Preminuo jedan od heroja odbrane Sarajeva Boris Rajković: Od ranjavanja 1994. godine do smrti bio u komi

Iz Udruženja ratnih vojnih invalida paraplegičara Kantona Sarajevo su objavili da je preminuo Boris Rajković, za kojeg su napomenuli da je bio jedan od heroja odbrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine tokom agresije.
Ukazali su da je Rajković teško ranjen 1994. godine i od tada je bio u komi. Naveli su da su se o njemu brinule majka Ivanka i sestra Mirjana.

Za Mirjanu su naglasili da je bila primorana napustiti dotadašnji posao kako bi se brinula o svom bratu. Naime, bila mu je potrebna cjelodnevna briga.

Mirjana je kasnije zaposlena u Udruženju ratnih vojnih invalida paraplegičara KS kao njegovateljica jer ranije nije imala nikakva prava kao osoba koja se brinula o svom bratu.

Naime, kako su istakli, u saradnji Općine Centar Sarajevo, kao finansijera plate, i Ministarstva za boračka pitanja KS koje je snosilo troškove doprinosa i toplog obroka, Mirjana je bila zaposlenica Udruženja te je napokon mogla dobiti i radni staž.

"Svjesni smo da to nije previše, ali s obzirom na njenu skromnost i skromnost cijele porodice, oni su bili zahvalni svima koji su pomogli na bilo koji način. Često su isticali da je njima bitnije da neko dođe i obiđe Bokija, nego ikakav novac. No, i to se slabo događalo. Prema njihovim tvrdnjama, rijetko koji Bokijev ratni drug bi se sjetio da ga obiđe", naveli su.

U komi 32 godine kako se navodi sto ga cini jedinstvenim slucajem

RIP

Nitko od dežurnih ljubitelja i baštinika "hiljadugodišnje bosanske državnosti,", niti suborci niti politiĆari ga nijednom u prethodnih 25 godina nisu spomenuli kao sarajevskog branitelja , samo zato jer je bio Hrvat.

Srbi i Hrvati koji su bili na frontu bili su im dobri dok su ginuli za njihove interese. Kad se rat zavrsio noga u doope. Oni koji su preživjeli a još bili u njihovoj vojsci nakon rata nisu mogli dobiti nigdje posla. Uglavnom je većina dobila azil za SAD i Kanadu.

Ma malo ko je ostao, rođak mi je jedan od "branioca Sarajeva" i to je bio na žešćim terenima.
Čim je dobio priliku zapalio za Hercegovinu, nije se mogao priviknuti ni na ovdašnji mentalitet, uskoro je odmah otišao za Švabiju.