To ne znam. Smatram da je glavni razlog njenim ekstremnim stavovima egzibicionizam, da privuče pažnju. Kao i Dežuloviću i još mnogima od njih. To je prilično otrcano i nepotrebno, alo eto.

Nilski konj Denis Kuljiš je analitički najjači od svih, to mu moram priznati.

Daleko najčitaniji u Hrvata je mislim Nino Raspudić (to govorim nenavijački), jednostavno je jedini koji se obraća narodu kakav je, a ne nekom elitističkom sloju.

Što hoćete?! Da i Lagumdžija naleti na Mabel!



Hoćete li da nekakva Mabel II. saleti našega Lagumdžiju?! Pa da on, gluho bilo, preko noći pristane da se BiH podijeli na tri dijela!

I dobro, što ja, pitate se, zapravo hoću? Hoću samo jedno, da je gospođa ministarka uvijek uz našega ministra. I da se više nikada, ali stvarno nikada ne dogodi da sama kupuje karte. Za Kuvajt. I šire.

Piše: Josip VRIČKO, Oslobođenje

Za sve velike partije vezane su razni tračevi iz života njihovih prvaka. Nikada se, npr. nije precizno doznalo koliko se puta ženio drug Tito. Uglavnom, broj je dvocifren. A to da nije imao sreće u ljubavi, iako je bio janje (naše) bijelo, najbolje govori njegov posljednji brak. I baš kao što priliči nasljedniku, naročito imovine, kapejota, i o SDP-ovim ljubičicama bijelim se svašta priča. Ah, što će te, takvo je Sarajevo. Udarilo je, eto dokle to ide, na privatni život prvog (među jednakim) esdepeovcima. Navodno je, kaže ta legenda, majka sadašnje gospođe Lagumdžija, naše, dakle, gospođe ministarke Amine, kada je čula da joj je kčerka svoju sreću našla, kazala: Ma, mogla se ona i bolje udati! Komšiluk je, jasno, bio zgrožen. Dobro, nije onda Profesor bio (i) ministar. Ali, zna li ona tko je Lagumdžija, govorili su joj iza – a kako će! - leđa?!

Portali, voćka čudnovata

Ali, kao što i sami znate, vrijeme je najbolji sudac. Pa je tako i gospođa, sad već, ministrova punica došla na svoje. Ovu priču znate, pa ću je samo ukratko prepričati: Išao je, kao što mu i jest u opisu posla, naš Zlatko u daleki, ali zato prijateljski Kuvajt. To je, ako ne znate, a vidim da neki zbilja ne znaju, ta ekonomska diplomacija. I za dva dana, osigurao je tamo daleko toliko poslova, da ćemo, ako ne ove, onda sigurno iduće godine jesti zlatnim kašikama. Kako čovjeku, uostalom, i priliči!
Nije to, međutim, pojedincima ništa! Osobito onim portalima. Kažu poveo je (još!) i ženu. Što nije istina. Nije gospođa Lagumdžija išla u Kuvajt u kapacitetu drugarice druga Zlatka, nego u svojstvu osobnog pratitelja. Što je, opet, u opisu njezinih bračnih zaduženja. Ali, portali su voćka čudnovata, pa tvrde kako je ministrova firma, tj. Ministarstvo inozemnih poslova platilo avionsku kartu, srećom povratnu, gospođi osobnoj pratiteljici.

Istina je, naravnom, sasvim drugačija. Stanovita agencija je, nikad se ne zna kad ministar može ruke dati, htjela častiti spornu kartu. Ali, neće ni da čuje prelijepa Amina, već ona žurno vadi novčanik i broji 3 hiljade maraka. Svojih, zamislite, para! Samo da je uz svoga muža! Uz svoga druga, umalo ne rekoh! Dakako, mogao bih ja ovdje pisati o čudu ženine privrženosti u Bošnjaka, no, umjesto toga, vraćam se – punici. Zlatkovoj! Nemojte, nakon ove drame u jednoj našoj putničkoj agenciji, kazati da nije bila u pravu. Stvarno se mogla bolje udati prelijepa Amina, pa onda ne bi sama plaćala avion.

Ni to, avaj!, nije sve. Gospođa je ministarka još i nezaposlena. Ne znam, ali da sam ja, ne daj Bože, na Lagumdžijinom mjestu, izbjegavao bi punicu. Makar to i ne bilo diplomatski. Mada, da mi znamo propagirati našu zemlju, trebalo bi afirmirati ovaj znakoviti slučaj.. To čudo bosanske (kućne) ekonomije. To - što kriti – da u nas gotovo svaka nezaposlena žena u svakom trenutku u novčaniku ima barem 3 tisuće maraka. Za ne daj Bože! Ili, za Kuvajt, svejedno.

Ali, pustimo puste pare. Nije sve u parama. Treba gledati šire. Treba, ako ne sad, onda kad, voditi računa o širim, takoreći državnim interesima. Vidjeli ste, svi vi što zavirujete po novčanicima nezaposlenih, napaćenih žena, na slučaju Šaćirbegović kakve sve opasnosti vrebaju, ma ne samo iza svakog ćoška, nego iz svakog kreveta na naše ministre u bijelom svijetu. I šta biste htjeli?! Zar hoćete, nakon što se Muhamed raspametio čim mu je Mabel pokazala kako to rade princeze, da i Zlatko naleti na kakvu Mata Hari?!

Noć je opasna!

Zbog one Mabel I. Šaćirbej je – preko noći, takoreći - pristao da se BiH podijeli na dva dijela. Hoćete li da nekakva Mabel II. saleti našega Lagumdžiju?! Pa da on, gluho bilo, preko noći pristane da se BiH podijeli na tri dijela! Dobro, ne morate me upozoravati, nije Zlatko od tog posla. Ali, princeze su, ipak, princeze.

I dobro, šta ja, pitate se, zapravo hoću. Hoću samo jedno, da je gospođa ministarka uvijek uz našega ministra. I da se više nikada, ali stvarno nikada ne dogodi da sama kupuje karte. Za Kuvajt. I šire.

Zbog one Mabel I. Šaćirbej je – preko noći, takoreći - pristao da se BiH podijeli na dva dijela. Hoćete li da nekakva Mabel II. saleti našega Lagumdžiju?! Pa da on, gluho bilo, preko noći pristane da se BiH podijeli na tri dijela! Dobro, ne morate me upozoravati, nije Zlatko od tog posla. Ali, princeze su, ipak, princeze.

Političar mora imati četiri oka, a Ljubić i retrovizor



Piše: Josip Vričko

Starostavna je dvojba: koji je zanat najstariji na svijetu?

Neki tako tvrde kako je to onaj koji se, iz neznanih razloga, obavlja uglavnom noću i gdje je jedan od zanatlija, više-manje, uvijek u vodoravnom položaju. Ili, što bi kazali naši konstitutivni narodi, donji. Druga nas, pak, škola uči da je najstariji zanat na svijetu onaj u kojem jedan od učesnika gdjekad kleči (eh, tu je sličnost između ova dva zanata), a kažu kako je prednost, te da su, zapravo, tek to vrhunske zanatlije, kada im je kičma vrlo savitljiva. Nije - čak! - loše ni kad je nikako nema. No, dvojba je li starija prostitucija ili politika, mada ima i onih što tvrde kako je to, zapravo, isti zanat, stara je koliko i ona što je starije koka ili jaje. Nema, zasad, odgovora.

Nemam zato, dakako, ni sam, mada znam ponešto o oba ova stara zanata, ambicija da riješim ono što stoljećima nisu bolji od mene. Ali, odgovorno tvrdim, s ovoga mog vrlo značajnog mjesta, kako je politika jedan vrlo težak, ako ne i najteži posao. Ne mislim pritom da je prednost kurvaluka, kojega od milja zovu prostitucijom, samo to što se obavlja, onako opušteno, ležeći. Dobro, ima i toga. Međutim, i bez toga politika je teža, mnogo teža.

Igra (li) mećka?!

Političar, prije svega, mora imati četvere oči, Uvjerio se to ovih dana jedan od naših istaknutih društvenopolitičkih radnika Božo Ljubić. U povremeno prijateljskoj Hrvatskoj sude - ne valja se rugati, već se valja nadata da će mećka zaigrati i pred našim vratima - bivšem premijeru Sanaderu. Dosadašnji tijek suđenja pokazao je veliku sličnost između Doktora Ive i Druga Tita. I za jednoga i drugoga se, ako ćemo pravo, može kazati: Jesu krali, ali su i nama dali. Našemu Ljubiću se, zanimljivo, ta pjesmica - inače, dušu dala za kakva grafita - ne sviđa. Njemu Sanader nije ništa dao!

I tu je, da se ne lažemo, početak priče. Rizničar, ili, da me ceo svet razume, onaj u koga su bile pare HDZ-a Hrvatske, Mladen Barišić je - s rukom na Bibliji - prošloga tjedna prisegnuo kako je Ljubiću dao 1,2 milijuna kuna. Zauzvrat, naš je milijunaš trebao osnovati sestrinski HDZ '90. koji će pomrsiti konce HDZ-u BiH, u narodu bolje znanom kao Čovićev HDZ. Tako je i bilo; 2006. u Mostaru na Osnivačkom saboru novoj se stranci, porukom s videolinka, obratio mecena osobno.

Bio sam, ne valja se rugat', na tom skupu. Kada se u "Kosači" ukazao Veliki brat, svi su - a Ljubić, za primjer, prvi - ustali. Pljesak je trajao toliko dugo da se činilo kako Sabor nikada neće početi. Ipak, oduševljenje se, čim je Doktor IVO nestao sa zida, nekako stišalo, pa su napaćeni Hrvati dobili još jednu stranku. I sve je bilo dobro dok nekomu nije palo na pamet, da Sanadera pita otkud mu tolike pare da ih okolo dijeli?!

Uz ostale, sad o tome zbori i Barišić. Ne da se, međutim, ni Ljubić. Nije, prisegnuo je na (stranački) žiro-račun, nikada s blagajnikom Doktora Ive bio nasamo, a ni utroje. Znači, on, naš, dakle, Doktor Božo, njihov Doktor, već rečeni, Ivo i Taj s parama - nisi se našli u šest očiju. (Mada, ruku se tu važnije!).

Možda je, veli Ljubić, Barišić bio tu negde, dok su on i Sanader bistrili (visoku) politiku. I tu se krije opasnost. Jer, što ako je rizničar prišao našemu Boži iza leđa i ostavio mu torbu s osnivačkim kapitalom za HDZ '90. A, da ovaj naš pošteni, ali i neoprezni Doktor, nije ni vidio kako mu je uzeo njegovu torbu. Crna ova, crna ona. Primijetio je, ako uopće i jeste, jer ni on u Hrvatsku ne ide bez svoga milijuna, tek kada je došao kući u Mostar. A tada je bilo kasno.

Bjež' u Hrvatsku!

Zato i jeste nužno da političar, osobito koji putuje po inozemstvu, ima četvero očiju. Uvijek otvorenih! S tim da bi Ljubić morao imati i retrovizor. Jer, po svemu sudeći - netko mu je u rezervnoj domovini prišao s leđa i nešto mu (po)stavio - a da on to nije ni osjetio. Perfidno. Što drugi kazati?!

I kad se tragedija već dogodila, imam za Božu Ljubića samo jedan savjet. Neka sačeka da ga ovdje osude, a onda bjež' u Hrvatsku. Bosna i Hrvatska su dvije prijateljske zemlje; Bosni je duša suditi Hrvatima za lovu koju su maznuli Hrvatskoj. A onda ih puste da se tamo zlopate. Eno, ko onaj naš bivši predsjednik Ante Jelavić.

Koji su najbolji i najčitaniji kolumnisti/ce sa naših prostora, neovisno o tome da li se u potpunosti, djelomično ili nikako slagali sa stavovima dotičnih.
Ja sam izvadila neka imena, pa ako moderacija zeli moze napraviti i anketu. Pozeljno je pojašnjenje zašto glas dajete upravo toj i toj osobi.




1. Boris Dežulović
2. Viktor Ivančić
3. Senad Pećanin
4. Vedrana Rudan
5. Gojko Perić
6. Pavle Pavlović
7. Martina M. Sopta
8. Dalibor Milas
9. Inkvizitor ( nema zvaničan status, no njegovi se tekstovi objavljuju i u dnevno HR - zato sam stavila pseudonim a ne ime i prezime )
10.Rajko Vasić
A mozete i nastaviti..

Preporučio bih i Josipa Vrička iz Oslobođenja, dobar je zajebant, i do sada nikoga u BiH nije poštedio, pa me čudi kako opstaje. Možda zato što ih ne nagazi brutalno i analitički nego više zamotano u nekakve anegdote.