Josip Filipović je napisao/la:
https://hercegovina.in/branka-raguz-istaknula-4-razlike-njemacke-i-hrvatske-desnice/Ne tiče se konkretno Frakture ni izdavaštva, ali eto, prije par godina gospođa Raguž je dobro uočila intelektualne nedostatke hrvatske desnice u paraleli s njemačkom:
Razlika njemačke i hrvatske desnice:
1. Njemačka desnica u Bundestagu ima najveći postotak dr. znanosti i sveučilišni profesora (tvrdi predmeti kao matematika, prirodne znanosti… ) u svojim redovima. Hrvatska desnica ima ljude u saboru za koje su i diplomirani etnolozi intelektualni svemirski brodovi.
2. Njemačka desnica ima retoričare koji u govoru rastava druge na najsitnije atome. Hrvatski desničar u saboru teško će sastaviti rečenicu a da ne izgovoiri domovinski rat, komunisti, velikosrpska agresija, 1991. pa sve ako je na dnevnom redu rasprava o novom zakonu za zaštitu kornjača u Dalmatinskoj Zagori.
3. Njemačka desnica zagovara jako liberalni pristup socijalno- tržišnoj ekonomiji… ono što su Nijemci nekad imali, prije nego što je socijaldemokratkinja u redovima demokršćana ofarbala u crveno. Hrvatska desnica sanja Titov model ekonomije ali da se komunjara Tito tu ne spominje.
4. Njemačka desnica je jako kritična prema političkom islamu i prema njegovim znakovima u društvu- kriminal, burke, nikabi, obrezivanje djevojčica, ubojstva iz časti, smanjivanje prava drugima zbog političke korektnosti prema radikalnom islamu. Hrvatskoj desnici je to sve ok. Samo da nema 3. entiteta u Bosni i da nema ilegalnih migranata. Dok vehabije u Bosni i nisu problem.
Radi se o kruškama i jabukama.
Desnica je u Njemačkoj takva jer je njemačko društvo egzistencijalno ugroženo- hrvatsko društvo, koliko god mnogi talambasali, uopće nije egzistencijalno ugroženo.
Drugo- i važnije- radi se o posve drugačijim situacijama.
U Njemačkoj akademskoj zajednici vlada suvereno ljevica i antinacionalne snage, dok kod nas to nije slučaj. U Hrvatskoj, u tim osjetljivim stvarima, vladaju nacionalne snage (povijest, jezik, književnost, svjetonazor,...) svugdje osim na 50% Fil fak u Zagrebu. Lijevo orijentirani povjesnici i politolozi su glavni u Njemačkoj; u Hrvatskoj- ne.
Najplodniji autori akademske razine dolaze s HIPa, Ive Pilara, LZ, pola Fil faka, HAZU,... dakle preko 90% ZNANSTVENE produkcije o kulturi, povijesti, jeziku, književnosti... je nacionalno- ako ne "desno", što nam i ne treba.
Ono u čemu nacionalne snage zaostaju je protočnost između elitne, znanstvene kulture i pučke, medijske. Tu su nacionalne snage slabe ili bolje rećeno neorganizirane, a to spada u medije i sl. Konačno, kad vlada odluči- onda sve lijeve priče padaju u vodu, kao sad sa Zakonom o hrvatskom jeziku, koji je "jači" od bilo kog sličnog u EU.
Tu je i Prosperov projekt o kanonizaciji hrvatske književnosti, bez premca.
Promašaj ovoga očišta je što previše pridaje pozornosti blebetanjima političke desnice-koja je jalova i glupa- te zapravo ne shvaća da je hrvatska vlada u glavnim stvarima "desna"- dok to njemačka nije već desetljećima.
Pogodak je u tom što se UZP od nekoliko dripaca tipa Budaka-Klasića- Dežulovića-HNDa-.... točno dijagnosticira kao iznimno utjecajan u nekim segmentima, napose u medijima, što daleko nadilazi i njihove kreativne sposobnosti i nema veze s njihovim siromašnim radovima koje ne vrijede praktički ništa u svijetu ni kod nas, bar na akademskoj razini.
