Ukoričeni otrov

Zmaj od Bosne, sramna epizoda u historiji bh. novinarstva

Sjećate li se kojim slučajem skandalozne, mračne rečenice napisane prije tačno 20 godina? Rečenice koja glasi: „Svaki Musliman treba da ima svog Srbina da ga pogubi.“ Rečenicu o “genocidnoj dužnosti svakog Muslimana“ napisao je Zilhad Ključanin, kasnije književnik, a u to vrijeme kolumnista tuzlanskog lista Zmaj od Bosne, jedne od najbestidnijih epizoda bh. novinarstva u mračnim ratnim godinama. U ovom su listu, koji je na sramotu Tuzle osnovala tadašnja SDA vrhuška, objavljivani tekstovi koji su zagovarali iskonsku mržnju i netrpeljivost prema svemu što nije imalo muslimanski, odnosno, bošnjački predznak. Dvije decenije kasnije, nakon što su zbog pisanja u Zmaju izbjegavali mobilizaciju i odlazak na linije fronta koje su čuvali pripadnici Drugog korpusa Armije BiH, novinari i urednici ovog mračnog glasila postali uvaženi tuzlanski profesori, političari, izdavači...

Pokretanje Zmaja od Bosne navodno je finansirala Patriotska liga. Ključni sponzor bila je svakako SDA uz izdašnu podršku tuzlanskog muftijstva. Kada je počeo izlaziti, Zmaj je štampan u tiražu od dvanaest hiljada primjeraka. Zanimljivo, tadašnje gradske vlasti na čelu sa Selimom Bešlagićem nisu činile mnogo da zaustave štampanje ovog ukoričenog otrova, a još je zanimljivije da su ga mnogi Tuzlaci redovito čitali. Nacionalisti zbog tekstova koje su odobravali i smtrali tačnim, ostali zbog znatiželje dokle i u kojem pravcu ljudska glupost može ići. Fašistički je otrov na kraju spao na bijednih pet stotina primjeraka i ugasio se sam od sebe.

Zmaj od Bosne nikada nije skrivao svoj ideološki profil. Tadašnji novinar, a kasnije glasnogovornik SDA, Adnan Jahić, u septembru 1994. godine, napisao je kako je ova novina „glasilo najveće stranke bošnjačkog naroda“, te da Zmaj od Bosne „artikulira stavove SDA ponekad idući ispred oficijelnih stranačkih ocjena“. Jahić je pisao političke eseje zanimljivih naslova Kur'an i Ajnštajnova teorija u kojima je, između ostalog, stajalo i ovo: „Srbi koji su ostali da žive na slobodnoj teritoriji pod kontrolom Armije BiH, njih ogromna većina, učinili su to ili što do dana današnjeg nisu imali mogućnost da odu na 'svoju teritoriju', ili što ovdje za svoje pretpostavljene odrađuju izvjesne zadatke. Treće nema.“

Direktor lista bio je Edib Kravić. Danas penzioner, Kravić je nakon direktorske dužnosti u Zmaju bio i poslanik u Skupštini Tuzlanskog kantona, dugogodišnji direktor tamošnje kantonalne televizije, kasnije i savjetnik njegovog nasljednika na toj poziciji. Kravić je godinama uživao u statusu uglednika SDA. Mašinski inžinjer po struci, logistički je opsluživao redakciju Zmaja. Nakon što je penzioniran, počeo se baviti – humanitarnim radom.

Idejni tvorac Zmaja od Bosne bio je Fočak Rifet Hasković. Profesor filozofije i svjetske književnosti, danas je ugledni izdavač, direktor kuće Bosnia ars. Pod Haskovićevom uredničkom palicom, uz pomoć tadašnjih novinara Adnana Jahića i Vedada Spahića, objavljivani su tekstovi u kojima su napadani čak i oni Srbi i Hrvati koji su bili pripadnici Armije BiH. Šikaniranje, vrijeđanje, najprizemnije uvrede, pljuvanje... sve je to bio dio Haskovićevog uredničkog opusa. Danas je, kako kažu Tuzlaci, relativno normalan. Privatni biznis kojeg vodi, ipak, ne trpi takav način komuniciranja i pripadništva nekoj stranačkoj opciji.

Zbog tekstova koje je odobravao Hasković reagirao je i Tadeusz Mazowiecky, specijalni izvještač Komisije Ujedinjenih naroda za ljudska prava. Mazowiecky je u svom izvještaju E/CN.4/1994 od 19. 5.1993. godine, u tački 72. napisao: „Veoma uznemirujuća je činjenica da se novine Zmaj od Bosne, u čijim se člancima očito podupre mržnja prema Srbima, slobodno prodaju u Tuzli“, navodeći naslov članka koji je napisao Vedad Spahić, a koji glasi: „Svaki Musliman treba da ima svog Srbina za kojeg se mora zavjetovati da će ga ubiti.“ Ironično je da je tuzlanski Univerzitet 2007. godine Mazowieckom dodijelio počasni doktorat. Tada niko nije ni spominjao detalje njegovog izvještaja i sraman kontekst u koji je Tuzla dovedena zbog pisanja novinara Zmaja. Reagirao je tada tek pisac Mirzet Ibrišimović koji je Tuzlake podsjetio na epizodu iz njihove ratne prošlosti koja se na sve moguće načine pokušava zaboraviti.

„I u jednoj i u drugoj varijanti nije pošteno, a ni akademski, tretirati izvještaje Tadeuša Mazovjeckog, a ne potvrditi ili demantirati dio jednog izvještaja koji se odnosi na ratnu Tuzlu. Činjenica je da ni jedan organ vlasti u Tuzli, ni bivši ni sadašnji 'prvi ljudi' grada, ni jedna partija, ni jedna ustanova, nisu javno osudili pisanje lista Zmaj od Bosne i njegovog urednika Rifeta Haskovića – ukazuje da je cijela Tuzla institucionalno štitila javne ratne pozive na ubijanje i protjerivanje građana srpske nacionalnosti i na stvaranje muslimanske države“, napisao je Ibrišimović, dodavši: „Od javnog linča i klevete nisu bili pošteđeni ni antifašisti, kao ni antifašistička tradicija Tuzle. Pod tim pritiskom je ukinuta većina antifašističkih obilježja Tuzle. Na udaru skorojevićkog mraka su se našli i mnogi ugledni tuzlanski bošnjački intelektualci. Uglavnom je o tome govorio Mazovjecki kada je ukazao da se u ratnoj Tuzli krše ljudska prava, a upravo se od tog zla nikada niko nije ogradio... Univerzitet u Tuzli bi i sa akademskog i sa moralnog stanovišta postigao pravu mjeru da je napravio okrugli sto o pozadini i posljedicama pisanja Zmaja od Bosne i uvlačenja tuzlanskih Bošnjaka u klerofašistički kontekst. Davno su to trebali uraditi i pojedinci na vlasti i njihove partije, kojima su puna usta multikulture, antifašizma i antinacionalizma. A zašto nisu? Zato što su u ratu, šutnjom, ali i na druge načine, sponzorirali ovaj klerofašistički projekt. I zato što su do danas ostali poslovni partneri osoba poput Rifeta Haskovića, čija izdavačka kuća im objavljuje knjige i štampa propagandne materijale...“

Nakon rata gotovo svi „novinari“ Zmaja od Bosne uhljebili su se na tuzlanskom Filozofskom fakultetu. Između ostalih i Abid Đozić te Vedad Spahić koji se, zajedno sa svojim tadašnjim redakcijskim kolegama potpisivao i pseudonimom Ale Trnavac. Prijeratni gimnazijski profesor vjerovatno ne bi ostao upamćen u historiji bh. novinarstva da nije bilo teksta "Nejma više nina nana", fašističkog pamfleta protiv miješanih brakova, protiv djece rođene u miješanim brakovima koji se završavao upravo rečenicom Nejma više Nina nana svoga pehlivana, pola Vlaha pola Muslimana. Otrovne misli i još otrovniji jezik omogućili su Spahiću nakon rata doktorat i profesorsku sinekuru na Filozofskom fakultetu. U jednom je mandatu bio i poslanik u Parlamentu Federacije, a Tuzlom već godinama kruži priča kako student čiji su roditelji različite nacionalnosti kod njega teško može dobiti prolaznu ocjenu.

Pseudonim Ale Trnavac, jahići, spahići, haskovići.. koristili su kada bi objavljivali članke u kojima je stajalo: „Prezirem srpsko-hrvatski komšiluk, želim da svakog stanovnika Bosne selamim sa 'merhaba' i da oko sebe čujem samo milozvučna imena: Meho, Hamo, Hamče, Umka...“ Još jedan Zmajev Trnavac bio je i Adnan Jahić koji će u poslijeratnim godinama obavljati u dužnost glasnogovornika SDA. Jahić se u svojim tekstovima zalagao za formiranje muslimanske državice u kojoj neće biti mjesta za Srbe i Hrvate. U međuvremenu je i on doktorirao na Filozofskom fakultetu, gdje danas predaje historiju. Kao i Spahić, i Jahić je bio federalni poslanik a autor je i knjige u kojoj veliča zlodjela SS Handžar divizije.

Nije se Zmaj obračunavao samo sa Srbima i Hrvatima, njegova meta bili su i Bošnjaci, politički neistomišljenici. Tako su se obrušili i na pisca Nijaza Alispahića, oca glumice Selme Alispahić i pisca Fatmira Alispahića (koji je u to vrijeme pisao za Front Slobode i imao radikalno liberalne stavove). Zmaj je pisao kako je Nijaz Alispahić pokušao pijan u cipelama ući u džamiju, uporedivši ga zbog toga sa Vladikom Kačavendom a ideološku potporu za ovakvio pisanje davali su, između ostalih, tadašnji rektor tuzlanskog Univerziteta Sadik Latifagić, zatim prvi tuzlanski policajac Meša Bajrić i slični...

Jedan od trnavaca bio je i radikalni Alosman Huseinović, koji danas živi u Holandiji i piše uglavnom za listove koje izdaje mnogobrojna bh. dijaspora u zapadnoevropskim zemljama. Fuad Halilović, danas vlasnik privatnog radija Feral u Kalesiji, također je objavljivao tekstove u ovom glasilu. (Nedim Hasić)