Izvor:
http://www.hic.hr/hid-v-24.htm26. ožujka 2012.
Dokle tajnost oko imenovanja predstojnice Državnoga ureda za Hrvate izvan RH?
Ne treba otkrivati toplu vodu – dovoljno je posegnuti za ustrojstvom ministarstva useljeništva koje je temeljito izradio dr. Zdravko Sančević
U prošlih 20 godina, Hrvatska je imala četiri ministra iseljeništva/useljeništva: Gojka Šuška, dr. Zdravka Sančevića, Marijana Petrovića, dr. Juru Radića te ministra za BiH Milana Kovača. Svi su kao ministri za iseljeništvo/iseljeništvo osuđeni na kaznu zaborava osim dr. Jure Radića kojeg Novosti, tjednik hrvatskih Srba, optužuje za „udruženi zločinački pothvat“
Srbi se vesele hrvatskoj nesnalažljivosti
“Ante Gotovina i Mladen Markač jesu bili terenski izvođači udruženog zločinačkog pothvata u ljeto 1995. godine, o kojemu je svoje mišljenje prošlog tjedna kazao Haški sud, no ujedno smo se podsjetili da još uvijek među nama živi nekolicina u tom smislu čak odgovornijih persona i znekadašnjeg državnog vrha. Prije sviju drugih, naime, uz presudu trojici hrvatskih generala spominje se ime potpredsjednika Vlade te ministra obnove i razvoja Jure Radića, koji je bio glavni čovjek Franje Tuđmana za opsežni etnički inženjering na prostorima opustjelim nakon akcije "Oluja", u vidu sprječavanja povratka izbjeglih Srba i naseljavanja Hrvata prognanih iz Bosne i Hercegovine ili Srbije. Radić utoliko nije bio sudionikom prozvane družine samo po mišljenju haškog tužiteljstva, kao što se ovih dana prenosi u medijima, nego i po mišljenju više instancije tribunala: "Sudsko vijeće nalazi da je Radić također član udruženog zločinačkog pothvata" (iz obrazloženja presude Gotovini, Markaču i Čermaku).
Poznati odvjetnik s haškim iskustvom Anto Nobilo prokomentirao je spomen bivšega Vladinog potpredsjednika riječima kako bi hrvatsko državnoo dvjetništvo moralo ozbiljno uzeti u obzir takve i slične navode, premda – kako je Nobilo dodao – od Mladena Bajića t obaš i nije za očekivati. Ali, red je bar da se podsjetimo Radićevih dana slave, da ne bi njegove zasluge mimo sviju pale u zaborav” (Novosti, 22. travnja 2011.).
Zlatno vrijeme ministra Marijana Petrovića
U vrijeme kad je ministrom iseljeništva i useljeništva bio Gojko Šušak, u Hrvatsku se vratio relativno veliki broj iseljenika. Među njima i neki imućniji poduzetnici. Dr. Zdravko Sančević suradnjom s Ivanom Penićem, ministrom MUP-a, uspio je zaustaviti mnoge progane Hrvate iz BiH i Srbije u Hrvatskoj i spriječiti njihovo preseljavanje u prekomorske zemlje. Marijan Petrović, iako ministar najmanjeg ministarstva, s najmanje sredstava iz Državnog proračuna, ipak je s malim ljudskim i financijskim resursima osigurao povratnicima i useljenicima (djeci i unucima iseljenika) funkcionalno ministarstvo u kojem su povratnici i useljenici mogli dobiti ne samo informacije nego i besplatni smještaj za 6 mjeseci u prihvatnom centru ministarstva gdje su mogli učiti jezik i sređivati dokumente.
Dr. Jure Radić, potpredsjednik u Vladi i ministar razvitka, obnove i useljeništva, znao je da bez demografske obnove nije moguća ni gospodarska obnova demografski i gospodarskih nerazvijenih područja. Hrvatski državni sabor usvojio je bio Nacionalni program demografske obnove 1995. Donesen jeZakon o obnovi teZakon o područjima od posebne državne skrbi.
Svi su navedeni ministri udareni kaznom zaborava sjećanja damnatio memoriae). Zaboravljena je i bura na Radićevu Masleničkom mostu. Zaboravljeni su i prognani Hrvati naseljeni na Područjima posebne državne skrbi. O njima sada brinu brigu trgovci ljudima koji ih potiču da prodaju što imaju, dižu zajmove za privremeni rad u
Kanadi i drugim prekomorskim zemljama na poslovima koje domicilno stanovništvo ne želi raditi.
Kažnjavanje zaboravom ne škodi ni pokojnim a ni živim bivšim ministrima iseljeništva/useljeništva. Šteti međutim Hrvatskoj kojoj je uspješno prodana priča o novoj strategiji i zakonu dugog naslova koji “ne će ništa koštati” i Državnom uredu za Hrvate u kojem će iseljenici biti dočekani dobrodošlicom. Evo, ističe već treći mjesec od ustrojstva Vlade Kukuriku koalicije a još se ne zna ni gdje će biti, ni koliko će osoblja imati taj ured.
Tajnovita predsjednica Ureda
Na sastanku Udruge bosanskih Hrvata Prsten, Romana Vlahutin, izaslanica predsjednika Josipovića, najavila je imenovanje “ženske osobe” na čelo tog ureda. Očekivalo se da će imenovna predstojnica Ureda svoj prvi nastup imati na trodnevnom sastanku Hrvatskoga svjetskog kongresa u Hrvatskoj matici iseljenika. Netko je, međutim, smatrao da je ne treba pozvati. Ni najnoviji pokušaji novinara da je predstave javnosti i od nje čuju kako zamišlja rad Državnoga ureda, nisu bili uspješni. Netko je oko nje ogradio zaštitni zid i drži je pod strogim nadzorom. Iz Ministarstva vanjskih poslova tek je neslužbeno procurila vijest da tamo netko radi neki organigram tog državnog ureda te da je složen tako kao da se radi o organigramu ministarstva za čije funkcioniranje treba veliki broj osoba.
Uistinu je Petar Barišić, načelnik Službe za Hrvate u inozemstvu, na sjednici Hrvatskoga svjetskog kongresa, ustvrdio da bi za realiziranje Zakona o odnosima RH s Hrvatima izvan RH trebalo cijelo ministarstvo. Izgleda da se nitko u navedenoj Službi mije sjetio posegnuti za ustrojstvom ministarstva useljeništva koje je temeljito izradio dr. Zdravko Sančević. Bit će sve na jednom mjestu, one stop shop, i sve će biti transparentno, tako se najavljivalo ustrojavanje Državnog ureda za Hrvate izvan RH. Vlada Kukuriku koalicije najavljivala je i veliku reformu državne uprave. Mnogi, kojima je matematika bauk, u to su pojerovali kad je za ministra uprave imenovan Arsen Bauk kojemu matematika nije bauk ali mu je bauk uprava pa je zadaću crtanja i slaganja kvadratića i pravokutnika ostavio službeniku budućega državnog ureda.
U međuvremenu u Ministarstvu vanjskih poslova i dalje vegetira Služba za Hrvate izvan Hrvatske i kulturu. O svojoj daljnjoj sudbini razmišljaju i službenci Hrvatske matice iseljenika kojoj prijeti doseljavanje Državnoga ureda za Hrvate izvan RH. Imenovana predstojnica Ureda još uvijek je na poslu u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Kako od nje glasa čuti nije, o njoj kruže kojekakve neprovjerene glasine: za njezino imenovanje preko Ureda predsjednika Josipovića lobirao je Pavo Zubak, kažu jedni, Tomislav Antunović, tvrde drugi, Nadan Vidošević, uvjereni su treći, miljenica jeZorana Milanovića koji ju je upoznao dok je bio u Ministarstvu vanjskih poslova, tvrde četvrti, svakodnevno pije kavu s Marinom Soptom, pričaju peti, krtica HDZ-a BiH, vele šesti pridodajući da ju je s mjesta veleposlance BiH skinuo Željko Komšić.
Špekulira se da Ured ne će imati u svom djelokrugu Hrvate u BiH i da će biti bezbojan tj. apolitičan. Te bi špekulacije mogle biti utemeljene na izjavama Zorana Milanovića prigodom njegova ukazanja Hrvatima u Srednjom Bosni i Zapadnoj Hercegovini kad je ponavljao da nije došao po glasove tamošnjih Hrvata, da im ne će biti tutor i da im ne će davati milostinju. U prijevodi, za one koji poruku nisu razabrali, to znači: Mojoj partiji nikad niste dali glasove, vaše pravo glasa je okljaštreno, kao biračko tijelo sad ste zanemarivi, ne želim se vama opterećivati, ne računajte na pomoć moje vlade, u Državnom proračunu stat će samo podmiranje obveza preuzete temeljem ugovora prošlih vlada.
U očekivanju Ureda i najavljenog novog zakona o prebivalištu/boravištu građana, hrvatski policajci jure od adrese do adrese Hrvata, hrvatskih državljana koji dolaze iz BiH raditi u Hrvatsku pa radi ishođenja osobne iskaznice prijavljuju u Hrvatskoj prebivalište. Rijetki povratnici, umirovljenici sjede u iznajmljenim kućama, s autima u garaži i čekaju na iskaznicu ili pak traže “vezu” da ih što prije dođe posjetiti policija i utvrditi mjesto boravka. Kako sada stvari stoje, Zakon dugog naziva i Ured za Hrvate izvan RH postjećaju na uzrećicu “Golem turban, pod njim hodže nema”.
Pavao Blažević, Hrvatski-fokus
