Richard Dawkins je u svojoj knjizi The God Delusion napravio spektar teističke vjerojatnosti stupanj kojeg pojedinac može vjerovati.

1- Strong theist. 100% probability of God. In the words of Carl Jung: "I do not believe, I know."

2- De facto theist. Very high probability but short of 100%. "I don't know for certain, but I strongly believe in God and live my life on the assumption that he is there."

3- Leaning towards theism. Higher than 50% but not very high. "I am very uncertain, but I am inclined to believe in God."

4-Completely impartial. Exactly 50%. "God's existence and non-existence are exactly equiprobable."

5-Leaning towards atheism. Lower than 50% but not very low. "I do not know whether God exists but I'm inclined to be skeptical."

6-De facto atheist. Very low probability, but short of zero. "I don't know for certain but I think God is very improbable, and I live my life on the assumption that he is not there."

7- Strong atheist. "I know there is no God, with the same conviction as Jung knows there is one."

Glasujte za ono u što vjerujete !

Uvijek je moguće da postoji bog, kao što je moguće da postoji zubić vila, djed božićnjak (ne onaj lik u Finskoj, nego onaj koji stvarno ima leteće sobove i dostavlja poklone u dimnjak), moguće je da postoje vilenjaci, gremlini, vještice koje noću lete na metlama.

Teoretski je moguće, ali su šanse približne nuli. Kada je tako, onda jednostavno kažemo da ne postoji.

100% theist...

Vec dugo se rvem sa mislima o ovoj temi, neko vreme su procenti padali, ali sama pomisao da je sve nastalo... tek tako, citave galaksije, zvezde, planete, zakoni kojima se vode... to je delo Tvorca, slucajnost iskljucujem.

Besmisleno bi bilo da je sve nastalo bez necije ideje...mislim i nemoguce... boziji zakoni koji upravljaju svime su ocigledni na svakom koraku.

Daleko je to sve od ovozemaljskih religija koje na to sve gledaju iz humanocentricnih pozicija... Tvorac je mnogo iznad i samog coveka, i onoga sto nam ovdasnje religije o tome pricaju. To su uglavnom price za laku noc.

Tko je stvorio boga? Ako sve treba stvoritelja, treba i bog. Kako je on nastao?

Mozda postoji i tu hijerarhija, a mozda je samo Jedan... ne menja bit ove teme...

Ateisti obicno svoje stavove dokazuju tako sto negiraju Bibliju, Kuran i ostale Svete Knjige... i oni su u nekom smislu vernici, samo na drugoj strani novcica, i svoje ideje jalovo plasiraju, gubeci ogromnu energiju u dokazivanju da Bog ne postoji, jer je bulshit ono sto pise u knjigama.

Glavna pitanja im ostaju bez odgovora...kako je sve nastalo... zasto je... pa kad bi dublje zaronili u to, videli bi rukopis Boga, Tvorca... zovi ga kako hoces...

Ti u biti smatraš da su kršćanstvo, islam i druge religije "bulshit", ali smatraš da ima neka viša sila, ako sam dobro shvatio

Onda glasuj za to !

Ovisi. Trenutačno sam na 3.
Više teist nego ateist cijeli život. No već dugo u raspri s Bogom.
Kršćanstvo i Isus su unatoč svemu cool, R. Dawkins nije. :)

A pokretač teme se neće izjasniti?

Ne smatram, tim slengom sam opisao ateisticki pogled na sve to...

Religije su produkt ljudske civilizacije i same vrste, i njene potrebe da objasne smisao svega... stare se koliko i prvi covek, i uvek ce postojati, u ovom ili onom obliku. Zasluzne su i za razvoj, i za pad u razlicitim epohama. Potrebne su ljudima, i kao moralni kompas da odvoje zlo od dobrog, i kao koren mnogih obicaja, pa do inspiracije, dusevnog mira, potrage za smislom... npr najveci dometi u arhitekturi su bili inicirani i inspirisani religijom.

To je jedna ravan...druga je mnogo ozbiljnija, sama metafizika i filozofija... kako je sve nastalo, ko je kreirao sve fizicke zakone koji upravljaju kosmosom, pa do najsitnijih cestica u kvantnom svetu... da li ima smisla reci da je to sve nastalo...tako, desilo se, izudarali se neki kvarkovi posle Big Banga...

To je po meni tako neubedljivo i plitko... zato stojim na tezama iz proslog posta...

Nedostaje opcija poznanje.

Opcije su one koje je iznio Dawkins, ne može se dodavati nove.

Snowflake, ja sam glasao za 7.

Glasao sam za opciju 2. Praktično sam uvjeren s malim zrnom sumnje. Mada ne bih rekao da živim život kao da postoji, jer postojanje ili nepostojanje ni na koji način ne utječe na moje ponašanje.

Uzmimo primer ovog samog foruma...

Neko je seo pre 15 godina, i u PHP programskom jeziku napisao kobasice koda... pocevsi od samog izgleda, logo gore, navigacije, deo za logovanje i citav sigurnosni aspekt koji to prati, preko strukture particija, nacina za pristup i otvaranje novih tema, objave postova... u zaledjini je baza podataka u kojoj je brdo podataka i algoritama na koji se nacin ona poziva... pa sve do samog footera, dna strane, tu vidimo ime Ancica Secan.

Ancica je uprosceno receno za ovaj forum Bog... ona ga je osmislila, ona ga je napravila(postoji tu template koji se koristi, ali preskocimo to). Velika vecina ne zna kako se to radi, ali intuitivno oseca da je neko morao to da napravi, da nije moglo nastati tek tako.

Kada dodjemo na siru temu, kako je sve nastalo, bukvalno sve, od sicusnih virusa do crnih rupa u centru galaksija. Od najmanje Plankove konstante, do E=mc2... od najsitnije celije do citavog slona... gde je tu kod, ko ga je pisao, na kom jeziku...

Nema koda, nema nicega, sve je nastalo... slucajno jbt... kao da su svi ti zakoni, a ustvari ideje tvorca sleteli sa neba... nisu, negde i nekako su stvoreni. Na koji nacin tacno, verovatno nikada necemo znati, ali dovoljno je sto negde u dubini osecamo da postoji neka visa sila koja je to sve ustimovala tako, zbog toga i mi postojimo, i imamo poseban dar da uopste u tome razmisljamo.

Ako proradi ljudski ego i oholost, pa pomisli da je on sam Bog... onda postaje slep, ne vidi koliko je samo jedan deo velike slagalice, nikako jedini, i nikako najvazniji... covek ce biti tu jos neko vreme, pa ce nestati, a KREACIJA ce ziveti mnogo posle njega.

Najveci problem da na pravi nacin potrazimo Boga je nasa slabost koja onda eksplodira u nepodnosljivi trip samovaznosti... ako to sputamo, mozemo samo da uzivamo u ovoj prilici... pa do sledece, ako se kvalifikujemo...

Postoji i Isus je jedini Bog

@novdan

Bog nije nastao. On je oduvijek.

Nije moguće da nastane nešto iz ničega. Dakle, nešto je moralo biti oduvijek, a to nešto zovemo Bogom.

Ovo je jedan od pet dokaza postojanja Boga koje je ponudio Sveti Toma Akvinski.

https://www.newadvent.org/summa/1002.htm#article3

Nastojim biti 100% Božji, ali na žalost moram priznat da u nekim trenutcima promašim Boga za 100%. Dogodi se da me netko ili nešto razljuti, dogodi se da sam toliko zaokupljen brigama o poslu ili nekim drugim obavezama, da u tim trenutcima nemam Boga (niti bližnjega) ni na kraju pameti. Ali nakon toga, kad se malo smirim i budem sam sa sobom uhvati me grižnja savjesti. Ne mogu reći da sam vjerovao u Boga u vrieme dok sam se ljutio na nekoga ili dok sam pun briga u glavi zanemario potrebe bližnjega.

Nekako po samom sebi zaključujem, da je današnji način života najviše kriv zbog povećanja nevjere. Danas čovjek gotovo nikad nije sam sa sobom, već su mu misli stalno u nekim brigama ili ako i nema briga, onda su mu suprotno tomu misli u zabavi (film, proučavanje nečega, vidio igrice, tulumarenje...). Čovjek današnjeg vremena uobće ne razmišlja o smislu života i o tomu da sve što napravi, bit će ili zaboravljeno ili će se pretvorit u prah i pepeo skupa s njim samim. Često puta se čovjek treba razboliti nekom neizliečivom bolesti, pak da onda skuži da mu je život bio skroz promašen. Također, čovjeku današnjeg vremena nedostaje fizički rad. U vrieme tjelesnog rada čovjek itekako može mislit o biti života, za razliku od toga kad se bavi misaonim radom.

Isus to jasno govori i u Evanđelju (prispodoba o sijaču: Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda.)
Prema Isusu, jedino trajno i nerazpadljivo što čovjek može napraviti na zemlji jesu dobra djela koja se pohranjuju kano blago na nebu i koja će nam koristiti u vječnosti. Sve drugo je prah i pepeo...

To o čemu pričaš je deizam.

Ja sam tijekom života nekako skliznuo od opcije 1. u kojoj sam odgojen i koja mi je svakodnevno bila "potvrđivana" raznoraznim iskustvima do današnje opcije 6. Kad čovjek jednom shvati koliko su osobna iskustva u religiji varljiva i koliko tu ima očigledne autosugestije, gotovo je nemoguće vratiti se u taj način razmišljanja, sve i da hoćeš.

Zbog ovih od 2 do 7 sotonisti i imaju toliko uspjeha.

A zbog ovih pod 1. islamisti i razni drugi fanatici.

Jbg, što je tu je...

Aktivan je sotona i u vjerskim strukturama. Najgore je ako misliš da ga nema.

Kako ćeš islamista koji spada u 1. kategoriju uvjeriti da to što on "zna" nije pravi Bog? Nemoguća misija.

Morao bi biti barem 2. ili 3. kategorija da ima ikakvu šansu da se urazumi. Zbog takvih stvari je meni opcija 1. problematična (kao i opcija 7., ako pređe u fanatizam).

Sotona napada i vjernike i nevjernike. Doduše, vjernik može biti onaj koji se predstavlja kano vjernik radi nekih probitaka, može biti i onaj koji iz neznanja/izmanipuliranosti doista misli da je vjernik određene vjere i da radi u skladu s njom (tu bih svrstao većinu fanatika u lošem smislu), ili može biti onaj koji se u stvarnom životu doista trudi živjeti po Evanđelju ili nekoj drugoj knjizi/uputi. Po Evanđelju izpada da su svojevremno najveći vjernici (farizeji), koji su se trudili držati svega iz Zakona (makar s razno raznim licemjernim tumačenjima) zapravo bili licemjeri i da je Isus njih grdio više nego neke druge grešnike.
Najveća opasnost za redovnog vjernika je da se uzoholi kako je on najbolji i da se pretvori u licemjera.

Još je dvoje ljudi glasalo za 7 osim mene. Sedmice, javite se !