HEBIBOVIĆ: Ustašizacija Bošnjaka, notorni idiotizam u naše ime

Umislivši sebi da su Boga uhvatili za muda, da mogu cijelom društvu nametati svoje skaredne svjetonazore a da im pri tome niko ne smije ništa reći, oni koji sebe nazivaju najreprezentativnijim predstavnicima bošnjačke politike , u posljednjih par mjeseci žestoko su se razmahali. Dok niču brčići Redžepa Taipa Erdogana oni osjećaju kako im raste nacionalni ponos. I neka raste, nikakav problem. U čemu je onda problem? U tome što raste na sramotu iste nacije. Dakle oni vlastitu bruku, Bošnjacima žele poturiti kao kolektivnu vrijednost.
Prije samo par mjeseci na meti napada našao se jedan profesor srpske nacionalnosti u Sarajevu, koji je sa puškom u ruci branio ovu zemlju dok su neki njegovi kritičari bili daleko i od BiH i od Sarajeva. Dijeleći profesoru lekcije iz patriotizma i imputirajući mu velikosrpski nacionalizam testerisali su danima dok nisu uvidjeli da javno mnijenje nije na njihovoj strani.

Nihad Hebibović l vijesti.ba

Potom su njima slični i iz istog ešalona novih “bošnjačkih” vrijednosti stali uokolo da oblajavaju i denunciraju sve medije u kojima prostor dobijaju, kako rekoše razni “Mijovići”, i medije koji ugošćavaju, zato što to nalaže akutuelnost političkog trenutka, Milorada Dodika. Kada im je odgovoreno, opet su se uketili i zavukli u svoje jazbine, strpljivo čekajući da se ukaže nova prilika za još jednu manifestaciju njihovog krkanluka i primitivizma.

Da pijana glava ne nosi bajraka dokazuje i brutalni verbalni napad i vrijeđenje na nacionalnoj osnovi zastupnika u skupštini kantona Sarajevo Marija Vukasovića od strane SDA-ovca Safeta Mušanovića. Vukasović se naime, što je za svaku pohvalu, usprotivio izmjeni naziva osnovne škole “Dobroševići u Novom Gradu u naziv škole po imenu Mustafe Busuladića, ustaškog filozofa, ne bošnjačke nego hrvatske nacionalnosti ( obzirom da se Busuladžić javno izjašnjavao kao Hrvat). I ako u tome trenutku u skupštinskim klupama nije bio prisutan, kao kolateralna šteta Mušanovićevog bjesnila stradao je i Peđa Kojović. “Mušanovići” su dobro procjenili da bi se Kojović složio sa Vukasovićem, pa su po istilahu oblajali i Kojovića, i to je ispostavlja se, njihova jedina dosljednost. Dosljednost u oblajavanju svih onih koji nisu dio njihovog ludila.

Obrazlažući svoje protivljenje takvom preimenovanju, Vukasović je kao argumente naveo ništa drugo do same citate ustaškog filozofa Busuladžića, koji se nimalo ne uklapaju u novobošnjačku predstavu o učenom filozofu Mustafi Busuladžiću. Pa tako istima nimalo ne smeta što Busuladžić objašnjavajući “nestanak” ( genocid ) Jevreja iz Sarajeva bosanskim muslimanima to stavlja u kolektivnu, po Busuladžićevom shvatanju, zaslugu, kao što im ne smeta Busuladžićevo otvoreno podržavanje ustaškog i režima nacističke Njemačke. Oni u Busuladžiću vide” učenog čovjeka”, samo zato što je ovaj imao nekakve teološke radove, koji su opet i sami poprilično jadni, jer bi ostvarenje Busuladžićevih religijskih koncepija dovelo bosanske muslimane u srednji vijek, što sa stanovništa SDA-ovskog feudalnog mentaliteta možda i nije loše. Znamo od ranije da se još nisu otrgli od tih koncepcija.

Razumije se, svako ima pravo na svoje gluposti, pa tako i ovi što bi ustaškog filozofa postavili na pijedestal moralnih vrijednosti jednog naroda, imaju isto pravo, ali nemaju pravo da ga nameću svima kao neupitnu moralno-političku kategoriju. Još manje od toga imaju pravo da vrijeđaju bilo koga ko se suprostavlja njihovoj ustašizaciji Bošnjaka. Možda oni zaista misle da je to jedna dobra tendencija, ali to je njihov problem. Ili možda i nije ! Možda neki nemaju ništa ništa protiv toga što u Mostaru sijaset ulica nosi nazive po ustaškim bojovnicima. Možda je i Mile Budak samo pjesnik, koliko je i Mustafa Busuladžić samo “učen čovjek i filosof”. Onog trenutka kada novobošnjački bojovnici Mustafu Busuladžića inauguriraju za nešto što je općeprihvaćeno tog trenutka prihvatili su za vijek vijekova u Mostaru i Budaka i Francetića, Vokića i Lorkovića, ustaškog ćuku i psa. Međutim ne treba takavim braniti da to prihvate kao svoje vrijednosti. Bujrum! Put u fašizaciju vlastitog naroda vodi preko Busuladžićevog oduševljenja Gebelsom.

Rekoh Gebels. Njemac! Treba sada provjeriti da li u Njemačkoj postoji ijedna škola ili institucija koja nosi naziv po Martin Haideggeru koji kako kaže SDA-ovska filosofska škola stoji rame uz rame sa Busuladžićem. Sumnjam da postoji. Ali ništa zato. Ako već Njemci se ne mogu izdignuti iznad ideloških i političkih premisa filosofa koji su otvoreno stali u službu i propagandu nacističkog režima, ta mogu valjda SDA-ovski Bošnjaci izvršiti to pregnuće.

Samo od njih bi bilo utoliko korektno da posjeduju minimum dosljednosti u fašizaciji Bošnjaka. Ne može se od ustaša preotimati Busuladžić i inagurirati kao nacionalna vrijednost a istovremeno odbacivati sama suština njegove političke fašističke filozofije.

“Od opozicije smo imali salvu iznešenih neistina koje mislim da jedan bošnjački intelektualac koji zaista nije imao nikakve veze sa fašističkom ideologijom”, izjavio je to za TV1, SDA-ovac Safet Mešanović. Teško da bi premrtvi Mustafa Busuladžić, koji je pisao da Mein Kampf pobjeduje Kapital, bio naročito zadovoljan sa ovom Mešanovićevom eksplikacijom. Ili možda bi jer samo moralne i intelektualne fukare poput Mešanovića i njemu sličnih, vrijeđajući druge i poturajući Bošnjacima ustaška pisakala za filosofe, danas mogu poistovjetiti sa Busuladžićem.

Na kraju valja reći i to da odnos prema ovom pitanju u mnogome će odrediti u kojoj mjeri i do kojih granica će jednoj šačici idiota, ovdje u Sarajevu, biti dopušteno da oni kreiraju čitav jedan model društveno prihvatljivog ponašanja. Također ne treba nimalo sumnjati da će svi oni koji već godinama bljuju po Sarajevu zbog njegove i doista osakaćene multietničnosti i toleranosti prema drugome, koja još uvijek postoji samo kao iluzija, iskoristiti priliku da nadugo i naširoko raspredaju o stanovitoj netolerantnosti i apsolutnoj dominaciji “busuladžićevaca”. Nijedno ni drugo nije istina. Niti je Sarajevo tolerantno niti “busuladžićevici” u svim aspketima društva kolo vode. Do tada, ovim potonjim, treba poručiti; Možete MOŽDA i dokle hoćete, ali ne možete kako hoćete !

Ja se ponosim rahmetli Busuladžićem i ostalim pionirima mladomuslimanskog pokreta.

Boli istina da su bosanski muslimani masovno i dragovoljno bili u ustašama, pa se pokušava na sve načine oprati, nazvati ih i Hrvatima :)

ne bošnjačke nego hrvatske nacionalnosti ( obzirom da se Busuladžić javno izjašnjavao kao Hrvat)

Ja se ponosim rahmetli Busuladžićem i ostalim pionirima mladomuslimanskog pokreta.

Ponosiš se Ustašama?

Udruženje Mladi muslimani je nevladina organizacija koja predstavlja kontinuitet djelovanja Organizacije Mladi Muslimani osnovane 1939. godine[1].

Više od hiljadu mladića i djevojaka je pristupilo ovoj organizaciji, među kojima su najistaknutiji bili Mustafa Busuladžić, Esad Karađozović, Halid Kajtaz, Hasan Biber, Asaf Serdarević, Alija Izetbegović, braća Behmen i drugi.