Trebinjsko-mrkanska biskupija u Stocu
Trebinjska biskupija dobiva sjedište u Stocu: Trebinjsko-mrkanska biskupija koja je pod apostolskim upravljanjem mostarskog biskupa Ratka Perića ubrzo će dobiti moderni sakralni objekt u gradu na Bregavi.



Foto: Budući izgled biskupije u Stocu

U doglednom razdoblju Stolac će tako postati i sjedište spomenute biskupije, koja bi u budućnosti trebala dobiti i vlastitog biskupa. O spomenutom se govori već godinama, no užurbani radovi na bivšoj robnoj kući u Stocu, koja se pretvara u sjedište biskupije, svjedoče da se neće još dugo čekati dok novi biskupijski objekt ne primi svoje prve vjernike. Koliko će proći vremena dok Sveta Stolica ne imenuje trebinjskog biskupa još se ne zna. Ovih dana na robnu kuću, koja će dijelom ostati neizmijenjenja, nadograđuje se toranj, koji će visinom premašiti sve objekte u Stocu, pa i nedavno obnovljenu Sahat-kulu, koja se nalazi u neposrednoj blizini.

Na prvom katu biskupov apartman

Projekt rekonstrukcije bivše robne kuće koja će ubuduće služiti u vjerske svrhe djeluje uistinu impozantno. Cjelokupan objekt površine je veće od 1500 četvornih metara, a samo prizemlje ima preko 700 četvornih metara površine. U prizemlju će se, između ostalog, nalaziti liturgijski prostor, odnosno velika dvorana od 155 četvornih metara s dvjestotinjak sjedećih mjesta, potom izložbeni prostor, kapela i tri poslovna prostora. Na katu su, prema projektu, planirani uredi za djelatnike biskupije. Apartman biskupa i biskupijska biblioteka prostirati će se na po 50 četvornih metara, kao i apartman generalnog vikara, a na istoj etaži urede će imati tajnik biskupije, kao i generalni vikar. Tu će se nalaziti i biskupijski arhiv, blagovaonica i kuhinja, soba tajnika biskupije, sobe za goste i td. Sve navedeno biti će raspodijeljeno na gotovo osamstotinjak četvornih metara prvoga kata budućeg objekta biskupije. Uz sve navedeno objekt broji i preko 100 četvornih metara veliki podrum, garažu i drugo.


Buduća biskupija u Stocu

Ovo se ne podudara sa tvrdnjama nekih forumaša, da Vatikan ima neke posebne planove u BiH koji se ne podudaraju sa hrvatskim nacionalnim interesima u BiH.

Još kad bi Vrhbosansku izmjestili u Travnik, eto mene natrag u okrilje RKC.

A čuj, tako je bilo (Papa je promovirao Aliju tijekom 93-94, a biskupi si nakon rata promovirali Silajdžićeve "geografsko-ekonomske" regije), a je li se mijenja, možemo se nadati.

Pa i u Širokom su na početku rata skandirali Aliji, također mislim da su se regije koje su podržavali biskupi slučajno podudarale sa Silajdžićevim regijama, a sigurno te regije po planovima Biskupske konferencije nebi imale izvršnu vlast po principu "jedan čovjek - jedan glas", mislim da bi unutar tih regija bila autonomija i sistem zaštite nacionalnih interesa.

Najteža i najdramatičnija bila mi je izjava don Ante Jelića: “Najveća je nesreća za nas bila kad su mudžahedini klali po Travniku, a Alija Izetbegović se uvečer na televizijskom ekranu smješkao uz Papu.” Ako svećenik, iskazujući svoju nesreću, iskazuje i nesreću svoje pastve, onda se mora priznati da im je dan stradanja u Travniku bio dvostruko paklen. Dva su razloga dvostrukoj nesreći. Prvi, crkveni prelati, u silnoj želji da sačuvaju crkvu i pastvu na bosanskim prostorima, ponekad odveć olako primjenjuju miroljubive metode, jedine koje imaju, i time pokazuju da dovoljno ne poznaju ono što se u Bosni zbiva. Tako prave više štete nego koristi, a svojoj pastvi nanose više boli nego utjehe. Ja znam da crkvi ne preostaje ništa drugo nego propovijedanje ljubavi i suživota, ali, kad se ta dva evanđeoska imperativa prenose iz vjere u politiku, moraju se upotrebljavati samo onda kad od toga ima koristi, i samo onda ako se svojim vjernicima ne nanosi bol. To se ne odnosi samo na Svetog Oca, to se na njega najmanje odnosi. I drugi razlog, poklanja li se ljubav suprotnoj strani, ta strana tu ljubav mora zaslužiti. Je li je bio zaslužan Izetbegović u slučaju sto ga navodi otac Jelić? Alija bi za to, da su ga upitali, imao ispriku: on ne progoni katoličku crkvu i vjernike, on progoni secesioniste i ustaše. Ma nemoj! Hrvatima je dosta progona pod atribucijom ustaša i secesionista!

U svom tom anticrkvenom raspoloženju nitko ne priča o primjerice KŠC u Žepču koji je od velikog značenja za održivost Hrvata od Ušća Usore u Bosnu do Žepča.

Ja vjerujem da će se u doglednoj budućnosti preispitat središte Vrhbosanske nadbiskupije (10-ak godina), a trenutačno Vatikan zna dobro šta radi, zna da je Sarajvo u ovakvoj BiH centar, koliko god vi željeli da sutra Puljić pokupi svoje stvari i ode, ja mislim da je plan Vatikana ipak bolji.

A izmještanje središta Banjalučke biskupije u Jajce koje je za nas strateški mnogo važnije?

“Najveća je nesreća za nas bila kad su mudžahedini klali po Travniku, a Alija Izetbegović se uvečer na televizijskom ekranu smješkao uz Papu.”

A izmještanje središta Banjalučke biskupije u Jajce koje je za nas strateški mnogo važnije?

Granice između Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, prema Dekretu Svete Stolice (Kongregacije za širenje vjere), 24. ožujka 1891., potegnute su ovako: „Od Metkovića do Bivolja brda rijeka Neretva, odatle se protežu tako da dijele

civilni kotar mostarski od civilnoga kotara stolačkoga,

isti kotar stolački od civilnoga kotara nevesinjskoga,

isti kotar nevesinjski od kotareva bilećkoga i gatačkoga (Gacko),

napokon gatački kotar od fočanskoga“.[6]

To znači da u Mostarsko-duvanjsku biskupiju ulaze, s lijeve strane Neretve, kotarevi: Nevesinje, Kalinovik, Foča, Rudo, Čajniče. A u Trebinjsko-mrkansku biskupiju ulaze kotarevi: Stolac, Ljubinje, Bileća i Gacko.

Sabura samo sabura
Realno vjerojatno kad broj sarajevskih katolika (par tisuća) padne u rang trebinjskih (par stotina)..

Pa i u Širokom su na početku rata skandirali Aliji, također mislim da su se regije koje su podržavali biskupi slučajno podudarale sa Silajdžićevim regijama, a sigurno te regije po planovima Biskupske konferencije nebi imale izvršnu vlast po principu "jedan čovjek - jedan glas", mislim da bi unutar tih regija bila autonomija i sistem zaštite nacionalnih interesa.
U svom tom anticrkvenom raspoloženju nitko ne priča o primjerice KŠC u Žepču koji je od velikog značenja za održivost Hrvata od Ušća Usore u Bosnu do Žepča.
Ja vjerujem da će se u doglednoj budućnosti preispitat središte Vrhbosanske nadbiskupije (10-ak godina), a trenutačno Vatikan zna dobro šta radi, zna da je Sarajvo u ovakvoj BiH centar, koliko god vi željeli da sutra Puljić pokupi svoje stvari i ode, ja mislim da je plan Vatikana ipak bolji.
A izmještanje središta Banjalučke biskupije u Jajce koje je za nas strateški mnogo važnije?

Neum, Stolac, Ravno i dio Čapljine, s najvećim dijelom istočne Hercegovine koja je dio RS i u kojoj Hrvata praktično ni nema.