoge obitelji u kojima niko nije zaposlen ili u kojima prihodi dolaze jedino od rada na crno.
Prema istraživanju Svjetske banke u 2007. godini više od 500.000 bh. građana bilo je siromašno - njihova mjesečna primanja bila su niža od 205 KM. Svjetska banka od tada nije mjerila siromaštvo, ali je u prosincu 2009. godine objavila procjenu po kojoj bi broj siromašnih građana mogao biti veći za više od 70.000.
Među siromašnima je velikih broj starih osoba i umirovljenika. Podaci fondova za mirovinsko osiguranje FBiH i RS pokazuju da su minimalnu mirovinu u iznosu od 160 do 296 KM u oba entiteta u lipnju 2010. godine primila 196.950 od ukupno 564.856 umirovljenika.
Jedan od kriterija u RS je da su mjesečna primanja osobe manja od 41 KM, a u FBiH od 70 KM.
U javnim kuhinjama Crvenog križa u oba entiteta hrani se ukupno 2.849 ljudi.
Prema podacima, na području FBiH su u 2009. godini djelovale 23 javne kuhinje u kojima se hranilo oko 13.500 ljudi, što je za oko 4.000 više nego godinu ranije.
Dnevni jelovnici u parlamentima BiH i FBIH sadržajniji su nego mjesečni jelovnik u javnoj kuhinji Crvenoga križa FBiH. Iako poslanici i delegati imaju višestruko veća primanja od ugroženih kategorija stanovništva njihov obrok tek je neznatno skuplji od obroka u javnim kuhinjama koji košta oko 2,5 KM.
Stranka demokratske akcije (SDA) obećavala je pred izbore 2006. da će zaposlenost povećati za 15 posto.
Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH u svibanj ove godine bilo je 7.047 manje nezaposlenih u odnosu na oktobar 2006, što je smanjenje zaposlenosti za oko 1,4 posto.
Umjesto na povećanju zaposlenosti svih građana, SNSD je radio na zapošljavanju svojih članova - iz Opštinskog odbora SNSD Trebinje početkom lipnja 2010. godine poslali su dopis direktorima poduzeća u Trebinju da zapošljavaju njihove kadrove na osnovu "socijalne ugroženosti i angažovanja unutar partije" iz kako navode "obaveze prema stranci".
Boreći se za glasove, Stranka za BiH (SBiH) i SNSD su biračima obećavale veću socijalnu sigurnost, a SDA i HDZ BiH veća izdvajanja za socijalno ugrožene.
Socijalna pomoć u kantonima u FBiH iznosi između 46,70 i 176 KM i nije se značajnije mijenjala u odnosu na 2006. godinu – u nekim kantonima je čak i smanjivala.
Sa druge strane, ministrima u Vladi RS-a plaće su udvostručene - sa 1.800 KM iz prve godine mandata na 3.600 KM u 2009. godini. Primanja profesionalnih poslanika u Narodnoj skupštini RS su također udvostručena, pa njihova mjesečna plaća sada iznosi 3.150 KM. U ove cifre nisu uračunate i druge naknade koje primaju.
Računica pokazuje da samo jedna ministarska plaća vrijedi kao 88, a poslanička 77 mjesečnih uplata socijalne pomoći.
Dvije stranke - SBiH i HDZ BiH – biračima su obećavale izjednačavanje stope poreza i doprinosa u dva entiteta, ali one su još različite.
HDZ BiH je najavljivala i bolje uvjete za poslovanje. Međutim, u izvještaju Svjetske banke 'Doing Business' za 2010. godinu na ljestvici od 183 zemlje BiH je rangirana na 116. mjesto po lakoći obavljanja poslovanja. U 2006. godini bila je 87. od 155 zemalja.
Kada je riječ o lakoći pokretanja biznisa BiH se nalazi tek na 160. mjestu. U odnosu na izvještaj iz 2006. kada su za pokretanje poduzeća u našoj zemlji trebala 54 dana, sada je za to potrebno 60 dana. Da bi poduzeće počelo sa radom u Crnoj Gori je potrebno 13, koliko i u Srbiji, a u Hrvatskoj 22 dana.
U izvještaju se navodi da su doprinosi koji opterećavaju privredu daleko veći od prosjeka u regiji ili u drugim zemljama Europe.
Predstavnici SNSD-a i SDA najavljivali su i dovršetak procesa privatizacije do kraja ovog mandata. Prema podacima institucija koje prate procese privatizacije u BiH, zaključno sa veljačom 2010. godine, ostalo je neprivatizirano 745 poduzeća.
U izvještaju Agencije za privatizaciju u FBiH iz studenog 2009. godine stoji da su rezultati privatizacije "izrazito loši u proteklih nekoliko godina, a posebno u prvoj polovini 2009. godine, tako da se može konstatirati da je proces praktično u zastoju".
Predstavnici SNSD-a, HDZ-a, SBiH i SDA sa kojima su novinari razgovarali objašnjavali su da predizborna obećanja nisu mogli ispuniti jer su morali praviti kompromise sa partnerima u vlasti, što podrazumijeva i odricanje od dijela vlastitih obećanja.
Osim što nisu ispunili obećano, političari nisu ni realizirali planirano nakon dolaska na vlast. Podaci za prve tri godine mandata pokazuju da je Vijeće ministara BiH realiziralo manje od polovine planiranih aktivnosti, dok je Parlament BiH usvojio tek trećinu planiranih zakona.
Pa juriš na izbore sa (ponovnom) željom da će nam biti još bolje (gore).

Dobra tema, samo sto ovdje nikoga to ne zanima. Bolje da pricas o teroristima, genociditetu, trecem, unitarizaciji itd. Ono od cega se zivi narod ne zanima, znas ti nas, jebo ti nas.

Tema je za 10++++

U potpunom si pravu Gospon, mi i onako samo čekako da nam netko drugi rješi probleme i usput nam i da koju crkavicu da naših preko 180 ministara (na nivou BH) mogu platiti svoje izlete sa svojim k.....

Narod kad je sit, misli glavom a to vlada zna

U pravu si lili za sve što je navedeno. Ti si lijepo objedinio statistiku i ništa posebno nisi dao tek rezime kojih ima na svakom koraku.

Nedostaje ti ŠTA URADITI da to prevaziđe jadni i napačeni narod. Lako je ko onaj iz 60 minuta priču isptičat uprijet prstom i napraviti ga uočljivim a šta iza toga???? ništa tresla se gora rodio se miš.

Daj tvoje viđenje rješenja uočenih problema.

Po meni sve stranke u BH su potrošene.
Kako mi ovisimo o međunardnoj zajednici, koja se pravi da ne uočava prave probleme u BH, jer im ovakvo stanje pogoduje (valjada da peru prljav novac), to mi osobno ne možemo ništa, samo plakati ili bježati.
Moj prijedlog je napraviti jednu jaku stranku (koju podržaje međunarodna zajednica), za oba entiteta pa onda na temeljima ekonomije praviti državu, a ne na temeljima nacionalizma i sličnih fora na koje se ljepe naše budale.

Savez reformskih snaga?

Hebiga, opet bi Dodik bio na čelu a Raguž negdje blizu...

U Hrvatskoj danas praktički nema negativnog hrvatskog nacionalizma, čak smiju neki koji su bili u četničkoj vojsci provocirat Hr branitelje, opet se niko ne trza, svi doista okrenuti ekonomiji.

Ista je stvar i za BiH: treba riješit do kraja nacionalna pitanja i to je to... Ubrzo bi svi o ekonomiji razmišljali. No u BiH je to moguće samo ako jedna strana od tri do gadno spuši.

Naše je samo da pazimo da mi ne budemo ti, iako se čini da smo zasad mi ta hebena stranka, mi možemo bit ovdje nešto kao Crnogorci priliko raspada Juge: pričekali da se svi iscrpe i pobrali vrhnje bez ikakvih problema a drugima prebacili krivnju i odgovornost.

"Stranci" trebaju da na nivou BH naprave dvije stranke lijeve i desne orijentacije. U kojima će biti zabranjen nacionalizam, šovinizam, rodjaci i slične stvari. Da ojačaju centralnu vladu, ukinu 10 županija i prekroje ih na snošnjivu mjeru. Da ako im je cilj ubace koju kintu u našu ekonomiju ali u poduzeća koje bi trebala da imaju za direktora stranca (znaš naš vole da i tuđe prisvoje), da ukinu ekstremne vjerske pokrete.
Ako žele da poprave stanje u BH to je moje mišljenje. Oni (međunarodna zajednica) mogu da naprave i doniraju takve stranke, koje bi narod prepozao kao stranke preporoda a ne stranke lopovluka i mislim da bi one pobijedile.
A,ja još trebaju maknuti sa političke scene i parlamenta osobe koje su u politici duže od 10 godina.
Ako, ja ne mogu da napravim nešto za 10 godine (pa i da sam priglup - naši poitičari se ne testiraju na IQ testove),moralno bi bilo da se povučem. (Lagumđija, Tihić, Čović, Lijanović, Jurišić i ini ostali).
POTRENE SU NAM PROEUROPSKE STRANKE I PROGRAMI SA NOVIM MLAĐIM OSOBAMA NA ČELU.

Može li mu ko reći da smo izišli iz komunizma...

Realnije rješenje bi bilo uzet lenjir i odrezat svakom po dio, pa svakom po djelić (ne po sadašnjim granicama) i, ta, ta riješen problem.

No budući da sva zadana rješenja moraju uvažavat državu BiH dakle ne dijeljenje, rješenje je u kantonizaciji, regionaliziciji ili kako god, ali sigurno nije u stvaranju tri države ili unitarizaciji (nabrojanog od lilija).

A ovo za političare, kako koji novi odmah ga potroše, nema zabrane, polako evoluirat ćemo...

Prvi put na ovim izborima vidim da ljudi razmišljaju i o vlasti u kantonu a ne prije svega na državnoj razini, a to je znak da smo napokon sazreli za takvo uređenje.

Predugo smo razmišljali samo o tome ko vlada u Sarajevu a zapravo je cijelo vrijeme bilo važnije ko vlada u kantonima.

U Sarajevu, barem što se tiče Hrvatskog puka, vladaju beskičmenjaci, osobe koje bi se i vragu podvukle pod kožu samo da što duže budu na funkciji. Primjer je Federalno Ministarstvo pravde u kojem je večina na čelu sa Ministrom iz redova HDZ-a, a pomočnici su bivši suci općinskih sudova za prekršaje, pa nije ni čudo da samo u odnosu na RS kasnimo sa donošenjem Zakona najmanje 3÷5 godina (Zakon o detektivima i sl).
Ko živi mi (raja) ili oni (vlast) i tko treba da živi, ako treba??