|
Nedavno sam upoznao jednu osobu curu koja mi je spomenula kako je išla na tretman kod Brace sa Srebrenjaka. To me malo zaintrigiralo pošto sam već čuo za tog lika, a i kiropraktičar Ante Pavlović je jednom spomenuo nekog Prokića kako je taj svojoj ženi Mari skakao po stomaku u devetom mjesecu trudnoće jer je ostala trudna s nekim muslimanom.
I tako odemo ja s tom prijateljicom, čisto onako iz radoznalosti, svi koji dođu običaj je da se kupi cvijeće. Dođeš tamo i ljudi sjede u nekom predvorju, posle se uđe u neki prostor koji je uređen kao neki oltar, puno cvijeća i nekih slika…ne sjećam se više detalja. Ima i neki pult s knjigama i video kasetama. Neki uglađeni gospodin nam je obrazložio da ćemo čuti Bracin glas što je bilo malo razočarenje za neke posjetitelje jer su očekivali da će im se Braco obratiti svojim pogledom. Sljedećih desetak minuta smo slušali neki snimljeni govor, nešto kao poezija u stilu new agea, i to je bilo to. Očekivao sam da će to biti nešto drugačije pa sam odlučio da malo proučim taj fenomen.
Sve je počelo od Toplice Prokića rodom iz Srbije, kojeg su prozvali Ivica kad je došao u Zagreb. Kad je Toplica imao sedam godina dogodilo mu se da je izgubio svijest i prema njegovom svjedočanstvu taj je doživljaj opisao kao da mu je 'ušlo Sunce kroz skočni zglob'.
Pravi Bog se ne objavljuje nezrelom djetetu i neobraćenoj osobi nego samo onima koji su već postigli neki stupanj duhovne zrelosti i posvećenosti. U kasnijim tobožnjim Prokićevim vizijama on je bio svjestan da je doživio aktiviranje kundalini energije a koja se kroz njegove nepročišćene umne stanice manifestirala kao 'vizija od Boga'. Takav je bio slučaj s mnogim lažnim prorocima. Prokić se mlad ženi ali nakon samo pet mjeseci braka njegova supruga počini samoubojstvo zbog čega ga sumnjiče ženina rodbina, te Prokić u strahu pred njima bježi i dolazi u Zagreb.
U Zagrebu radi kao skladištar a posle prodaje ribu na tržnici u Utrinama, stvara novu obitelj s dvoje djece. Živio je teško a priznaje da je često puta pomišljao na samoubojstvo. I taj detalj govori da Bog ne može djelovati preko nekog tko pomišlja da digne ruku na sebe. Prokić sve češće počinje da halucinira da 'vidi neku svjetlost' te mu se pričinjaju neki ljudi. On se tako počinje družiti sa ljudima sličnim sebi, raznim šarlatanima koji se predstavljaju kao neki bioenergetičari i iscjelitelji što ga još više gura na put lažnog proroka i obmanjivača.
Prokić ili Ivica se počinje služiti nekim ogledalom za koje kaže da mu 'donosi istinu o svemu vezanom za one koji ga traže da im pomogne.' Također je imao sklonost da se ukrašava zlatom pa je do kraja svoje misije na sebi imao 1,4 kilograma zlatnog nakita.
Prokić se divio i Nostradamusu za kojeg se zna da je bio obmanjivač i prepisivao tuđa proročanstva. Uskoro Prokić počinje okupljati oko sebe svoje učenike a promijenio je i taktiku rada pa je ogledalce zamijenio tehnikom pročišćavanja aure pri čemu je koristio drvo graba i gloga u kombinaciji s vodom. Prestao je da koristi i metodu kokošjeg jajeta iznad kojeg treba ležati tri dana. Napisao je čak 13 knjiga, jednu sam pročitao. Spominje neke tri gore, dvije u Srbiji i Medvjednicu pored Zagreba koje će tobože imati neki značaj u budućnosti. Nešto je bulaznio i o pomirbi Srba i Hrvata, opet nešto u stilu poezije i magije, sve u svemu bezvezna knjiga.
Prokić u knjigama tvrdi da kad Sotona rovati Bog se tobože ne miješa u njegovo djelovanje a isto vrijedi i obrnuto, što je totalna nebuloza i nepoznavanje činjenica. Prokić tvrdi da iz njega govori nešto što ne može objasniti ljudskim riječima. Očito je netko govorio samo što to nije bio pravi Bog nego duhovi iz Podnebesa a Prokić toga nije bio ili nije želio da bude svjestan. Prokić uvodi svetkovanje četvrtka a ne biblijske subote niti nedjeljnog okupljanja ranih kršćana. Prokić je svoj kult temeljio na neobičnoj mješavini pojednostavljenih oblika kršćanskog misticizma, paganizma, new agea, indijske filozofije i lažnog proroka Nostradamusa.
Smrt je došla po Prokića u dobi od 44 godine, tek dvije godine nakon što je razvio svoju misiju na Srebrnjaku. Prokić odlazi u Južnu Afriku gdje ga je na plaži iznenadio golemi val uslijed čijeg udara se trenutno ugušio. Prije toga je skinuo 1,4 kg zlatnog nakita sa sebe. Kako sam već spomenuo da je prodavao ribu pa ih je sigurno puno i ubijao, možda nije slučajno da je ga je smrt zadesila u morskim valovima. Neki njegovi sljedbenici smatraju da se i nije utopio nego da ga val odnio prema Suncu na nebo. Na nebo može doći samo onaj tko je bez grijeha. Iste godine u prometnoj nesreći smrtno stradava i njegov sin Alen.
No, tu priča ne završava, Prokić iza sebe ostavlja svoje sljedbenike od kojih se najviše istakao tada 26-togodišnji Josip Grbavac zvani Braco. Braco je rodom od Imotskog, inače po zanimanju magistar ekonomije. Lik je obično odjeven u bijelo, ima podužu kosu i mnogi ga smatraju reinkarnacijom Isusa Krista, što on očito svojom pojavom i želi prikazati. Već nakon nekoliko mjeseci, ne samo da se broj ljudi koji dolaze na Srebrnjak ne smanjuje već su kolone sve dulje.
Braco je u svom djelovanju nastavio sa istom pričom da on ne može objasniti način svog djelovanja te da nešto kroz njega djeluje, samo pitanje tko i što. Sasvim neočekivano, Braco je promijenio svoj modus operandi, način djelovanja. Više nije s pacijentima i gostima na seansama razgovarao, a i prestao je dodirivati fotografije rukama. Jednostavno je počeo ljude samo gledati! Tretman kod njega traje samo tri minute, tijekom kojih Braco stoji na povišenom postolju i blagim, umirujućim pogledom obuhvaća dvjestotinjak ljudi u prostoriji. Pritom ne izgovara ni jednu jedinu riječ.
To je jedini svijetu dosad poznati iscjelitelj kojeg ne zanima od čega boluju okupljeni, koji ne objašnjava kako radi, koji ne govori apsolutno ništa. Pa ipak, okupljeni plaču, drhte i padaju u nesvijest uvjereni da ih je dodirnula Bracina energija. Braco potom šutke odlazi s postolja, masa se razilazi, a u prostoriju ulazi nova skupina, za što se pomno brinu organizatori. Kad je Braco na nekoj od svojih brojnih turneja, poput aktualne američke, zagrebački sljedbenici nisu zakinuti za njegovu iscjeliteljsku energiju. U prostoriji se, na plazmi, vrti videosnimka njegova pogleda koja, začuđujuće, na masu ima jednak učinak kao da su se susreli s Bracom osobno. Spoj mističnog i suvremenog, rekli bismo. Tobože može 'liječiti' i da vas gleda preko Interneta. Učinci su ovog novog načina djelovanja isti, ako ne i bolji.
Braco ustrajava u tvrdnji da mu nešto kroz njega djeluje i nerado o tome govori i tvrdi da to ne može objasniti ljudskim riječima. Kao i masa drugih lažnih iscjelitelja i on tvrdi da ne želi sebi pripisivati zasluge i da nije nikakav guru. Ali činjenica kad netko ljude ne vodi ka jedinom i pravom Učitelju Isusu Krstu, on ih zavodi na krivi put i usmjerava na sebe. Braco ne miješa religijske koncepte u svoj rad očito zbog toga jer o pravoj vjeri i nema pojma. Ljudi ne mogu da shvate da čuda nisu mjerila da li je nešto od Boga ili nije. I Đavo može i čini čuda pa može utjecati da netko fizički ozdravi ali je veliko pitanje stanje njegovog duha i s kojim ciljem se sve to dogodilo.
Od svojih sljedbenika Braco puno ne traži, tak toliko da budu dobri, otvoreni, da tu i tamo učine neko dobro djelo. Stoga ne čudi da ga slijedi tako velika masa, da im je rekao istinu da Bog traži od njih odricanje od svakog grijeha i potpuno obraćenje, vidio bi koliko bi ih ostalo. Neobraćeni ljudi vole jeftinu i popularnu religiju, to je žalosna činjenica.
Braco često ode na turneju gle čuda, baš u bogatu Njemačku ili SAD, pa na turneju zna okrenut i 20 000 eura u jednom danu, tako kažu. Dođe mu po 4000 ljudi na seansu gdje se prodaju knjige, filmovi, narukvice, prstenja. Cijene se kreću od prstena koji koštaju 140 eura, lanaca od 100 eura, slika koje stoje 80 eura, a knjige i DVD-ovi su po 20 i 15 eura.
Razloga takvoj histeriji ima više, znamo da je u bivšoj Jugi religija bila potisnuta, s druge strane mnogi su bili zasićeni fosiliziranim tradicionalnim religijama pa ih je privlačilo nešto novo i nepoznato. A ljudi su takvi, kad čuju da svi negdje idu, doći će i oni čisto da budu u trendu. Što je duhovno stanje ljudi na nižem stupnju to je lakše da nasjednu na prevare ovakve vrste a biti će ih još i više u budućnosti kad i sam Đavao bude glumio Krista.
|
