Temu otvaram s ciljem postavljanja svega onoga što će nam pomoći da se opustimo, odmorimo duh i dušu, da na trenutak pomislimo na Bogu, preispitamo svoj život, dobijemo poticajne misli i volju za širenjem mira i ljubavi.

Postavljat ću razne kratke misli, prezentacije, pjesme, članke i ostali duhovni sadržaj. Naravno svatko tko mi se želi pridružiti može ostaviti svoj "otisak".

Neka ovo bude prostor za meditaciju, čišćenje misli i duha od svakodnevnih briga, boli, rana i poteškoća s kojima se susrećemo.

Prezentacija koja nam jasno poručuje da slučajnosti ne postoje...

http://www.4shared.com/file/150927776/e80ba551/095_Gdje_me_Bog_zeli.html

U sljedećoj prezentaciji je poučna priča "Kula od pijeska". Priča koja nas potiče na razmišljanje...

Jedan rabin je gledajući djecu koja su gradila kule u pijesku shvatio veliku životnu mudrost. Kad dođe val i sruši naše kule u pijesku...

http://www.4shared.com/file/151300920/967a9a20/Kula_od_pijeska_vjeronauk_pouka_razmisljanje.html

U sljedećih nekoliko dana upoznavati ću vas sa Hagioterapijom-"izvorno hrvatskim modelom pružanja duhovne pomoći",kako je utemeljitelji nazivaju, u prvom redu svećenik Tomislav Ivančić. Svoje djelovanje su iz RH proširili na veliki broj zapadno-europskih zemalja. U BiH još organizirano ne djeluju koliko znam, ali je za očekivati početak njihovog djelovanja.

Prvi put sam se upoznao s ovom znanošću kad sam od pokojnog strica dobio knjigu i hagioterapiji koju je napisao Tomislav Ivančić i ostao sam duboko iznenađen svime što sam pročitao. Jako zanimljivo je bilo čitati primjere iz prakse, odnosno čitati o ljudima koje su izliječili.

Najprije opisuju stanje, uzrok stanja, posljedice i rezultate izlječenja ljudi. Jako puno primjera je sadržano u knjizi i prisutni su razni profili ljudi, od poduzetnika, mladih, domaćica....Knjiga je ustvari pisana kao priručnik hagioterapeutima, ali i kako obrazovna literatura i određena pomoć običnim ljudima.

Točan naziv knjige je "Dijagnoza duše i hagioterapija", više o njoj na: http://knjiga.hr/04.asp?param=D&ID=8621

O autoru:

Tomislav Ivančić rođen je u Davoru 1938. godine.Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije.Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Pročelnik je katedre fundamentalne teologije , bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre , član je uredništva i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja.Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola.

Područje njegovog znanstvenog rada su filozofija , teologija i književnost.On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere , Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije.Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije,gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka , a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti.

U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.

Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u zagrebu , inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve,osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ ( MiR ),te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.

U posljednom desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju.

Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Papa Ivan Pavao II izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije kojoj je presjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere , Joseph kardinal Ratzinger , sadašnji papa Benedikt XVI.


HAGIOTERAPIJA

Hagioterapija je izvorno hrvatski model pružanja duhovne pomoći , a razvio ju je dr.Tomislav Ivančić, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predstojnik Centra za duhovnu pomoć ( CDP ) koji primjenjuje hagioterapiju u svome radu.

Hagioterapija je znanost koja proučava čovjekovu duhovnu dimenziju , patologiju duhovne duše , gdje u čovjeku nastaje zlo i razaranje njegove osobnosti i duhovne dimenzije, da bi otkrili uzrok tome i primjeniti pravu terapiju.

Hagioterapija je namijenjena za sve ljude, i ateistima i pripadnicima svih religija.
Hagioterapija nije molitvena terapija , niti kršćanska terapija , ona je prvenstveno prirodna terapija.

Hagioterapija se temelji na prirodnom moralnom zakonu.Bog je stvoritelj morala.U taj svijet koji je Bog stvorio , Bog je utisnuo svoj moralni zakon.Dao je čovjeku savjest, zakonitost dobra.

Čovjek ako je zao postaje nesretan i besmislen.
Duhovno zdrav čovjek je pošten , on je hrabar , on je strpljiv , on podnosi zlo , on prašta drugome. On je čovjek koji vjeruje , ima povjerenja u Boga i ljude. On voli prirodu i on osobito voli sebe. Duhovno zdrav čovjek je velikodušan , on je radostan , on ljubi , on je prepun nade , on živi i njega nitko ne može uništiti ni ubiti, on je vječan.

Dok duhovno bolestan čovjek je onaj koji mrzi , koji je nestrpljiv , koji mrmlja , ogovara , onaj koji nema nade , koji očajava , koji se razočarava , koji gubi snagu za život , on je bolestan i njega treba liječiti.

O čemu je ustvari riječ mislim da će vam biti jasno ukoliko postavim jedan primjer iz prakse u kojem su izliječili djevojku od straha.

Strah

Djevojka , 26 godina , bez djece , praktični vjernik , zatražila je pomoć Centra zbog straha od vožnje dizalom i javnog nastupa , te nepodnošenja ljuljanja , kada bi se javila mučnina i oblio je hladan znoj.

Da bismo utvrdili uzrok njezinih poteškoća , napravljen je upitnik , iz kojeg smo saznali da je prvo i željeno dijete. U šestom mjesecu trudnoće roditelji su se zatekli u gradu gdje je bio potres , pri čemu se majka jako prestrašila te je do kraja trudnoće morala uzimati lijekove za umirenje. Porod je bio nešto prije termina , pa je dijete kratko vrijeme boravilo u inkubatoru.
U djetinjstvu ju je čuvala majka , a otac je radio. Na brata , koji je četiri godine mlađi , bila je jako ljubomorna. U školi je bila povučena , mirna i dobra učenica. Vožnju na vrtuljku i ljuljanje na ljuljački je kategorički uvijek odbijala , zbog čega su joj se druga djeca rugala.Ruganje se ponovilo i na maturalnom putovanju kada se jedina nije htjela popeti na vidikovac

Ima veliki krug znanaca , ali ne i prijatelja , jer je zatvorena i teško se povjerava.Neodlučna je u vezama s mladičima , pa je oni ostavljaju.U podacima o precima nije pronađeno ništa značajno , a s okultnim praksama nije dolazila u doticaj.
Za postavljanje duhovne dijagnoze iz upitnika su , kao bitni čimbenici , izdvojeni majčin proživljeni strah u trudnoći te odvajanje od roditelja zbog boravka u inkubatoru , pri čemu se razvio subjektivni doživljaj manjka ljubavi. U djetinjstvu se , zbog straha da ne bi bila ponovno odbačana , ponaša uzorno , a zbog subjektivnog doživljaja uskraćene ljubavi javlja se ljubomora i manjak povjerenja , koji dovodi do nesigurnosti i straha.Duhovne strukture koje su oštećene su život , srce , ljubav i povjerenje.Kod pacijentice je stoga postavljena duhovna dijagnoza patnje uzrokovane uvredama koje su nastale prenatalno i postnatalno.
U terapiji su korištene samo pojedine kateheze ( kateheza o egzistenciji , Isusu Kristu i molitvi ) te molitve kojima se nadoknađivao manjak ljubavi ( agape-terapija ) i gradilo povjerenje ( pistis-terapija ).Osobito je pomogla molitva Vjerujem da me Bog voli , moj život je na njegovom dlanu.Zatim su primjenje molitve praštanja ( eirene-terapija ) zbog djece koja su joj se rugala u djetinjstvu , te na kraju pneuma-terapija ( za ispunjenje duhom ljubavi , povjerenja , mira , hrabrosti , odvažnosti )

Terapija je bila raspoređena na sedam kratkih susreta po pola sata jednom tjedno ili jednom u četrnaest dana.Provodila se u Centru , a pacijentica je svakodnevno kod kuće naučene terapije još sama primjenjivala na sebi.
Prvi rezultati terapije pokazali su se već nakon trećeg susreta.Strahovi su se počeli smanjivati , da bi do kraja terapije potpuno nestali. Odnos prema roditeljima dobio je novu kvalitetu.Pacijentica je oprostila djeci koja su joj se rugala i stekla je samopouzdanje.Uspjela je uspostaviti prijateljstvo , a započela je i vezu s jednim mladićem.

Nastavljamo upoznavanje sa hagioterapijom...U sljedećim recima nešto više o duhu, pomalo zapostavljenoj ljudskoj dimenziji.

DUH

O čovjeku se uglavnom govori kao o tjelesnom i psihičkom biću.Međutim , nedvojbeno je : čovjek je tjelesno , psihičko i duhovno biće.Duh pak nije materijalan ,stoga nije dostupan pozitivnim znanostima.

Čovjekovo tjelesno i psihičko područje zajedničko mu je s biljkama i životinjama.
Čovjekov duh je nešto po čemu se čovjek razlikuje od svih ostalih stvorenja.
Bog je čovjeku dao , odnosno udahnuo duha.Prve stranice Biblije govore kako je Bog čovjeku udahnuo dah života te je čovjek postao živa duša.

Poznato je da neke tjelesne bolesti mogu imati uzrok u psihi , tada govorimo o psihosomatskim bolestima.Jednako tako , bolestan duh utječe na psihu i tijelo.Američki istražitelji kažu da 70 posto slučajeva raka nastaje na temelju trauma u duhovnoj strukturi čovjeka.

Čovjekov duh reagira na najfinije nijanse svakog događaja i susreta , registrira i najskrivenije misli i želje , kako pozitivne tako i negativne.Ako je , na primjer , majka i samo pomislila da pobaci svoje dijete , duh djeteta je to registrirao te je od tada povrijeđen.Budući da duh potječe izravno od Boga , on je sposoban pohranjivati sve događaje od samih početaka svoga postojanja a da se psiha toga uopće ne sjeća.Čovjekov duh ne mora dozrijevati poput psihe i tijela da bi počeo registrirati događaje , več je za to sposoban od samog početka.

Duh je neuništiv , on ostaje i kad čovjek sve izgubi i kada ga zahvate sve smrti.
Čovjekov duh prožima i oživljava svaku stanicu tijela i svaki segment duše.
Duh ne raste , ne stari.Jednak je sa 3 mjeseca , sa 10 godina , sa 60 godina.
Područje duha su kreposti.To su vrednote kojima se čovjek ostvaruje i bez kojih nije čovječan.To su npr. sloboda,dobrota, pravda, povjerenje, mudrost, nada , ljubav , vjernost , velikodušnost, hrabrost , čistoća.

Obično ih sveukupno izražavamo riječju vrednote ili humanost ili poštenje ili vrline.
Riječ duša zajednički je naziv za duh i psihu. Duša je stoga duhovne ali i materijalne prirode.
U duhovnoj duši duh djeluje preko duhovne strukture u kojoj se mogu prepoznati razne funkcije, poput organa.

To su : osoba , život , savjest , intelekt, slobodna volja , srce , karakter , religioznost , duhovno stvaralaštvo, spolnost , duhovne oči i uši i vjera i povjerenje.

Da dodam za ovu temu moj omiljeni odlomak Svetog Pisma, koji mi daje snagu kroz život. Tjeskoba, strah i brige su izraz nepovjerenja u Boga, na neki način možda i grijeh protiv prve zapovijedi, jer čovjek nastoji biti kao Bog, zamijeniti Boga u stvaranju vremena. Sreća i mirnoća duha su u prepuštanju Božjoj volji i Božjem davanju. Dakle, slijedi evanđelje po Mateju:

Prije nego što nastavim, pogledajte jednu prezentaciju o eksperimentima sa kristalima vode koje su izvodili japanski znanstvenici.

Riječ je o proučavanju izgleda kristala vode prilikom raznih vanjskih utjecaja. Prvi put sam o ovome čitao davno u vjerskom tisku, dok sam još bio u osnovnoj školi, a evo sad sam pronašao eksperiment predstavljen zanimljivom prezentacijom.

Svakako pogledajte, jer je veoma zanimljivo i poučno.

http://www.4shared.com/file/152103221/83bd512f/Kristali_vode.html

Tipičan školski primjer kristala čiste izvorske vode.

Odličan odlomak Kvačice i lijepo si to napisao. Slažem se u potpunosti.

Par lijepih stihova...

Tražio sam snagu…
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

Tražio sam mudrost…
I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.

Tražio sam bogatstvo…
I Bog mi je dao mozak i tijelo da mogu raditi.

Tražio sam hrabrost…
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.

Tražio sam ljubav…
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražio sam uslugu…
I Bog mi je dao prilike.

Nisam dobio ništa od onoga što sam tražio…
Ali dobio sam sve što mi treba.

Nepoznati autor

Prezentacija pod nazivom "Trenutak", sa popratnom melodijom, o malim, sitnim, a bitnim stvarima kako to Snežana napisa...Koliko žudimo za velikim stvarima, a ustvari nas vrlo male čine sretnima.

http://www.4shared.com/file/153367684/e5ac2dbe/Trenutak.html

Jako lijepa meditivna glazba...Vrijedi poslušati.

Poslušajte indijansku glazbu, jer je ona nešto predivno. Imao sam priliku uživo slušati kako sviraju i pjevaju i ostao naprosto oduševljen njihovim zvucima i umijećem.

U korak s dušom

Posao može čovjeka učiniti ovisnikom. Mali uspjeh u poslu, zarađen novac, imanje, veća čast u društvu, bolje jelo, piće, odijelo koje smo dobili poslom, te osjećaj da ćemo s više rada više imati, čine nas nesposobnima da prestanemo raditi i da se odmorimo. Čovjeku se učini da odmaranje znači gubitak onoga što smo zaradili. Ta ovisnost o poslu je nutarnja, emotivna ili duhovna. Iz dana u dan radimo do iznemoglosti.

Čovjek niti ne zapaža da postaje umoran, star i oronuo od posla. Radi vikendom, blagdanom, najprije na radnom mjestu, a onda nastavlja kod kuće. Tako sakuplja u sebi nezadovoljstvo i bolest. Duša pobjegne kao da je mrtva. Dođe li još k tome i druga napast a to je da trebamo štedjeti, misleći da ćemo imati više, zapažamo da nas imanje i novac vežu. Novac postaje gospodar koji ispija čovjekove snage, postavlja se na prvo mjestoi gospodari životom. Čovjek ne zapaža da je bijedan, osiromašen duhom i nema vremena za odmor. Ne može spoznati da nije kuća jedino bogatstvo jer ona istrune i propadne, i da je najvažnije duhovno bogatstvo i djelo koje ostaje.

Čovjek misli da je novcem sve dobio, a zapravo je izgubio. Odmor je zapravo hvatanje koraka s vlastitom dušom. Stvoritelj svijeta nas je pozvao da život počnemo tako da se odmaramo, da spavamo, da osluškujemo svoje srce, oca, majku, prirodu i sve oko nas. Život počinje ali i završava odmorom. Odmor je rad srca i duše. Čovjekova duhovna sposobnost je poput izvora vode. Duša je naš najosjetljiviji organ. Duh je sama ljepota i nježnost i on se može dobiti samo ako smo odmoreni, i mirni. Vrijeme je za odmor i mir.

"Hvalite Gospoda sa zemlje
nemani morske i svi bezdani
Ognju i grade, sniježe i maglo,
olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš!
Gore i svi brežuljci,
plodonosna stabla i svi cedrovi!
Zvijeri i sve životinje,
gmizavci i ptice krilate!"

"Svi urednici i autori, hvalite Gospoda!
Čitatelji , forumaši i ostali korisnici, hvalite Gospoda!
Ljudi s razumom i srcem,
hvalite Gospoda!"

Nastavimo sa našim duhovnim kutkom...ali s malo drukčijom tematikom.

Donosim članak velečasnog Zlatka Suca koji je izašao u prošlom broju Katoličkog tjednika.

Opsjednuće i psiho-fizička oboljenja

Problematika demonologije

Mnogi religiolozi i teolozi u pomanjkanju vjere i bez osobnog iskustva egzorciziranja, tumače demonsko djelovanje provaljivanjem stvari i procesa iz podsvijesti u koju su bili potisnuti.

Da ovakvi teolozi imaju jasniju spoznaju o stvari, onda bi znali da su crkvene vlasti već 1583. upozoravali da psiho-fizička oboljenja proizvode slične manifestacije kao i opsjednuće, te ih je moguće zamijeniti, a tada psihijatrija još nije bila ni rođena, a teolozi su vjerovali evanđelju.

Promjena ponašanja

Daleko bi nas odvelo, a nemamo ni vremena, da sada damo barem površnu analizu tako kompleksne moguće dvoznačnosti između opsjednuća i psiho-fizičkog oboljenja, ali ću vam pokušati dati samo jednu usporedbu i to između opsjednutosti i shizofrenije. Osobnost opsjednutoga je u pravilu medijalna i psihički otvorena, te u svojoj biti vrlo ljubazna. U kriznom trenutku dolazi kod opsjednute osobe do eklatantne promjene normalnog ponašanja, ona pada u trans. Nakon povratka iz transa takva osoba živi dalje svojim normalnim životom.

Osobnost shizofrenog pacijenta uglavnom je mrzovoljna, zatvorena i duševno otvrdnuta. Kod shizofre napadaja dolazi do visoko izoštrene patnje, ali se osobnost sama tijekom napadaja ne mijenja.

Opsjednuti čovjek uzima ozbiljno glasove koje ponekad čuje i koji se javljaju kao utjecaj stranog bića i ti glasovi se mogu ponekad i iz vana čuti, dok shizofrenik, naprotiv, drži glasove i njihove sadržaje više nečim unutarnjim, njemu pripadajućim postupcima koji su istovremeno integrirani.

Kvalitetni pomaci u ovakvoj problematici mogući su isključivo međusobnom suradnjom i interdisciplinarnim pristupom. U tome i osobno vidim budućnost liječenja ne samo ovih problema nego i svih ostalih zdravstvenih poremećaja.

Kategorizacija područja đavolskog djelovanja

Načini i razlozi upadanja u đavolska djelovanja su razni. Za svaku osobu je vrlo važno otkriti na koju način se može upasti u ova djelovanja. Ako to dobro uočimo onda ćemo moći kasnije razumjeti što bi trebalo učiniti u preventivi tj. u sprečavanju zaplitanja u određeno đavolsko područje, a što opet glede oslobađanja ukoliko je netko već upao. Područja su sljedeća:

Bolesti i traženje pomoći od službeno neprihvaćenih metoda liječenja, uroci, čaranja, bajanja, praznovjerje i neki narodni običaji, spiritizam, vidovnjaštvo, proricanje, idolopoklonstvo, pogrješna vjerovanja i prakse.
New age i eksperimentiranje s raznim tehnikama(kristali, Reiki...), sotonističke knjige, glazba, igre spolne perverzije i habitualna stanja nastranog spolnog ponašanja, osobni unutarnji život-(mržnja, ljutnja, ljubomora, zavist, kleveta, laž...), obiteljske prilike-(zlostavljanje, obiteljska prokletstva, abortusi i u Nebo vapijući grijesi).

U jednom od sljedećim postova ću donijeti i detaljnu "Klasifikaciju demonskog djelovanja", ali kad budem imao vremena. Zasad samo podjela: Izravni fizički napadi Sotone, đavolsko opsjednuće, đavolska zlostavljanja, đavolske opsesije, đavolsko uznemiravanje, potčinjenost đavlu.

Tema je pomalo mistična i zastrašujuća, ali ipak o ovakvim stvarima se nedovoljno govori, a također i jako malo zna, pa sam zbog toga i odlučio napisati par postova o ovoj tematici.

Evo još jedan glazbeni broj za duhovni odmor...

Evo malo statistike Katoličke crkve, koja je izašla u nannovijem broju Katoličkog tjednika:

Tablice su uzete iz posljednjeg "Statističkog godišnjaka Crkve(s datumom od 31.12.2007. godine) i daju informacije o članovima Crkve, dušobrižničkim strukturama, djelovanju na polju zdravstva i odgoja. U zagradama su donesene promjene, rast(+) i pad(-) u sporedbi s prošlom godinom kao što to prikazuje Tiskovna agencija Fides. Zato ćemo u nekoliko nastavaka ovu zanimljivu statistiku prezentirati tekstulano i tablično.

Stanovništvo svijeta

Na 31. prosinca 2007. godine u cijelom svijetu živjelo je 6.617.097.000 ljudi, to jest 74.273.000 više u odnosu na prethodnu godinu.Porast stanovništva tiče se svih kontinenata uključujući i Europu, kao što je bilo u prethodnoj godini. Prema kontinentima ta podijeljena slika izgleda ovako: Afrika +16-865-000, Amerika +11.327.000, Azija +43.604.000, Oceanija +531.000 i Europa 2.246.000.

Katolici

Na isti datum broj katolika iznosio je ukupno 1.146.656.000, što znači kako je zabilježen porast od oko 15.906.000 u usporedbi s prethodnom godinom. Broj je rastao na svim kontinentima. Prema kontinentima sika izgleda ovako: Afrika +6.612.000, Amerika +5.535.000, Azija +2.428.000, Europa +1.132.000 i Oceanija +199.000.

Udio katolika na svjetskom planu porastao je za oko 0,05% i iznosio je ukupno 17,33%. Prema kontinentima slika je sljedeća: Afrika +0.40, Azija +0.02, Europa +0.03, Amerika +0.30, Oceanija +0.17, a u Americi je zabilježen pad od -0.17.

Stanovništvo i katolici po svećeniku

Broj stanovnika po svećeniku porastao je za oko 140, pri čemu na svjetskom planu taj broj iznosi 12.879. Prema kontinentima slika je slična kao i prethodne godine: porast u Americi, Europi i Oceaniji, a pad je zabilježen u Africi i Aziji: Afrika -456, Amerika +71, Azija -794, Europa +53 i Oceanija +207.

Broj katolika po svećeniku porastao je za ukupno 34, prosječno na svjetskom planu on se nakazi kod broja 2.810. Prema kontinentima slika je sljedeća: porast je zailježen u Americi, Europi, Oceaniji, a pad u Aziji: Afrika +30, Amerika +31, Azija -20, Europa +22 i Oceanija +65.

Crkvena područja i misijske postaje

Ukupno je porastao broj crkvenih područja za oko 13 u usporedbi s prošlom godinom i kreće se oko broja 2.923, s novim crkvenim područjima u Africi(+2), u Americi(+6) i u Europi(+5). Ukupno postoji 1.016 misijskih postaja s vlastitim svećenikom(1.531 manje u sporebi s prošlom godinom). Broj je opadao na svim kontinentima. Broj misijskih postaja bez vlastitog svećenika porastao je u usporedbi s prošlom godinom na ukupno 5.159 i danas se nalazi na svjetskoj razini oko 124.642. Porast se tiče svih kotinenata, a posebno Afrike(+3.764) i Amerike(+1.310), zatim slijedi Azija(+75) i Europa(+6) i Oceanija(+4).

Biskupi

Broj biskupa u cijelom svijetu porastao je za 48 i danas iznosi ukupno 4.946. Pri tom se bilježi porast na svim kontinentima s iznimkom Amerike(-2):Afrika(+19), Azija(+12), Europa(+13) i Oceanija(+6). Vidljiv je ukupan porast u ovoj godini kako broja biskupa iz dijecezanskog klera tako i biskupa redovnika. Biskupa iz dijecezanskog klera ukupno je bilo 3.729(40više nego prethodne godine), dok je broj biskupa redovnika iznosio 1.217(8 više nego prethodne godine). Porast biskupa iz dijecezanskog klera tiče se svih kontinenata: Afrika(+12), Azija(+10), Europa(+15) i Oceanija(+3), dok je broj ostao nepromijenjen u Americi. Broj biskupa redovnika porastao je u Africi(+7), Aziji(+2) i Oceaniji(+3) te mali pad u Americi(-2)i Europi(-2).

Svećenici

Broj svećenika porastao je u svijetu za 762 i on iznosi 408.024. Pad je ponovno zabilježen u Europi(-2.260) i Oceaniji(-55). Porast je zabilježen u Africi(+1.180), Amerika(+376) i Azija(+1.521). Broj dijecezanskih svećenika u svijetu je porastao za 1.340 i iznosi ukupno 272.431, s porastom u Africi(+1.024), Amerika(+853) i Azija(+864), a lakši pad bio je u Oceaniji(-9) i ponovno u Europi(-1.392). Broj svećenika redovnika pao je za 578, pri čemu je njihov broj bio 135.593. Broj je porastao kao u prošlim godinama u Aziji(+657) i u Africi(+156), a pad broja zabilježenih je u Americi(-477), Europi(-868) i u Oceaniji(-46).

Stalni đakoni

Ukupno je porastao broj stalnih đakona za 1.422, a u svijetu ih ima 35.942. Broj je većinom porastao za duplo u Americi (+898) i Europi(+472) koje slijedi Afrika(+24), Azija(+20) i Oceanija(+8)- Broj stalnih đakona u biskupijama iznosi u svijetu 35.297 i rastao je na svim kontinentima ukupno za 1.309. POrast je bio u Africi(+28), Americi(+829), Aziji(+23), Eurpoi(+419) i Oceaniji (+10). Broj stalnih đakona iz religioznih instituta iznosi 645 i rastao je u usporedbi s prošlom godinom za 133. Pri tom zabilježen je porast u Americi(+69), Europi(+53), a pad je zabilježen u Africi(-4), Aziji(-3) i Oceaniji(-109).

Redovništvo

Broj braće laika u svijetu je porastao za 151 i on ukupno iznosi 54.956. Porast je primjećen u Africi(+75), Amerika(+111), Azija(+36) i Oceanija(+19) dok je broj u padu samo u Europi(-392). Broj redovnica u svijetu je u opadanju(-6.586) i ukupno iznosi 746.814. Prema kontinentima slika je sljedeća: porast u Africi(+1.178) i Aziji (+2.838). Pad je bio u Europi(-5.843), Amerika(-4.650) i Oceaniji(-109).

Sekularni instituti

Broj članova muških sekularnih instituta u svijetu iznosi 665. Broj je u opadanju u usporedbi s prošlom godinom opao za 26. Porast je zabilježen samo u Europi(+15) dok je broj ostao isti u Oceaniji, a pad je zabilježe u Africi(-17), Americi(-6) i Aziji(-18).

Broj ženskih sekularnih instituta u svijetu ima 26.778 članova s padom od 527. Pad je zabilježen u Americi(-238), Europi(-415) i u Oceaniji(-2) dok je broj u porastu u Africi(+18) i Aziji(+65).

Misionari laici i katehisti

Broj misionara laika u svijetu iznosi 250.464 i u ukupnom je porastu za 33.696, pri čemu je porast zabilježen u Americi(+31.417), Aziji(+2.552) i Europi(+493). Pad postoji u Africi(-711) i u Oceaniji(-55).

Broj katehista u svijetu porastao je za 6.665 i iznosi ukupno 2.993.354. POrast je zabilježen u Africi(+5.896), Aziji(+14.383), Americi(+15.466), Europi(+7.403), a pad je u Americi(-20.071) i u Oceaniji(-946).

Bogoslovi

Broj dijecezanskih i redovničkih bogoslova u porastu je i ove godine iako je on u nešto manjoj mjeri u odnosu na prethodnu godinu. U svijetu ima ukupno 493 bogoslova više u njihov je broj 115.919. Porast je zabilježen u Africi(+695), Aziji(+595) i u Oceaniji(+5) dok je broj u padu u Americi(-381) i Europi(-481).

Broj biskupskih bogoslova iznosi 71.225, što e 653 manje u usporedbi s prošlom godinom. Broj redovničkih bogoslova iznosi 44.694(+1.092). Broj dijecezanskih bogoslova je u porastu u Africi(+136) i u Oceaniji(+5) dok je broj u padu u Americi(-239), Aziji(-74) i u Europi(-481). Broj redovničkih bogoslova u porastu je u Africi(+559), Aziji(+669), Europi(+6), dok je njihov broj isti u Oceaniji(=), a pad je zabilježen u Americi(+142).

Sjemeništarci

Broj dijecezanskih i redovnićkih sjemeništaraca iznosi 101.978, a u svijetu je u padu za 671. Porast postoji u Africi(+782), u Europi(+13) i u Oceaniji(+49) dok je njihov broj na drugim kontinentima u padu: Amerika(-684) i Azija(-831). Broj biskupijskih sjemeništaraca iznosi ukupno 77.145(-1.158),a broj redovničkih sjemeništaraca iznosi 24.833(+487). Broj dijecezanskih sjemeništaraca s iznimkom Oceanije(+63) na svim kontinentimaj u opadanju. Broj redovničkih sjemeništaraca opada u Americi(-136), Aziji(-241) i Oceaniji(-14) dok je njihov broj u porastu u Africi(+815) i Europi(+63).

Katoličke škole i ustanove za odgoj

U cijelom svijetu postoje brojne katoličke škole i ustanove za odgoj, a njihova slika je sljedeća: 67.264 predškola s 6.386.497 učenika; 91.694 osnovnih škola s 29.800.338 učenika; 41.210 škola drugog stupnja s 16.778.633 učenika; ukupno 1.894.148 učenika posjećuje vodeće škole Katoličke crkve te 2.837.370 studenata studira na katoličkim sveučilištima.

Ustanove za skrb starih i bolesnih te karitativne ustanove

Broj crkvenih ustanova za skrb starh i bolesnih obuhvaća 5.378 bolnica od kojih je većina u Americi(1.669) i Europi(1.363); 18.088 postaja za bolesnike od kojih je većina u Americi(5.663), Afrika(5.373) i Azija(3.532), postoji 521 lepra od kojih je većina u Aziji(293) i Africi(186); 15.448 domova za stare i bolesne od kojih je većina u Europi(8.271) i Americi(3.839); 9.376 kuće za napuštenu djecu-sirotišta od kojih je jedna trećina u Aziji(3.367); 11.555 dječjih vrtića; 13.559 savjetovališta za brak od kojih je najveći dio u Europi(5.919) i Americi(4.827); 33.146 posebne škole i 10.356 drugih instituta.

Pošto nam dolazi Božić tj. u vremenu smo adventa postavljam dvije jako lijepe prezentacije. Prva je sa predivnom popratnom glazbom, a na drugoj su slike jako dirljive...

Božji dolazak
http://www.4shared.com/file/163003596/1 ... lazak.html

Bog se rodio
http://www.4shared.com/file/163010041/1 ... jeron.html

Pomalo neobična, ali ipak jako lijepa priča, a zašto saznat ćete kad je pročitate...Ovakve bi nas stvari trebale poticati na razmišljanje, pogotovo sada kad se bliži božićno vrijeme.

NA BADNJU VEČER

Božićne priče imaju svoja pravila: djeca u njima obično umiru od smrzavanja.. Meni je jasno da pisci tih priča imaju dobru namjeru, bez obzira na grozote koje se događaju njihovim junacima. Znam da oni puštaju da se siromašna djeca u tim pričama smrzavaju i umiru od gladi, ali to oni čine zbog toga da bi podsjetili bogatu djecu na one bijedne. No ja se ne mogu ipak odlučiti na to da pustim u Božićnoj priči makar samo jednog dječaka ili djevojčicu da se smrzne, pa čak ni za volju takve plemenite svrhe.

Bilo je to na Badnju večer negdje oko šest sati. Na cesti je bilo živo, kočije su jurile, a i pješaci - neki brže, neki polakše. Oni slabo obučeni žurili su se da se zagriju, a oni u krznima išli su po lako, jer im je bilo toplo.

Pred jednoga takvog, koji nije imao briga i nosio je oko vrata bogato krzno, ispade na jednom dvoje djece u prnjama i poče dvoglasno jadiko vati:

- Dragi i dobri gospodine - jecao je visok glasić djevojčice.

- Vaše blagorođe - pratio ju je dublji glas dječaka. - Udijeli nama sirotama barem nešto! Jednu kopejčicu za kruh! Jedan novčić za sveti Božić!

Gospodin je hodao kao da ništa ne čuje, a oni su ga optrča vali zdesna i slijeva motajući se oko njegovih nogu. Kaća je prošaputala kašljucajući od zime: - Udijelite nam bar nešto!

A Miška se trudio kako da gospodina spriječi u hodu. A tada, kad je već i njima dojadilo to moljakanje, gospodin je raskopčao svoje bogato krzno, izvadio novčanik, izvukao iz nje kovani novčić i turio ga u jednu od tih neizrecivo prljavih ručica, koje su mu se gurale pod nos. Djeca su smjesta propu stila čovjeka u krznu i našla se začas opet zajedno ispod svo­da obližnje veže. Tu su se šćućurila jedno uz drugo i časak pošutjela, gledajući gore i dolje niz cestu.

- A koliko je dao plemeniti gospodin? - upitala je Kaća ozbiljno.

- Deseticu - odgovorio je Miška suho.

- I koliko sada imamo svega? - usudila se Kaća tiho pitati.

- Sedam desetica i sedam kopjejki - odvratio je Miška ravnodušno.

- Au, tako mnogo? Ne bismo li kući? Hladno je. Zebe me! - jadikovala je djevojčica.

- Nije još vrijeme - obrecnuo se Miška.

Pošli su lagana koraka pokraj ljudi što su se žurili.

- Nisam ti malo prije rekao istinu, Kaća - progovorio je Miška. - Gospodin mi je dao zapravo dvije desetice. A i prije sam ti lagao, da ne bi rekla kako moramo kući. Danas smo imali dobar dan. Znaš li koliko smo isprosili? Jedan rubalj i pet kopjejki. Uh, to ti je mnogo!

- Uh, zaista! - šaputala je Kaća sva u čudu.

- Znaš što? Idemo u koju krčmu gdje nas nitko ne pozna. Hoćeš li?

- Kako ne, Miška! Jasno, gdje nas nitko ne pozna - poveselila se Kaća.

- Znaš što? Najprije ćemo kupiti pol funte kobasica. To stoji osam kopjejki. Jedan kruh, to je pet kopjejki. To je već trinaest. Onda dva kolača po tri kopjejke. To je šest kopjejki, a s onim prije devetnaest. Tada ćemo uzeti dva čaja za šest kopjejki, to je ukupno dvadeset i pet. Na kraju ćemo još nešto pojesti za osam kopjejki. To će biti u svemu trideset i tri kopjejke. Najest ćemo se. Ali! Pa samo je jednom godišnje Božićl

Uhvatili su se za ruke i išli poskakujući po pločniku. - Evo jedne krčme! Evo čak dvije! U koju ćemo?

- U onu nižu. Tamo će biti toplije. Ali najprije u dućan!

U dućanu su kupili sve što su prije naumili, a zatim u onu nižu gostionicu.

- Baćuška - upitao je Miška - možemo li dobiti dva čaja? Nakon dva časka on je sjedio sa svojom sekom pošteno za stolom, zavalio se u naslonjač, držeći se važno poput kakva kočijaša nakon dana provedena u radu. Frkao si je polako i zamišljeno smotku od mahorke. Kaća ga je gledala puna divljenja i poštovanja kako se on zna ponašati u javnom lokalu. Zatim su počeli svoju večeru usred vlažne i smradne, čađavom lampom slabo osvijetljene gostionice, u graji punoj psovke, prostota i pijane dernjave. No oni to nisu čuli, već su pažljivo grizli svoj kolač, uživajući u njegovoj slasti.

To je sve. Što se mene tiče, sad možete početi slaviti Badnju večer. Vjerujte mi, ovo dvoje naših junaka neće se smrznuti. Znajte, ja nemam srca da ih pustim smrznuti se.

Maksim Gorki-"Vatrena ptica"

I. Adventska nedjelja – Buenos Aires, 29.11.2009.

Naša Domovina Hrvatska stoji upravo ispred praga nade: pred izborima za svoga novoga predsjednika. Usudio bih se kazati: za predsjednika svih Hrvata ma gdje god se oni nalazili.

Ponovno nam dolazi došašće. Poslušali smo riječ Božju i sada zamolimo živoga Boga da nam otvori srca još jednom kako bismo se preobratili. U došašću je riječ o slušanju, o čekanju, o nadanju i o životu.

Prorok Izaija nam danas za razmišljanje nudi veličanstvenu sliku: "U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni; on će činiti pravo i pravicu u zemlji".

Sveto evanđelje nas poziva na budnost: Iako su temeljne riječi današnjeg Evanđelja tjeskoba i neizvjesnost, ali i riječi budnost, povjerenje i oslobođenje. To su riječi koje govore o stvarnosti koju i mi često iskušavano ili za njom čeznemo. Način odnosa prema sebi samima, prema drugim ljudima i stvarima te prema Bogu uvjetuje naša temeljna iskustva.

Samo je jedna stvarnost koja ne prolazi, a to je Bog i ljubav koja od njega dolazi. Zato će i prilikom Kristova konačna dolaska samo oni odnosi nešto vrijediti koji su bili življeni na temelju ljubavi kako nam je Krist svojim primjerom pokazao.

Zapjevali smo na početku pjesmu molitve i nade: «Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine. «Vapijahu starog vijeka, duše čiste, pravedne". Ovim se riječima izražava praiskonska težnja ljudskog roda za Izaijinim novim vremenima –za Spasiteljem. Ovdje se ne radi samo o djetinjoj težnji da Božić brzo dođe, nego o dubinskoj čežnji odraslog čovjeka koji se ne miri sa svijetom kakav jest. Njegova molitva zato glasi: "Otvori se, zemljo mila, da iz tvoga plodnog krila, u taj sretan, blažen čas, svemu svijetu nikne spas!". Čežnja je to za spasom, Spasiteljem.

Želimo li da naš Advent zadobije željenu dubinu i ozbiljnost, onda ga uz molitvu treba karakterizirati i ona adventska čežnja koju izražavaju adventske pjesme. Međutim, s obzirom na sve ono što se poput lavine zla sručilo na naš narod i Domovinu zadnjih godina, nismo daleko od žalosnih osjećaja. Žalost i potresenost, rezigniranost i pomalo beznađe hvataju se u kolo u ovom adventskom vremenu čežnje i iščekivanja. Međutim, mnogi udarci sudbine ne padaju iz vedra neba. Njihov je korijen najčešće u ljudskoj zloći i grešnosti. Trebamo li se uopće upitati koliko je zla u svijetu koje moćnici ovoga svijeta ne samo da ne sprečavaju nego ga čak i aranžiraju? Koliko je gladi i siromaštva, a koliko obijesti imućnika u svijetu – i u Hrvatskoj?

Došašće je nešto daleko više od svega toga. Što nam poručuje kršćansko došašće?

1. Slavimo povijesnu stvarnost

Događaj što je preobrazio svijet i odredio naš vlastiti život ispunjavajući ga nadom kao ni jedan drugi jest ovaj: vječni Bog je u Isusu Kristu stupio u naš svijet, u njemu se nastanio i ponazočio. Uključio se u svjetsku povijest, djeluje u njoj i po nama je želi sebi suobličiti. Otad smijemo pjevati «Padaj s neba roso sveta». Otad je povijest svijeta postala povijest spasenja; Bog više ne promatra svjetsko zbivanje iz daljine. Ne, postao je središtem, ciljem i svrhom svijeta. Otad je povijest svijeta istodobno i Božja povijest. Kao ljudi možemo iz toga izvući dvostruki zaključak:

- Budući da je zaista Bog u ovom našem svijetu, s njim moramo računati; ne možemo ga ne uračunati u svoj život. Tko to ne čini, taj pogrešno računa. Tko isključi Boga u svom životnom svakodnevnom računanju, taj će se preračunati, jer mimoilazi odlučujuću stvarnost svijeta. Nije li razlog tome što nama, našim političarima usprkos dobroj volji promakne toliko toga? Ne odigrava li se mnogo toga ukrivo, jer prije svega zaboravljamo pitati za Boga i njegovu volju, jer zaboravljamo staviti Božju jedinicu pred našim ništicama što im tek i daje vrijednost?

- A to znači i ovo: Budući da se Bog "ušatorio" u ovom svijetu, smijemo u svom životu računati s njegovom svemoćnom ljubavlju. Svijet u koji se uključila svemoćna Božja ljubav, a Božja mudrost govori zadnju riječ, jest svijet nade. U njemu više nema mjesta beznađu i očaju. Bog vlada i upravlja u takvom svijetu. Puni pouzdanja, pjevat ćemo, dakle, na sljedeći Božić u tmine svijeta: "Narodi nam se Kralj Nebeski".

2. Slavimo njegov uvijek novi dolazak.

Da, istina je: Bog je došao u svijet. Međutim, ne moramo li pitati: Je li se već zaista kod nas udomio? Ili, zar nije još uvijek istina: "K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše" (Iv 1,11)? Čitavi kontinenti žive još uvijek u vremenu "prije Kristova rođenja"; još nikako ne poznaju Krista. Krist još uvijek stanuje i kod nas "kršćanskih" naroda "vani u staji" na rubu, ali ne u našim kućama, gradovima, vijećnicama, Saboru, pa čak ni u našim srcima, jer još uvijek nemamo "svratišta za njega". Štoviše, u «katoličkoj» Hrvatskoj se zatvaraju usta Crkvi – Kristovoj namjesnici na zemlji, kako nema što tražiti u pitanju ćudorednog odgoja djece u školi. Ako se ne prihvaća Crkva, onda su i Kristu zatvorena vrata u našoj Domovini. Zato nam je svima potrebno došašće da "se svaki brežuljak spusti, a svaka dolina da se uzvisi", te mu napokon upriličimo ulazak i dozovemo ga u svoju tminu. I ovog došašća dovikuje nam Pavao: "Odbacimo, dakle, od sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla" (Rim 13,12).

Naša Domovina Hrvatska stoji upravo ispred praga nade: pred izborima za svoga novoga predsjednika. Usudio bih se kazati: za predsjednika svih Hrvata ma gdje god se oni nalazili. Izaija nas je na početku ohrabrio riječima: U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni; on će činiti pravo i pravicu u zemlji.

Prema Ustavu Republike Hrvatske, predsjednik Republike Hrvatske, kao državni poglavar: "predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu"; „brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti"; „odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske" (Članak 93.). On mora činiti pravo i pravicu!

„ U skladu s time, mi vas, dragi vjernici, potičemo da između kandidata izaberete onu osobu koja svojim životom i javnim djelovanjem najviše odražava državničku mudrost i sposobnost.

a) Predsjednik Države, odgovorno predstavlja cjelokupnu hrvatsku stvarnost, vodeći brigu da svojim pristupom i stavovima očituje ponajprije ljubav prema Domovini. Upravo njegova ljubav prema svemu što zovemo 'dušom' hrvatskoga naroda i države jamči da će kao predsjednik posvetiti brigu vrijednostima naše nacije i promicanju sadržaja i simbola tih vrijednosti. Očekuje se da on mudro i dosljedno vrjednuje vanjska očitovanja državnosti, osobito ujedinjujući nutarnju snagu naroda – u Domovini i inozemstvu – davanjem važnosti spomen-danima, znakovlju i zalaganju da se drugima prenesu dragocjenosti na kojima je izgrađena suverena hrvatska Država i njezin nacionalni identitet“.

„Osim toga, u kontekstu sadašnje hrvatske zbilje, veoma je važno da budući predsjednik Republike ne samo nedvosmisleno zastupa osudu zločina fašizma, nacizma i komunizma, nego da se – ulažući svoj autoritet i ovlasti – na osobit način založi za osvjetljavanje nedjela komunističkoga režima, kao što su to učinile zemlje članice Europske unije, te za otklanjanje suvremenoga hrvatskoga društva od nasljeđa komunističke ideologije koja se još uvijek želi prikazati u dopadljivu svjetlu, iako iz toga razdoblja naše društvo nosi nezacijeljene rane i sjeme mnogih sadašnjih poteškoća“, poručili su naši hrvatski biskupi povodom predsjedničkih izbora.

Kakvim će korakom hrvatski narod i država pristupiti vratima novog razdoblja povijesti - novog hrvatskog adventa, postavlja se pitanje.

Mi očekujemo i želimo da to budu; koraci nade, ostvarenih obećanja, zauzetosti za čovjeka i njegovo dostojanstvo bez razlike, istinski tumači volje naroda i branitelji nepravedno razbaštinjenih i krivo osuđenih. Mi želimo da to budu koraci koji će voditi prema zaštiti branitelja, nacionalnog jedinstva, identiteta i suverenosti, zaštite žrtava Domovinskog rata, zauzimanje za oslobađanje osuđenih iz političkih razloga bilo međunarodne bilo domaće politike. Mi želimo da ti koraci budu stvarnost koja otvara vrata budućnosti odgovornog rada mladima, daje sigurne dane umirovljenicima i iskrene solidarnosti s bolesnima, osamljenima, siromasima i napuštenima. Mi želimo da to bude briga za mlade koji stupaju u brak, za obitelji, za djecu i njihov odgoj na temeljima kršćanskog morala. Mi želimo da to budu koraci stvarnosti s našim nacionalnim imenom i prezimenom koji će voditi prema ujedinjenoj Europi. Mi želimo da se ne zaboravi Vukovar….

Pođimo ususret Kristovu ponovnu dolasku s upaljenom svijećom čestitog života koji se oslonio na Boga. Neka nas upaljena svijeća u našim domovima podsjeća da Krist sigurno ponovno dolazi obnoviti svijet – ali ne više sam, već s nama. Kao što Krist s nama želi obnoviti svijet, tako bez nas ne može biti obnovljena niti Domovina Hrvatska koju nam je Bog darovao.

„Pozivamo vas da u predizbornim danima žarko molite za slogu i napredak naše Domovine i preporučite je zagovoru one koju vjekovima nazivamo Kraljicom i Odvjetnicom Hrvatske. Kako vas, vjernike, tako i sve ljude dobre volje potičemo i ohrabrujemo na izvršenje svoje građanske i kršćanske dužnosti na predstojećim predsjedničkim izborima“, poručili su biskupi HBK, 23. Studenog 2009.

Hodočastimo zato hrabro kroz sva svoja došašća-advente, vjerujući u milosrdne ruke Božje. Idimo ususret Kristovu dolasku svjetleći ljudskim i kršćanskim životom na svakom mjestu i vremenu. Amen.

p. Zlatko Špehar - propovijed iz Buenos Airesa, Argentina
[email protected]

Nemojte o tom, Ivančić je mutan. Guru.
Dosta arogantan prema suradnicima, a ne plaća ih
po ugovoru, te nije fer- bar tako čuh od njegovih uposlenika.
Naravno, argument bi bio- a što onda dalje tamo rade, i zašto
bi im se vjerovalo ? Nu, bit će da je tu dosta muteža.
Nisam imao loše mišljenje o njemu, no čini se da je on samo
jedan u nizu gurua.

A ne znam Hroboatos , sva moja iskustva s tim čovjekom, kao iskustva ljudi koje poznajem su pozitivna. Čovjek djeluje pod "okriljem" Katoličke crkve, prema tome ne nalazim razloga zašto bih ga nazvao guruem. Nisam ga baš detaljno proučavao, ali sva iskustva koja sam čuo su pozitivna.

Gospodine,
koji si rekao "Dajem vam svoj mir!", po zagovoru Presvete Djevice Marije, oslobodi nas od svakoga prokletstva i ljudi zlih namjera i dopusti nam da uvijek možemo uživati tvoj mir, pa i ovdje na forumu.
Po Kristu našemu. Amen.

Glas u pustinji

Još uvijek ne znam zašto si me htio odvesti u pustinju;

i zašto si mi namijenio samotan drhtaj;

i zašto sam trebao govoriti riječi koje paraju najprije mene;

i zašto sam trebao osjetiti strah pred onim što sam govorio;

i zašto sam trebao doživjeti da me ljudi trebaju, mene koji sam samo govorio Tvoje riječi, mene koji se svrstavam u njihov rod; mene koji od sebe ne umijem reći, niti naznačiti put; mene koji sam poznajem doline i bregove, krivudave staze i putove; mene koji jednako vapijem za Tvojim spasenjem.

Još uvijek ne znam zašto si izabrao mene da budem Tvoj glas u pustinji - ali znam da od toga glasa podrhtava čitavo moje biće, koje Te kroz ove pustinje još uvijek doziva.

Anton Šuljić