MOSTAR – Na posljednjoj sjednici Organizacijskog odbora Hrvatskog narodnog sabora donesena je odluka kako se njegovo održavanje pomjera na 19. travnja, kada će se isti održati u 12 sati u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru.

Dnevni list je došao u posjed dokumenata s imenovanjem svih tijela za organizaciju Sabora, iz čega se može vidjeti kako na najznačajnijim funkcijama u odborima sjede provjereni kadrovi dvaju HDZ-ova i njihovih partnerskih stranaka. Najavljeno je kako je riječ o svenacionalnom, a ne stranačkom saboru, no popis sudionika pokazuje kako će se na Saboru ipak okupiti 'jedna strana' hrvatske priče, tako da se logičnim nameće pitanje hoće li hrvatski nacionalni konsenzus i nakon ovoga “povijesnog” sabora ostati samo iluzija, ili će pak doista iznjedriti neku povijesnu dimenziju zajedništva. Iako se danima nagađa tko će biti visoki dužnosnici koji će biti nazočni na ovom svehrvatskom okupljanju, neki hrvatski dužnosnici će gotovo sigurno biti izostavljeni, poput hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, te novoizabranog predsjednika Federacije BiH Živka Budimira. Međutim, tko će biti uzvanici, još uvijek je rano spekulirati, te će se o tome više znatI pred samo održavanje Hrvatskog narodnog sabora.

Podijeljeni zadaci

Inače, predsjednik Organizacijskog odbora HNS-a jest lider HDZ-a BiH Dragan Čović, dok Organizacijski odbor čine predsjednici HDZ-a 1990. Božo Ljubić, HKDU-a Ivan Musa, HSP-a H-B Vesna Pinjuh, DC-a BiH Antonio Matešković, HSS-a BiH Ljiljana Lovrić, HPB-a BiH Željko Koroman, UHSP-a Miljenko Miloš te HSP-a dr. A. S.H-B Zoran Bošnjak.
Navedeni organizacijski odbor donio je odluku o imenovanju Pododbora za tehničku pripremu i provedbu pojedinačnih poslova i zadataka za održavanje konstituirajuće sjednice HNS-a BiH.
Prema toj odluci, imenovano je osam pododbora koji su dobili precizirane zadatke. Tako se u Pododboru za pripremu dokumenata HNS-a BiH nalaze Niko Lozančić, kao voditelj, Borjana Krišto, Bariša Čolak, Martin Raguž, Marko Mamić te Slaven Bevanda, kao članovi. Zadatak ovog tijela jest priprema odluke o konstituiranju HNS-a BiH, priprema poslovnika o radu, priprema deklaracije o pravima i položaju hrvatskog naroda u BiH, priprema odluke o uspostavi Međužupanijskog-Međuopćinskog vijeća te priprema i drugih dokumenata u skladu s odlukama HNS-a BiH.
Nadalje, u Pododboru za tehničku potporu i pripremu radnih materijala HNS-a BiH sjede Mario Grgić, kao voditelj, te članovi Mladen Orlović, Anđelko Martinović, Zdenko Zelčić, Ninoslav Ćorić te Ivica Drmać. Njihov zadatak, između ostalog, jest pripremiti troškovnik održavanja konstituirajuće sjednice, osigurati tehničku potporu te radne materijale.
Sljedeći imenovani pododbor jest onaj za pripremu popisa izaslanika HNS-a BiH. Njegovi članovi su Damir Džeba, kao voditelj, Andrijana Pehar, Monika Čale, Darijana Katić i Bojan Stanić. Neki od zadataka ovog pododbora jest pripremiti precizan popis izaslanika u skladu s odlukom Organizacijskog odbora te izvršiti slanje i distribuciju poziva svim izaslanicima.

Brojne aktivnosti

U Pododboru za protokol nalaze se Ante Šaravanja kao voditelj te članovi Josip Merdžo, Renata Paškalj, Maja Lasić, Suzana Pehar, Lana Lovrić i Katarina Buljan. Kao jedan od njihovih zadataka jest definiranje mjesta i rasporeda sjedenja i izradu titulara radnog Predsjedništva HNS-a BiH.

Pododbor za medijsko praćenje čine Ivan Baković, kao voditelj, Mišo Relota, Veso Vegar, Tvrtko Milović, Igor Bašić, Marina Miletić, Sonja Jurić i Danijela Zovko. Njihovi zadaci su pravovremeno izvještavati javnost o aktivnostima Organizacijskog odbora, pravovremeno pozivati medije na konstituirajuću sjednicu te organizirati press centar za praćenje tijekom rada Sabora.
Pododbor za goste i uzvanike čine Slavica Karačić, kao voditeljica, Dragan Bagarić, Petar Kraljević, Sanja Bazina, Anita Lukenda i Marija Zelenika. Oni trebaju, uz ostalo, pripremiti precizan popis gostiju i uzvanika, distribuirati posebno pripremljene pozivnice za goste, izvršiti prihvat gostiju i uzvanika.

Što se tiče Pododbora za volontere, njega čine Slaven Zeljko, voditelj, Brane Stojkić, Igor Zovko i Ivana Grubišić, a zadatak im je akreditacija i registracija izaslanika te podjela i distribucija radnog materijala.

Posljednji pododbor jest onaj za osiguranje, a čine ga Vlado Čuljak, voditelj, Zdravko Soldo, Jadranko Lovrić, Željko Pušić i Goran Bilić. Oni su zaduženi za koordinaciju aspekata sigurnosti Sabora, osigurati interno redarstvo.

Pripreme u jeku

Sve navedeno jasno potvrđuje kako su pripreme za održavanje Hrvatskog narodnog sabora u punom jeku, i kako se ništa nije prepuštalo slučaju. U skladu s tim, već je održano nekoliko sastanka kako Provedbenog i Organizacijskog odbora HNS-a BiH, tako i pododbora kako bi se sve razradilo u sitne detalje.

Isto tako, očekuje se još nekoliko sastanaka do datuma održavanja Sabora 19. travnja. Za te aktivnosti svim tijelima za sastanke na raspolaganje su stavljene sve dvorane i potrebna tehnička pomagala u zgradi središnjice HDZ-a BiH. Što se tiče troškova pripreme i održavanja Sabora, neslužbeno doznajemo kako oni iznose 39.850 maraka.

Piše: raga

Pita me jedan lik, što to ja mislim o 3. Saboru HZ HB. Prvo što mi pade na pamet bijaše citirati Edu Maajku: „kad se isprazni kasa, bit ćete 4 asa!“

U zadnje vrijeme vrvi od povrataka: Schumacher se vratio u Formulu, Kim Clijsters u tenis, Lance Armstrong se vratio u prošli Tour, a obećao da će i ove godine možda, vratio se Parni valjak, eno Galliani hoće Maldinija vratiti u Milan… O uspjesima ovih povrataka može se diskutirati, ali o tome kako se povratkom ovih legendi dobiva na gledljivosti i senzacionalizmu se ne može diskutirati.

U čemu je onda problem ovih povrataka? U normalnom svijetu glavni entertainmant ili zabavu čini sport, glazba, film… Kod nas, budući da su nam sve ove kategorije u „onoj stvari“, glavnu zabavu čini politika. Tako se u Formulu, na nagovor Bernie Eclestonea, radi dizanja gledljivosti i zanimanja, vraća Michael Schumacher, a kod nas? Kod nas se vraća Vlado Šoljić sa ekipom!

Čak štoviše, uvidjeli, redom, političari kako im u narodu rejting pada, kako će na izbore u listopadu vjerojatno izlazak naroda biti toliko katastrofalno mali, da će morati glasovati oni međusobno za sebe, pa hajde nekako da dignu narod na noge. I umjesto da se osmisli neki novi projekt, nova ideja, nova strategija, oni iz naftalina vade kojekakve likove, koji su ideju za koju nam je devedesetih ginula rodbina i prijatelji, sveli na "nevladinu udrugu". Sad su nam oni kao spasitelji i kao da nije prošlo 20 godina, nude staro za novo. Baš kao i ona četvorica citiranih od Ede Maajke, ponestalo para, ponestalo kredibiliteta, pa ajmo umotat' naftalin u celofan ne bi li ušićarili štogod.

Niti jedan od onih koje su foto aparati snimili na tom saboru nije znao, ili imao hrabrosti (da ne kažem muda) reći u biti o čemu se radi, kojim povodom, zašto se okupljaju. Skupili su se na jednom mjestu, kako bi narodu prodali priču kako su u biti oni više prstiju jedne ruke, više glava, ali misao ista. Drugo je to što su, osim kurtoaznih pozdrava, nitko ni s kim ne priča i što su, čim se završilo i bljeskovi kamera se ugasili, svi otišli na svoju stranu.

Izvukli su izu naftalina ime „Herceg-Bosna“ kako bi narodu prodali da, eto, počinje se govoriti o nekoj zajedničkoj hrvatskoj emancipaciji unutar BiH, ali kukavički, čim bi ih netko upitao „kakav je plan, strategija djelovanja“, odgovarali su redom kako „su to operativna pitanja koja će se rješavati nakon izbora, danas su se samo odabirala tijela“. O čemu vi ljudi moji!?

Zar nije bit svega što hrvatski narod u BiH nema koga birati, tj. uvijek bira od više zala ono manje? Zar je previše bilo očekivati da se ponudi neka zajednička strategija, konsenzus po suštinskim pitanjima baš u ovom periodu prije izbora? Zar je bitko tko sjedi u kojoj fotelji?! Istini za volju, nije se moglo ništa niti očekivati od ovih likova.

Dovoljno je vidjeti tko je sjedio u prvim redovima čuti njihove izjave. Primjerice, Čović za BHT izjavio kako je „ponosan što je radio 1991. godine“. Dakle, ponosan je što je u Sokolu ljudima naređivao reparaciju aviona JNA koji su granatirali Dubrovnik i Vukovar? Ljubić izjavljuje kako su „Hrvati u najboljoj poziciji u povijesti da pokrenu ustavna rješenja svoga statusa u BiH“. Ako je politička neravnopravnost, nejednakost, nepostojanost strategije, suluda ovisnost o Zagrebu i politika isključivih osobnih interesa „najbolja povijesna pozicija“, onda ili smo svi slijepi, ili su sve te ranije pozicije bile dibidus katastrofalne, a nisu.

Političkim zombijima, kako bi ih nazvao dr. Ivo Derado, mentalno zarobljenim u eri komiteta i samoupravljačkog socijalizma koji trenutno vode našu politiku i koprcaju se izgubljeni u vremenu i prostoru, pridružile se još starije političke mumije koji u naftalinskim projektima vide svoje uskrsnuće.

Reanimacija ovog potrošenog materijala nije ništa drugo nego melem za dušu likovima poput Slave Kukića, onih bosanskih prolupalih fratara poput fra Luke Markešića, te narodskih dušebrižnika, poput zastupnika Ive Komšića, koji se tako žestoko i beskrupulozno bori za prava naroda da je digao ruku nedavno za onaj sramotni prijedlog zakona o dizanju plaća dužnosnicima.

Ali hajde, u svemu ovome ima i nešto pozitivno. Ako ništa drugo sada znamo da naš zastupnik u hrvatskom saboru i novoizabrani predsjednik sabora HZ HB Ivo Andrić – Lužanjski zna govoriti. Gledajući ga u Saboru, reklo bi se da ne zna riječi reći. Također, lijepo je bilo vidjeti na jednome mjestu ljudske i moralne veličine poput Nike Lozančića, Vinka Zorića, Željka Raguža i ostalih kako iskreno izražavaju htijenje i ustrajnost na borbi za interese hrvatskoga naroda u BiH.

Mogu nam poslužiti kao primjer! Primjer koji nam govori kako nam je dobro i ovako gdje jesmo, tko nam je ovih dvadesetak godina na čelu. Nakon ovog uspješnog 3. Sabora HZ HB shvatili smo što nama Hrvatima u BiH treba. Jedan kategoričan i sveobuhvatan reset! U protivnom, sada kad nam se ispraznila kasa, nakon izbora ostati će nam četiri asa, a mi nećemo moći ni za seljake, pisati narodnjake.

http://komentar.hr/portal/vijesti/bih/6939-lagumdzija-za-qdayton-2q-do-kraja-godine

Steta sto ne udari kakav meteorit u kompletno rukovodstvo SPD-a.

Ovo bi naime trebalo biti međužupanijsko i međuopćinsko povezivanje Hrvata, ali ono što me zanima jest, da li se mogu u sabor izabrati predstavnici općina u kojima Hrvati nisu na vlasti (Novi Travnik,Busovača,Jajce), te kako bi to funkcioniralo,jeli moguće stvoriti blok nekoliko mjesnih zajednica u kojima su Hrvati većina,uključujući i same gradove?Npr Jajce bez Vinca,Busovača bez Kaćuna itd...

E sad triba skupiti muda na kup jer s ovim Daytonom 2 smo bez rezolutnog stava i građana na ulicama zapravo najebali do kraja... Triba pokazati zube, i Niski predstavnik je počea direktnije srati po 2 HDZ-a i ako se sad bude mlak neće na dobro.

take it easy boy, mogu donijeti i Dayton 17 džaba će im biti.

Rok trajanja 'jedinoj' neumitno otkucava

Hrvati dijele vlast u tim općinama a ne da nisu u vlasti.

Pazi malo kako se izražavaš.

Naravno da hrvatski dijelovi tih općina će ulaziti u 3.entitet.
Isto tako dijelovi Travnika, Uskoplja, Fojnice

Pusti ti to, triba se trgnuti iz zimskog sna i okaniti se tog "lako ćemo, nek donesu šta oće". Neće se dogoditi nikakva kataklizma, ali je vrime za buđenje tu.

Meni se čini da se iza brda nešto krupno valja.

Što se događa ispod površine borbe za hrvatske nacionalne interese i papirnate revolucije?


Nakon što su dvije „posvađane babe“, kasno, ali napokon, shvatile da zbog njihove svađe cijelo „selo“ može stradati, počeo se nazirati začetak nečeg što se zove „hrvatska strategija u BiH“, prvi put u zadnjih 15-ak godina. Hoće li se zametak razviti ili će nestati u moru prijašnjih propuštenih prigoda?

Piše: Slaven Raguž, Dnevnik.ba

Kontinuirana političko-medijska platformaška agresija dovela je do toga da je ovaj potez pomirbe iz interesa u drugi plan stavio sve njihove loše poteze iz prošlosti koje su i dovele do toga da danas nad nama Sarajevo i OHR mogu trenirati demokraciju. Također, otvorila se mogućnost stvaranja projekta koji bi dugoročno mogao onemogućiti političku prostituciju Hrvata u BiH.

Činjenica je da, što zbog nedostatka kvalitete, što zbog nepostojanja političke konzistentnosti u zadnjih 15 godina, u hrvatskom narodu u BiH postoji jedna sveopća rezigniranost i letargija. Prihvaćanje mrvica sa stola na kojem objeduju Lagumdžija i Izetbegović od strane minornih stranaka i zalutalih Hrvata, bila je iskra koja je, koliko toliko, upalila žar koji bi mogao tu rezignaciju staviti sa strane i pokrenuti jedan ordinirani socijalni hrvatski bunt i buđenje svijesti. Ne smije se prokockati prigoda. Kako to izbjeći? Jednostavno, podržati naše vođe dok god, što bi rekao drug Tiito, ne skrenu sa staze. Međutim, što se sada događa? Nenaviknuti na ispravne poteze, naši politički vođe kao da su uhvaćeni nespremni, na spavanju, ostavljaju dojam da ni sami ne znaju što bi i kako bi.

Poziva se na građanski neposluh, ali u skladu sa ustavom i zakonima. Oksimoron? Organizira se Narodni Sabor, nakon toliko godina, bez da se jasno zna u koju svrhu, s kojim ciljem i s kojim definiranim instrumentima i mehanizmima praktične realizacije zaključaka toga sabora. Priziva se međužupanijsko i međuopćinsko vijeće, ali u skladu s Ustavom. To znači postojanje papirnate institucije vijeća koje će imati papirnatu snagu i papirnatu realizaciju. Ako je svrha Sabora čitanje zaključaka u vidu priopćenja, kao što će vjerojatno biti, ako je međužupanijsko vijeće, koje smo mogli kreirati davnih dana, pa i u tehničkom mandatu, samo snaga na papiru, onda je sve ovo samo mazanje očiju javnosti.

Skepticizam je još jači kada se sagledaju stvari koje se odigravaju ispod površine borbe za nacionalne interese, a tiču se svakidašnjeg života, nas koji imamo privilegiju živjeti unutar BiH. Primjerice, oni isti ljudi koji pozivaju na neposluh i bunt, ovih dana sklapaju poslovne ugovore s Lijanovićima. Da stvar bude gora, unatoč svemu što nam je kao narodu uradio SDP i robovlasnici iz Boljitka, primjerice u Neumu koalicija HDZ BiH-SDP-Lijanovići je jača nego ikada. S druge strane, ona druga strana HDZ 1990. ,koja isto tako poziva na neposluh, u ZHŽ-u za federalni Dom naroda bira čovjeka koji i dandanas suze lije zbog toga što se nije išlo u platformašku koaliciju, te bio na pragu prelaska u HSP. Sutra kada se legalno oformi ovaj Dom i kada dođe do legalnog izbora predsjednika Federacije, kako možemo biti sigurni da isti neće dignuti ruku za Antu, pardon, Živka?

Ono najeklatantnije, jest da se na nacionalne interese zaboravlja kad je novac u pitanju. Dokaz tome je prodaja vlasničkog udjela Hercegovina osiguranja od 13,1% u Herbosfondu. Udio je prodan za 2,1 milijunn KM, a realna vrijednost udjela je od 9 do 10 milijuna KM, budući da ovaj fond ima udjela u vlasništvu svih relevantnih tvrtki u BiH (HT, BH Telekom, EP HZHB, EP BiH, i dr.). Fond je i jedan od većinskih vlasnika mostarskog Žitoprometa, koji posjeduje ogromne vrijedne nekretnine u Mostaru. Navodno, kupac je iz Sarajeva, koji posjeduje već 21% dionica i koji sada s ukupno više od 30% udjela može s fondom raditi što mu je volja. Zar se nije moglo izlobirati da dionice otkupi netko drugi, kako bi i kapital i novac ostao u našim rukama?

Spominjanje ovih primjera može izgledati bavljenje „komunalijama“, kako reče jedan moj prijatelj, koje će doći na red kad se riješe stvari „gore“. Međutim, glavna i osnovna prepreka u realizaciji problema „gore“ jest apsolutna rezignacija kod naroda. Kad narod, poput djelatnika Žitoprometa i njihove obitelji, vidi kako im se u bescjenje rasprodaje ono malo od čega žive, kad drugi to vide, kako možemo očekivati taj jedan socijalni bunt? Teško da će se samo politički uspjeti riješiti problem, jer da znaju, umiju i mogu, riješili bi ga „naši“ dok su bili na vlasti, ne bi se budili samo kad im je vlast dovedena u pitanje.

Za jedan građanski/narodski neposluh, bunt u vidu npr. nekupovine Lijanovićevih hormona, pardon, salama, narod mora vidjeti kako vođe predvode taj bunt. Kako očekivati reakciju naroda, a na vlasti si sa SDP-om i Lijanovićem i nisi ispoštovao izlazak iz koalicije s njima na lokalnoj razini?! Kako očekivati bunt kad se nema hrabrosti (ili se ne smije) podići kaznenu prijavu protiv Lijanovića radi kupovine glasova? Makar tu dokaza i svjedoka ne nedostaje?

Također, kako istinski vjerovati u pozitivan ishod Sabora, kad se vidi na snimkama iz 2001. godine da je tada na Saboru Samouprave, izuzev Ante Jelavića, 90% aktera i danas uključeno u rad ovog novog Sabora. Ako nisu tada imali mudrosti i hrabrosti ići do kraja, koji to depozit imaju kod naroda da im se vjeruje kako će ovaj put ići do kraja?

Mora li se doći do toga da se pitanje nadglasavanja i majorizacije hrvatskoga naroda u BiH dugoročno riješi socijalnim buntom i događanjem naroda? Moramo li izaći na ulice, blokirati granice, osporavati rad i doprinos federalnim institucijama i svima onima koji im bespogovorno služe? Činjenica je, kad bi do ovog scenarija došlo, makar spontano, netko bi morao na sebe preuzeti odgovornost prvog među jednakima. Iskreno, što mislite, bi li ijedan od ovih naših vođa stao ispred naroda i primio prvi udar pendrekom, ili bi radije da netko drugi to uradi, a da oni pokupe slavu?

Boljii način rješavanja navedenih pitanja i konačnog stajanja u kraj oportunistima i licemjerima poput onih iz SDP-a, HSP-a, Lijanovića i sličnima, je jednostavniji i još uvijek nije jasno odgovoreno zašto se ne ide ovim putem. To je tužba protiv OHR-a i zemalja PIC-a na međunarodnom sudu pravde u Strasbourgu. Tisuće vrhunskih odvjetničkih i lobističkih kuća iz Europe, naravno uz mastan novac, bi jedva dočekalo biti na našoj strani i pobijediti „silu“ iz prostog razloga zato što ono što se dogodilo tijekom ove tragikomedije oko uspostave vlasti, nije nikakva majorizacija Hrvata, niti paradigma njihove ugroženosti, nego je majorizacija nad zdravim razumom i paradigma ugroženosti običnog čovjeka u BiH, a samim tim i BiH općenito. To bi odvjetnik amater uspio dokazati na sudu, ako ništa drugo zbog činjenice da 17/3 ≠ 5.

Zašto se odmah nije išlo u ovom smjeru? Zato što bi za ovo trebalo više vremena, a više vremena znači gubitak fotelja, privilegija, nadzornih odbora, direktorskih funkcija i dr., jer bi platformaši u međuvremenu mogli odraditi sve. Opet nespremnost na žrtvu!

Znači li sve ovo da trebamo razmišljati o alternativi podrške našim čelnicima u borbi protiv platformaša? Ne! Ovo znači da podrška koju uživaju ne smije biti paravan za mućenje vode kako bi oni ispod površine zadovoljavali osobne i partijske potrebe. Ni u kojem slučaju se ne smije ići protiv ijedne inicijative poput Narodnog Sabora i međužupanijskog vijeća. Međutim, ako se ostane samo na papiru i priopćenjima, džaba nam je krečit. U tom slučaju je moguć onaj prvi scenarij, ali narod će prije platformaša, vjerojatnije prvo uzeti na pik „svoje“, pa tek onda obračunati se sa platformašima.

Hrvati dijele vlast u tim općinama a ne da nisu u vlasti.
Pazi malo kako se izražavaš.
Naravno da hrvatski dijelovi tih općina će ulaziti u 3.entitet.
Isto tako dijelovi Travnika, Uskoplja, Fojnice

Ako je definicija dijeljenja vlasti to da svaka odluka može biti izglasana bez njih u dotičnim općinama onda ok.
Slažem se ja da treba ući,ali treba prvo te dijelove uključiti u HNS,kao zametak buduće Herceg Bosne

Ovo bi naime trebalo biti međužupanijsko i međuopćinsko povezivanje Hrvata, ali ono što me zanima jest, da li se mogu u sabor izabrati predstavnici općina u kojima Hrvati nisu na vlasti (Novi Travnik,Busovača,Jajce), te kako bi to funkcioniralo,jeli moguće stvoriti blok nekoliko mjesnih zajednica u kojima su Hrvati većina,uključujući i same gradove?Npr Jajce bez Vinca,Busovača bez Kaćuna itd...

Zbog sustavne majorizacije i konstituiranja nelegalne Vlade FBiH devet stranaka sa hrvatskim predznakom na čelu sa HDZ BiH sazvalo je Hrvatski narodni sabor za 19. travnja. Hoćemo li i Hrvati sa područja RS na tom Saboru imati svoje izaslanike i predstavnike?

ČORDAŠ: Nadam se da da. Na Saboru bi trebali biti svi legalno izabrani Hrvati sa svih razina vlasti. Hrvati imaju svoje predstavnike u općinama, Narodnoj skupštini i Vijeću naroda RS-a, te se nadam da će svi i biti uredno pozvani, a na njima je da se i odazovu. Žalosno je to što se događa u F BiH, gdje se na vrlo grub način krši izborna volja hrvatskog naroda.