Novinar HRT-a, Krešimir Mišak objavio je nedavno na svom blogu izuzetno intrigantan članak o pronalasku nafte u BiH i uzrocima rata na području bivše Jugoslavije. Stručnjak za naftu, kojeg je intervjuirao, čak tvrdi da je bivša država i rasturena zbog nafte za koju nije ni znala da postoji i da je riječ o zalihama koje bi dugoročno BiH mogle da drže u stanju poptune nezavisnosti od svjetskog tržišta nafte i vještačkog divljanja cijena.

Zato tekst sa bloga prenosimo u cjelini:





'Bok svima!

Prije par tjedana u Večernjaku mi je za oko zapela vijest o pronalasku nafte u Bosni i Hercegovini. Potom se slična vijest ponovila i prije nekoliko dana. Ovaj puta sam je izrezao, misleći: „Nevjerojatno, izgleda da je onaj Tischler bio u pravu!"

Tko je uopće Tischler?

Austrijanac Siegfried Tischler, gostujući je profesor Sveučilišta u Grazu i Sveučilišta RIAU u Indoneziji gdje, koliko sam shvatio u razgvoru, živi. Njegova kratka biografija objavljena u jednom starom broju Nexusa (hrvatsko izdanje broj 3, listopad- studeni 2004), iza njegovog teksta pod naslovom „Pravo porijeklo nafte", opskrbljuje nas podacima da je 1977. stekao doktorat iz geologije na sveučilištu Leopold-Francis u Innsbrucku, 2001. prihvatio poziv da bude gostujući profesor na odsjeku za sociologiju sveučilišta u Grazu, a od svibnja 2003. i gostujući profesor na sveučilištu u Riau u Indoneziji, gdje je osnovao Centar za etiku i znanost.

S tim vrlo zanimljivim člankom je i počeo moj interes za tu temu. Kako sam negdje 2005. za emisiju Na rubu znanosti u Amsterdamu snimao konferenciju Nexus, na kojoj je i on bio jedan od govornika, proučio sam njegov tekst i na temelju njega, i onoga što sam čuo na predavanju, s njim napravio kratki intervju, u kojem se našlo i nekih podataka kojih nije bilo u njegovom tekstu (koji je bio uglavno geološki usmjeren). Konkretno, mislim na otkriće nafte u BIH.

Usprkos tome što mi je teza o nafti koju je Tischler iznosio bila zanimljiva, taj intervju nisam nikad nigdje objavio (osim u emisiji o konferenciji) jer mi se priča o otkriću nafte u BIH, i naravno logični zaključak da to otkriće može imati i neke veze s pokretanjem rata u Jugoslaviji, činila jednostavno nevjerojatnom, s mirisom onoga što zlonamjernici nazivaju teorijama urote. Ostavio sam intervju sa strane, pasivno čekajući da se te nevjerojatne teze potvrde. Bilo je to negdje 2005, prošla je godina, prošle su i dvije i uglavnom sam zaključio kako je njegove teza o nafti možda i točna, ali priča o naftu u BIH očito ne.

Sve do prije koji tjedan kad sam naletio na tu vijest u Večernjaku.

Evo te vijesti u cjelini, mada sve bitno piše u prve dvije rečenice, pa ostalo slobodno preskočite:
„Nedavno objavljeni rezultati istraživanja British Petroleuma i Amcoa govore da se na području Bosne i Hercegovine nalaze najveće zalihe nafte u Europi oko 500 milijuna barela. Najviše nafte, prema njihovim istraživanjima, koncentrirano je na području Hercegovine, ali velika nalazišta su i na području bosanske i slavonske Posavine. Sarajevski Energoinvest namjerava obnoviti potragu za naftonosnim poljima, dok Abdulah Bašić, dekan tuzlanskog Tehnološko-rudarskog fakulteta, tvrdi da bi se prvi bareli nafte iz BiH mogli izvući u roku od 15 godina. Najave o velikim količinama nafte u Posavini na prilično su klimavim nogama. Tvrdnje da se u sjevernoj Bosni i Slavoniji nalaze velika naftna polja ne djeluju mi realno kaže dr. Slobodan Miko, predstojnik Zavoda za mineralne sirovine Hrvatskog geološkog instituta u Zagrebu. Već pedesetak godina, tumači on, INA obavlja seizmička ispitivanja na području Hrvatske, a Amerikanci su, vjerojatno analogijom s naftonosnim poljima Slavonije oko Đeletovaca i uvidom u rezultate seizmičkih ispitivanja, zaključili da na području Posavine leže velika naftna nalazišta. Sva istraživanja koja su se mogla obaviti bez otvaranja bušotina već su načinjena, rezultati pokazuju povoljnu seizmičku strukturu tla, ali pitanje je kolike su te zalihe i na kojim se dubinama nalaze. Bušotine su vrlo skupe, svaka od njih stoji od 20 do 30 milijuna dolara, a vjerojatnost nalaska nafte je oko 1 posto, pa se za sada još nitko nije odlučio na ovako riskantan potez nastavlja dr. Miko. Uz moguća nalazišta u Posavini, postoji i teorija o velikim nalazištima nafte na području Dinarida u Dalmaciji. Ovaj planinski lanac starosno je, ali i geološki vrlo sličan Iranu u kojem se nalaze neke od najvećih zaliha nafte na svijetu. Tome u prilog govori i činjenica da su u Hercegovini još za Austro-Ugarske kopane bitumenozne naslage koje predstavljaju degradiranu naftu.

Ipak, to su nepotvrđene špekulacije, a na postavljanje probnih bušotina za sada se još nitko nije odlučio, zaključuje dr. Miko."

British Petroleum je u Egdahlovoj knjizi „Stoljeće rata" jedna od sedam tvrtki, sedam sestara, kako ih on naziva, koje stoje iza mnogih kriza i ratova u prošlom stoljeću, i iza čijih djelovanja su ostali milijuni mrtvih, ili pak osiromašenih i beskućnika, kao u slučaju Meksika koji je 1970-tih doživljavao procvat, između ostaloga i zahvaljući nafti u meksičkom zaljevu. Dok se nisu umiješale „sestre" i američka tzv. obavještajna zajednica.

Onda se dogodilo i to da sam nedavno na kiosku kupio fenomenalni dokumentarac „Jedinica", koji nikako nemojte oklijevati potražiti ako ste ga propustili. U tom trodijelnom dokumentarcu koji su napravile begradska kuće B-92 i Vreme, kroz prikaz postrojbe Crvenih beretki prikazan je i veliki dio pozadine rata u Jugoslaviji koji nije vidljiv, primjerice, u drugom fenomenalnoj BBC-jevoj dokumetarnoj seriji „Propast Jugoslavije", koji predstavlja službenu povijest događaja (ni takva se baš nije dopala nekim našim uglednicima i vođama, ali istina je ponekad neugodna).

Onaj detalj koji mi je zapeo za oko u „Jedinici" jest kratka rečenica u trećem dijelu, kako je jedan od glavnih kuhara i vjerojatno profitera generalnog sranja u Jugoslaviji otputovao na sastanak u, ni manje ni više nego CIA-u. Riječ je o Jovici Stanišiću, dugogodišnjem šefu Službe državne bezbednosti, tipu koji je recimo i poslao svog agenta i ubojicu Arkana da Delije organizira, probudi nacionalnu euforiju i pripremi da se jednog dana priključe Arkanovoj jedinici, i koji je stajao iza ustrojenja Jedinice, i koji je stajao iza svih dealova naftom i svime drugima u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, itd itd. A za kojega većinu vremena nitko nije niti čuo, a još rjeđe vidio.

Nakon što se Jovica vratio u Begeš, vjerojatno s naputcima svojih šefova u CIA-i, počeo je davati Miloševiću savjete koji se ovome nisu sviđali, pa ga je otpustio - što i nije toliko tragično ako se ima u vidu da je Jovica pad svog bivšeg šefa gledao sa svoje jahte i - zapravo - maknuo se kad je zagustilo. Uz taj podatak o CIA-i i Stanišiću, čovjeku ne može ne pasti na pamet kako su i hrvatski kuhari rata, poput starog Gojka, imali odlične veze s američkim obavještajnim službama.

Koje su rupe u teoriji porijekla nafte?

TISCHLER:Postoji niz problema u teoriji fosilnih goriva. Glavni je problem taj što se teorija ne može testirati. Po teoriji fosilnih goriva nafta je u prošlosti nastala od živih organizama. To ne možete napraviti u laboratoriju i dokazati. Naftu, međutim, možete napraviti na različite načine, od običnih stijena, vode, uz određenu temperaturu. Vjerujem da je teorija fosilnih goriva, koja je stara 250 godina - prvi ju je predložio 1757. godine ruski geolog Lomonosov - dobila status religije. Naftne su kompanije zbog toga sretne, jer prema toj teoriji postoji samo ograničena količina nafte, što znači da što nafta bude manje, to će ona biti sve vrijednija i njezina će cijena rasti. Količina, međutim, nije ograničena i nema razloga za ovakav porast cijena, nema razloga da se napada Irak, Iran ili Venezuela. To će se dogoditi idući tjedan ili idući mjesec - Iran ili Venezuela sljedeći su na popisu. Nije bilo razloga za silovanje Jugoslavije. Možda je jedan od razloga taj što je Amco 1992. godine u Bosni i Hercegovini pronašao znatne količine nafte, no to u medijima nije objavljeno. Usuđujem se reći da bi Jugoslaveni danas vjerojatno bili sretniji da rata nije bilo.

Kada je i koliko nafte nađeno?

TISCHLER:Ja imam podatke da je Emaco izbušio rupe u blizini Drežnice u Bosni i Hercegovini, u blizini Tuzle. Nađeno je dvije i pol milijarde barela nafte što je nekoliko postotaka od ukupne količine nafte koju je čovječanstvo ikada proizvelo. To je, dakle, velika količina. S tom bi naftom Jugoslavija dobija autonomiju za sljedećih stotinu godina. Ne znam je li naftna industrija imala veze s događajima u Jugoslaviji, ali mislim da je to vrlo vjerojatno, ako pogledate što se događa u Iraku i tko zna gdje još.

Koja je alternativa, napisali ste da u zemljinu sustavu postoji problem s ugljikom i predložili ste alternativnu teoriju.

TISCHLER:Alternativna teorija postanka nafte dati će filozofsku pozadinu u pokušaju pronalaženja nafte na drugim mjestima. Sadašnja teorija fosilnih goriva ograničava potragu na «prave stijene». No, ako to zamijenimo sa «pravim uvjetima», onda možemo bušiti svagdje. Rusi su pokazali da ako na pravom mjestu, geološki gledano u smislu tektonskih struktura, bušite dovoljno duboko, naći ćete naftu.

Možete li nam navesti neka mjesta u svijetu gdje je nafta nađena, a nije trebala biti nađena.

TISCHLER:Pogledajte Sjeverno more. Sva je nafta u Sjevernom moru nađena na vrlo tankom dijelu stijena nastalih taloženjem na dnu mora. U Saudijskoj Arabiji postoje kilometri takvih stijena i možete vjerovati da tu ima mnogo nafte, no u Sjevernom je moru to stijenje vrlo tanko. Svo se crpljenje i proizvodnja nafte odvija oko kružne strukture nazvane «srebrna jama» koja je nastala od udarca asteroida prije 65 milijuna godina, zbog čega su nastale strukture u unutrašnjosti zemlje koje crpe naftu prema gore. U Sjevernom moru ne bi trebalo biti toliko nafte. U Vijetnamu, nakon Vijetnamskog rata, koji je također imao veze s naftom, opisao sam to u članku prošle godine, Rusi su izbušili rupu do dubine od pet tisuća metara i dobili naftu. To je bilo na mjestu na kojem po teoriji fosilnih goriva ne bi trebalo biti nafte i ne može biti nafte.

Koja je važnost bakterije nađene...

TISCHLER:Bakterije nemaju nikakve uzročne veze s naftom. One su tamo jer je život svagdje - u svemiru, u nuklearnom reaktoru, u kipućoj vodi nacionalnog parka Yellowstone, gdje se god može održati. Bakterije jedu naftu. One odlaze pet tisuća metara u dubinu i jedu naftu. Zašto mi odlazimo u obližnju trgovinu po kruh? Jer ćemo tamo naći kruh. Bakterije odlaze pet tisuća metara pod zemlju jer se tamo nalazi nafta.

Koje je porijeklo nafte, kako se proizvodi?

TISCHLER:Nafta se u ovom trenutku proizvodi duboko dolje pod nama. Ako stlačite bilo koju mineralnu fazu koja sadrži ugljik, dodate vodu i visoku temperaturu, otopit će se i otpustiti ugljikove faze poput CH4.

Postoje li nove tehnologije koje bi mogle proizvesti naftu na temelju ovog koncepta, ove teorije?

TISCHLER:Nije vam potrebno ništa novo. Trebate samo biti u dobrim odnosima s Rusima i zamoliti ih da dođu u vašu zemlju, izbuše nekoliko rupa i crpe naftu. Za dobru će cijenu oni otići bilo kamo. Ne morate ići u američku naftnu kompaniju i moliti ih da vam prodaju naftu.

Koja je danas veza između Rockefellera i nafte?

TISCHLER: U svom sam prošlogodišnjem članku dvadeseto stoljeće nazvao osvetom Rockefellera. Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća američka je vlada uništila Rockefellerovo carstvo. Rockefeller je imao monopol kakvog Amerikanci nisu željeli i uništili su ga. Otad Rockefellerovi agenti po cijelome svijetu ubijaju predsjednike i svrgavaju vlade. Prije dva ili tri tjedna Chevon Texaco preuzeo je Union Oil - to je bila jedina naftna kompanija izvan Rockefellerovog carstva. Sada je osveta Rockefellera potpuna. Oni mogu raditi što žele i tako će i nastaviti.

Zaključak je da nafta ne bi trebala biti skupa jer se proizvodi svaki dan?

TISCHLER:Zaključak je da ne bismo smjeli dozvoliti oliagarsima, ja ih zovem oiligarsima (oil = nafta) da upravljaju našim životima. Trebamo pokazati suosjećanje za ljude u Iraku, u Iranu - za nekoliko će tjedana Amerikanci napasti Iran ili Venezuelu. Jutros sam dobio e-mail iz Caracasa u kojem stoji da će Amerika napasti ili Iran ili Venezuelu. Moraju učiniti nešto kako bi se ratna industrija održala, jer to je jedino što Amerikanci rade.

U školskim knjigama učimo o porijeklu nafte. Mislite li da postoji ikakva šansa da se to promijeni, da se prikažu i alternativne teorije? I uopće, je li i teoriju o kojoj vi pričate moguće dokazati, odnosno dokazati da je ona o nafti kao fosilnom gorivu pogrešna?

TISCHLER:Čak i u američkoj Akademiji znanosti postoje članci o istraživanjima koja su proveli američki znanstvenici u američkim znanstvenim institucijama koji dokazuju da je to moguće tj. da djeluje. Problem je u tome što mediji to ne govore ljudima! A tko je vlasnik medija? Iste one korporacije koje su vlasnici naftnih kompanija ili tvornica oružja. Ne postoje samo neetični znanstvenici nego i neetični novinari i neetični političarima koje plaćaju da ne forsiraju određena pitanja. O tome je riječ.

KRAJ INTERVJUA

I sad , nakon ovog intervjua i tih vijesti dopustit ću si da se malo sam poigram teoretičara urote. Svatko je slobodan učiniti isto. Dakle, imamo Gojka i Jovicu, šefove rata na zaraćenim stranama koji obojica primaju instrukcije od CIA-e, mafijaške organizacije izrasle iz britanskog OSS-a. Britansko-američka vrhuška, poznato je, radi za naftaše, oni su predstavnici Engdahlovih „sedam sestara", krojači brojnih ratova 20. stoljeća, a među njima je jedna od glavnih British Petroleum. I sad tu imamo jednog Tischlera koji je u intervjuu prije četiri godine rekao kako je Amco otkrio naftu u Bosni. Spomenuo je 1992. godinu, ali tko može znati kada se to zapravo zbilo.

Potom sam pokušao zamisliti kako bi to izgledalo da Jugoslavija, država koje je bila sedma po veličini u Europi, imala navodno treću europsku vojsku (znamo da je nije tako svi mi koji smo je trapavo odslužili, ali tako se reklamirala), zemlja koja je bila, barem izvana gledajući, međublokovski orijentirana, čiji je bivši šef, uostalom, bio jedan od osnivača Nesvrstanih - uglavnom kad bi takva država postala vlasnikom onakve količine nafte kakvu Tischler spominje, gdje bi joj bio kraj? To ne zvuči kao da bi bilo u skladu sa željama anglo-američke obavještajno-naftaško-vojne oligarhije. (Uostalom, MI-6 je već u Jugoslaviji srušio jednu vladu, vladu Cvetković-Maček, organiziravši ono za što smo u školi učili da se narod digao protiv Trojnog pakta. Nisu nam rekli da je vlada koja ju je zamijenila također potvrdila sporazumom sa Trojnim paktom, jer, kao niti ona prije, nije imala izbora. Ali bilo je kasno, želje Britanaca su se ispunile i Hitlerov vojni stroj već se pokrenuo prema Jugoslaviji. No, pustimo sad to.)

Stali smo kod nafte u Bosni. Kako spriječiti da se Jugoslavija ne dočepa nafte za koju niti ne zna da je ima? Pa, učinimo da nestane, dajmo naloge našem Jovici iz Državne bezbednosti da počne organizirati rat, nađimo i tipove koje ćemo sa istim zadatkom postaviti i na drugoj strani, a ostalo će ići po inerciji. Što je bilo, znamo. Kao i kako danas BIH izgleda. I konačno, u podijeljenu državicu bez prave vlasti, praktički pod američkim patronatom, eto British Petroleuma i Amcoa iz Večenjakove vijesti koji „otkrivaju" naftu. Ovoga puta, bez ikakvih prepreka kakve bi im neka Jugoslavija bez sumnje pružala, a kakve ne mogu pružiti prezadužene i nemoćne državice u kojima se pažnja medija i marioneta na vlasti uglavnom troši na drhtanje od silne erotske želje da nas već jednom usiše divovska kriminalna korporacijska tvorevina zvana EU.

Tako izgleda moja tzv. teorija urote. Ne znam je l' točna. Vjerojatno neću nikada niti saznati. Ali još uvijek nije zabranjeno razmišljati na glas, zar ne? (RTM)

:smajl007

Nafte ima ali koliko treba tek vidjeti, i da li je to sve sada isplativo stranim kompanijama.

Ne djeluje mi ovo mnogo, 500 miliona barela, to je oko 50 milijardi dolara kada bi ju odmah prodao. Recimo da stranci zadrže veći dio kolača malo ostane nama.

Treba imati u vidu da nafta za 30-ak godina nece biti interesantna.Ako se u obzir uzmu ulaganja i trajanje pripremnih radova(probne busotine,izgradnja postrojenja),onda se postavlja pitanje je li to uopce isplativo!

Ovo bi bila sretna vijest da ne živimo u ovako korumpiranoj i nesređenoj državi. Jer neće bit ni prvi ni zadnji put u svijetu da će najveći dio novaca uzeti kompanija (u ovom slučaju Shell), drugi dio ide korumpiranim političarima (u ovom slučaju Federalna vlada) a narodu će ostati mrvice i zagađen okoliš. Još uvijek se takav scenarij može spriječiti, ali teška partija.



Nafta će uvijek bit interesantna koliko god ljudi pričali da će se nafta zamjeniti to su najobičniji mitovi. Ništa ne može zamjenit crno zlato. A velikim multinacionalnim kompanijama se uvijek ali baš uvijek isplati graditi nova naftna postrojenja, pogotovo u ovakvim državama.

Kao što je poznato, koncesije za eksploataciju ruda, nafte i plina su isključiva nadležnost županija, dok su koncesije za istraživanje nadležnost federacije.
Shell može istraživati, ali će hrvatske županije kao i do sada dati koncesiju kome hoće.

A moguća nalazišta spominju se većinom u hrvatskim krajevima.

Za naftu se ratuje. Odmah ustanak pokrenuti.