Sve o ateizmu.

Većinom u praksi, ateizam je osobni sukob i inaćenje s Bogom zbog nekih vlastitih razočaranja, nepravdi, ogorčenosti, smetnje Boga u komotnom životu...
Doduše, drugi a pogotovo treći naraštaj ateista, često nije imao niti prilike upoznati Boga (Evanđelje), pa takvi često puta znaju u svom životu postati puno jači vjernici od onih koji dolaze iz kontinuirano vjerničkih obitelji.

Ne slažem se s takvim razmišljanjem. Iz ličnog iskustva mogu reći da se rodiš ili ne sa podlogom da primiš boga ili iz nekog razloga uopšte ne dopre do tebe. Nije rijedak slučaj da ljudi cijeli život poštuju svoju religiju, obavljaju sve dužnosti pravog vjernika, a u suštini ne vjeruju i nemaju osjećaj za istu.Odrasla sam u religioznoj familiji, što bi značilo da se išlo u crkvu, na vjeronauk, slavili vjerski praznici i dr. Međutim, nisam nikada spas od nevolje tražila od Boga, ni liječila strahove, ni tražila nadu ili utjehu. Sve mi je to nekako previše apstraktno, misaono predaleko, nedorečeno i neuvjerljivo.
Istina je da ljudi, koji nisu vjerovali u Boga, u bolesti i starosti pokušavaju da uspostave tu vezu, što od straha od smrti ili nekog drugog razloga, ali to je samo strah i nada, nikako vjera.

Ja sam opisivao službene ateiste, a ovo što si ti napisala su tradicionalni kršćani čija je vjera upitna. Ljudi su često vrlo nestalni, nestabilni i stalno se traže, tako da često i nema čvrste granice između ateista i vjernika.
S druge strane, način života uvelike diktira snagu vjere. Postoje takvi načini života u kojima je gotovo nemoguće biti vjernik. Na pr. netko tko ganja karijeru i stalno napreduje u moći i novcu, po mom mišljenju težko može imat uzor u Evanđelju, ali i tu se jako reidki izuzetci nađu.

Koliko vidim i sveštena lica velikom brzinom napreduju u moći i novcu! Osmotri malo njihov život. Skrušenost i skromnost se ne nadziru. Dobre kuće, solidna primanja, luksuzni auti, javna promocija i mnoštvo drugih stvari, nedostupnih za njihovo ,,stado,,
Čist biznis. Cjenovnik za usluge. Skupe parcele za sahrane, skup pogreb, krštenje, vjenčanje. Vinski podrum, dar od vjernika. Mogla bih nabrajati do sutra.
Sve stečeno od tvrdnje ,,Ima Boga,, Vjerujem da za njih ima!
Uostalom, skromnost je odlika budala, zar ne. Ili narodnim jezikom rečeno ,,Dok je ovaca, biće i vune,,

Čovjek može samo zamisliti koliko je Sv. Pavao pustinjak proveo vremena u postu, pokori, žrtvi, molitvi... Odricanju od stvari ovoga svijeta, prolaznih užitaka, materijalizma... Zamislite tu duhovnu snagu i čvrstoću. To je život posvećen Bogu.

A kako očekujete da će netko danas u ovoj svjetovno-liberalnoj crkvi "novog adventa", u vremenu kad je sve naopako, donijeti takve plodove? Ljudi nisu inače sveci, a kamoli sad kad je sistem vrijednost potpuno izokrenut...

"Propovijedaju" isključivo o ovom svijetu. Ljudi su vezani za stvari, užitke, jela, pila... Vjeruju u ono što im se sviđa i samo takve stvari žele čuti umjesto da vole istinu. Nitko ne spominje moltivu krunice, žrtvu, pokoru, post, pripremu za odlazak na onaj svijet, stremljenje ka čistoj savjesti, punini vrlina, svetosti...

Ni onda nije bilo puno takvih svetaca, a danas, makar je puno komotniji život, opet se zna naletiti na takve ljude koji su doduše pravi izuzetci, ali nije da ne postoje. Samo što danas takvi ljudi samo tako budu u većoj mjeri proglašeni luđacima od javnosti, za razliku od prije.

Nije to novost da nezanemariv dio svećenika voli ugodan život bez patnje. Toga je bilo u velikoj mjeri i prije. Ali nama vjernicima treba biti uzor u prvom redu Isus, a onda i proglašeni svetci. Svećenik je grešan čovjek čija služba je da podučava ljude vjeri, a to ne znači da sam ne će podleći tome i unatoč dobrom učenju drugih pasti u zlo.
To je slično kano kad diete učiš da ne jede sladko i da je to loše, a onda sam padneš u krizu i naždereš se sladkog kano životinja...
Juda je bio među prvima do Isusa, pak ga je zbog novca izdao.

E, zato sam ja simpatizer luterana. Šta će meni posrednik? Ja ću direktno da se s ,,Njim,, dogovorim i sporazumijem.

Protestanti su dokaz da je učitelj potreban, jerbo inače Boga svatko počne tumačiti kako hoće, ter mu za tumačenje Boga više ne treba niti Evanđelje. Drugim riečima, Boga se prilagođava našim potrebama i načinu života. To što među svećenicima ima i ovakvih i onakvih, ukupno su puno bolji od nas običnih ljudi među kojima i najbolji 95% vremena misle samo na to kako zaraditi novce ili u ono malo slobodnog vremena kako staviti mozak na pašu...

Ateizam je također vjera. Nemaju dokaza za svoje tvrdnje. A oni se bahate da su oni znanost i da oni ne priznaju vjere.
Suludo.
Štoviše, to je jedina vjera na planeti koja se kosi sa znanosti. Znanstveno je dokazano da energija i materija nit mogu nastat iz ničega nit nestat. Samo mijenjat forme. Dakle ideja da je materija i energija tj cijeli svemir nastao slučajno sam od sebe u EKSPLOZIJI NIČEGA se kosi sa znanosti i zdravom pameti. Također život. Tvrde da se slučajno iz te materije i energije razvijo život i onda taj život evoluirao u ljudska misaona bića i sve ostale oblike života. Dakle potpuno suludo i nedokazivo vjerovanje koje se kosi tj u suprotnosti je sa znanoti. Znanstvena činjenica je da život nastaje samo od živoga, dakle ne može nastat iz kamena ili što već tvrde. Po znanoj znanosti svemir i život moraju imat Tvorca.

To ti je klasični sukob s autoritetom, hijerarhijom, disciplinom... duhovna adolescencija. Treba poštivati apostolsko nasljeđe...



Oni isto vjeruju... temljem novih spoznaja vjećito mijenjaju svoja "uvjerenja" iz jedne krajnosti u drugu pa onda vele "Tada nismo znali neke činjenice. Ovo što sad tvrdimo je vrlo vjerojatno točno..." i tako u krug. Rijetko poznaju filozofiju i zato miješaju apstraktne interpretacije i metafizičke aksiome s činjenicama i dokazima.

Kažu sve se odvija "prirodnim procesima", a ne znaju do kraja objasniti prirodne procese... što sve spada pod prirodne procese, jesu li prirodne zakonitosti uvijek bile iste... I tom svom djelomičnom metafizikom zatim interpretiraju dokaze, pretpostavljaju kako je došlo do trenutnog stanja...

Nije duhovna adolescencija. Trezvenost, razboritost, određena individualna crta.
Doduše ponekad imam problem s autoritetom, hijerarhijom, nešto i ponekad malo i s disciplinom, ali to ne doživljavam kao nešto loše, nego se jednostavno odupirem tome iz razloga što se sa većinom meni dodijeljenih autoriteta ne slažem, nemam osjećaj straha od njihove nadmoći, jer sam svjesna da je to prolazno i promjenjivo ,,stanje,, a često mislim da sam ih odavno prerasla u mnogim stvarima. Hijerarhija, autoritet, to su sve vještački nametnuti društveni odnosi, dok disciplina osim takođe nametnute norme može biti i prirodno urođena.

Koje tvrdnje? Ateizam je ono što mu ime kaže, a-teizam.

Na teistima je da dokažu postojanje Boga jer oni iznose tvrdnju po tom pitanju.



Prvo se informiraj o tome što znanost kaže po tom pitanju. Netko tko misli da veliki prasak predstavlja "eksploziju ničega" očito nema pojma o čemu govori.

Nije adaptivan ateizam. Religija u svojoj biti promovira disciplinu, samopozrtvovnost, reprodukciju, kolektivizam, smanjuje stres uslid kriznih situacija, odrzava siroke zajednice.

Iako pojedinac moze biti relativno funkcionalan iako je ateist, nema drzave ili drustva koje je na duzi period ostalo vitalno a da je ateisticko. Mozda ce netko spomenuti Cesku no tamo vecina su ipak vjernici samo nisu u ijednoj vjerskoj denominaciji i ima masu alternativnih, new age i mistickih sektica.

E ovo je posebno bitno. Češka je također primjer neadaptivnosti, koju djelim s većim djelom suvremenog svijeta. Nije vitalna.

Voltaire je rekao, da Boga nema, trebalo bi ga izmisliti.

Bez Boga, društva prelaze u nihilizam i biološko propadanje. No isto tako, činjenica je da suvremeni čovjek u razvijenom svijetu gubi religioznost i tu se malo šta da učiniti, a to je pozamašan problem.

Vjernici bi se trebali zapitati zašto je tomu tako.

Po meni, uzrok je veća dostupnost informacija, veća mobilnost ljudi (ne mislim na migracije), ideološki pluralizam… a to nisu stvari koje su loše same po sebi i protiv kojih bi se trebalo boriti.

Sam si dao odgovor. ,,Suvremeni čovjek u razvijenom svijetu,, Veća dostupnost informacija, više pismenih, više ateista!

Više propagande, više zavedenih.

Više idiota, koji jedva dočekaju da imaju opravdavanja za svoje intelektualne zablude. Ljudi vole laž, život u laži.

Stvar je dosta jednostavnija, kao što i pojedinac u nevolji vapi za Božjom pomoći, a kada se podigne naviše zaboravi na Boga, tako i društvo u cjelini funkcionira.
Dok je zapadna civilizacija funkcionirala po temeljnim kršćanskim vrednotma, prije svega slobodi, žrtvi, ljubavi i i odgovornosti ona je išla samo naprijed, kad je ta ista na tim temeljima došla na visoki nivo odlučila je da joj Bog više ne treba i da žrtva, ljubav i odgovornost samo smetaju. A uskoro kad ljevičari otvoreno oduzmu i slobodu, a muslimani direktno i zaprijete onda će zapad opet zavapiti za Bogom.
Tada će se trendovi okrenuti i mase povodljivih će, kao i devedestih, promovirati Boga, kao što danas promoviraju" progres", samo je problem što je ovaj put neprijatelj Boga odigrao podlije i lukavije nego ikad. Neprijatelj se nije direktno suprotstavio, nego naprotiv vješto se sakrio iza naših vrednota, obamjujući narod da zagovara ljubav i slobodu i stoga je još uvijek od naivnih i zavedenih masa neprepoznat i zato je velika opsnost da će povratak Bogu doći prekrasno.

Skloni su također i zamjeni slobode za 'sigurnost', čega smo sve više očevici danas.

A na kraju kao i uvijek, neće biti niti slobode niti sigurnosti.