Aliđun - bošnjački
Ilindan - hrvatski

Tako tvrde: Bošnjaci su oduvijek poštovali Ilindan ili Aliđun, koji je redovno drugog augusta.

Vlastito ime Ali(ja) je muslimanska inačica za kršćanskog Iliju, a riječ gün na turskom znači dan. Jednostavnim prevođenjem Ilindana u Aligun ili Aliđun muslimani nisu htjeli da prikriju njegovo porijeklo.

To su potvrđivali izrekom: "Do podne Ilija, od podne Alija"

Pitanje za komšije zašto slave kršćanskog sveca Iliju?

Aliđun se tradicionalno obilježava širom Bosne, kada se održavaju vašari i teferiči. "Muslimani Sarajeva imali su običaj da na Ilindan rano ujutro odlaze na Trebević, gdje su do mrklog mraka jeli, pili, pjevali i igrali kola veseleći se na različite načine.“

Najčuveniji aliđunski derneci održavali su se u Gerzovu, općina Šipovo, pored turbeta čuvenog bošnjačkog epskog junaka, Đerzelez Alije.

Ilindan je blagdan koji se u Rimokatoličkoj Crkvi slavi 20. srpnja, a u Pravoslavnoj Crkvi i kod Bošnjaka 2. kolovoza.

Zašto Muslimani i Srbi isti dan slave Ilindan?
Slave li drugi muslimani po svijetu aliđun?

Znači slave i Ilindan i Đurđevdad (Ajvatovicu) po pravoslavnom kalendaru ?

Zašto bosanski muslimani slave vjerske blagdane po kalendaru SPC?

Isto zašto i jedu čvarke u dalmaciji a u bosni kad dođu doma ne .

Ostalo im u sjećanju ko ikona na tavanu.
I Miholjdana se sjećaju.

Šta je Miholjdan, ima li to pandan u KC ili je isključivo po kalendaru SPC.
Cijeli vam onda kalendar SPC kopirali, šta onda hodža mora pogledati u kalendar SPC da vidi na koji dan pada koji muslimanski blagdan.

Nemate vi to.
Samo Srbi i potturčeni Srbi.



Mi ga zovemo i Miholjsko ljeto. Uvijek bude toplo lijepo vrijeme, najljepši dio godine.

Sjetih se još nečeg.
Mujo ne radi na Prokop. I toga se sjeća.
Ima toga koliko hoćeš.

E jbg sad. Imamo i mi taj dan, samo malo ranije. Sveti Mihovil. Zato se i zove Miholjsko ljeto.

Ako se ne varam nije to isto, Srbi na taj dan slave nekog istočnog sveca.

Miholjdan - Miholjsko ljeto
Mihovil - Mihovilsko ljeto

Znači ustvari je kod bosanskih muslimana najsvečaniji Đurdevdan pa Ilindan.

Katolički kalendar - 29. Rujna -Sveti Mihovil
Srpski pravoslavni kalendar - 29. Septembar -Miholjdan (neki sveti Kurjak)

Sad postavlja se pitanje zašto pravoslavni taj dan zovu Miholjdan, kada je sveti Mihajlo kod njih 21. studenog/8.Novembra, tzv Aranđelovdan.

Jesi li oni prije taj dan slavili 29. Septembra pa promijenili a u narodu ostala tradicija??

12.10. je Miholjdan, prepodobni Kirijak Otšelnik

21.11. je Aranđelovdan, sv. arhangel Mihailo

Ali zašto miholjdan kad na taj dan nije Mihajlo, to je sigurno SPC nešto mijenjala u kalendaru a u narodu ostalo kao što kaže i Bobovac.

Znači i kod muslimana i kod katolika i kod pravoslavaca je to Miholjevo.

Kod muslimana nije.
Da pitaš prave muslimane smijali bi se.
To samo ovi naši potturčeni Srbi i Hrvati znaju.

Nikad čuo za ovo iz naslova

Đurđevdan slave muslimanski Romi u BiH i Goranci sa Kosova( Slavenski muslimani). Za ove naše da slave Đurđevdan nisam čuo. Aliđun ili Ilindan se oduvijek u mnogim sredinama obilježavao teferičima. Naročito od Miljevine,Foče,Ustiprače,Jabuke...tu su Srbi i Muslimani zajedno išli na teferiče. Nekad bilo sve izmješano nije se znalo ko je ko. Kako nekad se govorilo; prije podne Ilija a poslije podne Alija ili obratno,ne mogu se sjetiti.

Upitaj svoga babu, on to sigurno zna.

Ajvatovica, najpoznatije dovište bosanskih muslimana se obilježava na Đurđevdan.
Imaju i neke Čimburijade na taj dan.

U Glasniku IVZ iz 1940. godine, broj 5, u tekstu autora i poznatog vaiza Alije Aganovića stoji: ”Šestog maja u skoro svim krajevima naš muslimanski svijet proslavlja Đurđevdan, 28. juna Vidovdan, 2. avgusta Ilindan, a da ne spominjemo i Spasovdan, Mitrovdan, Duhove i Gospojine. To su sve čisto kršćanski praznici, i mi kao muslimani nemamo nikakve veza s njima.”

Poznati sarajevski nacist Mustafa Busuladžić, 1945. godine u jednom svom tekstu kaže: ”Neuki svijet je priređujući veselje na nemuslimanske svetkovine kao što su Đurđevdan i Aliđun i podržavajući bilo kakve običaje u te dane skoro prisvojio za sebe, pa nije ni čudo što stranci koji prolaze kroz naše krajeve dobivaju dojam da su to najprije muslimanski, a tek onda kršćanski praznici.”

U većini krajeva Bosne, skupljala se “omaha”, voda sa slapova ili vodeničkih kola, a ponegdje se donosila sa izvora – i to predvečer, uoči Jurjeva. Djevojke su također dan uoči Jurjeva brale miloduh, koji bi navečer stavile u prikupljenu “omahu” i na Jurjevo, u zoru, tom vodom prale tijelo i lice. Uoči Jurjeva, kod djevojaka su postojale i brojne gatke, koje su se uglavnom odnosile na stvari vezane za njihovu udaju. Na sam dan Jurjeva, išlo se na teferiče (izlete)

Također i u Sandžaku se obilježava ovaj “praznik” te se organizuju vašari, zvani ”Omaha”, koji se svake godine 5. maja, uoči Đurđevdana, održavaju pored rijeka ili izvora. U predvečerje se odlazi da se natoči voda ispod starih vodenica, u koju se stavlja brašno i različite vrste biljaka. Takvom vodom, koja je prethodne noći bila u cvijetnjaku, ranom zorom na Đurđevdan, stariji članovi porodice posipaju svoje ukućane, te se umivaju vjerujući da će im to donositi sreću tokom cijele godine.