RAGUŽ: Armija RBiH protjerala sedam puta više Hrvata, nego HVO Bošnjaka

Objavljeno 08.09. - 10:38

U medijima se često manipulira time koji je narod najviše stradao u ratu u BiH. Svaka strana sebe predstavlja kako najveću žrtvu, a druge kao agresore i zločince. Podatci o ratnim stradanjima objavljuju se selektivno i zapravo su istrumenti takvih političkih manipulacija. Cjeloviti brojčani prikaz ratnih zločina ubojstava i etničkog čišćenja na sve tri strane koje je prikupio Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH pokazuju kako je u proteklom ratu poginulo najviše Bošnjaka, ali i kako su razmjere zločina etničkog čišćenja najveće na prostoru pod nadzorom Armije R BiH, piše Hrvatski Medijski Servis.

Činjenice o ratnim stradanjima

U 47 općina koje je nadzirala bošnjačka ARBiH prema popisu 1991. nedostaje 126.725 Hrvata, dok u 27 općina koje je kontrolirao HVO je 17.476 Bošnjaka manje nego 1991. godine. Mostar i Uskoplje nisu uračunati u ovaj pregled stradanja stanovništva u zadnjem ratu u BiH. Usporedbom sa popisom BiH iz 1991. godine 291.623 Bošnjaka je manje u RS nego 1991. godine. U općinama pod nekadašnjim nadzorom bošnjačke ARBiH danas je 342.367 Srba manje nego po popisu 1991. godine.

-Navedeni podatci pokazuju kako su Bošnjaci etnički očistili sa teritorija pod njihovim nadzorom više nebošnjačkog stanovništva nego Srbi, odnosno Bošnjaci su etnički očistili najviše teritorija u BiH, kaže za Hrvatski Medijski Servis Željko Raguž, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH, koji istražuje, prikuplja, dokumentira i publicira podatke o proteklom ratu.

Prema podatcima u zadnjem ratu u BiH, ljudski su gubici, dodaje Raguž, bili daleko najveći kod Bošnjaka. Po nacionalnosti 64 036 žrtava bili su Bošnjaci, 24 905 žrtava bili su Srbi i 7788 žrtava bili su Hrvati. Većina srpskih žrtava bili su vojnici 20 690 od 24 905 ukupno stradalih Srba u BiH. Vojnika HVO-a stradalo je 5719 od ukupno 7788 hrvatskih žrtava. Kod Bošnjaka većinu stradalih činili su civili 33 403 od ukupno stradalih 64 036 Bošnjaka.

Od zločina nad Hrvatima u BiH procesuirani su zločini u Bugojnu (po individualnoj odgovornosti). Nitko nije odgovarao po zapovjednoj odgovornosti za zločine u Bugojnu iako Tužiteljstvo BiH posjeduje takve dokaze za bošnjačke političke i vojne dužnosnike. Procesuirani su još neki zločini nad Hrvatima u BiH po individualnoj odgovornosti (u Drežnici, u Grabovici, za zločin u Trusini u tijeku je postupak pred Sudom kao i u predmetu „Muzej-Jablanica“) ali nije procesuiran nijedan zločin po zapovjednoj odgovornosti ili za udruženi zločinački poduhvat protiv hrvatskog naroda od strane političkog i vojnog vodstava bošnjačkog naroda i Armije R BiH iako su s njihove strane počinjena takva kaznena djela.

Analizom optuženih osoba (po podacima Tužiteljstva BiH optuženo je 506 osoba od 1. 1. 2005. do danas ), te mjesta izvršenja kaznenih djela nesporno bi se utvrdilo kako je od svih procesuiranih daleko najmanje procesuirano pripadnika Armije R BiH za zločine počinjene nad Srbima i Hrvatima.

Na upit zašto, Raguž kaže: -Nažalost, zato što su Tužiteljstvo BiH i Sud BiH po naputku bošnjačkih političkih stranaka sebi uzeli za pravo pisati povijest rata u BiH u razdoblju od 1992.-1995. u kojoj Srbi trebaju biti genocidan narod, Hrvati udruženi ratni zločinci, a ratni zločini koje su počinili Bošnjaci, pripadnici Armije R BiH incidenti pojedinaca.

Upitna uporabna vrijednost presuda

Upitan u kojoj mjeri suđenja pred Haškim sudom i Sudom BiH onda doprinose da se otkrije istina o ratu u BiH, da na temelju toga dođe do katarze, pokajanja za zločine, oprosta i pomirenja Raguž kaže kako se uistinu nameće pitanje uporabne vrijednost haških presuda ali i presuda na Sudu BiH u javnosti BiH te posebice u političkom životu BiH. Donose li se presude kako bi se ostvarila pravda i kaznili ratni zločini, ili kako bi se „zadao udarac“ nastojanjima hrvatskog naroda da bude ravnopravan s Bošnjacima i Srbima u BiH što on danas nije i što se želi spriječiti od bošnjačkih političkih struktura u BiH.

-Svaka nepravda, bilo da je sadržana u haškim presudama ili presudama Suda BiH može biti još jedan u nizu udaraca ionako narušenim međunacionalnim odnosima u BiH. Potpora Hrvata budućnosti Bosne i Hercegovine takvim presudama neće porasti, nego će porasti otpor, inat, prkos i ogorčenost, kako prema međunarodnom pravosuđu, tako i prema bošnjačkim nacionalistima koji danas likuju u BiH zbog presuda nastalih zlouporabom Haškog suda, Tužiteljstva i Suda BiH za svoje nacionalističke ratne ciljeve u BiH, smatra Raguž.

Nažalost, presude na Haškom kaznenom sudu kao i niz presuda Suda BiH, prema mišljenju sugovornika HMS-a, u sebi sadrže nečije političke ambicije -jedne od sukobljenih strana u ratu u BiH i utjecajnog dijela međunarodne zajednice na Haškom kaznenom sudu sklonog toj strani- njihove koristi ili strasti i kao takve nedvojbeno kompromitiraju navedene pravosudne institucije.

Nejadnako kvalificiranje činjenica iz rata

-Zbog nejednakog kvalificiranja činjenica iz rata u BiH u navedenim pravosudnim institucijama i oprečnih tumačenja stradanja naroda u prošlom ratu ostaje jedan dio konfliktnog potencijala u odnosima među narodima u BiH što svakako nije dobro i o čemu bi se odgovornije trebalo voditi računa zbog budućnosti ove zemlje, ističe ravnatelj Hrvatskog Dokumentacijskog centra Domovinskog rata žekhji Raguž u intervju Hrvatskom Medijskom Servisu.

Raguž je inače i kandidat HDZ-a u 11. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor. Bude li izabran na predstojećim hrvatskim, prijevremenim parlamentarnim izborima, kaže ka će se zalagat prije svega za jednak pristup hrvatskom iseljeništvu iz BiH i RH u političkom životu Hrvatske te na poseban način zastupati hrvatski narod u BiH, Srbiji i Crnoj Gori gdje su Hrvati autohtoni narod.

– Hrvati u BiH istina imaju status konstitutivnog naroda, ali bez osiguranih političkih mehanizama za ostvarenje potpune ravnopravnosti s druga dva naroda, dok Hrvati u Srbiji i Crnoj Goriimaju status nacionalne manjine u tim državama.

Kako Hrvatska može pomoći?

Upitan kako Hrvatska može najdjelotvornije pomoći u rješavanju hrvatskog pitanja u BiH, Raguž kaže kako RH kao članica Europske unije i NATO-a diplomatskim utjecajem kod zemalja koji su ključni kreatori međunarodnih odnosa u jugoistočnoj Europi može još snažnije isticati međunarodne standarde tijekom procesa europskih integracija BiH.

– Time se u okviru toga procesa mogu eliminirati vrela koja sadrže konfliktne potencijale u odnosima među narodima u BiH. Rješenjem hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH ova će zemlja brže ući u Europsku uniju, smatra sugovornik HMS-a.

O onom što se događa u BiH jako se malo govori i piše u medijima u Hrvatskoj. Upitan planira li, se na tom planu, kao saborski zastupnik, angažirati kako bi se to promijenilo, raguž, koji je dugo godina bio ravnatelj radija Herceg Bosne, smatra kako je prevažno govoriti i pisati u političkim prilikama u BiH u javnosti RH jer je objektivno sagledavanje prilika u BiH pretpostavka za ispravan pristup u traženje rješenja za konfliktne odnose u BiH.

-Već je jedan broj Hrvata iz BiH koji djeluju u javnom životu RH, poput dr. Ive Lučića i dr. Nine Raspudića odredio i nametnuo svojom djelatnošću vrijednost takvih nastojanja te bi ih bilo korisno slijediti u tome poslu, smtra ravnatelj HDC Domovinskog rata u BiH i kandidat HDZ za Hrvatski sabor Željko Raguž./HMS/

Možda bi nam naš dežurni Agent Provocateur na osnovu analize povratka Bošnjaka i Hrvata u općine Vukosavlje i Pelagićevo mogao i objasniti šta je bio glavni uzrok slabom povratku katoličkog puka na svoja vijekovna ognjišta.

Zeleni, deplasirane te ublehe sad kad je popis pokazao da ste vi svoje krajeve najviše etnički očistili, za vrijeme rata i poslije njega.

U pravu si ti, kad očistimo državu i pošaljemo u Anadoliju...

to sam primjetio kod velikog broja pravoslavaca i katolika u BiH, postoji izraženo rasističko razmišljanje da ''ne žele živjeti sa muslimanima''

U Pelagićevo se vratilo dosta ljudi, 42% prije rata, 35% danas.
U Vukosavlju je povratak bio slabiji, od 43% palo na 16.
Kao i u Brodu, sa 41 na 20 ili Derventi, 39 na 9.
Ili Modriči 26 na 6, Šamcu 30 na 14.
Čak je i u Žabaru bio nekakav povratak 35 na 27 (što je većinom posljedica Daytonske crte koja ide kroz polovice sela).
Ono što bi se moglo reći da su mjesta koja su podijeljena (Žabar, Pelagićevo) osigurala jako dobar povratak, koja su uz granicu (Šamac, Brod) polovičan, a ona koja su dalje od granice (Derventa, Modriča) jako slab.
Vukosavlje je tu negdje između, mjesto koje je do mjesta koje je vraćeno.

No to je ništa prema Muslimanskom pustošenju.
U Zenici, Kaknju i Konjicu rata nije realno bilo (bar ne previše);
Zenica, s 15 na 7, Kakanj s 30 na 8, Konjic s 26 na 6.
Rata, kojeg je HVO izgubio, je bilo u Bugojnu pad s 34 na 18 i Varešu, pad s 40 na 30.
Rat gdje je HVO obranio barem dio općine bez gradića je bilo u Jablanici, pad s 18 na 7, Travniku pad s 37 na 28 i Fojnici, pad s 41 na 30.
Iako je HVO obranio dio (jako malen) Vareša i Konjica.
Gdje je HVO obranio barem dio grada, dogodio se rast, Uskoplje 42 na 42, Novi Travnik 40 na 46, Vitez 45 na 55, Busovača 48 na 50, Kiseljak 51 na 57, Kreševo 70 na 79, Jajce 36 na 46, Mostar 34 na 48.
Gdje je HVO preuzeo cijelu općinu rast je puno veći, Stolac s 36 na 59, Čapljina s 54 na 79, Rama, s 62 na 75, Kupres s 43 na 89, Žepče s 55 na 59.
I to je to.
Što je više obranjeno, to je više opstalo.
ABiH je protjerivala.
Naravno, ovo su relativni postoci, apsolutne brojke su puno veće i teže...

''pa niko nas u suštini ne tjera ali nećemo s njima''.

HVO je očistio muslimane iz svojih općina. Kome treba peta kolona iza leđa u ratu. Malo kulturnije, 10 dana, mjesec dana da se izvade vize za Skandinaviju, ali očišćeno.
Zašto vi takijate i lažete konstantno ono što se slagati ne da ?

Jedan dan molite za buduću HV/HVO pomoć, i u stanju ste lagati da je sve bilo OK u ratu sa Hrvatima. Drugi dan slavite Đemosajde u Ahmićima. Gonite se u PM.

Zašto se oni čude Srbima kad ovi neće da priznaju svoje grijehe i zločine iz rata ? Muslimani su po tom pitanju puno gori od Srba.

Zločin ostaje zločin, ali samo "Engleski provokator" more konstantno u istu ravan stavljati Kazane, Grabovicu i Srebrenicu.

Kao kada bi u istu ravan stavili Banjicu/Jasenovac i Aušvic .

Ne razumijem o čemu pričaš, i nema volje koristiti Google translator.
Tema je jako jasna i prosta, iako je vi muslimani pokušavate zatrolati jer vam se ne sviđa što piše u njoj.
Na kraju se sve svede na jedno, hoćete li vi muslimani pokazati katarzu i priznati zla muslimanske "abih", ili ne.

Doista mislim da je paušalna opaska da su ARBiH kolektivno protjerivala Hrvate ili pak HVO kolektivno odrstanjivao Bošnjake neispravna.
Data bi se izreka, kada uzmemo i ciljano naseljavanje Hrvata vjerovatno jedino mogla primjeniti na Stolac.
Dovoljno je sagledati odnos jednih prema drugima u općinama koje nisu direktno bile obuhvaćene međusobnim borbama npr. Livno, Duvno, Tuzla, Živinice ... i usporediti iste sa sličnim općinama u RS-u. Za razliku od RS-a u kojoj je i spoveden skoro 100% etnički progon, dotično nije urađeno u bošnjačko-hrvatskom sukobu.
Problematika nije u samom odlasku za vrijeme rata već kako objasniti procentulano manji povratak Hrvata u odnosu na Bošnjake poslije rata. Nije situacija u Prozoru u odnosu na Konjicu bila toliko bolja, ali tamo se je vratilo 50% Bošnjaka, a u Konjic samo 10% Hrvata.
Prosto rečeno ko je to omeo povratak npr. 3.000 Hrvata u Dobretiće: Bošnjaci ili loša ekonomska perspektiva u kombinaciji sa putovnicama RH.
Šta je to uticalo da se u Foču i Rogaticu vrati manje od 10% prijeratnih Bošnjaka, a u Bratunac, Vlasenicu i Zvornik preko 30%?

Teza ne stoji nego je stvar u tome što, nažalost, a to sam primjetio kod velikog broja pravoslavaca i katolika u BiH, postoji izraženo rasističko razmišljanje da ''ne žele živjeti sa muslimanima'' tj hoće živjeti u svojoj monoetničkoj državi/entitetu/federalnoj jedinici koja bi bila nešto kao mini hrvatska odnosno srbija.

Kod bošnjačkih povratnika nisam uočio takvo razmišljanje.

Najbolji primjer je ''egzodus'' Srba poslije reintegracije Sarajeva, na youtube imate desetine snimaka gdje nakon što ih novinar upita zašto idu odgovori su u stilu ''pa niko nas u suštini ne tjera ali nećemo s njima''.

Da se ne lažemo, meni je drago kad svaki srbočetnik ili srbokatolik ode iz BiH,
što se tiče normalnih Srba ili Hrvata tu sam ravnodušan, ako hoće nek ostanu, a ako im je srcu bliža neka druga država- nek je sretno.
Ali u svakom slučaju ova priča o nekakvom etniučkom čišćenju Armije ne stoji.