Donji Vakuf – U Donjem Vakufu na prostoru između Doma zdravlja i stmbenog objekta zvanog „Žuta lamela“, nalaze se ostaci Kutanjskih mezarja. Prema tekstu na uzglavnom nišanu naše davne heroine, Kutanjsko mezarje je bilo aktivno i 1696. godine.

Božijom voljom, od cijelog mezarja koje se prostiralo od trase šumske željeznice do ulice koja vodi prema Autobuskoj stanici, ostala su dva nišana. Jedan od njih je uzglavni nišan Djevojke šehida.

Ovo mezarje je postepeno uništavano poslije Drugog svjetskog rata do danas.

Da bi se moglo odgovoriti na pitanje otkud na toj lokaciji pomenuti mezar, bilo bi uputno osvrnuti se na historijske periode, odnosno, na vrijeme od bronzanog doba. Bolje reći, na kontinuitete življenja i bitisanja ljudskih naseobina, naselja na prostoru današnjeg Donjeg Vakufa, kroz protekla tri milienijuma.

O tome svjedoče materijalni dokazi i zapisi raznih putnika – izaslanika koji su prolazili ovim prostorima tokom više stoljeća.

Materijalni dokazi su slijedeći:

1. Prahistorijska nekropola neposredno uz rijeku Vrbas otkopana 1983. godine na prostoru Katića bašče. Nađena je bronzana ženska ogrlica (torkves). Datirana je na period kasnog bronzanog doba, odnosno, na 10.-9. stoljeće stare ere. Torkves se nalazi u zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

2. U ulici Klimenta, u slučajno otkopanoj grobnici nađen je kratki bronzani mač. Procijenjena starost je na 9.-8. stoljeće stare ere. Mač se nalazi u zbirci Zemaljskog muzeja BiH.

3. Prahistorijska naseobina na Čolacima. Nađeni ostaci – tragovi radionice gdje se topila željezna rudača. Priocijenjena starost – željezno doba – 5. stoljeće stare ere.

4. Ilirska koplja nađena na Baginoj strani. Nađeni su ostaci glinenog posuđa sa ukrasima. Starost je 2.-1. stoljeće stare ere.

5. Ostaci ilirsko-rimske utvrde na Gradini u centru Donjeg Vakufa. Starost je procijenjena na 2. stoljeće stare ere.

6. Ostaci Rimskog groblja u Studenoj česmi. Otkopana je zidana rimska grobnica na svod, te zidovi velike bazilike. Utvrđeno je da na tom lokalitetu ima još istih neotkopanih grobnica (Ugarkova bašča, u dvorištu njihove kuće, te ispod same kuće. Vlasnica nije dozvolila da se otkopavaju grobnice dok je ona živa. Ovaj lokalitet je od Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika BiH proglašen zaštićenom zonom.).

Materijalni tragovi iz kasnog bronzanog doba otvaraju dalja pitanja kako i gdje se mogla nalaziti prva naseobina iz tog historijskog perioda. Manja nekropola u Katića bašči nije tu nikla kao osamljen slučaj. Morala je biti vezana za neku naseobinu na užem prostoru sadašnjeg Donjeg Vakufa. To bi moglo biti na nekoj uzvisini gdje nisu prijetile vode Vrbasa i Oboračke rijeke. Takav lokalitet je jedino mogao biti od Bukića brijega, pa naviše prema Trzni i Studenoj česmi.

Iz željeznog doba dosadašnji rezultati arheoloških istraživanja upućuju na postojanje veće naseobine na vrhu Bagine strane. Tu se nalazi manje naselje zvano Čolaci. Do sada su izvršena početna iskopavanja od strane arheologa Zemaljskog muzeja BiH. Radovima je rukovodila magistar Andrijana Pravidur. Naprijed pomenuta radionica – topionica željezne rude traži odgovor – odakle se mogla dovlačiti željezna ruda na taj lokalitet.

Iz historijskog perioda pred kraj stare ere nalaze se i danas ostaci keramike, vrhovi ilirskih kopalja, ilirske grobnice i to na širem prostoru od Čolaka do uzvisine zvane Čupinac. Ovaj lokalitet trebao bi imati prioritet u narednim arheološkom istraživanju.

Na lijevoj obali rijeke Vrbas, na Gradini, i danas se na samoj površini zemlje mogu naći ostaci cigle, keramike. Još je vidljiv otkop – rov koji je odvajao utvrdu od grebena Vučinac.

Na užem dijelu Donjeg Vakufa od istočnih padina Bagine strane preko Studene česme, pa sve do Klimente, nalazilo se neko naselje, naravno oblik naselja i veličina je zavisila od vremena u kojem je egzistirala.

Prema podacima – nalazima arheologa u Studenoj česmi u kasnoantičkom periodu se nalazilo veliko groblje i bazilika. O tom nalazu je Adnan Busuladžić, areholog Zemaljskog muzeja, izjavio slijedeće: „Ovdje je riječ o značajnom groblju, kao pratećem sadržaju nekog antičkog mjesta upravnog ili administrativnog sadržaja, s obzirom na to da se radi na lokalitetu koji je eksploatisan u građevinske i poljoprivredne svrhe nije otkopan cijeli objekat, ali je ono što smo našli – istražili ukazuje na to da se radi o većem sakralnom objektu, vjerovatno o kasnoantičkoj crkvi.“. (IZVOR: Dnevni avaz, 6. 6. 2010.). Bazilika kao i objekti spomenutog rimskog naselja razrušeni su 5. stoljeću nove ere, u provali Slavena i Avara. Šire o tome sam pisao u publikaciji „Prilozi o kulturnoj baštini Donjeg Vakufa II“.

Ovdje bih napomenuo da je prvi most sa pet lukova preko rijek Vrbas u Donjem Vakufu sagrađen u vrijeme Rimljana.

U srednjem vijeku, u vrijeme srednjovjekovnog bosankog kraljevstva, na već spominjanom prostoruVkufa život se nastavljao, još su živa sjećanja – legende na taj period.

Studena česma nosila je naziv Crkvena. Pojam trzne je slavenskog prijekla. Trzna se prostorno nastavljala na Studenu česmu, a nalazila se na sadašnjem raskršću uilica Široki sokak, Dugi sokak i Kaldrma (stari nazivi ulica). Naziv Klimenta asocira na monaha Kilmenta. Ovi pojmovi i toponini se mogu naći u putopisima putnika koji su prolazili ovim karajevima. U prilog ovome ide legenda o ljetnikovcu kraljice Katarine. Legenda se prenosila sa generacije na generaciju. Ljetnikovac iz legende danas se naziva Kulina i nalazi se na tom lokalitetu, to svjedoče ostaci. I danas straiji stanovnici Rudine znaju gdje se nalazila lokacija, odnosno, toponim Kulina. Iznad naselja Rudina jedno omanje uzvišenje se naziva Križ. Taj naziv treba vezati za srednjovjekovne stanovnike, bosanske katolike. Tada je dio stanovništva ispovijedao katoličku vjeru, jer su isti živjeli i na prostoru Rudine, Milića, Kopčića i dalje u pravcu Vesele kod Bugojna.

Iz ranog srednjovjekovolja ostali su zapisi o dva utvrđenja, odnosno, o njihovim ostacima. Prema predaji mještana Vakufa, koji su to prenijeli putopiscima, pomenute utvrde su nazivane Gornji i Donji Novi. Donji Novi se nalazio na desnoj obali rijeke Vrbas uz Rimski most. Gornji Novi je bio na lijevoj obali Vrbasa, na lokalitetu Donja Kutanja. U prenesenom sjećanju mještana, od kamena utvrđenja Gornji Novi građena je i Baš- džamija u Donjem Vakufu. Navodno, ostaci Gornjeg Novog su korišteni za gradnju kule u Gornjoj Kutanji. Sam pojam Novi asocira na postojanje nekog ranijeg naselja u gornjem dijelu Donjeg Vkufa. To bi moglo biti naselje iz Rimskog perioda na već pomenutom prostoru. Ovaj podatak ide u prilog tvrdnjama da se kontinuitet življenja u Donjem Vakufu događao u više historijskih perioda.

Padom Jajca 1463. godine i njegovim osvajanjem od strane kršćana (pretežno Mađari) formairana jajačka banovina. Ista je trajala oko 60 godina, sve do 1527.- 1528. kada je Jajce i ostali dijelovi banovine pali pod osmansku vladavinu. Poslije toga započinje intenzivna islamizacija i na ovom području. Naši preci, Dobri Bošnjani, prelaze na novu vjeru, islam. Kao pripadnici Crkve bosanske bili su pod jakim uticajem arijanstva (to učenje potiče od Arija, prezbitra aleksandrijskog). Arijanstvo koje je zvanična crkva smatrala herezom nije priznavalo Isusa kao sina Božijeg i po pogledu na svijet bilo je blisko Crkvi bosanskoj.

Naši preci – Dobri Bošnjani su živjeli na cijlom prostoru općine, o tome svjedoče i 566 stećaka koje je izbrojao Nasuf Fazlagić 1983. godine. Njihova naselja su bila razasuta od podnožja Krive jelike, Stolovaša, Dekala, od Babina sela prema Vakufu, na cijelom području oboračke kotline, te na skakavačkom području. Posebno je bio naseljen prostor oko Starog Sela i Dobrog Brda.

Da su islam primali na svojim pređašnjim naseljima svjedoče i muslimanska groblja – mezari, čiji se ostaci i danas mogu naći uz naselja.

U takva naselja spada i Kutanja. Još postoji poneki polomljeni nišan starih mezarja iznad Gornje Kutanje, kao i dva mezara u Donjem kutanjskom groblju. Donja mezarja su se nalazila od trase bivše šumske željeznice pa do današnje ulice 770 Slavne brsdske brigade. Ovo mezarje je bilo oktivno krajem 17. stoljeća (1696. godina). U zadnjih desetak godina 17. Stoljeća Mlečani i Uskoci iz Dalmacije su provaljivali i u Skopaljsku dolinu. Ti prodori i zločini koje su činili bili su dio osmišljenog plana Mlečana da se oslabi osmanlijska vlast, kako bi prošrili svoje posjede na teritoriju tadašnjeg ejaleta Bosne. Nasrataji na naše prostore bili su posebno intenzivni od 1693.-1697. godine. Uskoke su predhodili vojskovođe Janković i Vučković, Mlečane vojskovođa Letrušić. Ove napade su naši preci konačno presjekli 1697. godine kod Kupresa. Uskoro su počeli pregovori Mlečana i Osmanlija, koji su rezultirali mirom u Sremskim Karlovcima 1699. godine. Tada su utvrđene granice Bosne koje i danas postoje.

U naprijed pomenutim provalama Mlečana na Skopaljsku kotlinu 1695. godine poginula je i vakufska heroina – Djevojka šehid. Srećom – sudbinom, od Donjih kutanjskih mezarja ostao je i uzglavni nišan sa mezara naše heroine.

Na nišanu je uklesan topuz i tepeluk, te tekst na arapskom pismu. Zasada se uspjelo pročitati dio teksta – natpisa koji glasi: „ La ilahe illellah Muhameden Resulullah u mubarek danu Er-Rahman ( 11. 1.)„ 1168. godine po hidžri što odgovara godini 1696. godini, računa se da je te godine podignut nišan.

Društvo za zaštitu kulturno historijske baštine Donji Vakuf je ogradilo oba nišana. Ograda nije adekvatna, ali su nišani sačuvani od uništenja. Ove godine postavljen je natpis koji upučuje građane čiji je mezar. Inače, odnos susjeda iz okolnih zgrada kao i općinske inspekcije, od koje je traženeno da zabrani sušenje ponjava i ostale robe uz sami mezar jesu sramni.

Ti uskoci su bili Bogumili.

Šta je to vakuf? Čuo sam negdje za taj izraz.

Ma znam da i Hrvati imaju nekakvu heroinu koja je poginula od Turaka pa reko da se nadovožem.
Gledao sam na vijestima Herceg Bosna org.

Zadužbina.

Za druga značenja pojma Vakuf pogledajte Vakuf (čvor).
Vakuf označava dobro koje neka osoba (vakif) svojevoljno izdvoji iz svoje imovine, predajući je Allahu dž. š, dok prihodi ili svrha vakufa služe ljudima. Vakuf nije propisan niti naređen Kur'anom, ali na njega podstiče sam poslanik Muhammed a. s. u hadisima. Dokument kojim se opisuje vakuf zove se vakufnama. Na kraju svake vakufname stoji: "Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo!"

Vakuf je sredstvo za napredak u ekonomskom, kulturnom, društvenom i civilizacijskom pogledu nekog društva.

Prvim vakufom smatra se vakuf Omera r. a, koji je uvakufio bašču s palmama, koju je nazvao "Semg". Prema hadisu, Omer je prije uvakufljenja Poslaniku rekao: "Allahov Poslaniče, imam jednu bašču koju puno volim i želim je dati kao trajno dobro." Poslanik je odgovorio: "Uvakufi stvar tako da se ona ne može ni prodati ni darovati ni naslijediti, a njeni prihodi da se upotrebljavaju kao opće dobro."
http://bs.wikipedia.org/wiki/Vakuf

Jesu li je silovali?

Ako se samo dio natpisa može pročitati, kako znamo da je 'djevojka šehida' a nije recimo njena sestra ili brat ili sam šehid? Jesu li otkupali taj grob da vide ima li što u njemu, je li muški ili ženski kostur? Ili se samo nagađa?

I đemosajd nad njom napravili.
Ovaj nam opisao taj "Vakuf" kao da ga ISIL opisuje. I onda se čudi zašto ne volimo ta sranja.

Pa dobro korrisnik, ne moraš ići do Uskoplja, tu odmah preko puta tebe je brdo ratiš na kome se klanja već 700 godina, moš mislit

Imaš i u Hrvatskom selu Čanićima jedno Turbe koje je nastalo Bečkim ratovima.
Ti Hrvati snisu starosjedioci Dobrnje i Čanića nego su doselili iz Osoja.

Da dosta nas je porijeklom iz Hercegovine, no u Čanićima kao i ostalim selima imaš i dalje prezimena koja su tu zatekli turci, barem je tako onaj tuzlanski historičar zapisao. Sva vam ta sela ostavljamo, za desetak godina biti će više Roma u TK nego nas. Biti ćete svoji na svome.

Krivite svoju omladinu koja ide u Austriju Njemačku Švicarsku i samo neki stari ostaju u BIH.

Zašto bih ih krivili ? I ti bi ispalio da ti se pruži prilika, pogotovo kada znaš da siguran posao nikada nećeš dobiti, jer se ne zoveš 'Ajša' (osobno čuo na Zavodu za zapošljavanje u Tuzli), kada te u školi uče ono što ti nije na srcu, kada su ti za Božić ispiti na faksu, a za bajram neradni dani, kada te ujutro budi ludi dj hodža sa udaljenosti od 5km, bolje neka idu, nema ovdje 'hajra ni ćejfa', narod zna što je za njega najbolje, a to je napuštanje bošnjakistana.

Meni je za Božič bio neradni dan pa se opet nisam bunio a isto tako bio neradni za Bajram. Šimić koji je bio profesor praktične nastave nije predavao taj dan šta sam se trebao buniti, da je bio još koji i Židov meni bi dobro došlo ne bi išao u školu.
Što se tiče zapošljavanja eto Bošnjaci su bolji po tome pitanju ja sam 2 godine na Birou pa niko me ne pita jesam li Bošnjak ili Mađar.
Ujutro kad sam išao čuo sam zvekanje u 6 sati od nekakvog pomahnitalog popa koji ne može da kidiše onog konopca.
Eto da kažem da me je budilo sa hrvatskog sela nije ali i ti prećeruješ sa ezanom.
A i ne smeta mi nego da repliciram tvojim načinom.
Napuštaju i Bošnjaci kao i Hrvati nemoj šuplje svi vole urbanizaciju niko ne voli selo i krave ovce čuvati i hodati po vukojebinama, današnje djevojke smatraju zaostalim selo ono koje ima krave.

Uredu eto vidiš profesor nije radio pa ti nisi imao nastave, ostali su radili i bila je nastava? Ponavljam, na birou prednost imaju bošnjaci, ne poznajem niti jednog mladog visoko obrazovanog hrvata koji je dočekao poziv sa biroa, išli su neki mladi profesori predavali prijave po bošnjačkim selima, u jednom (Poljice) direktor otvoreno rekao, džabe ovdje predajete životopis nema šanse da vas zaposlimo, znate vi u koje ste selo došli.

Ne smeta ni meni ezan, prinčeva džamija je tu u blizini, gore na brdu pod Ilinčicom ima još jedna mala, dole kilometar dalje su u centru ima ih nekoliko. U gradu je to regulirano koliko toliko, čak ni na crkvama ne zvone najveća zvona (izuzev u posebnim prilikama). No izvan grada imaš par slučajeva da se ezan i ono kada govore tko je umro glasnije čuje sa džamije udaljene 7 km, nego sa one koja je odmah iza šume. Nikakav problem da je na prostoru kamo je razglas okrenut muslimanski živalj, ne njega tu praktički nema, ali zato imaš 4 katolička sela.

off topiciramo.

Ostali jesu radili.
To je salavat i tačno je da se uči kad je ko umro i duže je malo od ezana a i nema neke posebne religijske svrhe nego da nagovijesti i to je samo kod Bošnjaka zastupljeno.
Izuči se jedno 2 minute pa onda:" Na ahiret je preselio taj i taj i dženaza će se obaviti tad i tad na mezarju tom i tom u toliko i toliko h. E ni to ne bude toliko često većinom je oko 10 h 11 12 h nije u
6 h kao što kažeš. Sabah se miče nekad zna biti ezan u 4.30 nekad se poklopi sa zvonima u 6 h.
PA i kdo kršćana kad neko umre taj dan se zvoni ili kad je neka vijest. Eto kad je Vučić dolazio u Sarajevo bila je zvonjava.

Ps praćenjem salavata može se zaključiti mortalitet Bošjaka.

To bude između 8 i 16 sati, najčešće ujutro. Nemam ja vremena to pratiti, ustvari u gradu to nikada nisam čuo.

Brkaš salavat i ezan.
Salavat neće nikda ići u nezgodno vrijeme jer mu je svrha da se čuje.
A i to je tad otprilike 8 do 14.
10-20 KM se daje hodži za salavat da se pusti u određenom selu. Npr u Dobrnji hodži ide 20 KM a to hodža daje Islamskoj Zajednici. Sad možeš imati u Tuzli a i ne mora.

I jedno i drugo su mi nerazumljivi pojmovi, kako bi te riječi preveo na Hrvatski jezik? Sve je to uredu dok se pokriva prostor na kome obitavaju vjernici, no mislim da je sasvim druga svrha okrenuti i pojačati razglas da se čuje preko 4 brda i doline gdje žive katolici, a sami ti katolici nisu htjeli staviti veliko zvono na novu crkvu jer nema svrhe da se čuje u obližnjem muslimanskom selu, da ne smetaju komšijama.

ezan = mujezinov pjevani poziv s minareta na klanjanje svake od pet dnevnih molitava (namaza). Muslimani imaju frazu "učiti ezan".

salavat = molitva pohvalnica koja se izriče prilikom spominjanja Proroka Muhameda (kojeg muslimani nazivaju "Božjim poslanikom"). Postoje salavati različitih dužina. Najpoznatiji salavat je salalahu alejhi ve selem (s.a.v.s.) što znači "Neka je Alahova milost i mir na Njega".

Salavat /bosanski i sala. ova sala može biti i džumom petkom ili ponedjeljkom ali posebna je kad neko umre jer joj je svrha da naplati i Islamska Zajednica za ovu koja razglašava smrt dobro naplati parama.

Nije fraza samo "učiti" ezan nego se koristi i u druge potrebe :Učio u Mektebu, učio Kur'an učio vjeronaku itd.

Ajmo preskočiti učenje islamskih vjerskih običaja na stranama malog gradića na sjeveru stare hr. župe Uskoplje.
A ovo s Uskocima

Izmišljeno kao što su i Hrvati izmislil onu heroinu koja je poginula od Turaka.