Whither Bosnia?

March 2, 2021

The future of Bosnia and Herzegovina remains the subject of intense debate. To mark the 25th anniversary of the Dayton Peace Agreement, members of the Wilson Center’s Working Group on the Western Balkans issued a report with recommendations entitled Fixing Dayton. In the spirit of debate, Robert M. Hayden, Professor at the University of Pittsburgh, offers the following comment. Report authors respond below. Hayden offers a brief final rejoinder below that.

A “New Deal” for Destabilizing the Bosnian Peace
Robert M. Hayden

The Report on Fixing Dayton: A New Deal for Bosnia and Herzegovina urges changes to the constitutional structure that ended the Bosnian war, so that the country can “move from ethnocracy to more representative democracy.” These would curtail the powers of the Republika Srpska (RS) and the Federation of Bosnia & Herzegovina (FBH), greatly increase the power of the central government, and disempower “ethnically based political parties.” Supposedly, not taking these steps risks an “implosion” of Bosnia and Herzegovina (B&H) and the “generation of instabilities throughout Europe’s southeastern corner.”

Yet while making policy recommendations on the uninvited behalf of “the people” and “citizens of Bosnia,” the Report cites no reliable evidence on what those people seem to want, ignores well-documented facts contrary to its position, and makes demonstrably false assertions. Some of its proposals have been repeatedly rejected since 1990 by the elected representatives of Croats and Serbs of B&H, about half the population.

More relevant than the 25th anniversary of the Dayton Agreement was the simultaneous 30th anniversary of the first elections in post-socialist B&H, when the voters overwhelmingly partitioned themselves into three separate and mutually exclusive ethno-national constituencies: Bosniaks, Croats and Serbs. This tripartite division has occurred in every relatively free and fair election ever held in B&H, before or since. In this situation, representative democracy must mean a form of tripartite consociation between these three ethno-national constituencies, under their elected leaders. The Dayton system provides such a structure, even though the Croats and Serbs fought against being included in a Bosnian state. They accepted Dayton precisely because the central government would be almost without authority over them.

Two-thirds of B&H municipalities have 70%-99% one ethno-national community; at most nine of 143 municipalities have same demographic distributions as in 1991. There is still no reliable evidence that many Croats and Serbs of B&H are willing to accept governance by a centralized government. Trying to centralize the state against their repeatedly demonstrated opposition is likely to bring on the very conflict that the Report purports to fear.

The Fundamental Error: Ignoring the Electoral Will of the Croats and Serbs

“Fixing Dayton” claims that “the citizens of the country … repudiated ethno-nationalist politicians in local elections” in November 2020. This statement is wrong in all Croat-majority municipalities, while in almost every Serb-majority municipality, Serbian nationalist parties won, as Bosniak nationalist parties did in almost all Bosniak-majority places except in Sarajevo. The Report thus falsely reports the political will expressed by most voters in B&H. Since 1990, demands for a centralized state have only been made by parties that attract almost exclusively Bosniak voters, while being repeatedly rejected by the elected representatives of the Croats and Serbs, whose peoples fought the war to ensure it would not be imposed upon them.

Further, before the 2020 election, the Social Democratic Party (SDP) proposed amendments to the Constitution that would enact the centralization proposed in “Fixing Dayton.” The SDP received less than 5% of the vote in the RS and in the Croat-majority municipalities in FBH, doing relatively well only in a few heavily Bosniak-majority ones. “Fixing Dayton” thus pushes a position taken by Bosniak political actors, repeatedly opposed by the elected representatives of Croats and Serbs since 1990, and rejected in the 2020 elections.

Foreigners Creating “Domestically-driven, Citizen-led” Changes?

The stated goal of the authors is to enable the United States and the European Union (EU) “to work with Bosnia’s citizens to achieve a functional and effective Bosnian state that enjoys popular legitimacy” (p. 2). This is to be achieved by “structural reforms” that must be “citizen-led” (p. 5) and “domestically driven” (p. 8), though this apparently cannot take place without the United States “setting the stage” and “providing a safe space.”

More than that: the West must “conven[e] citizens to determine changes to the country’s constitution and decision-making structures that are feasible in the short- to medium-term, and deal decisively with obstructionist actors who have blocked previous reform efforts” (p. 8).

Really? Which “citizens” would those be? Selected by whom, to represent which Bosnians? If revisions of Dayton are to have popular legitimacy in Bosnia, they will indeed need to be domestically driven, but it is incoherent to assign responsibility to domestic Bosnian actors yet arrogate to foreigners the determination of which Bosnians are legitimate. Further, what kind of “decisive dealing” against obstructionists is meant, and what counts as obstruction? Since nearly every Croat or Serb elected since 1990 has been against what “Fixing Dayton” demands, this would seem to be a plan to ban the political programs favored overwhelmingly by those peoples. Proclaiming the repeatedly demonstrated political will of Croats and Serbs to be illegitimate will not induce them to accept instead whatever foreigners mandate.

The authors want to enable “individuals who do not identify with one of the ‘constituent peoples,’ to … be able to design and implement a new architecture of the state more responsive to their needs.” Yet the 2013 census found very few such cosmopolitan a-nationalists. More than 96% of the population declared themselves Bosniak, Croat, or Serb, and 99% of those who did so also indicated the corresponding language and religion, patterns seen in all censuses, and elections, in Bosnia since the end of the Ottoman period. Empowering 1% is an odd definition of democracy.

Proposing to Disenfranchise Half the Population under the Pretense of Democratizing

Since the three mutually exclusive ethno-national constituencies have been manifested in every relatively free and fair election ever held in B&H, it is difficult to see how their winners do not have legitimacy, with one exception. International interveners changed the electoral law in 2005 to let all voters in the FBH vote for the Croat and Bosniak members of the Presidency, instead of limiting votes for the Croat member to Croats and for the Bosniak member to Bosniaks. Since the Bosniaks vastly outnumber the Croats, the Croat member of the presidency has repeatedly been elected by Bosniaks, with almost no Croat votes, giving him no legitimacy among the Croat population. Considering this recent history, amending the electoral laws as a means by which “the power of ethnically-based political parties can be circumscribed, [and] … types of cross-ethnic electoral incentives could be introduced,” are not likely to be seen as legitimate by Croats and Serbs.

A Proposal for a NATO Occupation Force?

The most ominous recommendation of the Report is that “EUFOR, or a NATO-led Force” should be able “to enforce High Representative decisions.” This is a call for military occupation, a foreign force to support a foreign viceroy against the local citizens, which also shows the falsity of the statement that this whole scheme would be “domestically driven, citizen-led.”

There is as little evidence that people living in B&H want or anticipate conflict as there is that Croats and Serbs will accept the imposition on them of rule by a centralized government selected by foreigners. However, if someone wanted to produce conflict in B&H, a very promising way to do so would be to try to centralize the state against the will of about half of its population, non-randomly distributed ethno-nationally among those three constituent peoples. The chances of NATO troops being treated like the British Army in Northern Ireland during the Troubles, or the Indian Army in Kashmir, seem high.

Replacing the “New Deal” with Evidence-Based Proposals

Popular legitimacy for changes to Dayton will require engaging political leaders elected by the three ethno-national constituencies. The constituent peoples exist socially and politically in ways that an undifferentiated a-national citizenry imagined in the Report does not; and they now live mainly in ethnically-defined polities.

Serious proposals to reform B&H must take as their starting point the realities of this divided country. For example, demands for secession have come mainly in response to efforts to eliminate the RS, de facto if not de jure, under an all-powerful central government. A prohibition on secession thus should be accompanied by one on the abolition of either entity, or of any canton within the FBH, or of such entity’s or canton’s legal powers and jurisdictions, without approval by referendum in that entity or canton. Further, reforms should ensure that the Central Electoral Commission, Constitutional Court, State Investigation and Protection Agency and the High Judicial and Prosecutorial Council of B&H, cannot be used by the members of one of Bosnia’s constituent peoples, by themselves or with the active engagement of foreigners, to try to impose centralizing rules on the entities or cantons, without the acceptance of the polity to be subjected to them.

Another crucial reform would be to undo the changes to the election laws that have disenfranchised the Croats from choosing Croat members of the presidency and of the House of Peoples by enabling Bosniaks to do so instead. It is difficult to see why Croats would abandon the demand for a separate Croat entity as long as they are unable to elect their own representatives.

Bosnia isn’t the way it is because of the Dayton system; it is the way it is because of the divided nature of Bosnian society. The citizens of B&H are more likely to start to feel commonality when some of them are no longer being facilitated by foreigners in attempts to impose majoritarian rule – not simply majority rule – over the others, as proposed in the “Fixing Dayton” Report.

Final Rejoinder
Robert M. Hayden

My comment referred repeatedly to how the electorates of the three main constituent communities of Bosnia and Herzegovina (BiH) have voted, not only in 1990 and every election since, but in every election ever held in BiH. I made no mention of any political party or leader. If these authors have evidence that many Croats and Serbs of BiH would support the changes they propose they should have cited it.

The rest of their argument does not address mine. If their comments send readers back to my own piece to see “did Hayden really say That?,” they have done me a service.

What these authors describe as only “a proposed increase in the existing EU and NATO military presence” in BiH does not reflect the text of “Fixing Dayton.” There, some of these authors criticized the present small “observer force” and want it replaced with “mobile units” that “can deploy anywhere in the country on short notice” and that “should not just monitor conflict but be able to … to enforce High Representative decisions.” That’s an occupation force to impose foreign rule. I can’t resist citing a writer of the 19th century, who in some cases supported the enlightened intervention of civilized Europeans against “barbarians” (colonialism at its most obvious), yet still saw that “A government which needs foreign support to enforce obedience from its own citizens, is one which ought not to exist; and the assistance given to it by foreigners is hardly ever anything but the sympathy of one despotism with another.” (J.S, Mill, “A Few Words on Non-Intervention” [1859]).

Finally, authors still have not clarified how foreigners will create “domestically-driven, citizen-led” changes, and impose a system rejected, overwhelmingly and repeatedly, by the Croats and Serbs of BiH, though favored by Bosniaks. Their argument now is that the United States, not the Bosnian peoples, has the right to determine what system the latter must live in. I ended by saying that the citizens of BiH are more likely to start to feel commonality when some of them are no longer being facilitated by foreigners in attempts to impose majoritarian rule – not simply majority rule – over the others, as proposed in the “Fixing Dayton” Report. The response, as it happens, is signed by five people with names that are usually Bosniak, plus a number of non-Bosnians; no Serbs or Croats are included. This is a prescription for destabilizing Bosnia.

Finally, authors still have not clarified how foreigners will create “domestically-driven, citizen-led” changes, and impose a system rejected, overwhelmingly and repeatedly, by the Croats and Serbs of BiH, though favored by Bosniaks. Their argument now is that the United States, not the Bosnian peoples, has the right to determine what system the latter must live in.

Lik ih totalno pročitao i razbucao im takiju, inteligentan čika.

Odavno je on skužio Bajrovića i slične

Treba to zbilja okrenuti protiv njih. BiH i postoji zbog tursko bošnjačkog genocida nad stanovništvom BiH.

Da nije bilo njihovog genocida i kolonizacije BiH bi danas bila dio Hrvatske.

Prema tome u pravu je. BiH je nastala na genocidu.

Uključujući Reufa koji niti nije Bosanac, niti je rođen u BiH.
Dotepenci kao i Reuf koji je otišao iz CG jer mu nije prihvatljiva vlast demokratske kršćanske većine u njoj, pa bi BiH uređivao po svojoj mjeri.

I pazi još perverzije da većina bosanskih muslimana nema veze s Bosnom nego su dotepenci, migranti koje su izbacili iz drugih država zbog turske veze pa su se doselili u BiH i sad bi oni tlačili starosjedioce i svojatali BiH za sebe.

Obraz ko džon.

KAMO IDE BIH Robert Hayden: „New deal“ za destabilizaciju mira u Bosni i Hercegovini

ožu 04, 2021
PIŠE: JURICA GUDELJ

Budućnost BiH i dalje ostaje predmet intenzivnih debata. Kako bi obilježili 25. godišnjicu potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma članovi Radne grupe za Zapadni Balkan američkog Willsonovog centra objavili su izvješće s preporukama kako "popraviti Dayton". Autor ovog rada je Daniel S. Hamilton, a u njegovoj izradi sudjelovali su, među ostalima, Reuf Bajrović, Majda Ruge, Jasmin Mujanović, Daniel Serwer, Hoyt Yee, Faris Vehabović i drugi. Njihov rad zagovara međunarodnu intervenciju u BiH kako bi se nametnula bošnjačka unitaristička agenda, odnosno traže međunarodnu intervenciju u BiH kako bi se Hrvatima i Srbima nametnulo tzv. "građansko" uređenje zemlje. Na njihov rad reagirao je Robert M. Hayden*.

U članku naslova "New deal" za destabilizaciju mira u BiH (A “New Deal” for Destabilizing the Bosnian Peace) autor Robert M. Hayden vješto osporava preporuke iz izvještaja "Popraviti Dayton: New deal za BiH" autora Daniel Hamiltona koji je objavio izvještaj o tomu kako "popraviti Dayton" pri tom promovirajući bošnjačku unitarističku agendu.

Izvještaj "Fixing Dayton: A New Deal for Bosnia and Herzegovina" Daniela Hamiltona zagovara promjene u Daytonu dogovorene ustavne strukture kojom je okončan rat u BiH kako bi zemlja mogla prijeći s "etnokracije u predstavničku demokraciju". Predlaže se smanjivanje nadležnosti entiteta Republika Srpska i Federacija BiH te veliko povećanje nadležnosti države BiH kao i potpuno oduzimanje moći nacionalnim strankama. Ako se ovi koraci ne poduzmu, navodi Hamilton, riskira se urušavanje BiH kao i proizvodnja nestabilnosti na cijelom prostoru jugoistočne Europe.

I dok nepozvani daju preporuke za kreiranje politika "u ime naroda" i "građana BiH" Hamiltonov izvještaj ne nudi nikakve čvrste dokaze o tomu što stanovnici BiH uistinu žele, ignorira jako dobro dokumentirane činjenice koje su u suprotnosti s njegovim tvrdnjama te iznosi očigledne lažne tvrdnje. Dio Hamiltonovih prijedloga politički predstavnici Srba i Hrvata u BiH uporno odbijaju još od 1990. godine. Inače, Srbi i Hrvati u BiH čine oko polovine ukupnog stanovništva države.

Važnija od 25. godišnjice Daytona je 30. godišnjica prvih slobodnih izbora u BiH kad se ogromna većina građana BiH i formalno podijelila na tri odvojene nacionalne zajednice: Bošnjake, Srbe i Hrvate.

Ovakva tripartitna podjela stanovništva BiH se potvrdila na doslovno svakim održanim izborima od 1990. do danas, piše Hayden.

Stoga predstavnička demokracija u BiH mora podrazumijevati tripartitnu konsocijaciju između ove tri nacionalne zajednice. Daytonski sustav omogućuje upravo to. Srbi i Hrvati, piše Hayden, su i prihvatili državu BiH jer središnja, državna razina vlasti, nema veliki utjecaj na njih.

U dvije trećine jedinica lokalne samouprave u zemlji jedna nacionalna zajednica je zastupljena od 70 do 99 posto, dok najviše devet od ukupno 143 općine danas ima približno sličnu demografsku strukturu kao i 1991. godine. I dalje nema dokaza, podsjeća Hayden, da bi Hrvati i Srbi u BiH bili voljni prihvatiti vladavinu centralizirane vlade. Pokušaji da se BiH centralizira unatoč kontinuiranom otporu Hrvata i Srba takvim težnjama vrlo vjerojatno će potaknuti konflikt kojeg se Hamilton u svojem radu pribojava.

Ključna greška: Ignoriranje izborne volje Hrvata i Srba

Izvještaj "Popraviti Dayton" tvrdi kako građani BiH... odbacuju etno-nacionalne političare na lokalnim izborima" iz studenog 2020. godine. Ova tvrdnja je pogrešna, pojašnjava Hayden. U svim hrvatskim općinama, kao i u gotovo svim srpskim općinama u BiH to se jednostavno nije dogodilo. U hrvatskim općinama pobijedile su hrvatske nacionalne stranke a u srpskim srpske. Također, i bošnjačke nacionalne stranke su pobijedile u gotovo svim većinski bošnjačkim općinama u BiH s izuzetkom Sarajeva.

Stoga izvještaj "Popraviti Dayton" iznosi lažne tvrdnje o volji birača iskazanoj na posljednjim lokalnim izborima. Hayden uočava kako još od 1990. godine zahtjeve za centralizacijom ili unitarizacijom države uporno iznose samo stranke i političari koji gotovo isključivo dobijaju glasove Bošnjaka. Istovremeno, takve zahtjeve uporno odbijaju stranke i političari koji dobijaju glasove Hrvata ili Srba. Također, uočava kako se rat i vodio kako se unitarna država ne bi nametnula Srbima i Hrvatima.

Nadalje, prije izbora 2020. SDP je predložio amandmane na Ustav koji su u skladu s unitarističkim težnjama koje predlaže izvještaj "Popraviti Dayton". Hayden pri tom uočava kako je SDP dobio pet posto glasova u RS-u kao i u većinski hrvatskim dijelovima FBiH. Kakav-takav rezultat su pak ostvarili isključivo u dijelovima države s bošnjačkom većinom.

"'Popraviti Dayton' stoga pokušava progurati politike koje zastupaju bošnjački politički akteri a koje su od 1990. do 2020. opetovano odbijane od hrvatskih i srpskih političkih aktera", piše Hayden.

Stranci kreiraju "promjene koje vode domaći građani"?

Cilj autora izvještaja "Popraviti Dayton" je omogućiti SAD-u i EU da "rade s bh. građanima kako bi se ostvarila funkcionalna i efikasna država BiH koja ima legitimaciju građana". To se, dodaje se, može ostvariti "strukturnim reformama" koje moraju "voditi građani", iako se ovo očigledno ne bi moglo dogoditi da SAD nisu "postavile pozornicu" i "pružile siguran prostor".

I više od toga: Zapad mora „sazvati građane da utvrde promjene ustava zemlje i strukture donošenja odluka koje su izvedive u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju i odlučno se obračunavaju s opstruktivističkim akterima koji su blokirali prethodne reformske napore“.

Zaista, ironično se pita Hayden. Koji bi to točno građani bili? Tko bi odabrao koji predstavljaju stanovnike BiH? Ako će revizija Daytona imati podršku stanovnika BiH, onda će te promjene uistinu morati biti plod volje domaćih aktera, ali je nedosljedno dodijeliti odgovornost za promjene domaćim akterima dok se istovremeno strancima omogućuje da odrede koji su stanovnici BiH "legitimni". Nadalje, na kakvo se "odlučno djelovanje" protiv "opstruktivističkih aktera" misli? Kako su gotovo svi srpski i hrvatski izabrani politički dužnosnici od 1990. do danas bili protiv zahtjeva koji se iznose u izvještaju "popraviti Dayton", čini se kako je plan tražiti zabranu političkih programa koje u ogromnoj većini podržavaju Srbi i Hrvati. Proglašavanje uporno iskazivane volje Srba i Hrvata nelegitimnom neće dovesti do tog da Srbi i Hrvati prihvate ono što stranci propišu, piše Hayden.

Također, autori izvještaja žele omogućiti pojedincima koji se ne identificiraju kao pripadnici konstitutivnih naroda da mogu dizajnirati i provesti novu arhitekturu države koja će više odgovarati njihovim potrebama. No, popis stanovništva iz 2013. godine je pokazao kako je takvih "kozmopolita" vrlo malo u BiH. Više od 96 posto stanovništva države se izjasnilo kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati a 99 posto njih također se izjasnilo kako se koriste odgovarajućim jezikom te imaju vjerska uvjerenja sukladno nacionalnosti (muslimani, pravoslavni, katolici). To su obrasci vidljivi u doslovno svim popisima stanovništva u BiH još od pada Osmanskog carstva. Davati moć doslovno samo jednom postotku stanovništva je uistinu čudna definicija demokracije.

Obespravljivanje polovine stanovništva u ime demokracije

Kako su tri odvojene nacionalne zajednice pokazale svoje jasno postojanje na doslovno svim ikad održanim slobodnim izborima u BiH, piše Hayden, teško je tvrditi da izborni pobjednici nemaju legitimitet naroda. Uz jednu iznimku.

Odredbama Izbornoga zakona BiH (koji je opterećen presudama Ustavnoga suda BiH i Europskog suda za ljudska prava) omogućeno je svim glasačima na području FBiH da glasuju za hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Kako Bošnjaci po brojnosti uvelike nadmašuju Hrvate, hrvatskog člana Predsjedništva više puta izabrali su Bošnjaci i to gotovo bez i jednog glasa hrvatskih glasača. To znači da izabrani hrvatski član Predsjedništva BiH (aktualni Željko Komšić) nema nikakav legitimitet hrvatskog stanovništva u BiH.

Hayden piše kako Hrvati i Srbi neće prihvatiti nikakve promjene Izbornog zakona koje, pojednostavljeno rečeno, ozakonjuju "fenomen Komšić", odnosno da se jedan narod miješa u izbor političkih predstavnika drugog naroda, što je danas u FBiH, gdje Bošnjaci uporno nameću Hrvatima političke predstavnike.

Prijedlog da NATO postane "okupacijska sila" u BiH

Najzlokobnija preporuka izvještaja "Popraviti Dayton" je da EUFOR ili vojska pod NATO vodstvom budu u stanju nametnuti odluke visokog predstavnika u BiH. To je poziv za vojnu okupaciju, poziv da strana vojna sila podupre stranog namjesnika (potkralja) da provodi odluke suprotne volji domaćeg stanovništva, što pak jasno pokazuje laž koja se sastoji u prethodno navedenoj tezi da "Popraviti Dayton" zagovara politike koje traže "građani BiH".

Postoji jako malo dokaza da ljudi koji žive u BiH žele ili priželjkuju sukob. Jednako tako, malo je dokaza i da će Hrvati i Srbi prihvatiti nametanje vlasti od strane centralizirane vlade koju su odabrali stranci. Međutim, piše Hayden, ako bi netko želio stvoriti sukob u BiH, vrlo obećavajući način za to bio bi pokušaj centralizacije države protiv volje oko polovine njenog stanovništva.

Umjesto "New deala" BiH treba prijedlog utemeljen na činjenicama

Narodni legitimitet promjena Daytona zahtijevat će angažiranje političkih vođa koje su izabrale tri nacionalne izborne jedinice, jasan je Hayden. Konstitutivni narodi postoje u društvenom i političkom smislu dok nediferencirano državno građanstvo zamišljeno u izvješću "Popraviti Dayton" ne postoji; i oni sada uglavnom žive u nacionalno definiranim političkim zajednicama.

Ozbiljni prijedlozi za reformu Bosne i Hercegovine moraju kao polazište uzeti stvarnost ove podijeljene zemlje. Na primjer, zahtjevi za secesijom uglavnom su odgovori na nastojanja da se ukine RS, de facto, ako ne i de jure, pod svemoćnom središnjom vladom. Zabrana secesije stoga bi trebala biti popraćena zabranom ukidanja bilo kojeg entiteta, bilo kojeg kantona u FBH, kao i zabranom ukidanja zakonskih ovlasti i nadležnosti tog entiteta ili kantona, bez odobrenja na referendumu u tom entitetu ili kantonu. Nadalje, reforme bi trebale osigurati da Središnje izborno povjerenstvo, Ustavni sud, Državnu agenciju za istrage i zaštitu i Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće BiH ne mogu koristiti pripadnici jednog od konstitutivnih naroda BiH, sami ili uz aktivno sudjelovanje stranaca, da pokušaju nametnuti centralizirajuća (unitaristička) pravila entitetima ili kantonima, bez prihvaćanja političkih zajednica koje žive u njima.

Sljedeća ključna reforma bila bi poništavanje promjena Izbornog zakona kojima su Hrvati obespravljeni u izboru hrvatskih članova Predsjedništva i domova naroda. Teško je shvatiti zašto bi Hrvati odustali od zahtjeva za odvojenim hrvatskim entitetom sve dok nisu u mogućnosti sami birati svoje predstavnike, jasan je Hayden.

BiH nije takva kakva jest zbog daytonskog sustava; ona je takva zbog podijeljene prirode bosanskohercegovačkog društva. Građani BiH vjerojatnije će početi osjećati zajedništvo kada stranci prestanu pomagati jednoj strani u pokušajima majorizacijske vladavine - ne samo vladavine većine - drugima, kao što je predloženo u Izvještaju "Popravljanje Daytona", zaključio je Hayden.

*Robert Hayden (J.D., Ph.D.) je antropolog prava i politike. Njegova su se primarna istraživanja tijekom više od tri desetljeća usredotočila na Balkan, ali je također radio terenski rad u Indiji (1970-te, 1992., 2013.) i među Irokezima Seneca u državi New York (1970-ih). Nakon etnografskih istraživanja jugoslavenskog socijalizma od 1981. do 1989., radio je opsežan rad na pitanjima nasilja, nacionalizma, ustavnosti i obnove država na prostoru bivše Jugoslavije, kao i na pitanjima tranzicijske pravde proizašlim iz jugoslavenskih ratova. Od 2007. do 2013. profesor Hayden vodio je „Antagonističku toleranciju“, međunarodni interdisciplinarni projekt o konkurentnom dijeljenju vjerskih mjesta, u okviru koga su prikupljeni i analizirani različiti, etnografski, povijesni i arheološki podatci iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Indije, Meksika, Perua, Portugala i Turske. Njegova nova istraživanja koja proizlaze iz ovog projekta uključuju studije sufijskih / derviških redova u postimperijalnim okruženjima i (ponovnu) izgradnju vjerskih lokaliteta za obilježavanje konkurentskih nacionalnih teritorijalnih zahtjeva u Bosni i Hercegovini od kraja tamošnjeg rata.

Dnevnik.ba