Koja umjetnicka djela vas odusevljavaju, fasciniraju, ocaravaju, itd.?

Evo ja cu pocet sa rimskom pijetom od mikelandjela.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Rimska_Piet%C3%A0
http://hr.wikipedia.org/wiki/Michelangelo_Buonarroti

"najljepši mramor u Rimu koje ne može nadmašiti nijedan živući autor … utjelovljenje svih mogućnosti i snage koju može imati umjetnost kiparstva". (giorgio vasari)

la pieta

postoje li danas umjetnici u kiparstvu koji su u stanju uraditi ovakav realizam?

Apsolutno, sve osobe koje završe ALU su sposobni to, ali novo doba traži drugačiji rad.

jel možeš nekako prezentirati taj suvremeni izričaj, baš me zanima. ali da se naravno radi o vrhunskim dostignućima.

Meni je - oprostite lokalni patriotizam - slika "Regina Pacis" Gabrijela Jurkica trenutacno najdraze likovno djelo. Suvremenom ukusu je taj kasni Gabrijel sigurno "kicast", "naivan" i blablabla samim time sto i nestrucnjaci mogu prepoznati sto je tu naslikano (a di je tek vjerski motiv - ma to ne moze danas nikako!) ali iskusnom covjeku s nasih prostora ta alegorija u livanjskom krajoliku odmah ulazi u srce.

Na zalost nisam je nasao u mrezi pa ne mogu stavitit poveznicu. Jedino mogu svakom Livnjaku i posjetitelju Livna preporuciti da pode u galeriju samostana u Livnu da je pogleda uzivo - zbila vrijedi.

ne bih se složio sa time. neki od njih su sposobni kopirati nešto slično tome, uz korištenje određenih tehnika, ovisno o smjeru koji su završili (restauracija, kiparstvo, grafika itd). Kopija je nešto potpuno drugo od onoga što je umjetničko djelo. Manji broj ljudi je sposobno davati izričaj kakav su davali stari majstori (opet ne svi), u obliku autentičnog umjetničkog djela. Isto je sa književnosti i ostalim umjetnostima. Roden dobro primjećuje osnovu današnjeg ukusa.

Gabrijel Jurkić,...

Gabrijel Jurkić:

Gabrijel Jurkić

Gabrijel Jurkić

Gabrijel Jurkić

Hrvatski slikar Gabrijel Jurkić, rođen je 24. ožujka 1886. u Livnu. Osnovnu školu završava u rodnom gradu i upisuje se u Trgovačku školu, a zatim 1902. u Srednju tehničku školu u Sarajevu, koju uskoro napušta da bi se posvetio slikarstvu te je kao samouk nakon velikih peripetija uspio 1908. upisati akademiju u Beču, gdje je zbog talenta bio primljen odmah u četvrtu godinu općeg slikarskog odjela u klasu Aloisa Deluge. 1909/11. pohađa specijalku Kazimira Pochwalskog i izučava segment "Studij umjetnosti bosanske historije". U Beču je izlagao i u Paviljonu secesije, što je od Hrvata uspjelo još samo kiparima Meštroviću i Rosandiću.Nakon bečkih studija vraća se u Sarajevo te nakon gotovo pola stoljeća provedena u Sarajevu vraća se u Livno, u skromni atelje franjevačkog samostana na Gorici, gdje živi sa suprugom Štefom.

Osim u rodnoj Bosni i Hercegovini, često je boravio i u Dubrovniku, a svoje je pejsaže, kojima se gotovo isključivo posvetio, uspješno izlagao u Zagrebu sve do 30-ih godina. Budući da nije pristajao uz avangardno slikarstvo polako se povlačio iz umjetničkih krugova, a nije prihvaćao ni socijalizam pa je bio i društveno marginaliziran. Zadnja je desetljeća života proveo u franjevačkom samostanu Gorica u Livnu, kojem je oporučno ostavio svoja djela. Umro je 25. svibnja 1974. i sahranjen je na groblju Gorica u Livnu.

O DJELU GABRIJELA JURKIĆA:

Od početka Jurkićevo djelo je u kontinuitetu prožeto blagošću i poetičnošću njegove prirode, iako ga najprije prikazuju kao "jednog od najvećih i najosebujnijih ličnosti čitavog perioda" (1911-21.), a zatim ga potiskuju na marginu kao "skromnog slikara svog kraja, arhajske jednostavnosti gledanja". Činjenica je da je Jurkić svojim djelom i osobnošću uvijek bio u suprotnosti sa strastvenošću i borbenošću avangarde.

Od dvadesetih godina Jurkić se oslobađa akademskog usmjerenja, postaje impresionistički slobodan, koristi se poentilističkom tehnikom slikanja, uvodi više svjetla na platno (kao da ga je oslobodio iz pukotine, jer ono je od početka prisutno). Slika efekte svjetla i bijele boje (Impresija, Snježna idila), otvarajući širok spektar boja (Dvije sestre u suncu). Kako je sam rekao "dotaknuo je svijet koji nema granica".

U svojoj možemo reći trećoj slikarskoj fazi, Gabrijel slika bosanske krajolike, uspijevajući dočarati atmosferu određenog trenutka, na bezvremenski način. Religioznost u njegovom djelu odražava se upravo kroz slikanje prirode, a ne kroz religijske motive. Njemu se priroda otvorila, tražio je ljepotu, dakle istinu i u tome je uspio.

(wiki)

Govorim vam kao osoba čija je to struka. Svi ljudi koji studiraju ALU su sposobni kopirati i oponašati stilove iz prošlosti. Jer jedino tako se izučava ta struka. Ali danas realizam kritika pretjerano ne obožava. u hrv. umjetnosti već 60. godina vlada najviše apstrakcija

na to sam i mislio, na kopije (premda i u tome varira kvaliteta), ne samostalna umjetnička djela na kakva je, pretpostavljam, mislio dudu (možemo diskutirati oko "svi" ili "neki", prema vlastitom iskustvu opredjeljujem se za "neki").

Drago mi je da se ispravno valorizira i daje na važnosti Gabrijelu Jurkiću. Pošto mi je stric se učio slikarstvu uz njega u samostanu u Livnu, prva stvar k'o mali je bila da sam išao s njim gledati radove Gabrijela Jurkića.

Morat ću opet pogledati.

I savremeni autori mogu imati baš fini opus, a da se ne bave dominirajućom apstrakcijom.

Meni je bio super Ante Orlić:

Ponovno niste shvatili.

''školske'' slikarske discipline(vrijedi i za kiparstvo)

-crtanje akta, portreta, mrtve prirode, pejzaža...(oponaša se klasični stil, realizam, točnost kao šta su i stari majstori radili)
-slikarsko kopiranje(kopiraju se djela starih majstora, kako bi se izučila točna njihova tehnika. Po zakonu slikarska kopija mora biti veča ili manja od orginala, inačče bi bila falsifikat)
-slobodno slikarstvo(eh tu se razvija neki vlastiti stil)


Predmeti recimo u srednjim umjetničkim školama:

-crtanje i slikanje
-akt
-slikarsko restauriranje i kopiranje
-slikarske tehnologije
-slikarske tehnike
...


ALU:
svake godine se mjenja, sami sebi u programu dodajete predmete
(vitraj, mozaik, restauracija, foto...)

u šturo opisani stalni likovni predmeti:
-crtanje i slikanje akta
-modeliranje

moram priznat da prvi put cujem za jurkica i da vidim njegove slike. sjajne su :)

(a mogao sam i bolje formulisat natpis teme. recimo"kiparstvo,skulpture,slikarstvo,grafike, itd. ima li neko bolji prijedlog? ovako sam brzopleto ogranicio samo na kiparstvo i slikarstvo. hoce li jedan admin molim to promijenit?)

--------------------------------------------------
alfons muha, (zima)
http://hr.wikipedia.org/wiki/Alphonse_Mucha

ne znam oko čega se mi tu sporimo, sve sam to završio u srednjoj umjetničkoj i pretpostavljam da oboje znamo o čemu se govori. jasno da svi prolaze crtanje akta i mrtve prirode, no nisam stekao dojam da postoje hrpe ljudi takvih kao Michelangelo ili slično tome (zanat - kopiranje i oponašanje - je različito od umjetničkog djela). priča da se u dvije godine akademije postaje "veći majstor od Leonarda" sam se naslušao.

Pa onda sigurno znate da vam profesori u klasi nebi dozvolili da aktove slikate u apstrakciji. Izučavaju se stare tehnike.
Ali sloboda i način slikanja se tek kasnije vidi. Danas vam je klasična situacija u kojoj od 12 slikara sa ALU njih 10 se bavi apstraktnim slikarstvom.

A stare majstore, ako ste se ikada bavili restauracijom. Možete lako njegov stil prenjeti u novim radovima(naravno tako i nastaju falsifikacije ;)

Meni je nas najdrazi slikar Oton Ivekovic. On je oslikao cijelu hrvatsku povijest:

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... Jadran.jpg

http://www.krizevci.net/hr/tns/slike/sabor.jpg

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... rinski.jpg

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... ika%29.jpg

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... ebu%29.jpg

Amedeo Modigliani, skulptura, glava zene.
svidja mi se. ali mislim da je van pameti sto je za ovu skulpturu neki truli bogatas platio 43 miliona eura.
mogo je s tim parama usrecit recimo 430 siromasnih porodica sa po 100 000 eura. al sta ces, tako je to.
http://danas.net.hr/kultura/page/2010/0 ... 02006.html

Josip Matijević, Žepče


Oplemenite svoj stan umjetničkim djelima iz Žepča

https://www.facebook.com/profile.php?id ... &sk=photos

Ah, sirotinjska logika.

Pa što taj prethodni vlasnik, koji je sad zaradio 43 milijuna eura, ne potroši te pare na 430 siromašnih porodica ?

Nisu stvari tako jednostavne. Da odjednom kreneš kupovati sa 43 mlijuna hranu, podigo bi cijene hrane i možda uzročio smrt od gladi i više od 430 porodica.

Market precijenjenih umjetnina NIJE kriv za ničiju glad, to je jednostavno način na koji bogataši razmjenjuju pare i špekuliraju i klade se.

Uostalom, koju tu glad bi ti rješavao, onu u dijelovima svijeta gdje je jedina adekvatna donacija šleper kondoma, ili otvaranje škole ? Spasiš i nahraniš jednoga da bi on producirao još 10 gladne djece, to je spirala koja se ne zaustavlja dok se ne prođe demografska tranzicija i emancipacija. Hrana i kuća je zadnja stvar koju treba takvima dati.

Nisu mi Matijeviceva djela nesto da bih pozelio imati u kuci, iskreno