Tokom dana postavit ću neki tekst, povijest, info, fotke...

do tada možete i Vi postaviti neko pitanje o tom svetom hrvatskom mjestu!.

Oprosti što smo zaboravili na tvoju Komušinu i dobro nam došao na naš forum!

Ma nije problem! Hvala na dobrodošlici!

Toliko opjevano mjesto
Jos negdje imam onu staru kazetu od Ante Bubala gdje pjeva ono "Komusina usred bijela dana, cujte pjesmu crnog Slobodana..."
Dobrodosao brate.

Sjećam se kad smo u srednjoj školi išli sa dva velika autobusa iz Kupresa na hodočašće Gospi od Kondžila...priroda je prelijepa,kao i svetište,doduše nije nam u blizini nikakav grad bio,ali su se ljudi potrudili da ničega ne nedostaje,od hrane,pića,štandova sa svime....Uistinu mi je ostalo u lijepom sjećanju,morat ću otići još koji put

Pozdrav susjedu, imam veliki arhiv izvornih pjesama o Komušanskom kraju kao i o tvom Žepču no ove pjesme nisam čuo, pa eto ako je nadješ podijeli je samnom.


A sad kao što sam obećao, više o Komušini:

Komušina je danas jedinstveni naziv za hrvatske krajeve u srednjem toku rijeke Usore. Nalazi se južno od grada Teslića (jugoistočni dio općine). Danas tom kraju pripadaju naselja u kvadratu od Rajševa na južnom dijelu do Vrućice na sjevernom dijelu, zapadno do Gornje Komušine odnosno sela Grgići, Kneževići te istočno do Dubrava preko kojih se vežu na hrvatski prostor i naselja oko Novog Šehera. Administrativno to su mjesne zajednice Rajševa, Komušina Gornja, Komušina Donja, Slatina, Dubrave, Studenci i Vrućica. Kraj je nekada bio uvezan u jedinstvenu župu Komušina a od 1874. podijeljen je na tri katoličke župe - Komušina Gornja, Komušina Donja te župa Bežlja.
Ako se vratimo u srednjovjekovnu povijest, na tom prostoru djeluje župa Kuzmadanj imenovana po crkvama Sv. Kuzme i Sv. Damjana. Kad je iz Kuzmadanja izniknula Komušina taj je pojam obuhvaćao znatno veći dio nego danas, od obronaka Borje planine do ušća Usore u rijeku Bosnu, obuhvaćajući tako cijelu Usorsku dolinu sa prostorima gdje se danas nalazi grad Teslić te cijelokupnom današnjom općinom Usora (Sivša, Žabljak...).
Komušina kao župa i povijesni hrvatski kraj gubi svoj značaj kao i svi drugi krajevi turskom okupacijom, hrvatski prostori se sužavaju kako dolaskom Turaka tako i ekspanzijom pravoslavlja. No, kraj se opet budi dolaskom čudotvorne slike Gospe Kondžilske koja Hrvatima sa šireg područja uljeva nadu i snagu za ustrajanje na tom području. Aneksijom BiH Austrougarskoj Teslić i okolna sela u dolini koja su po većini bila u vlasništvu hrvatskog i muslimanskog puka kao najkvalitetnija počinju se izgrađivati, industrijalizirati, iz čisto hrvatskih naselja nastaju mješane sredine dok su Srbi prije uglavnom bili po planinskim selima (Blatnica, Mladikovine, Čečava, Šnjegotina...). Trend se nastavlja i u Jugoslaviji pa tako prigradska naselja Barići, Martinovići, Bardaci, Rudo Polje, Zečevo Brdo, Vrućica polako gube absolutnu hrvatsku većinu. No sela oko brda Kondžila i svete Komušine ostaju etnički čista. Do 1992.!
Izbijanjem rata u Hrvatskoj jasno je da zlo i srbočetnička agresija neće zaobići ni BiH. A već 15. kolovoza 1991. na svetkovinu Velike Gospe Komušanski kraj nadljetaju avioni JNA što je bio prvi znak Hrvatima ovog kraja da se nešto sprema. Pripremu na rat na našem prostoru preuzima općinski krizni stožer HDZ-a. Nakon što Srbi i cijelu općinu Teslić pripajaju tzv. "Srpskoj Republici BiH" Hrvati Posavine formiraju HZ Bosanska Posavina, isto čini i hrvatski puk Usorskog kraja, formira se HZ Usora (koja kasnije stupa u HZ Herceg-Bosna). No presjecanjem komunikacije (grad Teslić) hrvatski prostori Komušina i današnja općina Usora su razdvojeni. Prirodno je bilo da se uvežemo u zajedničku obranu pod zapovjedništvom 111xp HVO Žepče sa čijim prostorom se Komušina spaja preko Novog Šehera. To je učinjeno 24.5. 1992. a već sljedeći dan nakon višemjesečnih provokacija i izživljavanja nad Hrvatima teslićke općine počinje i otvorena agresija na naš kraj. Toga dana kreće ofenziva na lokalitetu Gornja Komušina, uspostavlja se linija duga 15km. Nakon odbijanja prvog vala u teškim uvjetima (nedostatak MTS, ljudstva/većina radno sposobnih u dijaspori) priprema se prava obrana te se formiraju postrojbe. Nakon 10-ak dana počinje i napad iz pravca grada Teslića na šire područje Studenaca i Vrućice pa se linija povećava na 45km. Branitelji HVO-a Teslić-Komušina grčevito se bore do 10. kolovoza kada se privremeno povlače a rezervna linija se formira na Dubravama. Svi malo bolje upućeni znaju za slavne dubravske kote Hatkine Njive, Lipova Glava, Stražba, Gavranić na kojima su Komušanci stajali i branili prolaz srbočetničkoj armiji prema Novom Šeheru i dalje prema Maglaju s čim bi spojili Ozren i Teslić te tako u okruženje stavili cijeli Tešanj i Usoru. Mjesecima još Bojna Komušina diverzantskim akcijama ulazi u pozadinu agresora, u svoje krajeve, čak i na lokalitete Crne Rijeke i Slatine. No dolazi zima a nakon nje, sukob s muslimanima. Mnogi Komušanci ostaju u Žepču, brane grad i okolna sela! U borbama za Komušinu, Šeher i Žepče poginulo je 54 bojovnika sa našeg prostora, ranjeno je oko 220.

Nakon rata Komušina (kao i B. Posavina) spominje se u mnogim planovima, uveziva se u prostor pod hrvatsko-bošnjačkom, nakon Oluje Teslić je pred padom, no dolazi Dayton i - Komušina u RS. Najveće marijansko svetište u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, prostor na kojem je živjelo 10.000 Hrvata pripada agresoru. Kao i na drugim prostorima otežava se povratak, tek 1999. kada se čudotvorna slika Gospe Kondžilske procesijom vraća iz Bistrice kod Žepča preko Šehera u Komušinu (putem kojim je i izbjegla) Hrvatima se budi nada. Počinje obnova domova, Studenci, Slatina, dijelovi Gornje Vrućice, Komušina Donja i po manjem dijelu Gaše i Gornjekomušanska sela se obnavljaju. Ljudi se vraćaju ali u jako malom broju. No iz godine u godinu više se ljudi vraća, umirovljenici, mnogi i umiru tek nekoliko mjeseci nakon povratka. Danas Komušina živi kad dođu blagdani - Uskrs, svibanjski praznici, krajem svibnja kada se organiziraju susreti hrvatske katoličke mladeži, pa preko cijelog ljeta, naravno vrh sezone su dani oko Gospojine kada naš kraj posjeti i do 40.000 vjernika i štovatelja čudotvorne slike Gospe od Kondžila.

To je općenito o našem kraju ako imate neka konkretnija pitanja tu sam!

Sutra ću dodati fotke da vidite, kao što DaniKu kaže, prelijep krajolik, kakva je obnova i tako...

Evo obećane fotke:

Poginuli branitelji HVO Teslić-Komušina / Bojna Komušina 111xp Žepče
http://www.shrani.si/f/1M/Nm/2bXSniCJ/picture-022.jpg

Naš kraj
Usorska dolina dio Studenaca (Mršići, Pranjići)
http://www.shrani.si/f/z/127/1cawCzBN/1 ... alfres.jpg

Studenci ljeti (Luščić)
http://www.shrani.si/f/2V/11F/4UFg25dg/picture-125.jpg

Rijeka Usora na Studencima (Mršići-Luščić)

http://www.shrani.si/f/3/9t/2TLUdPvA/picture-246.jpg

Studenci

http://www.shrani.si/f/1d/10h/3ZLzSLVQ/picture-195.jpg

srušena OŠ Studenci i križ na brdu Pardinjak





Slatina (Ponjavići) i Komušina


http://www.shrani.si/f/1g/10x/3PkuSXSz/picture-421.jpg





Blagdan Velike Gospe
čudotvorna slika Gospe Kondžilske u procesiji na zavjetno brdo Kondžilo


Blagdan Velike Gospe - Komušina (Ponjavići)
http://www.shrani.si/f/19/py/4865KRNj/picture-016.jpg

Svetište Komušina (Ponjavići)
http://www.shrani.si/f/3s/mV/2TaNEcyi/picture-020.jpg

Kapela na zavjetnom brdu Kondžilo
http://www.shrani.si/f/x/sR/w2YzNuH/picture-075.jpg

Hodočašće sa Studenaca na zavjetno brdo Kondžilo
http://www.shrani.si/f/1U/Ot/kQX0L2J/picture-051.jpg

Svaka cast Mrsho! Jako lijep post.

Stvarno fin i pitom kraj. Moram priznati da sam za ovo mejsto čuo tek od ovog forumaša na forum.hr, kada je jednom opisivao svoj kraj i nacionalnu sliku istog.

I ja isto tako.

Jako žalosno da o jednom hrvatskom svetom kraju saznajemo slučajno preko foruma.

Zato nam treba televizija, što prije to bolje!

Meni je drago da se bar preko foruma mnogo ljudi upoznalo sa našim krajem i žrtvom našeg naroda za cijelokupni hrvatski puk! Zato ću svako toliko ovdje pisati postove u obliku "jeste li znali". Već sam napisao na drugom forumu, kao što ZapadniMostar kaže, Hrvati širom BiH trebamo sredinu, jezgro, ono nešto NAŠE u BiH (federalnu jedinicu ili kakogod se ona zvala) pa makar moj kraj izostao iz nje! Imat ćemo oslonac, imat ćemo sigurnost, imat ćemo hrvatstvo u BiH! Kakve god granice bile, nadam se da što šire, mi Komušanci to podržavamo bar u većem broju! I ne nasjedamo na podjele između hrvatskog puka u BiH!

Ima li ribe za pecanje u onoj rječici ?

Ja bi zamolio mršu da odgovori na par lakih pitanja, nama koji smo samo čuli za Komušinu, i ne znamo puno o njoj.

1. Je li to jedno veliko hrvatsko selo, ili skup sela?
2. Kakav je povratak?
3. Kakav je bio etnički sastav sela prije rata, kakav danas? To je općina Teslić, ako se ne varam?
4. Koliko ima crkvi u selu, u kakvom su stanju?
5. Radi li ikakva radnja, prodavaonica ili nešto?
6. Jesu ceste asfaltirane, njive obrađene?
7. Koliko ljudi stvarno živi, pretpostavljam da većina dolaze za vikend?
8. Gdje danas živi većina prijeratnog stanovništva?
9.Te kuće sa slike, jesu to sve hrvatske kuće?
Vidim sa slika da su lijepo obnovljene, baš fino.

Svet kraj ne samo zbog svetišta već zbog ljudi, ljepote, hrabrosti i odanosti
Ovo mi je najdraže hrvatsko mjesto poslije mog Žepča.
Živjela Komušina.

Jedan čovjek mi radi sa ocem, on je iz Komušine, kaže da je stanje teško, da se mladih malo vraća, a nadu daju blagdanska okupljanja (isto kao i kod nas), koliko su te informacije istinite?

evo dok se nejavi mrso ja ti mogu napisati sto znam
komusina je i selo ali od ovog rata i naziv za dio općine teslić koji je većinski hrvatski.postoji g. i d. komusina
ta su sela bila cista hrvatska,osim dva gdje ima 30-40% hrvata.komusina jer dio općine teslić
Mislim da svako selo ima svoju crkvu
na slici su sve hr kuće jer su sela cisto nasa

nadam se da se mrso nece ljutiti sto sam uskocio

Nije problem Stjepan Tvrtko, evo da i ja odgovorim Robbie MO:

1. Postoje dva naselja Komušina Gornja te Komušina Donja, no u Komušinu kao jedinstveni prostor (nekadašnja župa, nekadašnja općina, zadnji put 1950 i neke) spadaju još naselja Slatina, Studenci, Rajševa, Kamenica, Dubrave, Gornja Vrućica (nekad naziv bio Katolička).

2. Povratak slab, kad uporedimo sa obnovom, jaaako slab! Ako ne brojimo grad Teslić i prigradska naselja, znači samo taj prostor Komušine, ima nekih 500tinjak stalnih povratnika i nekih 50-100 koji se preko zime vraćaju kod djece i tako to...

3. Naša sela koja su imala absolutnu hrvatsku većinu (Komušina G., Komušina D., Slatina, Studenci) takva su i ostala, možda ima skupa 10 Srba danas tamo no bilo ih je prije, većinom planinci koji su sišli sa Borije planine.

4. Crkve su bile četiri, danas su tri obnovljene, jako lijepe, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na Studencima (župa Bežlja), crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Ponjavićima (Komušina Donja), crkva na zavjetnom brdu Kondžilo, dok crkva župe Komušina Gornja nije obnovljena no na njenom mjestu će do blagdana Velike Gospe biti postavljen spomenik braniteljima HVO-a a i palih u 2. sv. ratu.

5. Na Studencima imaju dvije trgovine, onu u centru naselja drži Srbin. ona druga je manja, kao neki kontenjer. Pa onda dalje ima selu Crna Rijeka jedna pa u Kamenici gdje je veliki broj povratnika Muslimana, te u Slatini našem najbrojnijem naselju imaju mislim dvije, drže Hrvati. U Slatini je izgrađena i mljekara na posjedu našeg Hrvata bez pitanja odmah poslje rata, kako znam sad on to sudski tjera. Inače ima i 4-5 kafića, jedan ugostiteljski objekt ima i restavraciju, disko klub...

6. Ceste su gotovo sve asfaltirane, jer kroz naša sela (uz rijeku Usoru) prolazi lokalni put Teslić-Blatnica. Neki zaseoci nemaju asfalta, no nema ni Gornja Komušina (to je malo odručniji kraj). Inače, prije 2 godine Hrvatska vlada financirala je asfalt od Slatine do Gospina Svetišta, a za sljedeću se planira i na zavjetno brdo Kondžilo iako neki kažu da bi više voljeli hodočastiti onim starim prašnjavim putevima.

7. Odgovor broj 2.

8. Većina prijeratnog stanovništva živi tamo gdje su po većini već bili njihovi rođaci na radu u dijaspori. Idemo redom, naselje Studenci: zaseok Mršići većinom po Dugom Selu, Sesvetama i ostalim zagrebačkim predgrađima kao i u Klagenfurtu te djelomice Sloveniji. Pranjića ima puno u Poreču i Istri te oko Osijeka. Komušanci u Viškovu kod Rijeke, ima nešto i Studenčana, Komušanci također u okolici Klagenfurta te u Sttuttgartu gdje je već prije rata radilo 150 Komušanaca u Mercedesu. Bilo nas je i u Kninu i Drvaru i Gračacu. Ima nas u Čapljini, Kranju i Tržiču.

9. Sve kuće sa slika su hrvatske. To su Studenci, Slatina, Komušina... potpuno hrvatska naselja. Obnova je dobra, povratak slab, a bit će bolji polako ne gubimo nadu, ima nekih projekata pa narod već malo razmišlja...

Samo ti ponesi štap, ako nema ribe ima svinjetine

Ja znam jednu obitelj iz Komušine, sada zive tu u Petrinji. Kulturni i religiozni ljudi.

nas reprezentativac dragan blatnjak je komusanac,a kao izbjeglica se naselio u capljinu,tj. njegova obitelj

Da Dragan Blatnjak je Komušanac, sa Studenaca. Inače imam i moje rodbine izbjeglica u Čapljini.

Mislim još napisati par stvari o poznatim Komušancima.

Evo gledam tvoj nadimak "MRSHO" sad ne znam je li ti to prezime,ali kod nas Kuprešaka postoji par obitelji sa tim prezimenom. Ravnatelj Katoličkog školskog centra sv. Josip u Sarajevu je iz Kupresa i preziva se Mršo, točnije Ivica Mršo. Sad ne znam vuku li korjene iz tvog kraja...

Svaka čast Mrsho. Daj još slika, opisa i svega ostalog iz tih krajeva. Odgovorno tvrdim da veći dio BiH Hrvata nije bio upoznat sa ovom općinom i ovo je najbolji način da im se sve to dočara. Mora se naći načina da se ovaj dio nekako pripoji Usori ili Žepču ako dođe do ustavnih promjena i uspostave federalnih jedinica.

Ja se prezivam Mršić, a po istraživanjima Mrše, Mršići, Maršići i Meršići su dio istog roda, potičemo sa prostora današnje Zapadne Hercegovine.

Evo dio teksta iz jedne knjige kad si spomenuo Kuprešake Mrše:


Mrše doseljuju na Kupres u prvoj polovini 19. stoljeća, prvo u Rilić u dnu polja, gdje i danas ima "Mršina dolina". Tu oni ostaju sve do II. svjetskog rata. Ipak veći dio njihova roda seli još prije okupacije u Goravce i od tamo u Otinovce, a drugi opet u Donji Odžak, Vrila i u Rastičevo djelomično direktno iz Šuice.
Čini se da je prvotno prezime glasilo Mršo ili Mrše. Dosad najstariji spomen prezimena Mršić objavio je M. Vego u knjizi »Historija Brotnja« (područje Brotnja – današnja općina Čitluk u Zapadnoj Hercegovini) gdje spominje nadgrobni stećak s imenom Ivana Mršića koji datira u XV. stoljeće a stoji pokraj crkve Svetog Ilije u Kruševu pokraj Mostara. M.

A super,hvala za odlomak . A eto izgleda da ste uistinu istih korijena

Jeste li znali da:

je Hrvatska Pošta Mostar 15.8. 2001 godine u seriji markica "Sakralno blago u BiH" izdala poštansku markicu sa motivom Čudotvorne slike Gospe Kondžilske. Osim markice izdana je i prigodna omotnica sa fotografijom svetišta Gospe Kondžilske sa brda Kondžila (1980.) a na pošti Usora 74 230 upotrebljavan je i žig sa likom Gospe Kondžilske.

marka


omotnica


žig