|
Zemlja je dvojni planet
Nisam slučajno došao na ideju o mogućem postojanju druge planete u zemljinoj blizini, itekako imam razloga za tu teoriju, - moja mnoga dosadašnja promišljanja i analize imaju razloga za nju!
Zapravo, ipak se ideja o njenom mogućem postojanju ozbiljno javila prije nekoliko godina kada sam pažljivo izučavao planetoidni pojas između Marsa i Jupitera. U tom djelu svemira postoji nebrojeno većih i manjih planetoida.
Znanost je detaljno izučila njih tisuću, mene su zanimali isključivo oni koji se kreću po sličnim ili istim putanjama, što će reći; jedan za drugim na približno istom odstojanju, - jedan za dugim oko Sunca.
Došao sam do vrlo zanimljivih podataka, jer se jedan broj tih nebeskih tijela kreću tako sinkronizirano da se već tisuću i više godina, neki od njih, nalaze u istoj crti sa Suncem, - što znači da su međusobno ne vidljivi. U većine tih planetoida postoje vrlo male razlike u njihovoj brzini po stazi oko Sunca, izračunao sam da im je potrebno i po stotinu tisuća godina kako bi jedan drugoga sustigli.
Nakon ovih spoznaja, živo me počela zanimati ne oboriva činjenica da se možda i na suprotnoj stazi naše planete Zemlje može doslovno nalaziti još jedna, njoj slična, planeta koju mi ne možemo vidjeti. Ne možemo je vidjeti jer mi zapravo nikada ne vidimo 2 500 000 km. zemljine staze koju nam zaklanja Sunce. Prema tome, na suprotnoj strani od Sunca, na približno zemljinoj putanji, postoji velika mogućnost da se nalazi nama nepoznati planet.
Taj novi planet ne može se nalaziti točno na putanji naše planete, mora biti malo iznad ili ispod njene putanje, tako da im se ekliptike prosijecaju a one povremeno ukrštaju. Ja računam da se Zemlja sa tom „dvojnom“ planetom ukršta svakih 6 000 – 10 000 godina na odstojanju ne manjem od 1 000 000 km.
.
Dakle, na temelju višegodišnjeg izučavanja sakupio sam dovoljno čvrstih podataka koji govore o mogućem postojanju još jedne planete Sunčeva sustava, sa putanjom koja približno odgovara našoj Zemlji, što upućuje na zaključak o približnim uvjetima za život na njoj.
Slijede dokazi:
1. - Arheolozi su prije dva stoljeća uspješno dešifrirali Klinasto pismo starih Sumerana. Pisani dokumenti svjedoče da su ti vrlo stari narodi poznavali još jednu, nama nepoznatu, zvijezdu šetačicu na noćnom nebu, dakako, koja im je bila vidljiva golim okom. Zvijezdi su dali ime „NIBRU“, što bi u slobodnom prijevodu glasilo; - "Planet Ukrštanja".
Narodi starih Sumerana, živjeli su na području Mezapotamije između Eufrata i Tigrisa, a izumrli prije 6 000 godina. Prema tome, ako su Sumerani poznavali nama nepoznatu planetu o kojoj govorim, ona je mogla zaći iza Sunca još prije samo 500 godina i kao takva je opet mogla ostati za nas nepoznata.
2. - Drugi veliki razlog za postojanje skrivenog planeta jest taj što sam prošle godine pažljivo pratio jedan planetoid iz skupine Apolonaca, ta skupina na svom putu oko Sunca povremeno presijeca zemljinu putanju. Praćenom planetoidu, pažljivo sam odredio putanju koja je trebala presjeći Zemljinu putanju na suprotnoj strani od Sunca. Na moje veliko iznenađenje, kada se taj planetoid ponovno pojavio dalje od Sunca, on je imao znatno izmijenjenu putanju, kao i rotaciju oko svoje osi. Jedini razlog takvoj promjeni je mogao nastati uslijed djelovanja gravitacione sile nekog drugog nebeskog tijela, - a približne veličine našoj planeti. Po mojoj procjeni, taj se skriveni planet već primakao samom rubu Sunca i ako ima svoje mjesečeve oni bi se mogli uskoro zapaziti na rubnim dijelovima vidljivog Sunčeva diska.
3. - Nemoj te da vas zbune misije mnogih letjelica koje su bile u dometu za osmatranje te nevidljive zemljine putanje. Jednostavno rečeno; takva se misija nikada nije ozbiljno zamišljala, a slučajno otkrivanje takvog planeta na suprotnoj strani Sunca nije baš jednostavno. Ako na trenutak zanemarimo Sunce, tako da nam ne smeta pri osmatranju suprotne zemljine putanje, tad bi nam taj planet koji je veličine naše Zemlje izgledao kao vrlo malena zvjezdica - jedva vidljiva prostim okom. Ipak postoji velika mogućnost da moju teoriju dokaže ili ospori jedna letjelica koja se trenutno nalazi na zemljinoj putanji, a koja stalno povećava brzinu ispred po njenoj putanji na istoj udaljenosti od Sunca.
. Radi se o letjelici SOHO, lansirana 1995g. od strane ESA-e i NASA-e, a ima za cilj istraživanje Korone i Sunčevih osilacija.
4. – Po mojoj teoriji; ukrštanje naše Zemlje ili mimoilaženje sa tom, recimo, njenom dvojnom planetom, mora izazivati velike klimatske promjene. Postoje točke na njihovim putanjama koje ih dovode u totalne sjene prouzrokovane onom drugom planetom, tako da na pomrčanoj planeti svako prestupno mimoilaženje dolazi do ledenog doba, koje bi moglo trajati više mjeseci, to znači sve dok se planete ne udalje jedna od druge.
5. – Ledena doba na Zemlji, u razmaku od desetak tisuća godina koja se često spominju, moglo bi se povezati sa jednim razumnim ciklusom kroz koji je prolazila naša civilizacija.
Po mom mišljenju, moguće je da su Zemljani prolazeći kroz ciklus između ledenih doba svaki put uspjeli u tehnološkom napretku te tako preseljavali dio svoje vrste na onaj drugi planet i tako očuvali vrstu za sljedeći povratak.
6. – Sad se s pravom pozivam na mnoge teorije o NLO-ima i pitam se:
Jesu li ta mnoga svjedočanstva samo bezuspješni pokušaji naših predaka da stupe u kontakt s nama i da nas upozore na skoro ledeno doba koje prijeti njima ili nama? Ako to nadolazeće ledeno doba prijeti njihovoj vrsti, možda nas žele upozoriti na obavezu da ih primimo, ili će možda nastojat da nas prisile na to? Još se jednom podsjetimo na neobjašnjive teorije o gradnji egipatskih piramida, i o još nemogućoj gradnji današnjom tehnologijom istih? Zapitaj mo se: Jesu li piramide gradili naši davni preci sa te druge dvojne Zemlje?
_________________
Zaboravljeni Branitelj br.690:
"Samo oni koji su iskusili rat znaju poštovati mir!"
|
