Iako ovo vjerojatno većinu ne će zanimati, primijetio sam u posljednjih više od pet godina da se posebno u Srba, a u dosta manjoj mjeri u Hrvata, pojavljuje teza o navodno zlatnom dobu tih književnosti. To je idealizirana slika, no nije posve neutemeljena jer su se u tim književnostima pojavila čitka djela i formirala čitateljsku publiku (među pismenima).

To nisu djela svjetskoga ranga, no u nacionalnim malim književnostima imaju neki sentimentalni status. Osobno, neka sam djela ili autore, dijelom, pročitao, dosta nisam- no ovo bi bio popis iz toga doba, a to je od 1870. do 1914.

Hrvatska književnost 1870. do 1914.

August Šenoa
Ante Kovačić
Vjenceslav Novak
Josip Kosor
Eugen Kumičić
Silvije Strahimir Kranjčević
Josip Eugen Tomić
Milan Begović
Vladimir Nazor
Dinko Šimunović
Antun Gustav Matoš
Ivana Brlić Mažuranić
Vladimir Vidrić
Dragutin Domjanić
August Harambašić
Josip i Ivan Kozarac
Ksaver Šandor Gjalski
Janko Polić Kamov (glavno djelo objavljeno pola stoljeća kasnije)


Srpska književnost od 1870. do 1914.

Milovan Glišić
Laza Lazarević
Laza Kostić
Vojislav Ilić
Milan Rakić
Radoje Domanović
Branislav Nušić
Janko Veselinović
Borisav Stanković
Jovan Dučić
Aleksa Šantić
Simo Matavulj
Stevan Sremac
Petar Kočić
Sima Pandurević

Zanimljiv osvrt, hvala na trudu.

Evo samo primjera dvaju "kanonskih" djela iz toga doba, Ante Kovačića i Stevana Sremca.

Ante Kovačić: U registraturi



Stevan Sremac: Pop Ćira i pop Spira

Od pobrojanih hrvatskih pisaca, dojmili su me se samo Šenoa i Brlićka. Ovi ostali su tako-tako.

Reako bih da je to površno čitanje. Matoš je, primjerice, toliko raznovrsan u svom opusu - pjesme, putopisi, polemike, feljtoni...

Postoji i knjiga 'Misli i pogledi' (A-Ž) (za one koji nemaju vremena čitati njegove tekstove - gdje su sažeti Matoševi pogledi, kako o literaturi, tako i o gradovima (BG, ZG), povijesti,
glazbi, pojedinim osobama itd.

Pravi vladar je žena. kao kraljica u šahu.

Živjeti nije ugodno, ali je uvijek zanimljivo.

O zločinu:
Zatim takozvani državni rezon, moral državni, koji je često krvava negacija svakog morala.

O Bardu:
William Shakespeare je osvojio Europu, za učenje engleskog učinio je više od svih engleskih admirala i političara. (...) Prvi dramatičar modernog čovječanstva.

Natuknica Schopenhauer:
Platon je pjesnik koji posta filozofom.
Nietzsche je filozof koji posta pjesnikom.
Schopenhauer je i pjesnik i filozof.

Schopenhauera usrećuje misao da je sve nesrećno.

Antisemitizam - Politički je antisemitizam glupost, jer Židovi nemaju države.
Ekonomski je glupost jer nisu samo Židovi kapitaliste.
Moralni je antisemitizam glupost jer i lopova i poštenjaka ima među svima plemenima.

Obožavam Matoša.
No tu treba reći da su feljtoni, zapisi itd. kao žanrovi marginalni u beletristici.
Dakle, Matoš je velik ili nije po poeziji i novelama ili nije.
I još, da malo proturječim samoj sebi, zaboravlja se tko je sve izašao iz Matoševe kabanice: praktički svi važni pisci i prve i druge moderne.
Ujević, Andrić, Vida, Ivan Goran Kovačić.... itd. Nastavi niz.
Čak i Krleža, makar kao antipod.
Sve njih ili ne bi imao ili bi imao kao drugačije pisce da nije bilo Matoša.
Matoš ti je i beskompromisan borac protiv provincijalizacije i banalizacije hrvatske književnosti kao male književnosti, a da nije radio ustupke po pitanju hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta.
Također, kao Zagrepčanka, pitam se imaš li ti zagrebačkih pozitivnih mitova, onih koji tvore identitet grada, izvan Matoša, Šenoe i Krleže, kojima još možeš pridodati i neke Zagorkine romane?
Matoš ti je u tom pogledu toliko mitotvoran, u dobrom smislu, da je pitanje koliko ti o povijesnom razdoblju u kojem je on živio znaš preko Matosa, a koliko preko drugih izvora i očišta. Ako se preispitaš, shvatit ćeš da većinu toga što znaš, znaš preko AGM-ovog očišta.

Znala sam da ću u nabrajanju matoševaca nekoga zaboraviti.
Uz Šimićeve susrete, koji su upravo u tijeku, što misliš tko je izvršio najveći utjecaj na Šimića?
Ako ne vjeruješ meni, vjeruj Googleu.
https://www.google.com/search?q=Ab+%C5% ... 5&dpr=1.38

Matoš ti je na pisao prvu pozitivnu kritiku ili uopće kritiku i o Ivani Brlić Mažuranić.
Kamov mu sam šalje svoja djela da napiše oglede o istima. Ti ogledi, ipak, nisu pozitivni, iako AGM ne spori Kamovu izvanredni talent.
Trebam li dalje?

U ovom smislu, AGM nema manji utjecaj od Krleže, s tim da je živio samo četrdesetak godina, a ne osamdeset i da je bio oporbenjak, a ne favoriziran od politike.
Matoš je imao utjecaj debelo preko groba.
S tim u vezi, kriminalan je način na koji je Zagreb obilježio, odnosno nije, stotu obljetnicu Gustlove smrti.