Nisam siguran jeli tema u pravoj rubrici ali pošto smatram da pripadam hercegovačkoj dijaspori otvorit ću je ovdje.

Neki od vas znaju da se već neko vrijeme bavim zamislima da se vratim u rodni kraj. Ono što možda neki ne znaju a volio bih da to raspravimo je otpor na koji nailazim u tome svemu. Ovo ljeto sam dosta razmišljao, obilazio teren, razgovarao sa ljudima, tražio posao...i došao do sljedećeg zaključka. Većina ljudi moju ideju da se vratim u Čapljinu i Hercegovinu smatra manje-više nenormalnom. Neki imaju neutralno mišljenje uz naglašavanje svega negativnog što mogu očekivati. Ja općenito nemam iluzija o tome kakva je dole situacija. Potporu praktički nisam dobio, a da se razumijemo nisam je ni tražio niti mi je ona bitna. Reakcije sežu čak do toga da ljudi misle da se hoću vratiti jer bježim od zakona u RH jer im je to jedino logičko objašnjenje. Ostalo da ne nabrajam. Općenito ne mogu da vjerujem kolika je apatija u cijelom našem društvu u Herceg-Bosni. Svima je san da dođu u Zagreb i da se maknu odozdo. I ono ljudi što dobro živi dole kupuje djeci stanove u Zagrebu i sugerira im da idu. Oni što nemaju prilike zaraditi dole i osigurati egzistenciju također traže priliku negdje drugdje. Kad-tad će to dovesti do pada broja rođene djece jer za izvoza i nemamo više toliko ljudi. Svi misle da je negdje drugdje sto puta bolje i željni su zabave i života negdje gdje nije sve "mrtvo". I meni dođe često pa se zapitam ko je tu lud. Ako je mjerilo nenormalnog da jako odudaraš od okoline onda sam ja nenormalan. Ja bi išao živjeti tamo odakle svi bježe.Ne vidim način na koji se boriti protiv toga a ako se ovako nastavi ne piše nam se dobro. Problem možda i nije vezan samo uz Čapljinu ili BiH nego općenito i u RH vlada razmišljanje da samo Zagreb vrijedi i da je sve ostalo manje-više koma. Strašno. Mislim da većina nas na forumu ima idealiziranu sliku društva u Herceg-Bosni. Stvari stoje loše i nešto treba mijenjati podhitno.

Nije tako crno, ja sam imao samo pozitivne reakcije na moje planove (slične tvojim).

lavine su pokretale pioniri. ne titovi nego iza svake velike rijeke krije se mali izvor, iza svake lavine gruda snijega.
budeš li čekao da se promijeni mentalni sklop naših ljudi umrijet ćeš od starosti u daljini.
ako se želiš vratiti onda takva odluka mora prije svega biti temeljena na tvojoj objektivnoj procjeni da će ti biti dobro tamo gdje se vraćaš.
ne obaziri se na one koji su dolje jer će takvi uvijek misliti da nisi uspio ili da bježiš od zakona.
ljudi nažalost ne cijene ono što imaju nego uvijek gledaju kako je drugdje pa onda idealiziraju objekt svoje želje i u njemu vide samo ono pozitivno.
poznajem sve više ljudi koji su se iz europe i amerike doselili u hr. odjebali zapad i ovdje im je sasvim dobro i čude se ljudima koji bi pošto poto htjeli van, na zapad jer oni itekako znaju mane života na zapadu. od otuđenosti do sigurnosti.
predugo su ljudi iz naših krajeva morali odlaziti jer su imali objektivne razloge za to pa sad kada ti razlozi ne postoje u njihovim glavama još uvijek odzvanja stari podražaj.
to ti je kao da sad zbog priča od prije 20-30 godina ideš kupiti vw iako je danas takav da je osrednji japanac nedostižna kvaliteta za vw.
ako imaš uvjeta da se vratiš i dobro živiš, vrati se, ali radi sebe.
i kad te netko vidi da prosperiraš u svom rodnom kraju počet će razmišljat.
kad to naprave, pod tvojim utjecajem i pod istim uvjetima još 5-6- ljudi vidjet ćeš kad lavina krene

Kako ono glasi ona engleska poslovica:

"Grass is always greener on the other side"...

Ljudi općenito slabo cijene svoje i imaju idealiziranu mentalnu sliku života drugdje.

vraćaš se u sarajevo? među raju?

Ne, ipak malo južnije

u pazarić?

Ma na Bjelašnicu

Složio bih se sa dosad navedenim i vjerujem da ima i drugačijih primjera. Samo ne mogu a da se ne zapitam jesu li možda ti ljudi u pravu a da ja nemam pojma što me očekuje, odnosno ako nisu toliko u pravu kakav je to onda svijet u koji bi se ja vratio. Takva klima općenito nije dobra. Neke će sigurno odvratiti od povratka a mnoge će natjerati da odu. Na moju odluku nebi trebala puno utjecati. Reakcije ljudi su me ipak zatekle. Ima nemali broj ljudi kojima kad kažem da mi je dole super i da bi komotno mogao ostati dole živjeti koji me bukvalno napadaju da nemam pojma, da ne znam kako mi je u Zg dobro i da bi mi se sigurno zgadilo dole nakon nekoliko mjeseci. Ovo sve pišem da bi i ljudi sa strane vidjeli o kakvom mentalitetu se radi i s kojim problemom imamo posla. I ne radi se tu samo o Čapljini da se razumijemo.

zanemari takva mišljenja.
pa jebote ti ljudi se onda više brinu i više energije troše da bi tebe razuvjerili u nešto nego što troše na svoj probitak.
valjda tako žele proživjeti ono što sami nemaju hrabrosti.
u novije vrijem znam dosta ljudi koji su se poslije fakulteta vratili, našli dobre poslove i žive možda bolje nego što bi ovdje živjeli (zg)
ja priznam, došao sam u zg kao dijete, nemam se praktički gdje vratiti. ali ovo je moja zadnja crta obrane. a tko zna gdje me može život odnijeti.
ako igdje i ikad, može samo jugoistočnije.
Naš kraj se ne razvija baš zato jer oni najsposobniji odlaze tako gdje je tolika konkurencija da mnog i nemogu doći do izražaja a dolje bi realno mogli prosperirati i unijeti neke nove i metode i misli koje bi podigle Naš kraj.
neće biti lako ali alternative nema.

Jedina stvar koju baš ne volim u Hercegovini je ta priča. Često se zapitam jeli ja nisam normalan ili oni? Ali opet kada malo dublje pogledam razloge njihovog forsiranja teze da "ovdje nista ne valja, neka te tamo", vidim da su to sasvim subjektivni razlozi koji se lako mogu objasniti.

Objektivni razlozi za toliku apatiju ne postoje. A možda je i jedini razlog što većina naroda koji stremi "bijelom svijetu" je taj što nisu u istom boravili duže od tjedan dva, što je ništa drugo nego ekskurzija.

I što je najžalosnije, nisu svjesni koliku štetu čine tom svojom pričom i tim svojim stavom, jer ako mi se išta u nas gadi to je takvo razmišljanje.

Ne da mi se sada tražiti, ali prije nekog vremena sam na nekom srednjobosnskom portalu naletio na neki mali forum. I javlja se neki dečko od 18 i kusur godina. On je iz Travnika i hoće da se vrati tamo. Roditelji su mu u ratu otisli u Ameriku. I pita ima li posla dole ikako. I javljaju se neke persone i prica im je da je bih najkorumpiranija drzava na svijetu i da ako uopce mogne naci posao za njega ce morati platiti masnu cifru jer u nas to tako funcionira.

Momak onako naivan pita pa koliko? I navile se doticne osobe kako on ne zna sta je dole da ne pametuje i bude sretan jer nije ovdje da se to ne moze usporediti s amerikom itd.

I pise momak nesto tipa. Ma nije meni to nista problem sad sam bio kod strike ja mislim da je rekao, i bilo nam je nestalo vode. Nije meni to nista priblem tjedan dana sam isao na bunar po vodu. Nego mene vuce dole i gotovo. Kao poceo raditi kao nosac prtljaga negdje na aerodromu u americi nece nastavljat faks.

I momak jos govori da mu nije do izlazaka niti da je to razlog nego samo pita ima li ikakv posao.

Ugl. momka su ubili u pojam kao da je ovo Afrika.

Šta je je, to će s roditeljima vidjeti šta će ali kada sam čitao postove od ovih što sumu odgovarali poludio sam.

Rodna gruda...sama riječ rodna asocira na sve ono u životu zašta se vrijedi boriti.
Gdje si rođen,prvi put udahnuo zrak koji te zauvijek obilježio mirisom koji čitav život nosiš u sebi.
I koliko god tragao,nikad i nigdje ga nećeš osjetiti osim u rodnoj grudi...miris djetinjstva i mladosti.Zar tu može biti dilema glede povratka ako se srce sluša!?

U mladosti netko zeli otici,netko se vratiti, u starosti se svi zele vratiti. Ja znam mnogo mladih koji su mogli ici vani pa su odabrali da ostanu. U vecine ljudi se sa godinama budi nostalgija za zavicajem, kad se ipusu i umore i kad pozele negdje zastat i ostat. A opet je razumljivo da je cudno hercegovcima da se netko vraca kad su navikli ispracat. Ali da oni ne misle da je na rodnoj grudi bolje nebi ovdje bili.

Ne znam s kim se družiš, tko ti priča kakve priče ili kako žive ti ljudi.
Recimo, bila sam u sto pječki materina po ovom svijetu, ali ja ne mogu zamisliti da igdje drugo živim osim na Širokom Brijegu. Ljubuški jest moj život i nostalgija i sjeta i ljubav i djetinjstvo i sve nešto upakirano u šareni celofan patetične divote, Ljubuški ima najbolji položaj i najfantastičniju perspektivu prema razvoju, ali Široki Brijeg je moje misto za život, gdje mi sasvim odgovara sve. I ljudi i način razmišljanja, i klima, i priroda.


Također, većina mojih prijatelja koja je ostala nakon faksa u Zg, koji žive život u Zg (mislim naravno na omladinu koja otplaćuje kredite za stan i našla si je posao sama, a ne na guzonjinu balavurdiju), stalno čeznu i mantaju o povratku ovamo, tako da njima recimo kažem sad da se vraćaš ovamo rekli bi - jao kralja, blago mu se! Zato što su iskusili i prednosti i mane. I jednog i drugog. Recimo svi su sad mlade obitelji s klincima, a nema babe, tetke, ovog, onog, nema nikog da ti uleti, pomogne, život tempa dvista s mista, što ti je naravno odgovaralo dok si blesao po faksu, ali sad dođeš kući( u onih pedesetak sretnih kvadrata koja će ti okračati dogodine svakako) i ni za čega si, krepan vozeći više od sat vremena do kuće, ubiješ oko i u 6 opet budan za isto, a radiš za puuno manju plaću nego raja ti ovdje s istim faxovima.


Nadalje, ne znam šta ti znači sve "mrtvo". Jeste da je gospodarstvo počesto u kurcu, ali sad je ekonomska situacija svugdje takva, pa čovječe Split je mrtav zimi ko Husein nakon vješanja, a di neće biti jedna Čapljina recimo. Ali dođi sad, kad je bokor zelenila nad Neretvom, Mogorjelo u suncu, most Vranjin sav u divoti.... kavu u Keju naruči...noge na stolicu i udahni zrak...pa mi reci bi li to minjao i za šta na svitu....Ja ne bi.


Na kraju, mišljenja sam da ti je život onakav kakav ga sam sebi stvoriš. Moj je pajdo arhitekt u Švedskoj na Gamla Stanu i ubija se od tuge za Hercegovinom.

Kažem, u Širokom Brijegu koji se razvija fantastično, u kojemu ljudi imaju taj "radni" mentalni sklop u glavi, je odlično živjeti. Na genijalnom sjecištu blizine planine, mora, Mostara, Sarajeva, svega. I nešto ne primjetim tu apatiju.


Samo da je još skinut debile s vlasti, đe bi nam bio kraj.
Al nemoš sve jelte.....