Kod slavenskih kršćana, očuvalo se dosta slavenske religije kroz zadržavanje ritualnih pjesama i običaja (preskakanje preko vatre, paljenje grana drveća) i njihovo prebacivanje u pjesme o nekom sličnom svecu. Očito su Slaveni tvrdokorno zadržavali razne narodne običaje da je jedina opcija svećenstva bila da mekše djeluju, pa makar preimenuju slavenske bogove u svece, unutar sličnih ili izmišljenih legendi (pa je tako Jarilo postao Juraj, Perun je postao Sveti Miihovil, Ilija ili Vid).

Kod bosanskih muslimana vjerojatno bi se teže našli slavenski elementi, jer su se ipak desile dvije konverzije (prvo na kršćanstvo, pa na islam) pri čemu se teško može očekivati da se nešto zadržalo, posebno jer islam nema pjesme na slavenskom jeziku.

Jedna stvar koja pada na pamet je možda Ajvatovica
https://en.wikipedia.org/wiki/Ajvatovica

Slučajno ili ne, njen datum određuje prema Jurjevu u julijanskom kalendaru, a pada u početak ljeta (Jarilo je ipak bog vegetacije i slavi se ipak u proljeće, ne ljeto).




Znači teško da je slučajnost to da pada na ljetni solsticij koji je 21. juna.

Naravno, van islama, geografski toponimi i svi njihovi derivati su zadržani - klub Velež (Veles) je vjerojatno najveći nogometni klub u svijetu koji slavi neko slavensko božanstvo, osim ako ne postoji neki NK Perun u Bjelorusiji. Veles, ili stariji oblik Volos kako ga Rusi i dalje ja mislim zovu, bog je vode, poljoprivrede, stočarstva (vol?), imutka, vlažnosti, i jedan je od dva najvažnija slavenska božanstva (Perun - gore, Veles - dole : gora - dolina, suho - vlažno). Slaveni su imali sakralnu geografiju, gdje se reljef pripisivao božanstvima, a sretne kombinacije reljefa koje bi se poklopile s nekim mitovima postajale su kultna mjesta (recimo ako bi ispod nekog dominantnog vrha bez vegetacije bila vlažna dolina sa špilljom i vodom, njima se odmah ukazala mitološka priča o borbi Peruna i Velesa), zato je ostalo toliko toponima (Od Veleža, Troglava, MOKOŠice itd).

Imaš dovište Blagaj i dovište Lastavica u općini Zenica.

Najbolji primjer, na području Šipova kišne dove su se učile na vrhu brda poznatog pod imenom Crni Kamen.
Svetišta Perunu su uvijek bila na brdu, koje kod Slavena ima status kao kod Grka Olimp.
Stari Slaveni su se na takvim brdima molili Perunu za kišu.

U biti većina dovišta koja nisu povezana za osobe su na vrhovima brda.

Planina ********* je zbog niza dova koje su se tokom godine održavale nazvana Dovište.
Dovištem se naziva i vrh planine Ratiš na granici između sjeverne i sjeveroistočne Bosne.
Nekadašnje molitvište na planini Treskavici poznato je kao Ćabenske stijene.
Muslimani naselja sa lijeve obale Vrbasa dove su učili na Brigovima, vrhu s kojeg se vidi cjelokupna dolina.