HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 07 pro 2024, 06:20.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 20 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Župa Zavalje
PostPostano: 10 kol 2011, 20:14 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 kol 2009, 17:38
Postovi: 1100
Izvor: http://www.hkv.hr/vijesti/najave/8889-p ... valju.html

2. povijesno-znanstveni skup „Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana“

13. kolovoza 2011. u Zavalju s početkom u 11,00 sati u organizaciji župe Sv. Franje Asiškog Zavalje i Udruge Ličana župe Zavalje iz Zagreba održat će se 2. povijesno- znanstveni skup „Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana“. Tema ovogodišnjeg skupa bit „Župa Zavalje i Lika u komunističkoj Jugoslaviji.“

Izlagači na skupu bit će: dr.sc. Josip Jurčević („Hrvatska u komunističkoj Jugoslaviji“), dr.sc. biskup Mile Bogović („Crvka u Lici za vrijeme komunizma“), Ivica Relković („Hrvatske jame“), Željko Tomašević („Hrvati žrtve komunizma“), te Želimir Prša („Župa Zavalje u komunističkoj Jugoslaviji“).

Prije početka skupa, u 10:00 svetu misu u župnoj crkvi na Zavalju služit će se Sveta misu koju će predvoditi biskup Mile Bogović.

Sve informacije vezane uz ovaj povijesno- znanstveni skup mogu se dobiti na broj mobitela 091/5551303 i elektroničkom poštom ( [email protected]).

Kako doći na Zavalje

iz pravca Zagreba:

Skrećete u Grabovcu prema graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo, a nakon ulaska u BiH, prolazite selima Izačić i Kamenica do ulaska u Bihać. Ulaskom u Bihać nastavljate ravno do samog centra grada. U centru obavezno skretanje desno (pratiti putokaze Stadion i Žegar). Nakon otprilike 500 m, dolazite na semafor i skrećete desno, preko mostića. Nakon toga ravno, prolazite nekoliko semafora, pokraj crkve sv. Ante u Bihaću, nogometnog stadiona, katoličkog groblja. ulazite u naselje Žegar (nema table). Pratite glavnu cestu i izlazite iz Žegara i krećete prema Plješevici. Nakon kraćeg uspona i borove šume dolazite na Zavalje. Putokaza za Zavalje nema, ali slobodno možete pitati ljude uz cestu ako vam je nejasno jer će znati objasniti kamo trebate ići.

iz pravca Juga:

Sve isto, samo što umjesto na Grabovcu za granični prijelaz skrećete na Prijeboju.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 24 kol 2011, 20:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 kol 2009, 17:38
Postovi: 1100
Izvor: http://www.slunj-crkva.hr/zavalje.htm

POVIJESNI OSVRT

Župa Zavalje od pretrpljenog udarca 1991. do 1995. teško se oporavlja. U jesen 1994. Srbi su okupirali župu i napravili pravu pustoš. Sve su kuće sustavno razarane s očitom namjerom da se nitko ovamo više ne vrati. Župna crkva i stan te kapela na V. Skočaju pretvoreni su u ruševine.

Nakon povratka slobode 1995. život se vraća u ovu podplješivičku župu. Biskup je ovamo poslao 1997. vlč. Milu Ivančića i time dao do znanja da ova župa ostaje briga crkve. Župnik Ivančić misio je u trošnoj garaži i pripremao obnovu crkve. Crkva je obnovljana tijekom 1998. i 1999. Prvu misu u obnovljenoj crkvu slavio je biskup mons. M. Bogović 09.10.1999. Uljepšavanje crkve nastavljeno je i dalje.

Obnova kuća teče mnogo sporije i teže nego u ostalim župama dekanata. To je razumljivo ako imamo u vidu da je Zavalje granična crta ostavila u Bosni i Hercegovini čime se Zavaljčani ne mogu pomiriti.

Ove 2002. godine hrvatska je vlada pomogla izgradnju novog župnog stana. Nova zgrada nikla je relativno brzo ali njeno dovršenje traži još puno truda i sredstava.

Ovdje bilježimo neke događaje iz života zavaljske župe kako ih vidi župnik Mile Ivančić. Ne može se reći da se ovdje nije ništa događalo. Ovdje nije vrijeme stalo – kako bi neki površni putnik mogao primjetiti.

11. ožujka 2002. biskup ordinarij mons. Mile Bogović službeno je pohodio ovu župu, misio u župnoj crkvi, razgovarao s narodom, pohodio župno groblje, na ručku razgovarao s pojedinim ljudima umjesto pastoralnog vijeća, posjetio u Velikom Skočaju kapelu Gospe Lurdske i mjesno groblje. Župniku je prigovorio što ne piše spomenicu župe te da to naknadno napravi.

Oltarnu slika sv. Franje, koju je naslikao Zoran Homen, pokušao je fra Petar Žagar (koji se pobrinuo da bude urađena), odvesti na Zavalje 03.04.2002. Slika je dimenzija 2,5 x 1,5 m. Na carini u Izačiću nisu pustili sliku bez dodatnih papira. Tako je vraćena u Slunj gdje je bila izložena dok se ne urede svi papiri. Tek 16.04.2002. župnik je mogao ovu vrijednu sliku odvesti na Zavalje gdje resi Crkvu.

Jedan prvopričesnik i dvoje bermanika pripremani su za svete sakramente i bermani u Bihaću.
Još jednom je biskup posjetio Zavalje. Bilo je to 7. rujna 2002. kad je blagoslovio u groblju na Skočaju granitni spomen-križ, sjećanje na sve poginule u ovom i onom ratu. To je plod nastojanja pojedinaca predvođenih Milom Mlinarićem iz Zagreba.

Na prijedlog vjernika u župi i onih koji su potražili sreću izvan župe, Frančiškovo slavljeno u subotu 5. listopada. Misu u 11 sati predvodio je bihaćki kapelan fra Miroslav. Oko njega je 8 svećenika na oltaru: vlč. Mile Šajfar, vlč. Petar Bogut, fra Petar Žagar, mons. Marijan Ožura i Mile Pecić, vlč. Josip Rafaj, vlč. Josip Štefančić, fra Jure Šalić ispovijeda. Crkva dobrano popunjena ali nedostaju djeca i mladi. U prvim redovima uočljive žene u narodnim nošnjama. Među njima su Zavaljčanke koje žive u Zagrebu tijelom ali su duhom stalno ovdje.

Nakon mise pred crkvom je živo. Zavičajni klub «Lička Plješevica» iz Zagreba tu je s tamburama. Zasvirali su, zaigralo je kolo i čula se pjesma, pomalo tugaljiva. Možda je tmurno vrijeme tome pridonosilo.

Što se tiče građevinskih radova ne male poteškoće zadaju krovovi na tek obnovljenim objema crkvama i to uglavnom radi nesavjesno obavljenog posla izvođača radova.

Golem građevinski zahvat je dizanje novog župnog stana (plovanije). To je plod višegodišnjeg nastojanja da se ostvari obećanje dano odmah poslije «Oluje», obećanje da će Ministarstvo javnih radova, graditeljstva, obnove i razvitka RH izgraditi župni stan u Zavalju. To se konačno ostvaruje ovog ljeta. Ministrastvo doduše sudjeluje djelomično a ostalo moramo sami. Ipak, veliko hvala i za ono što su učinili. Ovo je ispalo neplanirano, a kapelu sv. Križa u župnom groblju smo planirali ove godine obnoviti ali jedno i drugo nije bilo moguće.

«Moramo priznati da je bilo i još su aktualna neka nastojanja da se isprave nepravde nanešene ovom puku Božjemu kroz dugi niz godina. Naime, ovo područje, ajmo reći poslije Austrije, stalno je otuđivano, prisvajano i tako je ovdje učinjena nepravda koja je 1947. sankcionirana izdvajanjem iz korpusa Hrvatske i pripajanjem Bosni i Hercegovini.

Granica je ne samo nepravedna, nego je i neprirodna. I dan danas se znade gdje su «linije» i «prekolinije» i slični nazivi koji su jasno odvajali lički dio od bosanskoga, a nalaze se ispod naselja koja čine rimokatoličku župu, a nekad i općinu Zavalje. Sva naselja župe nalaze se na cesti Karlovac - L. Petrovo selo – Zavalje – Nebljusi – Lapac, a otkada su istrgnuta sela Veliki i Mali Baljevac, Vučjak, Zavalje, Međugorje, Mali i Veliki Skočaj, granica se od Željave do Meljnovačke drage vere iznad navedenih mjesta strminama i gudurama Ličke Plješevice. To je za nas granica nesreće i propasti. Tvrdnja presmiona, ali nažalost istinita.

Uzalud zadnjih godina sva pisanja, zahtjevi, kontakti, razgovori, ankete, promemorije, kad su gluhi oni koji bi trebali čuti naše vapaje.

Za komunističke vladavine agitatori na konferencijama po selima na protivljenje naroda odgovarali su: hoćete i morate! Sada nam savjetuju: integrirajte se! Tko, s kim, kako? Visoki dužnosnik hrvatske vlade reče: granice su utvrđene! Ali, po leđima ovog naroda, a to boli. Aktualni hrvatski predsjednik reče da ne treba ratovati zbog granice. I ne treba, ali po važećem ustavu RH i on (i vlada) dužan je brinuti se za pravičan položaj Hrvata u BiH.

Žalosno je i sramotno od današnjih političkih moćnika da ne daju nikakvu važnost činjenici da ova župa od svog osnutka - preko 200 godina - pripada biskupiji, koja je u srcu Hrvatske: Krbavskoj, Senjsko-modruškoj, Riječko-senjskoj i sada Gospićko-senjskoj» - kaže župnik Mile Ivančić


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 24 kol 2011, 20:35 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 kol 2009, 17:38
Postovi: 1100
Izvor: http://www.likaworld.net/forum/index.php?topic=1611.0

Povijest Podpljševičkih sela župe Zavalje

Naša župa Zavalje broji 7 sela : Veliki Skočaj, Mali Skočaj, Međudražje, Zavalje (središte župe), Veliki i Mali Baljevac, Vučijak, sve čista lička i hrvatska sela.

Dragi naši Ličani iz Gornje Like da čujete nešto o povijesti našeg Podplješevičkog kraja.
Počinjemo se doseljavati 1754. godine iz Gornje Like točnije od Pazarišta, Vratnika, Krmpota, a ponajviše iz velikog mjesta između Vratnika i Gorskog Kotara po imenu Lič, koji je u to doba kad su naši pradjedovi selili brojao oko 6 tisuća stanovnika.
Pošto naši krajevi nisu bili pod turskom već pod austrijskom vlašću selili su se tamo gdje su bili bolji uvjeti za život.
Naši pradjedovi ratovali su zajedno sa austrijskom i francuskom vojskom i u to vrijeme otkrili su divna mjesta podno ličke Plješevice koja su bila nenastanjena, a dio su Like i Hrvatske. Tada je donešena odluka da se presele u taj nadasve lijepi i za život pogodan kraj.
Dragi prijatelji iz Gornje Like ovom prilikom želio bih Vas upoznati i sa svim prezimenima koja su nastanila ovaj naš predivni hrvatski kraj iz gore navedenih dijelova Like.

Moj Veliki Skočaj – Mlinarić, Živković, Dejanović, Šestan, Balen, Jerbić, Ćaćić, Baričević, Prša, Šimić, Pleša, Dujmović, Tićac, Orešković, Šebalj i Rukavina. Nažalost zadnja dva prezimena polako izumiru pošto nema potomstva.

Mali Skočaj – Šimić, Perišić, Pleša, Rogić, Balen.

Međudražje – Šutić, Dejanović, Murgić, Ivančić, Prša, Smolčić.

Zavalje – Majstorović, Žagar, Hećimović, Veljača, Marijanović (ista ili slična prezimena su i u Vučijaku).

Veliki i Mali Baljevac – Lulić, Kolar, Tomljenović, Kokotović, Orešković, Kulaš, Uremović.

Dolaskom naši pradjedova na ova područja, odnosno istočne granice Like, već tada nalaze vojarnu zvanu «Kvartir» smještenu u području Velikog Skočaja, a sagrađenu od strane Austrijsko-Francuske vojske u čijim redovima je bilo i naših ljudi. Vojarna je u to doba brojala 188 vojnika svih rodova, 7 topova razorne moći i 50 konjanika. Sagrađena je 1732. godine.
Ujedno sa naseljavanjem naši pradjedovi se uključuju u aktivnu vojnu službu i to ljudi od 18 do 45 godina. Zapovjednik vojarne bio je Karlo Mlinarić iz Krmpota, a pomoćnici u to doba bila su 2 austrijska i 1 francuski časnik.

Povećanjem nataliteta sela su se vrlo brzo širila, te je nastala velika potreba za izgradnjom školske ustanove. Tako je 1836. godine na Zavalju sagrađena i prva škola sa učiteljem Pavom Mlinarićem iz Velikog Skočaja.
U mom Velikom Skočaju škola je sagrađena 1874. godine, a prvi učitelj bio je Ivan Devčić iz Otočca.
Naša župna crkva Sv. Franje Asiškog sagrađena je 1791. godine, a crkva u Velikom Skočaju 1912. godine.
Sama župa Zavalje od postanka pa sve do današnjih dana, dakle gotovo 210 godina pripadala je biskupijama i to redom : Krbavskoj, Modruškoj, Riječkoj, te u novije vrijeme Gospićko-Senjskoj biskupiji pod patronatom preuzvišenog biskupa dr Mile Bogovića.
Vratimo li se 100 godina unatrag vidjet ćemo da je naša općina Zavalje 120 godina bivala uvijek u Hrvatskoj i u Lici, naš kotar bio je u Korenici do 1937. godine, naš vojni okrug bio je Otočac sve do 1945. godine, da bi nakon toga dragi prijatelji došla nova neprirodna država zvana SFR Jugoslavija.
Župa Zavalje prije 2. svjetskog rata brojila je 4200 duša, a pogledajte sada što se dogodi od 1945. – 1948. godine. Župa ostade bez svoje mladosti jer poginu 780 ljudi, što civila, što vojnika. Pobiše ih «spasitelji» na čelu sa najvećim ratnim zločincem Titom, od Bleiburga križnim putevima.
Svi znamo da je prije 2. svjetskoga rata u Lici bilo 70% Hrvata i 30% pravoslavaca, pa vidite što napravi Tito i najveća Lička izdajica po imenu Jakov Blažević od 1945. – 1953. godine. Dragi naši ličani taj isti Blažević zajedno sa Bakarićem i Titom dogovaraju s tadašnjim vodstvom Bihaća na čelu sa Đurom Pucarom Starim, da naših 7 sela ispod Plješevice velikodušno daruju odnosno pripoje Bosni i Hercegovini. Kao glavni razlog navodi da ne žele Ustaše iz podplješevičkog kraja u Hrvatskoj.
Taj lički izrod Jakov Blažević zabija nož u srce hrvatskom narodu poklonivši BiH sve naše šume, oranice, polja, sela, naše ličke običaje, kao da su njegova očevina .
Dana 17.09.1947. godine naši krajevi zvanično postaju dio BiH.
Na kraju ovog sažetka povijesti sela podplješevičkog kraja želio bih napomenuti još jednu podmuklost komunističke bande. Naime godine 1946. raspisan je referendum s jednim pitanjem : «Dali ste za Liku i Hravatsku ili Bihać i BiH». Naravno, odgovor je bio 99% za Liku i Hrvatsku, no crvena banda je rezultat prikazala obrnuto, dakle 99% za Bihać i BiH.
Od tog trenutka počinje iseljavanje iz tog kraja diljem Lijepe Naše i cijeloga svijeta, jer znate, teško je živjeti tamo gdje ni običajima ni govorom ne pripadaš.

Dragi čitatelji mislim da će ovaj kratak osvrt na povijest podplješevičkih sela koja i dan danas srcem i dušom pripadaju našoj Lici upotpuniti znanje svima onima, a ponajprije mlađoj generaciji kojima je ova tema, vjerujem, do sada bila nepoznanica.

Vako počima bećarac u mom Skočaju:
«Ja san momak iz ličkoga kraja,
Ličan pravi iz sela Skočaja ,
Mene vole žene i curice
Odrasta san podno Plješevice ....»


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 24 kol 2011, 20:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 kol 2009, 17:38
Postovi: 1100
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php? ... a&Itemid=3

Župu Zavalje treba vratiti matici Hrvatskoj

Srijeda, 17. kolovoz 2011. 10:30

Hrvatska je (ras)komadana i grickana od 1918. godine, ali ponajvećma u vrijeme vladavine zločinca Josipa Broza

Komunizam je danas i međunarodno osuđen kao zločinački totalitarni sustav, a u XX. stoljeću je iznimno tragično i trajno obilježio hrvatski narod i domovinu. Zločinačka narav komunizma izvirala je već iz njegove teorije i posljedične prakse, koja je isključivo priznavala neograničeno revolucionarno nasilje kao jedini način uspostave komunističkog poretka, uz primjenu tzv. diktature proletarijata kao nastavka takvoga neograničenog nasilja nakon osvajanja vlasti. Oblicima i razmjerima svoga nasilja, komunizam je u svim državama i među svim narodima nad kojima je vladao, počinio sustavne zločine zbog kojih su i Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481. o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006., osuđeni svi komunistički sustavi bez iznimke.

Prema razmjerima i vrstama počinjenih komunističkih zločinstava nad Hrvatima, s posljedicama koje još teško opterećuju hrvatsku današnjicu, a zasigurno će ih trpjeti i budući hrvatski naraštaji, Hrvati su nedvojbeno među najstradalijim narodima Europe. Masovna, planirana, pripremljena i od komunističkog partijskog i državnog vrha zapovijeđena ubijanja Hrvata, koja su se na raznim stratištima provodila bez ikakvih suđenja i zabilježbi, kao i ubijanja na marševima smrti, u brojnim logorima i sličnim kazamatima uz tek vrlo rijetko vođene zabilježbe, ili ubojstvima nakon presuda na prijekim i sličnim komunističkim političkim sudištima, po svojoj su brojnosti ostvarila punu narav počinjenog zločina genocida nad hrvatskim narodom.

Komunizam nanio najviše zla Hrvatima u povijesti

Uz masovna i pojedinačna ubijanja, kojima je bitno osakaćeno biće hrvatskoga naroda, komunizam je nad Hrvatima počinio i brojne druge vrste masovnih zločina, poput utamničenja u logore i slične kazamate, mučenja i zlostavljanja, pljačku imovine, progone i prisilne premještaje, prisilni rad i ostale oblike fizičkog terora, otimanje narodnoga životnog prostora nasilnom i nepravednom promjenom hrvatskih granica i sustavnim uništavanjem tradicionalnih hrvatskih institucija, nacionalnog identiteta, načina života i vrjednota koje su izvirale iz hrvatske narodne baštine.

Razmatrajući tragičnu ukupnost hrvatskoga narodnog stradanja u odnosu na razmjere i vrste stradanja pojedinih europskih naroda koji su se također nalazili pod komunističkom vladavinom, nije moguće ne uočiti jasnu posebnost tzv. jugoslavenskog ili hrvatskog komunizma, izraženu kroz potpuno dominantni srpski nacionalni utjecaj u partijskim i državnim strukturama, kojim su u naravi ostvarivani ciljevi velikosrpske političke ideologije, uz bespogovorno podložništvo ili otvorenu izdaju dužnosnika i članova komunističke partije hrvatske nacionalnosti. Svaki otpor pojedinih hrvatskih komunista velikosrpskoj dominaciji i protuhrvatskoj politici unutar komunističkih struktura, bio je najbrutalnije skršen fizičkim likvidacijama, zatvaranjima ili u blažim oblicima, odstranjenjem hrvatskih komunista iz javnog i političkog života, prijetnjama i zastrašivanjima koja su potom dovodila do potpunog podaništva i nacionalne izdaje. U takvim uvjetima formalnoga jugoslavenskog komunizma pod čijim se okriljem provodila stvarna srpska okupacija Hrvatske, jedino je i moglo doći do tolikih oblika i razmjera hrvatskoga narodnog mučeništva.

Razmatrajući hrvatske ljudske gubitke, raseljavanje Hrvata i doseljavanja Srba i drugih naroda na dotadašnje isključivo ili većinski hrvatske životne prostore, uz nasilno umanjenje hrvatskih državnih granica, možemo utvrditi, da je hrvatskoj narodnoj žrtvi sličnija vrsta i veličina žrtve europskih baltičkih naroda (Litvanaca, Letonaca, Estonaca) od žrtve srednjoeuropskih naroda (npr. Mađara, Slovaka, Čeha), čije su komunističke vlasti ipak uspjevale očuvati većinski narodni ostanak na njihovim prostorima, identitet, jezik, a najvećim dijelom i državne granice. Za razliku od takvoga srednjoeuropskog komunizma, kojem se stoga dijelom može priznati i određena nacionalna narav, komunizam u Hrvatskoj nije ostvario bilo kakvo pozitivno hrvatsko narodno obilježje. Unatoč tomu svjedoci smo, da se današnji zagovornici i promicatelji jugokomunističkoga zločinačkog sustava, svesrdno pokušavaju prometnuti u antifašiste, tobože zaboravljajući da su ostrašćeno ništili i progonili upravo svaku odliku antifašizma, od zajamčenog prava na život, slobodu, uključujući slobodu vjere i izražavanja mišljenja, političko udruživanje i višestranačje, jednakost u ostvarivanju prava neovisno o političkoj stranačkoj pripadnosti, pravo na privatno vlasništvo, i druge u slobodnim društvima zajamčena ljudska prava i vrjednote.

Nasilno iseljeno hrvatsko selo Baljevac

Obilježavajući danas mučeništvo hrvatskoga Zavalja, i u njemu nalazimo primjer koji spomenutu činjenicu vjerno oslikava i potvrđuje. Zavaljski kraj, u kojemu do Drugoga svjetskog rata nije živjela ni jedna pravoslavna obitelj, a koji je sve do 1931., kada ga velikosrpske političke igre smjestiše u Vrbasku banovinu i Bihaćki kotar, bio uvijek sastavni dio Like i Hrvatske, kraj u kojemu je strašnim masovnim zločinom počinjenim nakon završetka Drugoga svjetskog rata pobijen cvijet zavaljske hrvatske mladeži (13 posto puka) pa o zločinu nametnut prijeteći zavjet šutnje, godine 1946. opet nasilno i nezakonito biva pripojen tadašnjoj Bosni i Hercegovini. Da zločinstvu ne bi bio kraj, 1960. je nasilno iseljeno hrvatsko selo Baljevac, zbog navodno prevelike blizine zrakoplovne baze JNA, a istodobno je selo Željava sa srpskim stanovništvom, koje se nalazilo puno bliže vojnom uzletištu, ostavljeno živjeti redovnim životom. Takvo tadašnje masovno nekažnjeno i prijetnjama zatajivano ubojstvo zavaljske mladeži, nasilni premještaj zavaljskog kraja u granice tadašnje BiH, potom i iseljenje cijeloga jednog hrvatskog zavaljskog sela, uz hinjeno lažno obrazloženje potrebe iseljenja i istodobno očuvanje srpskog sela, moguće je označiti jedino institucionalnim zločinom počinjenim iz nacionalne mržnje prema hrvatskome narodu, kojega je omogućio potpuno dominantan velikosrpski ideološki utjecaj unutar vladajućih komunističkih struktura.

Takav jugoslavenski, a zapravo srbizirani komunistički režim je posebno krajem Drugoga svjetskog rata i u njegovom poraću počinio genocidni zločin nad stotinama tisuća hrvatskih civila i vojnika, a što je bila javna tajna koju je jugoslavenska država najjače nadzirala i onemogućavala bilo kakvo istraživanje, javni spomen ili obilježavanje žrtava. Unatoč javnim zabranama i prijetnjama, Bleiburški pokolj hrvatskoga naroda je u domovini ostao sačuvan u sjećanjima i predaji hrvatskih ljudi, a među hrvatskim iseljeništvom, i pisanim djelima dičnih hrvatskih rodoljuba i neskrivanim javnim obilježavanjima. Kao što Hrvati ovdašnjeg Zavalja znaju, da im cvijet njihove mladosti nije pobijen i većina pučana prognana, a njihov kraj granicom umjetno i nezakonito pripojen BiH, tek zbog nekog iznadnacionalnog ili iracionalnog komunizma i jednako takvih komunista, nego zbog mržnje prema hrvatskome čovjeku proizašle iz velikosrpske ideologije koja je smjerala istrjebljenju Hrvata u cilju zatiranja svake hrvatske države radi uspostave srpske države na hrvatskim narodnim prostorima, tako i hrvatski narod pamti i zna, da takav masovni Bleiburški pokolj Hrvata vojnika i civila neovisno o njihovoj dobi nije počinjen radi potreba i ciljeva komunizma, nego zbog velikosrpske mržnje prema hrvatskome narodu, kojoj je novoobučeno jugokomunističko ruho prigodno poslužilo za krvavo masakriranje hrvatskih civila i vojnika.

Poglavica komunističkih zločina nad Hrvatima, Josip Broz Tito, tu je činjenicu i izrijekom potvrdio, izjavivši, „da se moralo pustiti Srbe da se izdovolje“, a jedan od njegovih glavnih pobočnika Milovan Đilas izjavom, „da je Hrvatska vojska morala umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti“. Znajući da je Jugoslavija u naravi bila okvir i sredstvo velikosrpske hegemonije, ovu nepobitnu činjenicu nužno je uvijek vjerno svjedočiti, ne u cilju poticanja bilo kakve osvete ili mržnje prema srpskom ili bilo kojemu narodu, nego u cilju uspostave povijesne istine kao časne zadovoljštine žrtvi i jamstva blagoslovljene budućnosti. Zbog institucijskog prikrivanja, točan broj pobijenih Hrvata do danas je ostao nepoznat, ali je vrijedno spomenuti, da britanski obavještajni dokumenti bilježe zbjeg od oko 200.000 hrvatskih vojnika i oko 500.000 civila, a J. B. Tito u svom govoru u Ljubljani iznosi podatak o likvidaciji dvjesto tisuća bandita i još toliko zarobljenih koje je sve stigla ruka njihove pravde, dok njegov stožerni pobočnik u zločinu Aleksandar Ranković, u svom izviješću iznosi podatak o čak 560.000 likvidiranih.

Protuhrvatska narav takvoga jugokomunizma ostvarila se i nasilnim izmjenama, odnosno umanjenjem hrvatskih državnih granica nakon Drugoga svjetskog rata prema svim tadašnjim susjednim republikama, o čemu vjerno svjedoči i već spomenuti slučaj Zavalja. Hrvatski narod je time, uz brojčano najveći gubitak ljudstva u tijeku i nakon Drugoga svjetskog rata, koji je utvrđen i podatcima prvoga jugoslavenskog popisa stanovništva unatoč svim njegovim ograničenostima, pretrpio i najveći gubitak državnoga i životnog prostora. Jugoslavenski srbizirani komunizam je hrvatskom narodu oteo čak i one životne prostore nad kojima mu ni starojugoslavenska srpska vlada nije uspjevala činjenično osporiti pravo. Tako je, primjerice, jugokomunističko razgraničenje u Srijemu i Bačkoj provedeno na štetu Hrvatske, uz sustavno potiskivanje ili protjerivanje Hrvata.

Svako razgraničenje na štetu Hrvata

U odnosu na razgraničenje s uspostavljenom BiH, uz nasilje i nepravdu nad zavaljskim krajem, nije moguće ne spomenuti za nas bolno pitanje Neuma, kojim je presječeno hrvatsko državno područje na dijelu kojeg je još daleke 1718. Dubrovačka Republika ustupila Turskoj, jednako kao i Sutorinu na ulazu u Bokokotorski zaljev, a koji dijelovi nisu vraćeni Hrvatskoj unatoč davnoj propasti turskog imperija, već su dodijeljeni BiH i Crnoj Gori. Razgraničenje s Crnom Gorom utvrđeno je prema granicama oblasti uspostavljenih 1922., a ne prema stanju iz 1918., čime je Hrvatskoj oduzeto područje Boke kotorske i dalje na jugoistok. Za razgraničenje sa Slovenijom bi se moglo također reći, da je u područjima tadašnjih kotareva Čakovec, Karlovac i u Istri, dijelom provedeno na štetu Hrvatske, dok se jugokomunističke vlasti, pri razgraničenju s Mađarskom nisu ni zalagale za prava i možebitno priključenje Hrvata iz tzv. Bajskog trokuta, koji su s većinskim hrvatskim stanovništvom sjeverne Bačke činili teritorijalno jedinstvo.

Svjedoci smo, da se pojedina katastarski i pravno potpuno nesporna hrvatska područja, poput dunavskih ada, područja Sv. Gere, morske granice u Savudrijskoj vali ili granice u području Prevlake, odnosno Bokokotorskog zaljeva, i danas političkim pritiscima ili silom žele otrgnuti ili zadržati otrgnutima iz hrvatskoga državnog područja, na što hrvatske političke strukture ne nalaze pravi odgovor, ili čak umjesto sudskog pravorijeka utemeljenog na važećem međunarodnom pravu, koje ne bi bilo pravo da u sebi ne sadrži sastavnicu pravednosti, protupravno pristaju na veleizdajničku političku arbitražnu trgovinu.

Prihvaćanjem posljedica bilo kakvog i bilo čijeg nasilništva i bezakonja, šalje se poruka i budućem silniku, da zlo i nasilje uspjeva, jer se nasiljem jednom nametnuto, kasnije uspostavlja kao činjenica koju se bezraspravno poštuje. Stoga je hrvatskim državnim vlastima obvezujuća zadaća savjesti, otvorenim činjeničnim pregovorima s vlastima BiH, raspraviti i postići dogovor o pravednom rješenju nasilnog i nezakonitog izdvajanja područja župe Zavalje. Jednako tako, propašću komunizma i jugoslavenske države, javnosti su otkrivena i obilježena mnogobrojna prikrivena masovna grobišta Hrvata, a pretpostavljeno su bili stvoreni i svi uvjeti za institucionalno utvrđenje punine razmjera i vrsta jugokomunističkih zločinstava nad hrvatskim narodom. Ipak, svjedoci smo dosadašnje institucijske šutnje i daljnjeg prikrivanja zločina i zločinaca.

Zato i s ovoga zavaljskog skupa, upućujemo poziv hrvatskim vlastima za neodgodivim omogućavanjem znanstvenog istraživanja komunističkih i ostalih totalitarnih zločina u cilju odavanja priznanja žrtvama i prestanka svakoga daljnjeg manipuliranje njihovim brojem, istraživanje mnoštvenih grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća (preko 1500 do sada otkrivenih), njihovim doličnim obilježavanjem, utvrđivanjem identiteta i dostojanstvenim pokapanjem posmrtnih ostataka žrtava, izradu hrvatskoga žrtvoslovnika koji će poimenice zabilježiti svaku utvrdivu hrvatsku žrtvu, povratom nasilno oduzete imovine i dostojanstva preživjelim žrtvama zločina ili njihovim potomcima, zakonskom zabranom veličanja i javnog isticanja simbola totalitarnoga sustava komunizma i pokušavanja pretvorbe komunističkog sustava koji je normama europske i šire međunarodne zajednice naroda jednodušno označen zločinačkim bez iznimke, u navodni antifašizam, kao i za poništenje presuda komunističkih tzv. „revolucionarnih“ ili „sudova nacionalne časti“ i ostalih političkih sudskih postupaka, uz punu rehabilitaciju njihovih žrtava.

Željko Tomašević


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 24 kol 2011, 20:44 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 kol 2009, 17:38
Postovi: 1100
samo da napomenem da sam ovo sve našao preko Google-a.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 20 ruj 2011, 21:11 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 kol 2009, 17:38
Postovi: 1100
preneseno sa Forum.hr


Privitak/ci:
2011_04_05_pzagar2.jpg
2011_04_05_pzagar2.jpg [ 129.27 KiB | Pogledano 19692 put/a. ]
Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 21 ruj 2011, 09:16 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 svi 2009, 13:12
Postovi: 23962
Stecak je napisao/la:
preneseno sa Forum.hr

Upravo tako, žalosno a rh vlasti ne poduzimaju ništa, već kao Kosorica dijele našu zemlju ili ih kao Josipović Vukovarske ade guraju pod tepih.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 14 sij 2012, 00:50 
Offline

Pridružen/a: 10 svi 2009, 17:05
Postovi: 299
Upravo je danas na HRT-u bio dokumentarac o Zavalju:

Citat:
HTV1 13.01.2012. 14:41

Ispod Ličke Plješevice, emisija pučke i predajne kulture

Župa Zavalje (sela Veliki i Mali Skočaj, Međudražje, Zavalje, Mali i Veliki Baljevac) nalazi se na zapadu BiH, u okolici Bihaća. Stanovnici su Hrvati, katolici, a smatraju se Ličanima - prema predaji, doseljeni su ondje iz Like, kao graničari, na granicu Habsburške monarhije i Otomanskog carstva. Do 1947. godine to je područje pripadalo Hrvatskoj, a onda je administrativno prebačeno u BiH, unutar čijih se granica nalazi i danas. Zbog političkih i ekonomskih razloga od 1950-ih godina stanovnici se iseljavaju. Najviše ih živi u Zagrebu, gdje, od 1994. godine, imaju i svoje folklorno društvo. Sama župa Zavalje opustjela je, jer u njoj živi još svega nekolicina stanovnika. Njezin život postoji sada na drugom mjestu i na drugi način - u mislima i srcima iseljene većine.

Scenarij: Dražen Piškorić i Aleksej Pavlovsky
Snimatelj: Luka Stamać
Redatelj: Dražen Piškorić


Sjetih se one šovinističke grupe s faceboka koja zagovara povrat Sutorine Bosni i Hercegovini.

_________________
BOSNIAK PAROLE:
„To što je vaše, to je i naše, a što je naše, to ne može biti i vaše“


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 05 vel 2012, 21:34 
Offline

Pridružen/a: 10 pro 2011, 19:21
Postovi: 316
Lokacija: Dalmacija
Jesu li nam bar s nečim kompenzirali taj izrezani teritorij? Je li to ovo 1956. s Donjim Štrbcima itd.?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 05 vel 2012, 21:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 stu 2011, 15:14
Postovi: 3428
Zavalje, lijepo mjesto.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 09 kol 2012, 20:48 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 kol 2009, 17:38
Postovi: 1100
izvor: http://www.hkv.hr/vijesti/najave/12437- ... -ratu.html

3. povijesno-znanstveni skup: „Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana"

U subotu 11. kolovoza u župnoj crkvi sv. Franje Asiškog na Zavalju biskup Mile Bogović predvodit će u 10 sati svetu misu za sve poginule u Drugome svjetskom ratu i Domovinskome ratu. Poslije mise, u 11 sati, župa Zavalje i Udruga bivše općine Zavalje iz Zagreba organiziraju 3. povijesno-znanstveni skup: „Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana" s temom „Župa Zavalje i Lika u Domovinskom ratu".

Izlagači i naslovi njihovih predavanja

dr. sc. Josip Jurčević,
"Odnos Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini 1990.-1995."

dr. sc. Goran Dodig,
"Hrvatsko proljeće 1971. i 1991."

dr. sc. biskup Mile Bogović,
"Uništena sakralna baština gospičko-senjske biskupije"

mr. sc. Fikret Midžić,
"Deblokada bihaćke regije 1995. godine"

Ivan Prša,
"Plješevica bedem slobode"

Kako doći na Zavalje

a) iz pravca Zagreba:

Skrećete u Grabovcu prema graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo, a nakon ulaska u BiH, prolazite selima Izačić i Kamenica do ulaska u Bihać. Ulaskom u Bihać nastavljate ravno do samog centra grada. U centru obavezno skretanje desno (pratiti putokaze Stadion i Žegar). Nakon otprilike 500 m, dolazite na semafor i skrećete desno, preko mostića. Nakon toga ravno, prolazite nekoliko semafora, pokraj crkve sv. Ante u Bihaću, nogometnog stadiona, katoličkog groblja. ulazite u naselje Žegar (nema table). Pratite glavnu cestu i izlazite iz Žegara i krećete prema Plješevici. Nakon kraćeg uspona i borove šume dolazite na Zavalje. Putokaza za Zavalje nema, ali slobodno možete pitati ljude uz cestu ako vam je nejasno jer će znati objasniti kamo trebate ići.

b) iz pravca juga:

Sve isto, samo što umjesto na Grabovcu za granični prijelaz skrećete na Prijeboju.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 14 ruj 2012, 22:17 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 kol 2009, 17:38
Postovi: 1100
Izvor: http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/1278 ... evice.html

Apel hrvatskoj javnosti: Spriječimo amputaciju Ličke Plješevice!

Pitanje 70 čkm sjeveroistočnih obronaka šumom, pašnjacima i njivama bogate Ličke Plješevice (župa Zavalje) Vlada RH uporno skriva od 135530hrvatskoga naroda, nastojeći taj kraj, naseljen isključivo gorljivim Hrvatima, što prije pokloniti Bosni i Hercegovini.

Nakon austro-osmanskih ratova u 17. st. postignuti su ugovori te postoje tadanji topografski zemljovidi na kojima se jasno vidi da je župa Zavalje dio Hrvatske u sklopu Austrijskoga carstva. To se do 1918. godine nije moglo promijeniti. BH u Osmanskome carstvu, uostalom, nikada nije ni bila nikakva državina, nego upravna cjelina kojoj je vodstvo postavljao izravno stambolski sultan.

KSHS/KJ bijaše unitarna država u kojoj također BH nije imala nikakvih državnih prava ni autonomije, te se njoj kao državi nije moglo udijeliti dio Hrvatske.
I NDH je bila unitarna država u kojoj BH nije imala nikakvih državnih prava ni autonomije.

DFJ/FNRJ/SFRJ prva je priznala BH kao državu, nu u njoj nikada nije na pravno valjan način odlučivano ni odlučeno da se župu Zavalje pripoji BH. Za to bi po svim ustavima FNRJ/SFRJ, NRH/SRH i NRBH/SRBH morali ispuniti ovi uvjeti; da se za promjenu granica složi većina u svakome od ovih sabora:
u Skupštini FNRJ/SFRJ,
u Skupštini NRBH/SRBH i
u Saboru NRH/SRH.

Nikada se nije ispunio nijedan od tih uvjeta. Nikada ta tema nije bila stavljena na dnevni red ijednoga od tih sabora.

Prema stavu Ujedinjenih nacija od 1995. godine nadalje Bosna i Hercegovina nije država, nego područje pod skrbništvom UN-a.

Badinterova je komisija, istražujući po nalogu UN-a, odlučujući o granicama među republikama i pokrajinama propadajuće SFRJ, zaključila da se primjeni načelo statusa quo, uz načelo uti possidetis. Potonje podrazumijeva pravo na zadržaj posjeda onoj strani koja eis temporibus taj posjed ima, uz uvjete, da do njega nije došla ni silom, ni prijetnjom ni prijevarom. To znači da područje župe Zavalje zakonski pripada Republici Hrvatskoj. Badinterove je zaključke prihvatio Opći sabor UN-a.

Protivno pravu i interesima hrvatskoga naroda vlasti RH dopustiše da BH postavi pogranični prijelaz između RH i tih 70 čkm hrvatskoga ozemlja u župi Zavalje.

Sada je zadnji čas da se spriječi nesaglediva šteta hrvatskom narodu i državi, do koje bi došlo ratifikacijom tog Sporazuma.

Ako se dogodi to, da Hrvatski sabor, u vaše ime, Hrvati i državljani RH, potpiše da se odriče područja župe Zavalje, nitko nam više neće moći pomoći, jer će pravno ispasti da smo se mi odrekli toga dijela Hrvatske.

Hrvati i državljani RH!

Spriječite taj podmukli protuustavni čin. Sabornici Hrvatskog sabora ispunite vašu ustavnu obavezu.


Vrh
   
 
 Naslov: Župa Zavalje
PostPostano: 10 vel 2013, 00:28 
Offline

Pridružen/a: 10 svi 2009, 17:05
Postovi: 299
Ubijen katolički svećenik Mile Ivančić, župnik u Zavalju kod Bihaća

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=100

_________________
BOSNIAK PAROLE:
„To što je vaše, to je i naše, a što je naše, to ne može biti i vaše“


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 19 kol 2013, 18:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 kol 2009, 17:38
Postovi: 1100
Izvor: http://hrsvijet.net/index.php?option=co ... Itemid=358

Župa Zavalje i Lika u Kraljevini Jugoslaviji

U Zavalju kod Bihaća, jedinoj župi Gospićko-senjske biskupije izvan granica Republike Hrvatske, četvrtu godinu za redom održan je znanstveni skup "Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana" u organizaciji župe sv. Franje Asiškog iz Zavalja i Udruge bivše općine Zavalje iz Zagreba.

Tema ovogodišnjeg skupa bila je "Župa Zavalje i Lika u Kraljevini Jugoslaviji" a i ovaj skup kao i prethodni održan je u župnoj crkvi, dok su održavanje skupa pomogli općina Bihać, hrvatske braniteljske udruge i općina Korenica. Izlagači na simpoziju su bili dr. Mujo Begić na temu "Uloga obitelji Kulenović u Kraljevini Jugoslaviji" te dr. Ivan Dujmović "Župa Zavalje u Kraljevini Jugoslaviji".

Skup je započeo u jutarnjim satima molitvom koju je na grobu ove godine tragično preminulog dugogodišnjeg župnika Zavalja vlč. Mile Ivančića predvodio generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić. Mons. Šporčić je predslavio i misu u suslavlju s upraviteljem župe Zavalje vlč. Milom Šajfarom. Nakon mise održan je znanstveni sku


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 14 sij 2023, 23:52 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 20 ruj 2020, 17:43
Postovi: 966
Kakva je danas situacija sa Hrvatima ovog kraja?

_________________
Udio šizmatika u Hrvatskoj:
1921.-17%
2021.- 3%


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 01 srp 2024, 02:00 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 sij 2013, 23:25
Postovi: 4976
Evo neka ne nestane s interneta:
https://web.facebook.com/notes/mad%C5%BEari-i-kauri/hrvati-biha%C4%87kog-kraja-1dio/10151732643630760/?_rdc=1&_rdr
Citat:

HRVATI BIHAĆKOG KRAJA 1.dio
By Andy Klarić on Sunday, February 17, 2013 at 3:19 AM

HRVATI BIHAĆKOG KRAJA

Prije no što počnemo govoriti o bihaćkim Hrvatima vrlo važno je spomenuti da oni ne čine homogenu skupinu. Hrvatska sela Baljevac, Zavalje, Skočaj i Međudražje su tek 1929. pridružena kotaru Bihać, a 1945. potvrđena je i granica između NR Hrvatske i NR BiH kojom su ova sela pripala Bosni i Hercegovini. BiH je od Hrvatske dobila još i selo Martinbrod jugoistočno od Bihaća, dok su Hrvatskoj pripala neka sela između Bihaća i Drvara. Kao posljedicu ovoga imamo u stvari dvije grupe Hrvata u današnjoj općini Bihać. S obzirom da su oni 200 godina živjeli u različitim državama, njihova povijest, porijeklo i tradicija se bitno razlikuju pa će dalje razlaganje tretirati ove dvije skupine posebno.



Kao što je već spomenuto, Hrvati Bihaća čine dvije cjelina. Ova podjela se odražava i u vjerskom smislu. Baljevac, Zavalje, Skočaj i Međudražje čine župu Zavalje koja je dio Riječko-senjske biskupije. Ostala sela i sam grad Bihać čine župu Bihać koja pripada Banjalučkoj biskupiji.



Područje župe Zavalje spada u tzv. Novoseliju. Za razliku od najvećeg dijela Like, ovo područje nije oslobođeno 1689., već je pod turskom vlašću ostalo do 1791. Mirom u Svištovu, Turska evakuira plitku zonu na tadašnjoj granici s Austrijom. Ta zona se prostire od Cetina do Srba, s širinom od 15-20 kilometara.

Muslimansko stanovništvo te zone je prešlo u današnju Bihaćku krajinu, zajedno s jednim dijelom malobrojnog ne-muslimanskog stanovništva. Na njihovo mjesto došli su doseljenici iz Like, koji su bili i katoličke i pravoslavne vjere. Porijeklo tog stanovništva je identično porijeklu doseljenika u Liku nakon 1689. Među Hrvatima je bilo Bunjevaca starinom iz Krmpota i Liča, "Kranjaca" iz kajkavskih dijelova Gorskog Kotara, kao i ličkih starinaca, tzv. "plementih Hrvata." Jedan vrlo specifična grupa Hrvata su i "kršteni Turci," koji su porijeklom od islamskog stanovništva Like koje nije otišlo nakon oslobođenja 1689., već je prihvatilo katoličku vjeru.

Tako su Hećimovići u Baljevcu i Zavalju kršteni Turci, Prše i Pleše u Skočaju Kranjci, Tomljanovići ili Tomljenovići u Baljevcu i Rukavine u Međudražju su Bunjevci, a Šutići u Međudražju plemeniti Hrvati. Bujanovići i Marjanovići u Zavalju su vjerojatno tu još od turskih vremena. Pravoslavno stanovništvo je činilo značajnu manjinu samo u Baljevcu. Ti rodovi su iz Korenice i Perušića. Stanovništvo župe Zavalje je doseljeno oko utvrde Zavalje koja je izgrađena na novoj granici prema Turskoj. Već 1794. je župa odijeljena od župe Korenica, a prva crkva je bila drvena. Nju su Turci spalili u jednom od napada, pa je 1806. izgrađena nova, zidana crkva, posvećena sv. Franji.

Nakon razvojačenja Vojne Krajine, Zavalje ulazi u sastav Ličko-krbavske županije, kao općina Zavalje u sastavu kotara Korenica. Općini je osim gore navedenih sela pripadalo i selo Melinovac, koje je bilo naseljeno srpskim stanovništvom i koje se i danas nalazi u Hrvatskoj. Prvo administrativno pripajanje Zavalja Bihaću događa se 1929. Pri H reorganizaciji Kraljevine Jugoslavije na banovine, općine Ličko Petrovo Selo i Baljevac su pripojene kotaru Bihać unutar Vrbaske banovine. Ove općine ostaju dio Vrbaske banovine i nakon uspostave Banovine Hrvatske 1939. Nakon Drugog svjetskog rata, vlada NR BiH zahtjeva da općine Baljevac i Ličko Petrovo Selu uđu u njen sastav. Taj zahtjev nije prihvaćen u potpunosti, ali je općina Zavalje osim Melinovca ipak pripojena BiH. Hrvatska je u zamjenu dobila sela Kestenovca, Štrpci, Seoce i Begluci.

Zavalje je na popisu 1931. imalo 2,645 katolika, a 1948. 2,694 Hrvata. Stagnacija stanovništva u periodu od skoro 20 godina je najviše uzrokovana pogibijom mnogih župljana za vrijeme rata. Na istom prostoru je 1991. živjelo samo 607 Hrvata. Velik uzrok ovo raseljavanja je bila izgradnja aerodroma Željava. Iako je površinski dio ovog vojnog aerodroma većinom na hrvatskoj strani granice kod istoimenog sela, pri gradnji je potpuno raseljeno selo Baljevac s bosanske strane granice. Njegovi stanovnici su razasuti po svijetu. Za vrijeme rata u BiH, župa je potpuno spaljena, i danas u njoj živi stotinjak ljudi, većinom staraca.


https://www.croris.hr/crosbi/publikacija/prilog-skup/624950
Zavalje i prekrajanja granica u doba Kraljevine Jugoslavije (CROSBI ID 624950)
Neobjavljeno sudjelovanje sa skupa | neobjavljeni prilog sa skupa
Grgić, Stipica
Zavalje i prekrajanja granica u doba Kraljevine Jugoslavije // Zavalje i okolica u prošlosti i sadašnjosti
Zagreb, Hrvatska, 13.12.2014-13.12.2014
Citat:
Napredna društva danas prihvaćaju ideju da promjene svih granica, kako onih lokalnih samoupravnih, tako i državnih, treba vršiti isključivo uz jasne iskaze volje građana koji žele odvajanje od jedne razine te priključenje drugoj. Ipak, za prostor općine Zavalje, koja se sastojala se od teritorija koji su uz Ličku Plješivicu nakon Svištovskog mira u 18. stojeću pripali Habsburškoj monarhiji, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije nije se primijenio isti princip. Ta općina, u kojoj je stanovništvo osjećalo veću identitetsku i nacionalnu povezanost s prostorom hrvatske Like, odlukom središnje državne vlasti, tada u rukama beogradskog diktatorskog režima kralja Aleksandra, bez ikakvog je pitanja njenih stanovnika 1931. pripojena kotaru Bihać. Posljedica je to stava režima koji je od proglašenja šestosiječanjske diktature 1929. počeo još kruće inzistirati na nacionalnom unitarizmu i državnom centralizmu multinacionalne Kraljevine Jugoslavije. Općina Zavalje, koja je obuhvaćala naselja Zavalje, Međudražje, Mali i Veliki Skočaj te Baljevac, odlukom diktatorske vlasti je u jeku ispravaka banovinskih granica izdvojena iz sastava kotara Korenica Savske banovine (sa sjedištem u Zagrebu), te pripojena kotaru Bihać Vrbaske banovini (sa sjedištem u Banja Luci). Nominalno, diktatorski se režim u promjenama banovinskih granica 1931. pozivao na princip ekonomsko-prometnih veza te prirodnosti granica, tj. da njihove međusobne međe budu određene po riječnim koritima, vrhovima planinskih masiva ili drugim prirodnim preprekama, ali tako da pojedina mjesta koja pripadnu pod drugu banovinu doista gravitiraju nekom centru u drugoj banovini. Pripajanju kotaru Bihać kumovala blizina samog Bihaća, u kojem su doista stanovnici općine odlazili u nabavku i tražili npr. liječnika ili veterinara, ali i neki drugi elementi, poput nesložnosti u tadašnjem zavaljskom općinskom vijeću. Unatoč kasnijim naporima stanovnika zavaljske općine da se njihov kraj ponovno inkorporira u hrvatski pravni prostor nije se uspjelo postići trajno sjedinjavanje. Nakon kraja Drugog svjetskog rata odlukom novog državnog centra, opet mimo volje njenih stanovnika, općinu Zavalje ponovno se stavilo pod ingerenciju upravnih vlasti Bosne i Hercegovine, gdje se nalazi i danas.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 01 srp 2024, 02:13 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 sij 2013, 23:25
Postovi: 4976
s foruma Naše Like
https://forum.nasa-lika.com/index.php?topic=1193.0

Citat:
Naša župa Zavalje broji 7 sela : Veliki Skočaj, Mali Skočaj, Međudražje, Zavalje (središte župe), Veliki i Mali Baljevac, Vučijak, sve čista lička i hrvatska sela. Počinjemo se doseljavati 1754. godine iz Gornje Like točnije od Pazarišta, Vratnika, Krmpota, a ponajviše iz velikog mjesta između Vratnika i Gorskog Kotara po imenu Lič, koji je u to doba kad su naši pradjedovi selili brojao oko 6 tisuća stanovnika...
Pošto naši krajevi nisu bili pod turskom već pod austrijskom vlašću selili su se tamo gdje su bili bolji uvjeti za život. Naši pradjedovi ratovali su zajedno sa austrijskom i francuskom vojskom i u to vrijeme otkrili su divna mjesta podno ličke Plješevice koja su bila nenastanjena, a dio su Like i Hrvatske. Tada je donešena odluka da se presele u taj nadasve lijepi i za život pogodan kraj.
Dolaskom naši pradjedova na ova područja, odnosno istočne granice Like, već tada nalaze vojarnu zvanu "Kvartir" smještenu u području Velikog Skočaja, a sagrađenu od strane Austrijsko-Francuske vojske u čijim redovima je bilo i naših ljudi. Vojarna je u to doba brojala 188 vojnika svih rodova, 7 topova razorne moći i 50 konjanika. Sagrađena je 1732. godine.
Ujedno sa naseljavanjem naši pradjedovi se uključuju u aktivnu vojnu službu i to ljudi od 18 do 45 godina. Zapovjednik vojarne bio je Karlo Mlinarić iz Krmpota, a pomoćnici u to doba bila su 2 austrijska i 1 francuski časnik.
Povećanjem nataliteta sela su se vrlo brzo širila, te je nastala velika potreba za izgradnjom školske ustanove. Tako je 1836. godine na Zavalju sagrađena i prva škola sa učiteljem Pavom Mlinarićem iz Velikog Skočaja.
U mom Velikom Skočaju škola je sagrađena 1874. godine, a prvi učitelj bio je Ivan Devčić iz Otočca.
Naša župna crkva Sv. Franje Asiškog sagrađena je 1791. godine, a crkva u Velikom Skočaju 1912. godine.
Sama župa Zavalje od postanka pa sve do današnjih dana, dakle gotovo 210 godina pripadala je biskupijama i to redom : Krbavskoj, Modruškoj, Riječkoj, te u novije vrijeme Gospićko-Senjskoj biskupiji pod patronatom preuzvišenog biskupa dr Mile Bogovića.
Vratimo li se 100 godina unatrag vidjet ćemo da je naša općina Zavalje 120 godina bivala uvijek u Hrvatskoj i u Lici, naš kotar bio je u Korenici do 1937. godine, naš vojni okrug bio je Otočac sve do 1945. godine, da bi nakon toga dragi prijatelji došla nova neprirodna država zvana SFR Jugoslavija.
Župa Zavalje prije 2. svjetskog rata brojila je 4200 duša, a pogledajte sada što se dogodi od 1945. ? 1948. godine. Župa ostade bez svoje mladosti jer poginu 780 ljudi, što civila, što vojnika. Pobiše ih ?spasitelji? na čelu sa najvećim ratnim zločincem Titom, od Bleiburga križnim putevima.
Svi znamo da je prije 2. svjetskoga rata u Lici bilo 70% Hrvata i 30% pravoslavaca, pa vidite što napravi Tito i najveća Lička izdajica po imenu Jakov Blažević od 1945. ? 1953. godine. Dragi naši ličani taj isti Blažević zajedno sa Bakarićem i Titom dogovaraju s tadašnjim vodstvom Bihaća na čelu sa Đurom Pucarom Starim, da naših 7 sela ispod Plješevice velikodušno daruju odnosno pripoje Bosni i Hercegovini. Kao glavni razlog navodi da ne žele Ustaše iz podplješevičkog kraja u Hrvatskoj.
Taj lički izrod Jakov Blažević zabija nož u srce hrvatskom narodu poklonivši BiH sve naše šume, oranice, polja, sela, naše ličke običaje, kao da su njegova očevina .
Dana 17.09.1947. godine naši krajevi zvanično postaju dio BiH.
Na kraju ovog sažetka povijesti sela podplješevičkog kraja želio bih napomenuti još jednu podmuklost komunističke bande. Naime godine 1946. raspisan je referendum s jednim pitanjem : "Dali ste za Liku i Hravatsku ili Bihać i BiH". Naravno, odgovor je bio 99% za Liku i Hrvatsku, no crvena banda je rezultat prikazala obrnuto, dakle 99% za Bihać i BiH.
Od tog trenutka počinje iseljavanje iz tog kraja diljem Lijepe Naše i cijeloga svijeta, jer znate, teško je živjeti tamo gdje ni običajima ni govorom ne pripadaš.


Citat:
Moramo priznati da je bilo i još su aktualna neka nastojanja da se isprave nepravde nanešene ovom puku Božjemu kroz dugi niz godina. Naime, ovo područje, ajmo reći poslije Austrije, stalno je otuđivano, prisvajano i tako je ovdje učinjena nepravda koja je 1947. sankcionirana izdvajanjem iz korpusa Hrvatske i pripajanjem Bosni i Hercegovini.
Granica je ne samo nepravedna, nego je i neprirodna. I dan danas se znade gdje su «linije» i «prekolinije» i slični nazivi koji su jasno odvajali lički dio od bosanskoga, a nalaze se ispod naselja koja čine rimokatoličku župu, a nekad i općinu Zavalje. Sva naselja župe nalaze se na cesti Karlovac - L. Petrovo selo – Zavalje – Nebljusi – Lapac, a otkada su istrgnuta sela Veliki i Mali Baljevac, Vučjak, Zavalje, Međugorje, Mali i Veliki Skočaj, granica se od Željave do Meljnovačke drage vere iznad navedenih mjesta strminama i gudurama Ličke Plješevice. To je za nas granica nesreće i propasti. Tvrdnja presmiona, ali nažalost istinita.
Uzalud zadnjih godina sva pisanja, zahtjevi, kontakti, razgovori, ankete, promemorije, kad su gluhi oni koji bi trebali čuti naše vapaje.
Za komunističke vladavine agitatori na konferencijama po selima na protivljenje naroda odgovarali su: hoćete i morate! Sada nam savjetuju: integrirajte se! Tko, s kim, kako? Visoki dužnosnik hrvatske vlade reče: granice su utvrđene! Ali, po leđima ovog naroda, a to boli. Aktualni hrvatski predsjednik reče da ne treba ratovati zbog granice. I ne treba, ali po važećem ustavu RH i on (i vlada) dužan je brinuti se za pravičan položaj Hrvata u BiH.
Žalosno je i sramotno od današnjih političkih moćnika da ne daju nikakvu važnost činjenici da ova župa od svog osnutka - preko 200 godina - pripada biskupiji, koja je u srcu Hrvatske: Krbavskoj, Senjsko-modruškoj, Riječko-senjskoj i sada Gospićko-senjskoj» - kaže župnik Mile Ivančić

Evo šta kaže u svojoj knjizi Dujmović : I. DUJMOVIC “POVIJEST ZAVALJSKE ZUPE ...

Knjiga donosi sadrzajan zemljopisni prikaz kraja i tamosnjih sela (Skocaj, Zavalje i Baljevac), opcu i crkvenu povijest Zavalja, opis gospodarstva, tekstove o skolstvu, bastini, govoru i stradanju Hrvata Zavalja. Zavaljani su zivjeli od poljodjelstva i stocarstva, te strpljivo gradili svoj drustveni zivot i njezno cuvali svoju kulturu i bastinu. Tome u prilog govori podatak da je ondje prije 110 godina osnovan ogranak Matice hrvatske. Citatelj koji nema izravna dodira s Unsko-koranskom zaravni, zahvaljujuci Dujmovicevu trudu i ljubavi, stjece dojam da je temeljito upoznao sjeveroistocno podnozje licke Pljesivice.
Zavaljska zupa nekad je bila dio Vojne krajine. U crkvenom smislu i danas je dio Rijecko-senjske nadbiskupije. Godine 1931. pripojena je Vrbaskoj banovini, a poslije 1946. BiH vlast zadrzala je Zavalje, unatoc naslijedjenoj legislativi i zahtjevima stanovnika da pripadaju Hrvatskoj. Taj okvir izlozio je zupu Zavalje svakojakim nevoljama, koje su se, sto je vrijeme polazilo, sve vise mnozile. Stoga je knjiga o zupi Zavalje, nazalost, jos jedno tuzno otkrice hrvatske historiografije.
Upecatljiv pokazatelj o zivotu tamosnjih ljudi u posljednjih stotinu godina svakako su demografski podatci: godine 1890 zupa je brojila 2714 stanovnika, 1931. brojcani je vrhunac od 3119 stanovnika. Godine 1948. godine zabiljezeno je 2773 stanovnika, da bi godine 1997. u cijeloj zupi bilo 303 osobe.
Da su Hrvati tamo teze prolazili autor dokazuje i slijedecim cinjenicama: hrvatsko selo Baljevac iseljeno je 60-tih godina, navodno zbog izgradnje vojnog aerodroma Zeljava, premda je srpsko selo Zeljava, jos blize aerodromu, nastavilo normalnim zivotom.
U najnovije vrijeme cetnici su izvrsili agresiju na taj kraj u kojoj su hrvatska sela popaljena i opustosena. Za vrijeme Domovinskog rata na svojim je ognjistima ubijeno devet civila iz zupe Zavalje, dok je na bojisnicama smrtno stradalo deset hrvatskih bojovnika.


Citat:
u Malom Baljevcu a iseljen je u vrime kada se radio aerodrom - gdje po njegovoj priči samo su se mogli zaposlit srbi i komunisti tako da je iseljen tih godina.


Citat:
naziv sadašnjeg polja "Linije" nije značila granicu između Bosne i Hrvatske, Nego Austrougarske i tadašnjeg Otomanskog carstva, a ljude (i Hrvate i Srbe Prečane pa i Skočajce ) je naselila na rubove "Krajine" da sprečavaju nadiranja Turaka na teritoriju svoje države (tadašnje Austro-Ugarske). I tako je tadašnja država poklonila zemlju tim ljudima koji su joj radi toga morali čuvati granice i ratovati u Njeno ime.Usput bi morao znati da je na ta područje navedena država slala i naseljavala i druge svoje "podanike", Čehe, Slovake, Rusine, i one koje smo mi zvali"Švabe", i td. a neki od njih su ostali živjeti na Zavalju i do sedamdeset i nekih godina.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 01 srp 2024, 02:16 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 sij 2013, 23:25
Postovi: 4976
https://web.facebook.com/notes/mad%C5%BEari-i-kauri/hrvati-biha%C4%87kog-kraja-2dio/10151732646010760/

Citat:
HRVATI BIHAĆKOG KRAJA 2.dio
By Andy Klarić on Sunday, February 17, 2013 at 3:21 AM

HRVATI BIHAĆKOG KRAJA



Hrvati župe Bihać su do rata živjeli u devet sela i u samom gradu Bihaću. Mnoga od ovih sela su administrativno pripojena gradu Bihaću, ali su manje-više zadržala ruralni karakter. Ova sela se nalaze južno i zapadno od samog grada, dok sjeverno i istočno od Bihaća Hrvata nema, osim pojedinačno. Sela u kojim je živjelo značajno hrvatsko stanovništvo su Vrkašić, Kralje, Vedro Polje, Žegar, Križovo(ili Križevo ili samo Križ), Jezero-Privilica, Golubić, Dobrenica i Lohovska Brda. Križovo i Jezero-Privilica su još prije 50-60 godina postali dijelovi grada Bihaća, kako se on zbog razvoja širio. Vrkašić je dugo vremena bio samo zaseok Kralja na suprotnoj obali Une, dok su Dobrenica i Lohovska Brda osnovani tek poslije austrijske okupacije. I Križovo je bilo zaseok Žegara. Povijesno gledano, za tursko vrijeme postojala su u stvari samo četiri sela s katoličkim stanovništvom: Kralje(s Vrkašićem), Vedro Polje, Žegar(s Križem) i Golubić.

Prvi spomeni katoličkog stanovništva Bihaća nakon njegovog pada pod Turke se odnose na njegovo napuštanje tih krajeva. Kao što je već spomenuto, kršćanska vojska se u nekoliko navrata probila do Bihaća, a pri povlačenju je za njom pošao i dio katoličkog življa. U turskom defteru iz 1604., spominju se mnoga prazna sela oko Bihaća, iz kojih je stanovništvo prebjeglo na kršćansku stranu. Neki od njih su se vratili, s obzirom da tretman kmetova od strane hrvatskog feudalnog plemstva nije bio ništa bolji od turskog, pa je često znao biti i gori. Prvu naznaku o broju katoličkog puka Bihaća imamo tek 1675., iz izvješća biskupa Fra Nikole Olovčića. On u bihaćkoj župi nalazi samo 200 vjernika, s crkvom koja je u ruševinama. Ne znamo na koju od nekadašnjih katoličkih crkava Bihaća misli, ali to sigurno nisu bile crkva Sv. Ante niti kraljevska kapela, jer su obje pretvorene u džamije. Izvješće ne spominje u kojim selima žive katolici, niti ima li ih u samom gradu.

Tek izvještajem Pavla Dragičevića iz 1742. dobijamo neku precizniju sliku o bihaćkim katolicima. U svom obilasku župe, biskup Dragičević je zabilježio 442 katolika, što znači da se u 70 godina, stanovništvo samo udvostručilo. To vjerojatno pokazuje da nije bilo doseljavanja, i da je stanovništvo raslo samo prirodnim prirastom. Sela u kojim su živjeli katolici su Kralje, Golubić i Podzavalje. Podzavalje je samo staro ime sela Žegar. Popis nije zabilježio katolike u samom gradu, a ne spominju se ni Vedro Polje ni Jezero-Privilica.

Biskupski popis 1768. donosi dramatične promjene. Samo 26 godina nakon zadnjeg popisa, u župi Bihać su 974 katolika. Ovo udvostručenje stanovništva nije neuobičajeno. Ukupno katoličko stanovništvo Bosne Srebrene se u tom vremenu popelo s manje od 40,000 na više od 60,000. U ovom popisu javljaju se i nova sela. Tako imamo Privilicu sa 75 katolika i danas potpuno muslimansko selo Klokot sa 54 katolika. Na ovom popisu se prvi put pojavljuje i Vedro Polje. Zanimljivo je i da je u samom gradu 337 katolika, ali to je vjerojatno zbog tog što na popisu nedostaje selo Kralje koje je uključeno u broj stanovnika samog grada.

Na popis katolika 1813., imamo pak samo 791 katolika u župi. Privilica nije prikazana odvojeno, a Kralje su ponovno pod svojim imenom. U Bihaću nema katolika, a Vedro Polje je opet nestalo. To možda objašnjava tradicija današnjih stanovnika Vedrog Polja da je su oni selo ponovo osnovali u prvoj polovici XIX. stoljeća a da je stanovništvo koje je tu živjelo prije njih sa Plješevice „rastirao vitar golovršnjak“ u Slavoniju. Raseljavanje Vedrog Polja bi objasnilo i smanjenje broja katolika. Do kraja turske vlasti broj katolika opet raste, i tako 1877. imamo 1,759 župljana. 52 su na Križu, 549 u Podzavalju, 50 u Vedrom Polju, 52 u samom gradu, 30 u Privilici, 292 u Golubiću, 612 u Kraljama, 92 u Vrkašiću i 30 u Kalini. Kalina je zaseok sela Bakšaiš do Kralja u kojem su živjeli i Hrvati.

Kroz ove popise možemo primijetiti da je katoličko stanovništvo Bihaća i okolice 300 godina bilo prilično konstantno, ako ne po broju, onda po mjestima u kojim su živjeli. Jasno je da je katoličko stanovništvo najvećeg dijela Bihaćke krajine izbjeglo ili prešlo na islam odmah poslije pada pod Turke. Isto tako je jasno da se katoličko stanovništvo koje je ostalo u svojoj vjeri i na svojoj zemlji sredinom XVII. stoljeća nije u značajnoj mjeri selilo niti prelazilo na islam ni kasnije. Današnja vjerska i etnička situacija oko Bihaća se u najvećoj mjeri poklapa s onom prije 300 i više godina. Iznimka su naselja koja su osnovali doseljenici nakon austrijske okupacije.

Ti doseljenici su najviše dolazili s Korduna i Like, a dijelom i iz Dalmacije. Razlog njihovog doseljavanja je bilo razvojačanje Vojne Krajine, čija bivša teritorija nije mogla uzdržavati toliko stanovništvo od zemljoradnje. Bez vojnih plaća, život za mnoge obitelji je postao težak i ponukao ih na traženje plodnije zemlje u susjednoj Bihaćkoj krajini. Doseljenici su u početku dolazili kao čifčije, ali su vrlo brzo kupovali svoju zemlju. Među doseljenicima je bilo više Srba nego Hrvata, a dolazili najviše u mjesta uz zapadnu granicu Bihaćke krajine. Neki od njih su došli u postojeća sela kao Izačić i Papare, dok su drugi osnovali dva nova sela na obroncima Plješivice jugoistočno od Bihaća.

Dobrenica se razvila u dolini potoka istog imena koji izvire ispod Skočaja. Nastala je na dijelovima seoskog atara Golubića i Sokoca. Neke od obitelji su još prije okupacije došli na zemlju sokolačkih muslimana, ali selo u pravom smislu nastaje nakon okupacije. U Dobrenici je i nekoliko starinačkih obitelji iz Golubića koje su iselili na novokupljenu zemlju. Dosta je stanovništva i iz župe Zavalje. Stanovništvo je većinom bilo zemljoradničko. Lohovska Brda su južno od Dobrenice i pripadala su garnizonu u Ripču. Begovi su tu sredinom XIX. stoljeća počeli naseljavati pravoslavne kmetova zbog upada s hrvatske strane granice. Katolici dolaze iz Skočaja i Perušića nakon okupacije.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 01 srp 2024, 02:22 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 sij 2013, 23:25
Postovi: 4976
https://web.facebook.com/notes/mad%C5%BEari-i-kauri/hrvati-biha%C4%87kog-kraja-3dio/10151732652495760/

Citat:
HRVATI BIHAĆKOG KRAJA 3.dio
By Andy Klarić on Sunday, February 17, 2013 at 3:27 AM

HRVATI BIHAĆKOG KRAJA



Kod Hrvata Bihaćke krajine zapaža se veliki broj obitelji koji su starinci u svojim selima. Kao starinci, u tom kraju se uzimaju oni čiji su rodovi na istom mjesto „od feta,“ iliti turskog zauzeća Bihaća. Oni su 1922. činili 33% svih katoličkih domaćinstava župe Bihać, dok su još 11% činile obitelji čija je starina u bihaćkom kraju, ali koje su seljakale po katoličkim selima oko Bihaća. S obzirom da je 38% tadašnjeg katoličkog stanovništva bilo porijeklom od doseljenika poslije 1878., možemo reći da je više od 2/3 pred-okupacijskog katoličkog stanovništva bilo starinačkog. Taj postotak je najveći kod bosansko-hercegovačkih Hrvata. Čak ni oko Kraljeve Sutjeske ili Fojnice nema toliko starinaca, a u većini krajeva u kojim žive Hrvati uopće nema obitelji s tradicijom tako dugog boravka na jednom mjestu. Ove lokalne starince muslimani nazivaju Madžarima, dok se za doseljene katolike koristi riječ Kauri.

Najveću grupu starinačkih obitelji čini bratstvo Ševeljić. Oni su razgranati na nekoliko rodova, od kojih ni jedan ne nosi originalno prezime, ali svi pamte porijeklo. Imaju i tradiciju o tome kako su njihovi preci ostali na svojoj zemlji. Pričaju da su im pretke(dva brata) zarobili Turci pri opsadi Bihaća. Oni su bili ribari negdje na Uni. Jednog brata su zadržali kao taoca, a drugog natjerali da ukrade barut kojim su Turci onda gađali Bihać. Kao nagradu za taj čin, Turci su im poklonili najbolju zemlju u Bihaćkom polju, oko Kralja i Vrkašića. Ovdje tradicija proturiječi sama sebe, jer s jedne strane spominje prisilan čin, a s druge strane nagradu za njega. Bit će da su Ševeljići dobrovoljno pomogli Turcima, jer su zemlju dobili u vlasništvo kroz berat, tj. službeni sultanov dokument. Ševeljići su bili slobodni seljaci i zemljoposjednici sve do prve polovice XIX. stoljeća kad im bihaćki paša uzima zemlju i ukmećuje je. Zemlja koju su posjedovali se i kasnije zvala Ševeljuše. Potomci Ševeljića su Jurići u Vedrom Polju, kao i Đurići i Mikići u Kraljama. U Kraljama ima još starinačkih obitelji koje ne znaju detaljno porijeklo. Neke od njih su sigurno od Ševeljića. Starinci su i Grgići u Golubiću, kao i Konjevići i Anušići u Žegaru.

Od doseljenika prije okupacije, Ličani su najbrojniji. U Golubiću, Vedrom Polju i Žegaru ih ima najviše iz župe Zavalje, zbog njene blizine i zbog okruženosti te župe pravoslavnim stanovništvom. Poslije njih, najbrojniji su doseljenici iz srednje Bosne. U Žegaru je dosta obitelji porijeklom iz Jajca i okolice, kao što su Jelići i Pilipovići. Doseljenika uopće je najmanje u Kraljama. U samom Bihaću katolici nisu živjeli do 1850. Nakon toga se prvi naseljavaju obrtnici iz srednje Bosne i Livna. Tek kasnije dolaze katolici iz okolnih sela. Župa Bihać vodi matice od 1771., a tada se javlja i prvi stalni župnik. On slijedećih 80 godina boravi po raznim selima u okolici, a od 1855. na brdu Križ, oko kojeg se razvija selo Križovo. Tu se 1860. gradi i mala kapela i župni stan, ali turske vlasti priječe gradnju župne crkve. Ona je izgrađena tek 1885., a srušena je u bombardiranju od strane saveznika na cvjetnicu 1944. Tek 1970. se ponovo gradi.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Župa Zavalje
PostPostano: 02 srp 2024, 00:38 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 svi 2009, 13:12
Postovi: 23962
Zavalje je nelegalno pripojeno BiH i kao takvo bi se trebalo vratiti RH.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 20 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO