Ja sam u sprdnji slao svoja stihoklepanja mailom prijtljima kad sam se šegačio, odmah mi palo na pamet, da sam hajao pola posto to bi bila neka umetnost...


Razvod Johnnya Deppa

Depe Džoni

koj’ đava te goni?

Žena ti posta Amber flundra

I pošteno te oplundra.

Odsiječe ti onu stvar

I pretvori ti život u košmar.

Postade ti bezmudica

I na sudu te isprca.

No pokaza se ka’ avetinja

Pa puku ti ispade svetinja.

Presudi ti hrpu novca

Od droplje s koca i konopca

I ode ti pjevajući po svijetu svuda

No jošter tražiš svoja muda.

PESMA POSTRADALOG KRAJIŠNIKA

Savijam se u bolu i muci
Svud se čuju moji jauci.

Krajina je pala zbog Slobine izdaje
Narod se još pita: pa šta je?

Ustaška artilerija kreše
a srpski narod kuka: šta beše?

Ljudi beže, pred ustaškom kamom se kupe
Na traktorčetu posrasmo celo dupe.

Slobo crni, zatrlo ti se ime
Pljunem ti se i na prezime

Saranili te u bašti ko kučence
Ne isprati te ni tvoje detence

Nad nas se nadvilo genocidisanje
Pa mi- begaj, ili urnisanje.

Oće ujke na ražanj da nas peku
Al' mi pobegosmo srboseku.

Tuđmanu, vampiru zemlje ustaške
Srbe trebiš ko usmrdele vaške

Proklet da je tvoj smešak ajkule
Crko ti, ko Alija i njega bule

Hag je teo da ustašama sudi
No opet naebasmo mi ko ludi

Naravoučenija za nas Srbe:

Ko se mača laća,
Ostade i bez gaća
Svet za nas ni uvce da bole
Mi ostadosmo guzice gole

Samo se ti zajebaji Hrobi, ti si slijedeci.

A Dzoni Dep je jedini covjek u historiji covjecanstva koji je pobijedio u svadji sa zenom.

Što da se patim, evo vam Muse Ćazima Ćatića:

Herceg Bosni

Autor: Musa Ćazim Ćatić

Herceg-Bosno, majko moja mila,
Sliko raja, slavo srca moga!
Ponizno se moja klanja vila
Pred podnožjem veličanstva Tvoga.

I u žaru beskrajne ljubavi
Pjesmom svaki cjelivam Ti kraj;
Tvome polju, kršu i dubravi
Nuđajući topli zagrljaj.

O, Tvoje je ponosito stijenje:
U njemu se živi krije plam.
Ono naše sveto je znamenje,
Ono naše ljubavi je hram!

Na njemu nam slavna prošlost sniva:
Cilik puške i handžara zvek;
Al' vilinsko još se kolo vije
Uz narodne naše pjesme jek.

S Tvoje grude svaka mila travka
Priča Tvoga veličanstva sjaj;
Krvlju svojih junačkih sinova
Ti si svaki natopila kraj.

Sveta mi je povjesnica Tvoja,
K'o i Tvoga plavog neba krug;
O, ljubim Te, domovino moja,
Ljubim Tvoju livadu i lug!

Ljubi mi Te svaki kucaj srca
I duše mi svaki topli dah,
I pod hladnim ljubit će Te grobom
Moj mrtvački pepeo i prah!

Više je "nacionalna" BosnI:

BOSNI

Ponosna je Bosna moj zavičaj mili,
Tu je sunce žića granulo menika,
Djedovi su moji za nju krvcu lili,
Njojzi bit ću i ja čelenka i dika.

Povrh nje su vijenci prohujali burni,
Mnogo nas je ljutih sapinjalo jada,
Oblaci se i sad nad njom kupe tmurni,
Ali Hrvat jošte bori se i nada.

O predrago ime! Hiljadu je ljeta,
Što kraljevskim sjajem ponad Duvna sinu,
Ali makar sudba zadesi nas kleta,
Ti nam spase ponos, prava i starinu.

Dok svetinje ove Hrvat čuva svoje
Nikada ga sila uništiti ne će —
Čisto i presjajno — kao sunce što je —
I njemu će sinut sunce stare sreće.

Moje mlado srce taj već časak sluti.
Bez muke i znoja — znadem ne će doći.
Zato treba radit i ne počinuti
I kroz oštro trnje makar bilo proći.

Oj, premili rode! Tebe teško boli
Što nevjeru s bijede ti pretrpje mnogu,
Al ja baš te volim, što si bijedan toli
I jer žićem cijelim tebi pomoć mogu.

Raditi ću za te i slobodu tvoju,
U sreći ću tvojoj plaću tražit trudu,
Uklanjat se ne ću ni muci ni znoju,
Ma okupo njime tvoju svetu grudu.

Postojbino draga Mladena i Tvrtka!
Hrvatstvo mi tvoje baštinstvo je sveto.
Ah, neka je samrt i teška i gorka,
Za spas tvoj i sreću — mog života eto!

Ovo je bilo više epsko ruglo na forum krstaricu i njihovo putinovanje:

Putin care ljuti, glumeć' isklesana mačo bildera, jašuć konja vrana,
gol do pasa, mišić gradi nebil' zrenju puka skrio duše teškijeh rana,
Štono zemlja mu silom bješe, nu spadne na qrve, rakete, hapsane- mješte gradiv' mir i slogu
Dočim desni euro kukavelji zalud izdignuše kaveznika snatreć' o njem k'o o bogu
Pa ostade mu jadnom divane davat Tucker begu hoteć' sv'jeta prepast' da se ratom hrusti
Nu od toga malo ćejfa budne, izim njekijeh budalah skotu sličnih koj' svršavaju na krsti.

Hrobi, za Lasicu i dudua mi nije iznenadjenje, ali da li je moguće da ti nemaš nikakav osećaj za metriku stiha?
Vi Hrvati i nemate neke poete.

Ovako to majstori rade!

Meni je žao što je umro Bora, drag mi je bio za razliku od Budimira Lončara ili Freda.
Nemam negativnu energiju prema njemu, Budimir Lončar je odgovoran za smrt tisuća hrvatskih civila.
Krv je doslovno na njegovim rukama dok se ovdje napada umjetnik.

Ne valja, probaj pjevati na neku poznatu melodiju i shvatit ćeš da broj slogova ne odgovara.

Kod mene je svaka pjevna, za feštu i za pucanje.

Ustaške su sve ritmične, to gori kad krene.
Pogotovo "klekni lezi tuku mitraljezi"

Ma Bora je bio kao dete, malo nestašan, ali uvek se na njemu moglo videti kako se raduje ljudima, razgovorima, pa i sa hrvatskim novinarima. Nije imao nikad namršten stav prema bilo kojem sagovorniku.

Bilo je to godine dvije i dvajspete,
muslimani širom podbrusili pete.
O pokvareni svijete
Di baš u dojčland da slete?

Egzodus, naqba, svađalica ovih
Za cijeli svijet je novi štih.
Tako ide novi stih,
Nesta zeleno-gustih.

Pjevali su o svačemu,
Nisu znali o ničemu,
Ne poklonili se jačemu,
Ne bijahu nečemu.

Dojčland sad sve ih zove
Da prestanu muke ove
Ali prije nove zore
Muslimani će da sazore.

Gotska krv je, nije šala,
Oj Mujo, ne budi budala.
Kada euro zazove,
Svaka guza se opere.

Posao to je čisti,
muslimani su finalisti,
Postali su klarinisti,
naši vrli islamisti.

U BiH ih nikad bilo nije,
Nitko nemre to da skrije.
Dolazili su ko došljaci.
Iako prekrstili se ko bošnjaci.

Od Triglava, pa do Jadrana,
Ona juga abortirana,
Dok kopito tursko kopa
Dosta rekla je europa.

Dosta tih došljaka,
Tih prljavih sokaka,
Što sa vjerom novom dođu,
Pokrajine stare da pozođu.

Na dvajst tri posto stali,
Malo se preračunali.
Htjedoše sve do Beča,
Put je sada pun kmeča.

U BiH su prvo nagrnuli,
Sa svih strana su grunuli,
Ali njihovo vrijeme prođe,
Kršćansko opet dođe.

Beč, Berlin i Brisel,
Tu je bio taj apel,
Kao novi akvarel,
Politički bordel.

Reče tada Dojčland silni,
Dođi Mujo polukrilni.
Ako za te kući mjesta nema,
Znaš gdje se stavlja krema.

Švabama će guze prati,
Nećemo ih coprati,
Već fino naučiti,
I u dojčland adresirati.

Ponosan to je poso,
Znat će Mujo gdje je došo.
Kad u Dojčlandu guze pere,
Poslije će jesti zelje.

A taj Mujo,
Metar cvajncih,
Malo je prostrujo,
Dočepo se i bilancih.

Računi to su stari,
Ajde Mujo, ne budali,
Švabo sada ne škrtari,
Dosta ste vrludali.

BiH je sada pola-pola,
Istina to je gola,
Jedna strana sva je srpska,
A druga naša, europska.

Federalna Hercegbosna,
Nova zona sigurnosna,
Dio bit će sada RH,
Svaki Mujo to dobro zna.

Podjela je tu budućnost,
Za Muje beskućnost,
Zna se komu ide,
Ono čeg se i svi stide.

Ono što je prazna šuma,
Nema ceste, nema druma.
Bošnjakistan je nekoć bio,
Mujo ga je izgubio.

Hrvatska i Srbija sad su samo,
Susjedi naovamo.
Granice tu su jasne,
Za Muju ne baš krasne.

Dojčland pjeva, Dojčland svira,
Muju malo iritira.
Ali domovina to je nova,
Zemlja islamskih faraona.

Tu će Mujo svoje snati,
Malo će da se inati,
Sjeverna Turska mila mati,
Otišli su automati.

Da, muka mi je vidit kako netko žali Budimira Lončara i slavi smrt Bore.
Nisam nikada volio Riblju Čorbu, previše je bila depresivna za mene ali on mi je bio pozitivan kao osoba.
Kako njega netko može mrziti?

Zašto si tako neobrazovan? Nemamo poete, kad su Hrvati imali poete srbi nisu imali uopće književnost, da ne spominjem Tina Ujevića, najvećeg poeta Hrvatske i okolice uopće.

A stvarno pozitivac....

https://lupiga.com/vijesti/bojan-toncic ... zagrebacki

Ako nađu svoj interes, naravno, neka dođu", izgovorio je Milan Bandić. Valjda na radost svog biračkog tela, možda i sećajući se epohalnog Đorđevićevog odgovora na pesmu Jure Stublića E, moj druže beogradski: “E, moj druže zagrebački / Evo nas kod vas u pljački / Mi ćemo vas opljačkati / A vi ćete svi plakati”.

Mora da je milina opraštati, pogotovu kad niko ne izražava kajanje; veli Bandić "neka pevaju ljudi", misli da u Zagrebu to može i treba da radi prijatelj Arkana, Radovana Karadžića, poštovalac monstruma Milana Lukića. Bora Đorđević, Kninjanin u duši, vlasnik pasoša neumrle RSK (“Plači, voljena zemljo / nebo za mnom jeca / Ne mogu da se vratim / Vratiće se moja deca”), čovek koji je u trenucima duševnog rastrojstva zbog pada Krajine propevao, kretenizam na stranu - i ijekavski: “Bilo je izdaje/Niko ne priznaje/Majko širi noge obadvije/Da se vratim gde sam bio prije”. Kad bi moglo... Nije nacionalni radenik sklon izvinjenjima, ionako mu niko ne bi verovao: “Ne vidim razloga da se izvinjavam. Nismo igrali klikere, ratovali smo, pucali jedni na druge. Ko je kriv za rat, neću ulaziti u to. Izvinjenja ću ostaviti političarima”.