Otvaram ovu temu, pre svega jer želim nešto novo da naučim. A nadam se da hoću. U tu svrhu postaviću par otvorenih pitanja, na koje možete izneti svoje mišljenje ili neki podatak koji je opšte prihvaćeno kao istinit. Nakon postavljenih pitanja, izneću svoje viđenje o ovoj temi. Nakon čega se nadam argumentovanoj i dobronamernoj diskusiji. Dakle, prvo pitanja…

Zašto Srbi mogu da budu i ekavci i ijekavci, a da se to ne odrazi negativno po njihov nacionalni identitet?
Zašto hrvatstvo odbacuje ekavicu, ako je već ionako prilično šaroliko (što, napominjem, ne smatram manom)?
Zašto Srbi koriste dva pisma (latinično i ćirilično), a hrvati jedno?
Smatrate li štetnom po hrvatstvo latinizaciju i propast glagoljice?
Šta je, po vašem mišljenju, razlika između Srbina katolika i Hrvata ekavca?
Za Srbe katolike smo čuli, postoje li pravoslavni Hrvati?
Gde u toku istorije vidite tačku sa koje je došlo do animoziteta između Srba i Hrvata?
Da li smatrate da male nacije (pa ako hoćete, i nacije generalno) imaju šansu da sačuvaju svoj identitet u globalizovanom svetu?

Moje mišljenje je dakle sledeće: smatram da su Srbi po ovom pitanju donekle u prednosti. Ne vidim da bilo ko prebacuje Srbima došljacima u Vojvodini zbog “kotača” i “mlijeka”, kod njih su podele jače na partijskom nivou, dok su lingvistički tolerantniji jedni prema drugima (iako iskreno nisam nikad čuo za Srbe ikavce). Vranjanci bi recimo, komotno mogli da prave rečnik, pa im ne pada na pamet. Srbi su, to niko ne dovodi u pitanje, iako njihov govor odstupa od normi poprilično. Ne samo vokabularom. Znam i da je Hrvatska šarolika po tom pitanju (Istra je zrela za titlove), i lično smatram da je to njeno blago. Ali ne mogu da shvatim zbog čega je ekavica “kapitalni greh” za Hrvate… a ijekavica za Srbe nije. Valjalo bi parlati ijekavski. Što se da naučiti. da li se onda Hrvat postaje ili rađa (krsti)? Želim da verujem da je hrvatstvo više od “j” ili “ij”u pojedinim rečima. Relativno dobro znam hrvatsku istoriju (bolje od mnogih nacionalista), i van njenih granica… Deklarišem se i osećam Hrvatom, ne planiram da menjam veroispovest iako pravoslavlje smatram najbližim od svih drugih hrišćanskih denominacija. Jer ima tradiciju koja je za poštovanje. Nemam običaj da mi nacija ili vera biraju prijatelje, čak što više, bio sam sa više Srpkinja nego Hrvatica. Jednostavno, ovde ih ima više, i ne foliraju se. Naravno, voleo bih da se ovi ratovi i slične gluposti u prošlosti nikad nisu desili, i da možemo opušteno da se zajebavamo u 2012. godini, razmenjujemo mišljenja u opuštenoj atmosferi… Recimo kao Česi i Slovaci. Znam da to nije uvek realno, znam da se svašta lošeg ipak i na žalost desilo (zbog čega kao ljudsko biće, žalim), ali izgleda ja mentalitetski nisam Balkanac jer mi iskreno to dosta smeta. Rastao sam i postao čovek u Voši. Ovde postoji jedna širokogrudost kod nas starosedelaca, koju u nekim podnevljima mogu shvatiti kao nemar za identitet, što mislim da nije slučaj. Naprotiv, ovde na najbolji mogući način dolaze do izražaja sve one pitome i plemenite odlike svih naroda. U čemu smo, indikativno, vrlo slični. Ponekad za to treba dosta vremena, ali i najglasniji došljaci će vremenom učtivo pozdravljati svoje komšije. Ako oni neće, njihova dece hoće. To vam je, čeljadi moja, Vojvodina. Ja znam da to u Bosni i Hrvatskoj (pa ni užoj Srbiji) ne pije uvek vodu, ali to je moje životno iskustvo i mišljenje.
P.S. Svima koji slave, sretan Uskrs!

Nisam siguran da su Hrvati odbacili ekavicu, zar se ona djelomično ne govori kod naših vrlih kajkavaca koji graniče sa slovenskim govornim područjem?

Cijeli Vukovar i okolica govore ekavicu, kajkavci isto, ne znam otkud ta informacija.

Samo, u službenim tekstovima mora biti štokavština, standardni hr. jezik.

Vjerujem kako i u Srbiji u novinama niko ne napiše kotač ili mlijeko. Ista stvar. Ja nemam ništa protiv ćirilice, mislim kako bi je trebalo uvesti kao izborni. Ne škodi, a doista mi je neobično kad nove generacije ne znaju je čitat. Uostalom, ne koriste je samo Srbi.

Tvoj tekst me potsetio na jedan događaj. U jeku najvećih sukoba u mojoj kući imali smo Misu. na Misi se skupili Hrvati, Albanci, Srbi, Mađari, Poljaci, Ukrajinci, Bugari, Italijani. Naravno po jedan , dva "primerka" osim Albanaca njih je bilo tridesetak.
I tako ide sveštenik sa tekstom i u jednom momentu staje, gleda nas, gleda i onda nekako očajnički kaže, sad ne mogu bukvalno da reprodukujem: "pa kako mi možemo ovde svi da se okupimo u ime Boga i da se tako lepo slažemo, zašto napolju moraju da se ubijaju"?

Inače ovde svi govorimo lokalnim dijalektima i naravno ekavicom. Naša deca lome jezik i imaju muke sa misalima i pesmaricama, pa mi se jednom požalila da najviše vole kad im velečasni Aleksandar Ninković drži veronauku. Ja zbunjeno ih pitam "zašto"? pa kažu "njega sve razumemo".
Inače velečasni je Srbin katolički sveštenik rođeni Beograđanin.

Onda smo imali jednu divnu sestru koja je došla iz Banja luke kod nas, sestru Ines, stradala je sad će biti godišnjica u saobraćajnom udesu i ona je bila poliglota.
Od nje je donešena jedna interesantna inicijativa koju je naš nadbiskup odobrio a to je da u našoj nadbiskupiji svako govori svijm dijalektom. Tako ja kad izađem za ambon govorim ekavski, iza meni ako izađe "ijekavac" tako govori ili čita i nikome apsolutno to ne smeta.

Odgovor je religija , amonizitet je davno uspostavljen pre nacionalnih preporoda.
On je ukorenjen i nažalost neće biti nikad uklonjen jer su stvari postavljene tako da identiteti zavise od toga.

Negde su ti amoniziteti veći a negde manji , ali oni postoje i postojaće , opet kažem nažalost.

Individualno ljude zabole za te stvari kad se sa nekim sretnu na piću i druženju , ali kad se postavio opšta slika kao pravilo amonizitieti uvek isplivaju.

Nastankom Jugoslavije (SHS) 1918. Kako se Albanci ne poklaše zbog religije?

Uostalom, zašto je nastao animozitet vidimo na primjeru ponašanja Bošnjaka u Federaciji danas.

Apsolutno se isto ponašaju, što je najčudnije, kao da nema povijesnog iskustva koje se može proučit.

Sve kasnije su samo cigle koje su se dozidavale na taj temelj. Najlakše bi bilo okrivit religiju Joe.

Uništavanje teme, ide metla.

Sada vidim da nisu, primećujem da i Zaviša koristi ekavicu. Prijatno sam iznenađen da Hrvata ima u tolikom broju u Smederevu, čuo sam za par životnih priča koje je život odveo tamo, ali nisam znao da imaju i organizovan verski život, što je svakako dobra stvar. Kajkavsko govorno područje ne poznajem toliko dobro da mogu da tvrdim da si u pravu ili da nisi. Da li bi mogao da nam navedeš par praktičnih primera? : )

Junuze, da znaš da često ulovim reči po elektronskim medijima koje su više u upotrebi u hrvatskom jeziku nego u srpskom. Bilo je već definicija tog fenomena, kao što je "hrvatski kulturni imperijalizam".
Portal b92 često ni ne prevodi tekstove hrvatskog govornog područja, već ih samo prebacuje, u tzv. "copy paste" maniru. Što mi je sasvim OK. Pisanu ćirilicu na žalost ne umem ni da pročitam, u školi mi nešto nije leglo (kao ni mađarski jezik, koji nam je bio izborni predmet do petog osnovne) a kako je vreme prolazio pozaboravljao sam slova. Ne znam nikog ko se služi pisanim pismom u današnje vreme. Latinično ili ćirilično, podjednako. Od potpisa ne ide dalje... Svi čukaju ovo parče plastike koje zovemo tastatura, ili tipkovnica. Drugo pismo kao opcija ne može da škodi, slažem se.

Uh, sa ljudima u crkvi imam stvarno oprečna iskustva, ima hladnog sveta bez imalo hrišćanskog u sebi, ali i srdačnijeg od najbliže mi rodbine. Devedesetih smo kao i većina raje po zemlji Srbiji, jedva krpili kraj s krajem, pa sam dolazio u Župni ured po humanitarne pakete. Dolazili su tamo i Romi, razna sirotinja koja krsta nije videla... ali glad je glad. Oni su dobijali kad niko ne gleda ili gledaju oni za koje se zna da neće ništa reći, da ne bude "zašto i njima dajete?". A veruj mi, ima i takvih koji bi drugome zabranili zalogaj iako ga imaju za sebe. Nije uvek lako rukovati se sa njima...

Zaviša nije Hrvat, nego baš Srbin koji je katolik (doslovno), a čini mi se da su Hrvati samo manji dio te zajednice. Što se tiče kajkavaca, ja znam da su pojedine riječi definitivno ekavica, ali nisam kompetentan, pa bih sačekao Snowflake, Pessimusa ili Grunfa (on je Varaždinec).

Postoje Hrvati ekavci u Slavoniji ,vjerovatno ostatak predturskog staroštokavskog govora. Lepo ,mleko , bila je nekad dobra zajebancija prije rata s njima

Istina ,Albanci su tu napredniji ali ne toliko koliko se misli, npr. Albanski katolici Malisori radije udavaju kćeri za Srbe pravoslavce a Arvaniti ,etnički pravoslavni Albanci iz Grčke imaju odnos prema albanskim muslimanima kao dio Srba prema ovim "našim".

Većim delom se slažem da religija igra preveliku ulogu u nacionalnim identitetima na Balkanu.
Neke je čak i "stvorila"... Ali nacija bez svoje autentične kulture je defakto i samo verska zajednica.
Drznuo bih se staviti književnost (pa i umetnost generalno) ispred religioznosti, kada je nacionalni identiet u pitanju.
Primera radi, Irci su katolici, ali ne pivaju klape niti ojkaju, Mađari su katolici ali nemaju Meštrovića, Austrijanci su katolici, ali nemaju Matoša, itd.
Kao što ni Mickijevič nije pisao pesme Hrvatima, već svojim sunarodnicima, Poljacima.
Nacionalna autentičnost izvire iz težnje jedne grupacije da sebe definiše u odnosu na druge. Katoličnost crkve je u neku ruku paradoksalno bila oslonac i uzdanica mnogih evropskih identiteta. Bez nje tako, ovde odavno ne bi bilo Hrvata. Iako bi crkva po definiciji trebala da bude iznad nacionalnog, ona je kroz istoriju bila srž nacionalnog bića. Ne samo Hrvatskog. Koliko smo misa ovde imali za vreme domovinskog rata, i pre svega se molili za mir u Hrvatskoj... ne bih znao tačan broj, ali bilo ih je mnogo. Elem, Vekovi neprosvećenosti i nepismenosti i ne ostavljaju mnogo izbora osim religioznosti... Nacija može da egzistira na religioznosti, vekovima, ali ne može da doživi kulturni procvat bez ambijenta u kome je moguće stvarati, tragati za idealom i zajedničkim imeniteljem jednog identieta. Što je i civilizacijski iskorak, ne samo nacionalni.

U tom slučaju se ispričavam, stekao sam dojam da je Hrvat.

Ne znam u čemu je "njihova tajna". Ne poznajem njihovu kulturu ni istoriju dovoljno. Bio sam vojnik na Kosovu, ali ne mogu reći da sam naučio nešto o njima. U uniforni srpske vojske to i nije za očekivati. Devedesetih, za vreme prevrata kada su bili opljačkani vojni magacini, bilo je priče o podeli Albanije po plemenskoj liniji, ne znam seća li se neko toga? Ne verujem da su složni koliko deluju, ali to svakako bolje kriju od nealbanaca. Što je opet plus.

U principu Albanci su svakako najpodcjenjenija nacija Balkanu , meni su barem zanimljivi. Mislim da bi rimokatolicima bilo zanimljivo da su Albanci prvi grkokatolici jer iako su priznavali papu imali su bizantski obred stoljećima prije "Unije". Ukupno gledajući Srbi većih prijatelja i saveznika od njih nisu imali , islamizacija je sjebala sve kod njih ,kad su Srbi ,Grci i Bugari razbucali Turke i krenuli putem napretka oni su im tek tada postali posljednji žandari na Balkanu i ostali vjerni plemenskoj zaostalosti, šteta , velika šteta.

Zato što jezik ne određuje nacionalnu pripadnost.



Hrvatstvo ne odbacuje ekavicu ali standardni jezik ne može biti oblikovan na više načina osim jednog. Ekavica je sačuvana u kajkavskom narječju.



Srbi koriste latinicu zato što žive u svijetu gdje dominantna kultura koristi latinicu i engleski jezik. Vukova ćirilica je njihovo pravo nacionalno pismo. Hrvati koriste latinicu iz istih razloga ali pravo hrvatsko pismo je uglata glagoljica.



Dokle god Hrvati budu svjesni značenja glagoljice i arvatice u njihovu nacionalnom identitetu službeno pismo može biti i arapsko.



Nacionalna pripadnost, jedan je Srbin a drugi Hrvat.



Postojali bi da postoji Hrvatska pravoslavna crkva. Hrvat ne može biti član SPC-a jer je to srpska nacionalna crkva, srž i čuvar srpstva. Riječ katolik znači univerzalan, SPC je nešto drugo. Isto tako nijadan Hrvat musliman na ovim prostorima ne može biti Hrvat jer to znači da ima nacionalne junake koji su se borili protiv islama, a osim toga u islamu je vjera važnija od narodnosti. Iz ovih razloga su se svi Hrvati posrbili ili otuđili ako bi promijenili vjeru.

S druge strane, katoličanstvo samo po sebi ne znači baš ništa za hrvatski nacionalni identitet. Nikada nisam čuo da su se Hrvati u Istri, Međimurju ili Zagorju pozivali na katoličanstvo da bi se razlikovali od Slovenaca, Talijana ili Mađara. Također, nijedan Slovenac, Čeh, Slovak, Nijemac ili koji drugi katolik u Hrvatskoj nije prešao u Hrvate zbog svoje vjere kao niti Hrvati u inozemstvu.



Onda kad je Vuk Karadžić napisao da smo Srbi koji se tako ne žele zvati i kad smo se našli na putu srpskog prodora na zapad.



S razvitkom suvremenih tehnologija i širenjem vijesti oko svijeta u trenutku nijedna nacija više ne može biti izbrisana a da cijeli svijet za nju ne sazna, kao što joj se teško može izgubiti ili zatrti nacionalni identitet jer je uvijek netko pismen i uvijek se pobrine da se nacija očuva. Zato danas postoji više neovisnih država nego ikada prije u povijesti a sve više naroda traži svoju.

Pričaju je isključivo Srbi u Slavoniji koji su totalno izolirani od Hrvata iako su doslovno susjedi,kuće pored kuća.
Rekao bi da je to neki njihov inat prema Hrvatima jer su inače ijekavci ,čitavo Borovo selo je naseljeno Srbima sa Ozren planine u Bosni,poslije 2svj rata.Nekako sumnjam da oni brekaju i govore ekavicom...

Nije to inat, Srbija je odmah preko (mediji,uticaj), ali Junuz je u pravu nekad se u Vukovaru govorilo ekavski bez obzira na nacionalnost.I kao što sam već naveo , postoje ostaci ostataka staroštokavskog ekavskog govora tzv. "Slavonski dijalekt" kojeg isključivo koriste Hrvati.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ekavski_govor

Je li tako Manastir postao "Beli" umesto "Bijeli"?
Zanimljiv primer su i "Zagrebački bregi", pa bi jednina bilo "Zagrebački breg"...

Stari purgerski je ekavski sa masom germanizama. Samo ta ekavica je drugačija od srpske.
Mislim da su 4/5 kajkavskih govora ekavski, ima nešto malo ijekavaca, a oko ozlja se spajaju svi dijalekti u nekakav mišung koji je službeno kajkavski, al
Beli Manastir ti je nastao od mađarskog Pélmonostor http://hr.wikipedia.org/wiki/Beli_Manastir
Naziv su nametnuli srbi, isključivo po jezičnoj sličnosti Peli=beli, monoštor=manstir.
Inače za grad postoji namjera da ga se preimenuje u Sv. Martin, što je po meni logičnije.
Hrvati nemaju manastire, Beli samostan/crkva bi još nekako prošlo.

Vi'š to nisam znao, zanimljivo. A jel i Zagor živi u Zagorju?
Šalim se malo.
Pa ime je totalno out of this world, za Hrvatsku.
Manastir, pa još Beli... zrilo je to za novo ime.
Moja Subotica je navodno dobila ime po nikoj bitangi iz Jagodine.
Lik se zvao Subota Vrlić, došo čovik tamanit Turke i zaradit koji dukat.
Tu uglavnom svi i dođu ovajdit se kojekako...
Druga verzija je da su tute živili kršćani subotari, u velikom broju.
Jedno od imena grada bilo je i Sv. Marija. Po meni i najlipše.
To nisu tribali babrat...

Hrvati itekako imaju manastire, inače ne bi bilo toponima kao što su Nuštar ili Monoštor.

Nisu samo štokavci Hrvati.