August Šenoa

POTICAJ U NEVOLJI

Evo prave pjesme, ZAGREBU
U pravo koronavirus i potresno vrijeme
Za začeti, roditi, uzdići
Domoljubne teme.

August Šenoa je davno posijao
Zlatno domoljubno sjeme
Klija niče buja klasa
I u 21. stoljetne sloge željno vrijeme.

Popravit ćemo i izgraditi
Porušeni Zagreb grad
Od davnih davnina
Nektra Lijepe Naše slad.

Mile Pletikosa, 27.03.2020


ZAGREBU
(A.Šenoa, 1872.)

Povrh starog Griča brda
Kao junak lijep i mlad,
Smjele glave, čela tvrda,
Slavni stoji Zagreb-grad;
Živ, ponosit
Jak, prkosit,
Kad slobode plane boj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Mnoge bure povrh njega
Prosu svijeta udes ljut
Al’pod krilom našeg stijega
On stajaše tvrd i krut.
Ljutit stresa
Juriš bijesa
I razmrvi vraga roj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Nad njim bljesnu zlatna zvijezda
Da ugleda druga drug,
Kao soko iz svog gnijezda,
U daleki prhnu jug.
Glas Hrvatstva,
Doziv bratstva:
Preni mi se, rode oj!
Tko tu kliko ne bi
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Ti uskrisi naše pleme,
Ti rastjera duha noć,
Ti nam siješ znanja sjeme,
Ti nam dižeš roda moć.
Svjetlobornih,
Umotvornih.
Glava rađaš silan broj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi
Zagreb-grade divni moj!

Kad zarudi mlada zora
A iz zore dvor i hram
Zlatno polje, zelen-gora,
Sjajna Sava, loze plam:
Od miline
Duša gine
Po krasosti bludeć toj.
Tko tu kliko ne bi
Slava, slava tebi
Zagreb-grade divni moj!

Zagreb-grade, naša glavo
Zagreb-grade, štite naš,
Zagreb-grade, nasa salvo,
Kao sunce ti nam sjaš.
Budi velik,
Jak ko čelik,
Tisuć ljeta slavan stoj!
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!


(Pjesma napisana u desetercu, 10 redova u jednoj kitici.
Rima: 1. i 3. red, 2. i 4. red, 5. i 6. red, 7. i 10. red, te 8. i 9. red.)


August Šenoa i obitelj

U jutarnjim satima 9. studenoga 1880. godine Zagreb je zadesio potres od 6,3 stupnja Richtera.

August Šenoa je stradanje Zagreba jako teško podnio o čemu svjedoči njegova žena Slava u nekoliko intervjua i sin Milan u svom dnevniku, koji je vodio od toga dana.

Kao gradski senator August je svakodnevno od jutra do mraka obilazio ruševine, popisivao štetu, penjao se na razrušene tavane, spuštao u podrume, pisao prijedloge magistratu što strušiti, a što se može popraviti. Bio je zadužen za zbrivanje stradalih koji su smješteni u barake na Zrinskom trgu.

Zdravlje koje mu je i prije potresa bilo narušeno, dodatno se pogoršalo.

Napisao je "Pokvario sam se za vrijeme potresa”.

August je objavio u Viencu feljtone o tom kobnom danu i danima koji su sljedili, a posebno je dojmljiv opis oštećene katedrale.

Hvala za ovaj vriedan i zanimljiv dodatak.

Dobro je pričao hrvatski.

Čudni ljudi
AUGUST ŠENOA

Vrijeme ide, sunce leti,
Sine, gine, opet svijeti,
Sve jednako, uvijek isto.
Vedro, sjajno, zlatno, čisto,
Al se sunce silno čudi:
Ele, Bože, čudnih ljudi.

Dosta sam vam putovalo,
Sito sam se nagledalo,
Al što vidjeh, mili Bože,
Svakim danom druge kože,
Svakim danom druge ćudi;
Ele, Bože, čudnih ljudi.

Što se jučer cjelivalo,
Danas se je grizlo, klalo,
Što se jučer mrsko klelo,
Danas ruke o vrat splelo;
Danas grmi, sutra gudi!
Ele, Bože, čudnih ljudi.

Danas crno, sutra bijelo,
Danas gnjilo, sutra zrelo,
Danas žega, sutra zima,
Danas mlaka, sutra plima,
Danas hvali, sutra kudi,
Ele, Bože, čudnih ljudi.

Vazda kiti griva lava,
Zecu vazda zečja glava,
Čovjek vazda čovjek nije,
Jer se svagdan drukče brije,
Drukče misli, zbori, gudi –
Vrag tom svijetu sunce budi.