GLASOVITI ILIJA : SAMOIZBOR SLOBODE I NEPOTKUPLJIVOSTI
HERCEGOVAČKI GOETHEPrije šezdeset i pet godina ubijen je ILIJA JAKOVLJEVIĆ, rođeni Mostarac, ugledni zagrebački advokat, pjesnik, pisac i novinar; nije se priklonio Pavelićevoj NDH, pa je završio u logoru, da bi tri godine nakon završetka II svjetskog rata skončao život po «partizanskom nalogu»
Parafrazirajući Đorđa Balaševića i započinjem ovaj tekst. Znate l' priču o Iliji Jakovljeviću/I ja sam je tek onomad čuo...» I ko zna do kada još ne bih ništa znao o tom čovjeku, uglednom advokatu i izvrsnom piscu, rođenom u Mostaru, koji se dijelom školovao u Sarajevu, a živio i radio, kad nije bio u Pavelićevom ili Titovom logoru, kazamatu li samici, u Zagrebu, da ga nije spomenuo takođe advokat i takođe Mostarac Josip Muselimović, prilikom nedavnog gostovanja u emisiji Reflex, koju na TV OBN uređuje i vodi glavni i odgovorni urednik ovih novina. Pa je logično bilo da Muselimovića posjetimo i s njim razgovaramo u njegovom uredu u Mostaru, da bi nas potom on uputio na prof. dr. Šimuna Musu, koji je prije dvadeset godina doktorirao nakon što je istražio djelo Ilije Jakovljevića. No, prvo će Muselimović.
DOSLJEDAN HUMANIZMU
«U listopadu 1906. dr. Rade Smoljan, dr. Bariša Smoljan, dr. Jakov Milković i dr. Franjo Jakopić upisali su Juridički fakultet Kraljevskog sveučilišta Franjo Josip I u Zagrebu. Iste akademske godine pridružio im se sarajevski gimnazijalac dr. Juraj Šutej. Svi su u redovitom vremenu diplomirali, položili odvjetnički ispit, doktorirali i bavili se odvjetničkim poslovima. Dr. Rade, dr. Bariša i dr. Franjo u Mostaru, dr. Jakov jedno vrijeme u Stocu, pa u Mostaru, a dr. Juraj u Sarajevu. Do kraja života ostali su u najboljim prijateljskim odnosima. Uz ove ljude vežu se počeci organiziranog odvjetništva u našoj zemlji. Nekoliko godina kasnije, ovom odvjetničkom peterolistu pridružio se dr. Ilija Jakovljević, glasoviti odvjetnik, književnik, pjesnik, publicist, kulturni i politički djelatnik humanističkih opredjeljenja», govori nam Josip Muselimović.
U socijalističkoj Jugoslaviji nije se baš često, pogotovo u javnosti, spominjalo ime Ilije Jakovljevića. Zato je tu profesor na sveučilištima u Mostaru i u Zadru Šimun Musa da nas prosvijetli i ukaže nam na ono što smo, ne svojom voljom, propustili: «Ilija Jakovljević, književni kritičar, publicist, pripovjedač, romanopisac i pjesnik, a po užoj struci pravnik, cijelog svog života ostao je etički uzvišen i nepokolebljiv u humanističkoj nakani - i u najtežim trenutcima. Rođen je 22. listopada 1898. u Mostaru u obrtničkoj obitelji, osnovnu školu pohađa u rodnom gradu (1905.- 1909.), gimnaziju u Sarajevu (1909.- 1917.), a pravni fakultet u Zagrebu (1917.- 1921.). Ubrzo nakon toga položio je odvjetnički ispit, a zatim i doktorirao na istom fakultetu te se bavio odvjetničkim poslovima. Politički je pripadao Hrvatskoj pučkoj stranci, odnosno Hrvatskoj seljačkoj stranci u kasnijem razdoblju, i uglavnom ostao dosljedan svojim ideološko-političkim načelima i nazorima liberalnog građanskog intelektualca. Za njegova života objavljene su mu dvije zbirke pripovijedaka (Zavičaj, 1922., Hercegovke, 1927.), dva romana (Na raskrsnici,1925., U mraku, 1945.) i dvije zbirke lirike (Otrov uspomena, 1940., Lirika nevremena, 1945.), a 1999. objavljena je i knjiga Konclogor na Savi. Tek osamdesetih godina 20. stoljeća nakon duga zaobilaženja, počelo se pisati o ovom književniku. Više je tu zaslužnih imena kao što su Slobodan Blagojević, Ivan Lovrenović, Željko Ivanković, B. Stojanović, S. Tutnjević, a osobito Ljubica Tomić-Kovač sa svojom studijom te još nekoliko autora.»
Do kraja je ostao dosljedan humanizmu i svojim demokratskim načelima, a iz njegovog opusa, s obzirom na literarnu vrijednost, nekadašnji doministar obrazovanja, kulture, nauke i sporta u Vladi FBiH Šimun Musa izdvaja zbirke pjesama Lirika nevremena i Otrov uspomena i roman U mraku. «Tome se može pridodati i svojevrstan dnevnik Konclogor na Savi, što mu je pogovor napisao Ivan Lovrenović».
TRAGIČNE OKOLNOSTI
Upoznavši se s nekim djelima Ilije Jakovljevića, kao i s radovima spomenutih autora osamdesetih godina Šimun Musa je i sam bio potaknut na daljnje čitanje, istraživanje i valoriziranje njegova rada. «Dugo i sustavno sam radio istražujući sva područja njegova stvaralaštva, napisavši tako i svoju disertaciju. Objavio sam više radova devedesetih godina o ovome piscu, kao i studiju Život i književno djelo Ilije Jakovljevića, a isto tako sam priredio knjigu Ilija Jakovljević - proza i poezija (izbor) u sklopu Edicije 100 djela hrvatske književnosti BiH (MH, Sarajevo, 2011.). Trebalo bi nastaviti istraživanja njegova književnog, ali i publicističkog rada. Posebno bi bilo potrebno predstavljanje Jakovljevićeve publicističke i književnokritičke djelatnosti. Valjalo bi ga uvrstiti i u nastavne programe», kategoričan je naš sagovornik, koji nije napravio prvi, ali zato jeste velik korak u rehabilitaciji Ilije Jakovljevića. No, treba još puno toga uraditi kako bi on bio predstavljen na način kakav zaslužuje.
Ilija Jakovljević bio je i vrstan novinar... «I najviše vremena je podario publicističkom radu, intenzivno surađuje u mnogim listovima i časopisima, a nekima je bio i urednikom kao što su Hrvatski dnevnik, glavno glaslo HSS-a i Savremenik, glavno glasilo DHK-a. Tu se vidi njegov spretan, polemičan duh, kritička osjetljivost, široka informiranost, živ i snažan interes za kulturna, politička ii uopće društvena zbivanja koja on prati pronicljivo i razborito, a što izražava biranom rječju, ostvarujući uzoran stil književnika publicista vrlo zapažena između dva svjetska rata», objašnjava Šimun Musa: «Sva njegova prozna djela, a posebno roman U mraku, tako su strukturirana da su prikladna za scensku izvedbu. A objavljivanje njegovih sabranih djela zapravo bi bilo i najvažnije ostvarenje za uspješno, potpuno i adekvatno bavljenje njegovim radom, kao i njegovo zasnovanije vrednovanje i kontekstualiziranje u književnoj znanosti i kulturi uopće.»
A, zašto se toliko godina, zapravo nekoliko decenija, o Iliji Jakovljeviću šutjelo? «Upravo zbog njegova vlastita samoizbora slobode i nepotkupljivosti. Njegovo stvaralaštvo i ukupan mu angažman, zbog nemara vodećih književno-kritičkih krugova, a i stoga što on kao osoba nije imponirao političko-kulturnim moćnicima, bilo je prekriveno šutnjom gotovo četrdeset godina», odgovara na naše pitanje Šimun Musa: «Kao građanski intelektualac, demokratskih nazora i liberalna stajališta, nije prihvaćao totalitarizam, niti se kao pripadnik Hrvatske seljačke stranke, zasnovane na građanskoj slobodi, mirotvorstvu i toleranciji, mirio s nasilničkim metodama i militantnom politikom: biva prognan u vrijeme Šestojanuarske diktature, također i u vrijeme NDH, kad je proboravio četiristo dana u logoru, a i nakon rata, ostajući vjeran svojim demokratskim načelima, postaje žrtva bezočne boljševičke prakse - usmrćen je 1948. godine.»
A Josip Muselimović veli: «O njegovoj smrti u logoru nema policijskih ni sudskih zapisnika. Uništeni su! To, nedvojbeno, upućuje na zaključak da je ubijen. Povjesničar Zvonimir Kulundžić o tome je pisao, a Danko, sin dr. Ilije Jakovljevića, priča da su mu jednog listopadskog dana 1948. došli neki ljudi i kao mladića ga natjerali da potpiše zapisnik u kojemu je pisalo da je njegov otac izvršio samoubistvo. Ovako ili onako, svejedno je. Umoren je glasoviti odvjetnik, publicist i književnik. Kada se bolje upoznate s njegovom poezijom sabranom u zbirci pjesama Lirika nevremena i Otrov uspomena, vidjet ćete da je pod tragičnim okolnostima, u vrijeme bezvlašća i beznađa, život skončao bosanskohercegovački Goethe.» Čitajte u okviru i uživajte...
POETSKI REDOVI
Navuci šešir na čelo
Navuci šešir na čelo
i sakrij žalosne oči,
u mraku crnom i hladnom
ko sjena ukleta kroči:
Bježi od svijeta, bježi od ljudi,
prozeblom cestom samotan bludi!
Zatvori srce i usne,
vilice stegni i šuti,
i nemoj nikoga pitat,
zašto su smrznuti puti
i zašto čovjek čovjeka kolje
i zašto nikad neće bit bolje.
I ti ćeš saznati jednom,
što mnogi saznao nije,
kako je hajkati teško
i biti uspravne šije:
Lovina uvijek pripada lovce
na sreću, pamet, ukaz i novce.
Ako ti pristupi netko
komadić nudeći neba
raspravu brzo zaključi,
pitaj ga koliko treba.
Ne mari nitko za tuđe jade.
Programi lažu kao fasade.
I zato šešir navuci
i srce svladaj i stisni
i samo u prokislu mraku
otvori usta i vrisni:
Divlje zatuli, gdje prestaju puti
i gdje te nitko ne može čuti.
