Prije nego što je postao 'prorok' Muhamed je za ženu imao 19 godina stariju Hadidžu sa kojom se očito oženio zbog materijalne koristi
Poslije Hadidžine smrti sa u 46 godini života Muhamed je oženio svoju drugu suprugu Sevdu bint Zam’ah. Kako je napredovao kao 'prorok' tako se i broj njegovih žena povećavao.

Njegovo vjenčanje sa Zejnebom, svojom tetičinom i ženom usvojenog sina Zajda, ima gotovo karakter incesta

Do kraja života imao je ukupno 15 supruga, koje je ženio iz požudnih, materijalističkih i političkih razloga. Kao politički motiviran brak, na primjer, nalazimo njegovu ženidbu sa Um Habibom, kćerkom Abu Sufjana, vođom Kurajšija iz Meke. Iako je za vrijeme hodočašća ženidba bila zabranjena, 629. g., pošto je ušao u Mekku sa lako naoružanom vojskom, kako bi obavio ustaljene obrede u Kabi, Allahov poslanik se oženio sestrom žene jednog od svojih ujaka. Kada je pod komandom Muhammedovog oslobođenika Zajda ibn Harita opljačkan jedan karavan iz Mekke koji je preko Mesopotamije išao za Siriju, Muhammed je uzeo za ženu osamnaestogodišnju Hunajzijevu udovicu Havzu, Omarovu ćerku.

Muhammed je, pozivajući se na snolike i nebulozne inspiracije od Allaha, čak i preotimao žene od svojih prijatelja, čak i od svojeg usvojenika Zajda ibn Harisa preoteo je ženu Zajnebu, svoju tetičinu.

Kada je iz Egipta 629. g. vratio njegov izaslanik doveo mu je dve ropkinje, koptske djevojčice: sestre Mariju i Sirin; jedna od njih (Marija) postala je Muhammedova naložnica,sexualna robinja (Tabari, XXXIX, pag. 194).


Sa preko 50 godina iza sebe, oženio je i sexualno koristio devetogodišnju devojčicu Aišu (koja mu je bila treća žena), kako već izvještava prenositelj hadisa Hisham Ibn ’Urwah iz Medine. Sahih Muslimu donosi tri hadisa, koji jasno govore o tome da je Aiša prilikom svoje udaje za Muhammeda bila devet godina stara. Ovdje ćemo citirati Sahih al-Buharija kada ukazuje na brak ostarjelog Muhammeda sa devetogodišnjom djevojčicom Ajšom]: »Aiša, neka je Allah njome zadovoljan, rekla je da je imala 6 godina, kada je zaručena /nikah/ za Poslanika i da ju je on oženio /zavadž/ kada joj je bilo 9 godina, i ona je ostala kod njega 9 godina.« (Tom IX, knj. 62, had. 64) Al-Buhari još na tri mjesta u svojim hadisima to ponavlja. Allah je Muhammedu još pre zaruka ukazao na Aišu, kao na njegovu buduću suprugu: »Pričala je Aiša, neka je Allah s njom zadovoljan: "Božiji poslanik mi je rekao: "Ti si mi dvaput pokazana u snu. Neki čovek te donio u svilenoj tkanini i rekao mi: " Ovo je tvoja supruga." – Ja sam to otkrio, a ispod si bila ti. Rekao sam sebi: "Ako je ovaj san od Allaha, on će ga ostvariti".« (Sahih al-Buhari, tom 7, knj., 62, had. 15)Aiša je bila kćerka jednog od najbližih Muhammedovih sljedbenika – Abu Bakra, koji je među prvima primio islam, i sa ovom udajom kćerke učvrstio svoje porodične veze sa Allahovim poslanikom. Zaruke između Muhammeda i Aiše su obavljene 11. godine Muhammedovog ‘poslanstva’, pre njegove hidžre u Medinu, i godinu dana nakon što je oženio Sevdu. Aišu je Muhammed oženio u mesecu Ševvalu (verovatno prve Hidžretske godine), počeo spolno da je koristi sedam meseci nakon njegovog prebega u Medinu. Naravno, sa njome nije mogao imati djece, jer ju je preranom i predpubertetnom seksualnošću reproduktivno uništio.


''Muhammed, ne samo da je voleo sredovečne udovice, već je očigledno imao i homoerotičnu naklonost prema mladim muškarcima, sa kojima je se najčešće okruživao i uzimao ih u svoju vojsku. Čak je i poginule ‘drugove’ sahranjivao u istom grobu. Kao što je bilo u staroj Grčkoj, i među Arapima Muhammedovog vremena, homoerotične veze nisu izazivale veću sablazan. Doima da je Muhammedova veza sa Alijem (Ali b. Abu Talib), njegovim mladim rođakom, sinom svoga strica, kome je kasnije, iz formalnih obzira, dao ćerku za ženu, bila jača od mnogih njegovih brakova. Svoga nećaka, budućeg halifa, Alija, Muhammed je obožavao i video ga kao svoju duhovnu dualnu nadopunu: »Ali i ja, 14.000 godina pre stvaranja čovečanstva, bili smo jedno svetlo. Kada je Allah stvorio Adama, on je raspolovio tu svetlost na dvoje, od koje sam jedno ja a drugo je Ali.« (Salman) – Sa mladim Alijem, na čijim rukama je umro, Muhammed je često delio i postelju . Veliku intimnu bliskost, još pre pojave Alija, Muhammed je pokazivao i sa Zajdom, robom koga mu je kao petnaestogodišnjaka poklonila njegova prva žena, Kadidža.''


Evo, kad sve to sagledamo, vidimo da je 'prorok' Muhamed imao buran život.

Sad, da li je ovo istina ili ne? Ako je istina, da li takav čovjek može biti moralni uzor kojeg bi trebalo slijediti više od milijardu i pol ljudi?

Što mislite?

Eto vidiš kolko su muslimani široki, hem demokratični. Sve praktikuju i dopuštaju sve slobode. Islam je bez sumnje vjera za 21. stoljeće

Veći dio gorenavedenoga je točno (uostalom, to je iz muslimanskih izvora). No, tu se srećemo s dilemom:

1. teško je suditi o mentalitetima onoga doba i podneblja. Jednostavno- naši kriteriji ne vrijede.

2. za muslimane-vjernike propitivanje karaktera proroka Muhameda je nezamislivo. To je "non-debatable". Dakle, ne radi se o tom da se ide u kritiku vjerskih, filozofskih i inih nazora izneseinih u Kuranu i kasnije interpretiranih ovako ili onako. Nego, Muhamed je prototip savršenoga čovjeka, i ne mogu zamisliti da bi netko ostao vjernik-musliman, a zauzeo skeptičan i kritičan stav o "liku i djelu" proroka Muhameda.

No, da pometemo pred svojim pragom. Ne vjerujem da bi kršćanski pravovjernici doveli u pitanje i problematizirali neke Isusove postupke ili naputke.

Vjera je vjera, no, o tom sam već i pisao ...

A badava je to njemu govoriti. On je nagazio na sihire pa u kasni sat puše u šejtanske zurle.

Npr.?

Hepatitis abeceda for the win

N.pr. prokleti smokvu što nije dala ploda u doba kad joj i nije vrijeme. To naravno nije nemoralno nego jednostavno- besmisleno.
Naputci oko razvoda braka su protuslovni (apsolutno ne i ne, osim zbog preljuba), a i obrazloženje je problematično- što je Bog spojio... tko kaže da je Bog spojio ?
Zatim, tu je krajnje nemoguć propis o "drugom obrazu", kad ti agresor ne želi uzeti samo kaput ili što već ne, nego te želi utamaniti i zatrti ti sjeme. Pa onda Isusov židovski nacionalizam (žena Samarijanka i psi koji jedu mrvice sa stola), ....

Našlo bi se toga. Ne mislim da je on problematičan kao Muhamed, no oveći broj propisa ne samo da nije plodotvoran za ljudski život, nego je i dokazano i pokazano- štetan.

Ovo se može komotno pisati pod novu temu.



Postoji razlika između svjetovnog i biblijskog gledišta na život uopćeno.Proučavajaući neke radove,naišao sam na zanimljive stvari,koje potvrđuju tu tezu,koje ni sam nisam bio svjestan prije,kao laik naravno.