Ne znam da li je bilo, ali čestitke dečkima, uostalom ovi dečki bi nam svima trebali biti nekakav put. Još jednom čestitke.
Posušje Prvak BiH, ili kako je David nadjačao Golijata
Ocjena: / 12
LošeOdlično
Posušje
Ponedjeljak, 31 Svibanj 2010 10:33
altSjećate li se onoga Davida koji nadjača Golijata? Da. Naravno, poznata vam je biblijska istina koja govori o tome kako imaju šanse oni manji, neznatniji, unaprijed poraženi i otpisani u nadmetanju s „velikima“ i moćnima.
piše: Fra Mario Knezović l frama-posusje.com
Rekao bih ta priča se još jedanput odvijala, ali ovoga puta u Posušju na košarkaškome parketu. Kako drugačije opisati uspjeh, osvajanje juniorske titule prvaka mladih posuških košarkaša, nego sa zaključkom kako je David potvrdio nadmoć nad Golijatom.
„Te večeri tekle su i suze, ko potok, ko rijeka, ko more“, tako pjeva fra Slaven Mijatović. Ti stihovi bili su stvarnost dupkom ispunjene posuške sportske dvorane. Često sam bacao poglede na djecu, mlade, očeve, majke i u svakome pogledu sam iščitavao ponos, podršku za našu mladost. Nije bilo važno tko je na parketu, čiji je tko sin, tko stoji iza koga, tko je kome menadžer i tko koga „gura“. Svega toga predivna posuška večer bila je lišena. Ovdje se igrao sport pun istine, iskrenosti, zabave, nasuprost sportu interesa, lobija i prezentiranja političke moći.
A majke naših mladića? Kakva li je se u njima osjećajna bitka vodila. Te majke koje svojim sinovima spremaju sendviće za put jer klub nije u poziciji uvijek osigurati objed, te majke koje peru dresove, trenirke jer u klubu ne postoji služba za to. Majke ova medalja pripada vama. Zagrlite svoje sinove, a onaj mladić koji nema majku, neka zna da ga u nebesima majka gleda i u suzama ponosno plješće.
Posebna je priča jedan čovjek. Robert Jurišić – Robac, pedagog i košarkaški učitelj koji je prije svega od ovih mladića stvarao poštene ljude, kulturne, savjesne, bez grubosti i psovke. Naš Robac, da kojim slučajem živi negdje u kakvoj metropoli, već bi večeras dobivao trenerske ponude kojima bi mogao osigurati svoju egzistenciju i bogato unovčiti svoje znanje. No, on ostaje tu i večeras brine hoće li sutra imati termin u dvorani, hoće li imati čime platiti autobus za putovanje, hoće li imati lopte za igru, hoće li konačno moći svojoj obitelji osigurati egzistenciju. E, to je realnost čovjeka koji je s ovom medaljom okrunio svoj rad. Ovdje bi Isusu rekao: Po plodovima ćete ih prepoznati. U njemu se sjećamo svih koji su doprinijeli uspjehu jer ovo nije od jučer.
A publika? Veličanstvena. Zbog raznih životnih okolnosti imao sam prigodu nazočiti brojnim velikim utakmicama po domovini i po svijetu. Slavio sam sa klubovima za koje navijam brojne titule, ali ovaj duh nigdje nisam osjetio. Nije važno što je ovdje bilo samo tisuću navijača u odnosu na velike scene. Bit je u tome što je ovdje duša bila prisutna, a srce je kucalo puno ljubavi za svoje, pa i tuđe igrače, i kad se gubilo i kad se vodilo. Dugotrajni pljesak na kraju bio je samo djelić načina da se izrazi duboka radost. Iz publike nisam čuo niti jednu ružnu riječ, a kamoli psovku. Ispit je po tom pitanju položen s najvišom ocjenom, a latini bi rekli: Summa cum lade!
Dragi mladići, pokazali ste kako nije važno imati sve uvjete za uspjehe. Podsjetili ste me na naše hrabre branitelje koji su s krunicom išli na tenkove. Vjera ih je nosila. I vas je nosila jer znam da ste se Bogu molili da nagradi vaš trud. Tako ste odaslali poruku svima kako uvjeti ne stvaraju ljude i šampione, nego obrnuto vi stvarate uvjete i prkosite logici unaprijed određenoga uspjeha. Momci, još i ovo! Povremeno zbog manjka kose nosim kapu, a sad vam kličem: Kapa dolje!
I dok u noći zaključujem ovaj tekst, koji pišem na prvu, onako kako me srce i ovo malo razuma vodi, gledam u jednu košarkašku loptu. To je lopta koju mi je darovao legendarni Dražen Petrović. Upravo s tom loptom on je Realu u Madridu ubacio 45 koševa. Ponijet ću je na naše obećano čašćenje. I zapamtite, Dražen je bio veliki – najveći košarkaš, ali još više od toga čovjek skroman, pobožan i jednostavan. Neka i vama ova medalja ne bude pomisao da ste veliki, jer zapamtite da ste kao David nadvladali Golijata i to nemojte izigrati, jer je to najveća veličina svega što se dogodilo.
Rado ćemo prenijeti i vaše razmišljanje koje možete ostaviti u komentarima ovdje ili na Franimoj stranici
http://www.frama-posusje.comP.S. Konačni poredak je:
1. Posušje
2. Bosna - Sarajevo
3. Sloboda - Tuzla
http://www.poskok.info/index.php?option ... &Itemid=52 
