Citat:
1 Babilonska kula
Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. 2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 3 Jedan drugome reče: »Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!« Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4 Onda rekoše: »Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!«
5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 6 Jahve reče: »Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. 7 Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.« 8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
Knjiga Postanka 11:1-9
Zašto neki narodi stalno nalaze svoje doline, smisle sebi neko ime i žele raditi na raznoraznim babilonskim kulama od opeke da bi se uzdizali do neba... i tako skupljaju različite narode i rade na toj svojoj kuli u nekom svom gradu. A možda ne žele svi narodi tu kulu. Možda nekima smeta izgradnja... zašto se njih ne ostavi na miru? Nek ovi sami rade tu svoju kulu u svojoj dolini pa nek im propadne... ili ako žele mogu potražiti neku drugu dolinu ili se raspršiti po Zemlji da ih popusti ta zamisao...
Nekad više naroda priča sličan jezik, ali se ipak ne razumiju međusobno. Riječi su slične, praktički iste, ali nose drugačije asocijacije zbog drugačije kulturno-povijesne tradicije tih naroda. Zašto ih na silu tjerati da sudjeluju u besmislenim projektima? I što ako im vjera brani da grade tu kulu? Kao što vidimo Bog to ne želi... zašto bi se ljudi bespotrebno uzdisali u nebesa i umišljali sebi neku veličinu kad su samo svemirska prašina i kad se sve materijalno s vremenom dezintegrira. Polažu nadu u tu svoju kulu, a kula je samo hrpa opeke... Na kraju će se ionako raspasti, doći će do unutarnjih problema i razdora... Šta nije pametnije da svatko ode svojim putem?