Zupa Soli part 1
http://www.youtube.com/watch?v=q-JWW_yPMqIZupa Soli part 2
http://www.youtube.com/watch?v=-qYtBW-VHaQZupa Soli part 3
http://www.youtube.com/watch?v=uiR1gFIT69QŽUPA SOLI
Područje stare bosanske župe Soli približno je zahvatilo dolinu rijeke Jale i gornji tok Spreče. Točne granice teritorija nisu nam poznate. Prema zapadu ona se mogla protezati do današnjeg mjesta Lukavac, prema sjeveru mogla je dopirati do vrhova Majevice, prema istoku do Kalesije i Osmaka, a prema jugu do Banovića i Đurđevika.
Samo ime župe vezano je za važno privredno bogatstvo ovoga kraja – za nalazišta soli. To se može zaključiti po imenu SALENES, koje je sredinom 10. stoljeća zabilježio Konstantin Porfirogenet.
Soli je još od vremena prvog nama poznatog bosanskog bana Borića, tj. od 1154. godine bila u sastavu bosanske banovine, pa će, unatoč svim problemima, ostati kao trajan posjed bosanske države.
Kao bosanski teritorij, župa se prvi put spominje tek 1225. godine, kada je kralj Andrija II. za kratko vrijeme pravno oduzima od matične zemlje i poklanja katoličkom nadbiskupu Ugrinu. Dakako, samo formalno, jer se ovaj kraj tada nalazi u rukama bosanskog vladara. Soli se ponovno spominje 1244. godine u darovnici kralja Bele IV., po kojoj je bosanskom biskupu Ponsi priznata desetina u Usori, Solima, Donjima Krajima (Alfelde) i drugim župama, kao što običavaju imati ostale crkve u Ugarskoj. Takvo stanje nije se, ipak, moglo održati. Već 1247. godine Ponsa seli u Đakovo, a time praktički napušta Bosnu. Soli se nalaze izvan dohvata biskupske desetine. Pokorivši za kraće vrijeme Bosnu i Hum, 1254. godine kralj Bela IV. dijeli zemlju na tri banovine: jedna od njih bit će Soli.
U bližoj okolici Tuzle postoji nekoliko ruševina starih gradova (utvrda), kao što su Srebrenik u srednjem toku rječice Tinje, grad i naselje u predjelu Đurđevika, zatim utvrda u predjelu Živinica, Gradovrh iznad Solina i Gradac na južnoj strani planine Ozren.
Kada su Turci osvojili ove krajeve, naziv mjesta dali su prema turskoj riječi tuzlaizir, što znači sol.
