Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i jedan od najvećih velikana zapadnog redovništva, zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće.

Benedikt je rođen oko g. 480. u Norci, malom biskupskom sjedištu na podnožju sabinskih brda. Bio je sin dobrostojeće obitelji koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. Rim je tada još uvijek blistao od sjaja i stare slave, i dičio se grobovima apostolskih prvaka Petra i Pavla. Ipak nije bio ono što je bio negda. Prijestolnica je carstva bila u Bizantu, na Istoku. Istina, rimski je biskup bio glava cijele Crkve, ali baš za vrijeme papina izbora g. 498. Benedikt je morao vidjeti i doživjeti mnogo neugodnosti. Rimski kler nije bio na visini. U gradu se živjelo lakoumno, pohlepno trčalo za užicima, premda je opasnost od barbara bila trajna. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i studije. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga u tome mogle spriječiti.

Želja za svojim idealom odvela je mladoga Benedikta u potpunu samoću, u jednu špilju kraj Subiaca. U njoj je Benedikt ostao kao ponizni učenik tri godine i stekao mnogo vrijednih duhovnih spoznaja i iskustava. Zatim ga je Bog iz tamne špilje izveo van na svjetlo da bi kao veliki svjetionik svijetlio u njegovoj Crkvi. Poučio ga je kako valja osnovati zajednicu te u njoj zajednički tražiti Boga. Benedikt je proučio i redovničko pravilo sv. Bazilija Velikog te došao do spoznaje kako pojedine samostanske zajednice treba da postanu crkve u malom, što savršenije ostvarenje crkvene zajednice. Međusobna povezanost članova treba da je slična povezanosti udova u jednom živom organizmu, a prava će glava svakoj zajednici biti sam Krist, koji je glava otajstvenoga svoga tijela, to jest Crkve.

Benedikt se iz Vicovara vratio u Subiaco. I tu su ga razne skupine monaha zamolile da im bude duhovni otac. On ih je podijelio u 12 malih samostana, a svakome stavio na čelo jednoga kao oca. Sam je pak preuzeo cjelokupno duhovno vodstvo sviju. Tako se malo-pomalo počeo oblikovati benediktinski način redovničkoga života, "škola služenja Gospodinu", u kojoj je vladao duh prve Crkve u Jeruzalemu. U tome načinu apostolskoga života - po uzoru apostola - naročito su se poštovale kreposti poslušnosti, molitve i rada, stvarao se benediktinski ideal: "Moli i radi!"

Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Razlog je tome što se njezina povijest bez Benedikta i njegova djela ne može zamisliti.

Sv. Benedikt je svojim zajednicama kao glavno pravilo dao ovaj program: "Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!" Zato je sav benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom. "Sveti Benedikt je stvorio idealne liturgijske obitelji koje su liturgijsku hvalu Bogu stvarno pjevale, a s njome povezivale i najozbiljniji rad na svim područjima" (Pius Parsch)..

ako nekoga zanima, ovdje može pročitati Pravilo Sv. Benedikta: http://www.nard.hr/documents/Pravilo-Sv-Benedikta.pdf

Ta pravila već postoje u Bibliji.

a on ih je sažeo i primijenio. bit će da je zbog toga svetac.

zaboravljaš kontekst priče - većina ljudi (i redovnika) tad je bila nepismena, a knjiga nije bilo na svakom ćošku. jednostavnije je i brže prepisati knjižicu s njegovim pravilima redovničkog života, nego Bibliju.

Biblija je napravljena,prvenstveno, za nepismene jevrejske čobane,da svatko razumije njenu jednostavnu poruku.Kasnija tumačenja raznih teoloških veličina i jeste dovelo do ovog bućkuriša unutar abrahamskih religija.

hmmm, znači li to da ne priznaješ teologiju i teologe?

Kao što reče moj prijatelj fratar-crkveni oci i Biblija,ostali pisci manje više...

da prostiš, zvučiš ko protestant.

E baš ću te reći mom fratru!

Kadije te tuži, Kadija ti sudi je načelo sukladno Bibliji pretpostavljam...

Pa ako ti tvrdiš da je Biblija jedna istina ti si protestant, katolik zasigurno nisi, a i tvoje kršćanstvo je upitno, budući da se stari zavjet u mnogim stvarima proturječi s ponašanjem čak i praktičnih katolika i pravoslavaca... Osim ako ne jedeš svinju, obrezan si osmog dana života, poštuješ šabat i ne briješ bradu

i ja ću tebe mom fratru. i drugom i trećem.


Joe, na šta konkretno misliš? boravak u pustinji, dugotrajni post i to?

btw, mi nismo heretici, nego svi ostali koji su se otcepili od jedne i jedine.

Ne , nego ima li igde u KC redova koji poštuju pravoslavna pravila monaštva.

naravno, ima i onih koji petkom idu u džamiju.

Jbt pitam te ozbiljno , jer KC pod svojim okriljem ima dosta lokalnih starih crkava koji imaju drugačije obrede a samo priznaju papu.
Zato je moguće da i na zapadu postoje pravoslavne monaške zajednice koje eto priznaju papu.