Čitam biografiju o njemu, negdje sam pri kraju.

Nisam ih nikad volio. Čim se previše ljudi, pogotovo teenages, krenu zanimati za nekoga ja automatski izgubim volju. A inače osim tih par hitova koji ostanu u uhu i glavi većina toga što su pravili je bilo sranje, bar meni.

Knjigu sam počeo čitati misleći da ću prestati nakon nešto stranica. Svakoj dam bar šansu prije nego prekinem ako mi se ne sviđa. Ali eto ovu dogurah do kraja.
Ne što je on bio neka ludo zanimljiva osoba, poet, muzičar. Naprotiv, teški psihopat i kao band su imali dosta sreće. Imao je dobar izgled i dosta sati vježbanja sviranja gitare. I nešto osjećaja za melodiju i ritam. Ostalo je šminka i prilagođavanje publici za dobru prodaju.

Ali nije knjiga zanimljiva zbog muzike kako je nastajala i to. (Stihovi su mu bili nenormalno sranje. Bili su u kratkim crticama autobiografski ali kako ih je on godinama (puno godina) mijenjao i pokušavao sakriti da se ne zna koji događaj iz njegovog života opisuju (kao manijak je medijima lagao i izmišljao bajke, preuveličavao događaje) onda na kraju više ni on sam nije znao što je htio reći sa tim stihovima. Znao je da je stih o jednoj bivšoj curi, i to je sve odprilike. Ostalo je zaboravio što je htio reći.

Rodio se i odrastao u malom gradu i čitav život je o tom gradu najveće sranje pričao (i u pjesmama čak) i kad je dobio slavu, novac i veliki grad. (Uvaljivao se tim "social warriors", gay borcima, i znate to sranje već sve. Onda kad su ga primili u svoje društvo i izdigli ga iznad sebe, nisu mu se ni oni sviđali.)
Još manje mu odgovaralo sa tim ljudima. Ukratko osoba koja je bila toliko munjena, zbunjena, čudna, nelogična. Čitav život tražio i planirao slavu (Nirvana nije spontano nastala) i kad je dobio pojma nije imao što bi sa tim radio.

Nikad u životu nije radio normalan posao duže od tjedan-dva jer je bio (pre)lijen. Spavao do iza podne, onda 3-4 sata gledanja MTV kanala i ostalo, pa nekoliko sati sviranja gitare. I onda noćna skitnja i traženje droge po gradu.
Roditelji mu jesu bili čudni ali nije to izgovor što je bio takav. Nisu bili nešto pretjerano čudni.

Dok je odrastao od obitelji do obitelji ga primali na usvajanje i skrb, rodbina, prijatelji. Svi nasjedali na isto anđeosko lice i njegovo mirno ponašanje, uglavnom. I svi ga izbacili iz kuće zbog nereda kojeg im pravio i jer je bio nezahvalan. Jedno vrijeme spavao u svom autu, u čekaonici bolnice.

Kad je ostvario svoj životni san i bavio se profesionalno muzikom jako brzo mu je i to postalo dosadno za raditi. Otkazivao koncerte, tražio izgovore. Lijen bio, nije mu se dalo raditi ni nešto što je najviše volio. Godinama je bio junkie, ovisnik o Heroinu. I ne malo, puno više dnevno je koristio nego ogromna većina drugih ovisnika. Predoziranja, ležanja u bolnicama, bez bolnica.

Sa strane jednog roditelja je masa njih napravila samoubojstvo. Moguće da je to ludilo od njihovih gena primio.

Čitav život se izgovarao na kronične bolove u trbuhu. I to je nekako primljeno javno kao činjenica. Iako nijedan liječnik i pregled to nije uspio dijagnozirati. Čak mu to bio izgovor da svaki dan Heroin ubrizgava u vene u masovnim količinama. Onako, čisto sumnjam da je imao taj zdravstveni problem. Kad mu se ne ide na koncertnu turneju otkaže je (ili bar pola) zbog tog problema i liječnik mu da potvrdu da ga spasi od suđenja i plaćanja odštete. Čitav život je taj izgovor koristio kad mu zatrebalo. I to za muziku kako sam skužio (autor knjige izbjegava takve optužbe direktne vrste pa valja sam neke stvari skužiti) bilo mu cool i osjećao se kao Bog kad se snima album, stvaraju prve pjesme. Na kraju mu i to postalo dosadno. Ali već kad mora dati 10 koncerata zaredom u 10 gradova bilo mu nekako fuj to ponavljanje, dosadno, nije to za njega. Ko će svaki koncert iste note svirati, ubijaju psihički.

Jedino u čemu je bio dosljedan još od pubertetskih godina (osim sviranja gitare, klepanja "poezije" i crtanja) je želja da sebi propuca glavu metkom. I na kraju je to uradio.
Ali da nije to uradio ne bi živio duže od koji mjesec zbog Heroina. Već je bio pri kraju svoje ovisničke avanture.

Kraj života je dočekao kao prosječna osoba tog malog grada o kojem je neviđena sranja novinarima pričao, do samog kraja života. U biti ne, ljudi u tom gradu nisu tako krkanski živjeli kao on kad se naglo obogatio.

- Oženjen, brak mu bio bitan.
- Voli svoje dijete
- Kuća od 1.3 milijuna $, isto mu bila bitna stvar.
- Velik novac kojeg je trošio na sve strane nemilice, na materijane stvari za koje je ružno pričao o ljudima u tom malom gradu.
- Prijateljima dijelio savjete kako da odgajaju dijete da ne postane gay.
--------------

Nevezano za to gore mislio sam da ga je Courtney Love otjerala u samoubojstvo i inače Heroin. Ali bilo je obrnuto. On je nju uništio, bar u to vrijeme. Ona je Heroin zbog njega počela koristiti. Uporno ga pokušavala na kliniku za odvikavanje smjestiti, bacala mu Heroin u WC ako ga pronađe sakrivenog, svašta nešto. Ali kad tip ima neš
----------------

Recimo ovako, moje skromno zapažanje. Da nije imao taj karizmatični zgodan izgled mi danas nikad ne bi čuli za Nirvana band. (Od oba roditelja je taj izgled naslijedio, ne što je bio nešto posebno mentalno solidan) Fotoaparati i kamere ga jednostavno voljeli. Da je bio ružan što se tiče muzike nikad se za njih ne bi znalo.

Kurt Cobain Montage of Heck
http://www.documentarymania.com/player. ... 0of%20Heck

To je dokumentarac sa osobama koje su nekad bile bliske njemu, prijatelji, obitelj, rodbina. O pokojniku najbolje, ne bih ništa od tog uzimao za ozbiljno.

Dobar je bio kad je sa ostala 2 člana Nirvane napravio ugovor da apsolutno sve dijele na 33%. U samo svitanje svjetske slave, ali tad to nije znao i mislio je da od tog nema ništa. Nekoliko mjeseci nakon toga (kad su mu manager-i pokazali matematiku i računice da dolaze milijuni $) poništava taj ugovor nekako preko odvjetnika, sebi daje 75% zarade ovoj dvojici 25%. Sebi 100% zarade od uporabe stihova. Retroaktivno.

Tad su prestali biti prijatelji (bar sa njegove strane, oni ga nikad nisu odbacili) ali ova dvojica na sve pristajali samo da se bave onim što vole, muzikom i koncertima uživo.

Jbg meni je Nirvana najbolji bend svih vremena

Ma dobro, imaš nekoliko tema za muzička videa.

Vjerojatno iz disfunkcionalne ili polufunkcionalne obitelji. Nije se uklapao u tinejđerske subkulture. Kreativac. Nije nikad formirao čvrste životne stavove kao što priliči odrasloj osobi. Vjerojatno nije imao muške uzore. Ljudi poput njega ne znaju točno odgovoriti na pitanja tko su, šta žele, kakav im je plan za dalje i slično. Izbjegavaju odgovornost i pribjegavaju metodama instant "gratification"-a bez ulaganja puno truda. Ne vide ni svrhu, ni smisao da se muče. Centar u mozgu zadužen za akciju/djelovanje na 0% pripremnosti. Volja da se prebrode problemi vrlo slaba ili nikakva, ugl. bježanje od istih. Genetska podloga za mentalne bolesti poklopila se sa okolinskim faktorima (+ droga) i dovela do naizmjeničnih manično-depresivnih ciklusa. S vremenom epizode raspoloženja postaju sve intenzivnije i sve se teže boriti s njima.

Razvedeni kad je bio dijete. Ponovo nalazili partnere. Kao da su jedini takvi u USA. Ali osim tog bili su normalni. Mama je bila živčana i sa svima se verbalno svađala.
Mislim ni blizu da se opravda što je on radio, kako je razmišljao i završio. On je sam sebe godinama furao da je to sve bio horror da ima opravdanje zašto bježi u veliki grad i da se uvuče ljudima na muzičkoj sceni u Seattle, da je na kraju u sve to i sam povjerovao. Imao je prebujnu maštu, to mu niko ne poriče.

Novinarima je valjao nemoguće priče kad je postao slavan. Ovi to nisu nikad provjeravali. Od koncerta sa 50 ljudi on je njima izjavljivao da je bilo 500 ljudi. Onako odprilike, da se ima slika koji je muljator bio. Tako je preuveličavao priče iz svog djetinjstva, pričao ružne stvari o tim "rednecks" "rasistima" i "homofobima", o svojim roditeljima, rodbini.
-----------

Moram priznat da si ga lijepo opisao.

Umro je u 27-oj godini, kao i Hendrix, Morrison, i mnogi drugi:

https://en.wikipedia.org/wiki/27_Club

Haj Munira muzikanti. Bezveze.

obožavam grunge, a kao što se iz nicka vidi više pearl jam, pa i soundgarden/aic već nirvanu. ipak, mislim da pretjeruješ, čak smatram da je uvod u temu pomalo haterski . cobainova glazba sa kombiniranjem ta svoja dva-tri akorda nije bila najkompliciranija, ali njegova genijalnost i jest u toj jednostavnosti. i'm so ugly, but that's okay, 'cause so are you - po meni i nije nešto zgodan da bi na osnovu toga bio zanimljiv medijima (štrkljavi, sitni narkoman od 60kg sa izbočenom vilicom i upalim očima, no homo), ispodprosječan glas, gitarističko umijeće isto.. startna pozicija predodređena za neuspjeh. hoću reći, njegova glazbena djela su prvi i jedini razlog popularnosti.

To je stvar ukusa.
Ako mi se ne sviđa muzika ne znači da ostale stvari koje sam napisao nisu istina.