HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 12:26.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 42 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 14:28 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 12:56
Postovi: 9973
Otac I sin


Iskustvo ratnog reportera Petra Malbaše, samo je jedno u nizu koje je u njemu ostavilo dubok trag. Točnije, njegovo svjedočenje o bešćutnom stradavanju civila iz Banja Luke, jedno je od najstrašnijih:

– Naravno, nagledao sam se i nasnimao svašta. Rat je iznjedrio ono najgore, ali i najgore u čovjeku pa se tako u mojim snimkama mogu vidjeti stvari koje nas nasmiju, na koje smo ponosni i na koje morate plakati. Iako se s vremenom na ratna stradavanja nekako naviknete, zbog onog što sam vidio i snimio na Dinari, plakao sam kao malo dijete. 

Bilo je to prije točno dvadeset dvije godine i ja silno želim da se kroz ovu moju ispovijest Hrvati prisjete ubijenog Marka, odaju mu počast u tišini vlastitog doma i za njega se pomole – najavio nam je Malbaša priču o jednoj planini, studeni i ocu i sinu iz Banja Luke.

– Oluja je realno počela krajem 1994. godine operacijom "Zima '94”. To je jedna od najtežih akcija kad je pokojni Andrija Matijaš Pauk izvukao tenkove na 1780 metara, vrh Dinare, na -20, na 80 centimetara snijega. Tada vojnici 4. i 7. gardijske brigade nisu znali što se tamo nalazi: minska polja duboko u snijegu, silne utvrde, ali su onda naletjeli na nešto što ni u snu nisu mogli predvidjeti… Naletjeli su na civile, Hrvate i nešto Bošnjaka iz Banja Luke koje su četnici dovukli kao živi štit. Među njima su bili uglavnom liječnici i profesori, dakle intelektualci. Zamislite, oni su im slabo odjeveni, na -20 kopali rovove i bili radni vod, a po potrebi i živi štit. Među njima je bio jedan mladić, gotovo dijete… U unakrsnoj je vatri poginuo dio civila i to je bilo neizbježno jer su stavljeni naprijed. Njih 48 pobjeglo je na našu stranu. Teško je opisati ratni kaos. A onda taj trenutak… Ja ću ga pamtiti cijeli život. Jedan stariji gospodin među ubijenim civilima nije mogao naći sina i nadao se da je živ. Sutradan smo otišli na vrh Dinare, na to mjesto, i on je našao svoje dijete. Ubijen i smrznut, njegov 23-godišnji Marko ležao je u snijegu. A njegov otac… nije mogao prestati plakati, naricati i proklinjati četnike. Bacio se u snijeg, grlio ga i mrsio njegovu posve smrznutu kosu. Kroz jecaje je govorio: "Marko, sine moj, moje dijete… Ćaća je uvijek govorio da će ti biti iza leđa, ćaća je uvijek govorio da se ne bojiš! Sine moj, četničku im majku j..em, uvijek sam govorio ajmo ako treba u smrt kad nas tjeraju… Sine moj, gdje si nestao s 23 godine…ovdje…na Dinari” – prisjeća se s teškoćom živi svjedok vremena Petar Malbaša koji godinama nakon što se ova tragedija dogodila nije imao mira:

– Pitao sam se, kako jedan otac preživi gubitak djeteta, i to na takav način? Kad mi je sve počelo dolaziti u san, shvatio sam da moram doznati što se dogodilo s ocem pokojnog Marka, za kojeg sam doznao da se zove Petar Oljačić. Višečlana obitelj Oljačić živjela je u Šimićima, pokraj Banja Luke kada su im u kuću banuli četnici. Sa sobom su odveli Petra i njegova sina Marka koji su im, kako se naknadno pokazalo, poslužili kao radna snaga koja im je kopala rovove, a onda i kao živi štit. Nakon Markove smrti njegova se obitelj tek 2005. skrasila u Topuskom, selo Ponikvani. Sudbina je tako htjela pa su se kod Markova oca Petra zaredali moždani udari zbog kojih je bio primoran na smještanje u dom. Marko je sve do 2005. bio pokopan u Livnu, a njegovi su ostatci tek 2005. prebačeni na groblje u Topusko. Sve u svemu, velika, tužna, priča iz rata koju kanim dokumentirati i ostaviti mladim naraštajima – kazao je Petar Malbaša, svjedok samo jedne tragedije Banjalučana u nizu.

_________________
Serbian are nationalists. It is impossible to argue with Serbians because they are without understanding. Since they respect only force, the same method should be used when dealing with them."


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 17:02 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 13 ožu 2011, 22:11
Postovi: 7952
Jos jedan zlocin HV ,ovaj put su stradali sunarodnici.
Njihova smrt lako se mogla izbjeci odustajanjem od agresije na teritoriju medjunarodno priznate BIH, no par poginulih Hrvata ocigledno je bilo beznacajno za snage koje su provodile UZP napadom na teritoriju druge zemlje.
Isto tako, otac je obecao cuvati ledja sinu, ali je zbrisao i ostavio sina iza ledja.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 17:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 12:56
Postovi: 9973
[quote="bezimeni12"]Jos jedan zlocin HV ,ovaj put su stradali sunarodnici.
Njihova smrt lako se mogla izbjeci odustajanjem od agresije na teritoriju medjunarodno priznate BIH, no par poginulih Hrvata ocigledno je bilo beznacajno za snage koje su provodile UZP napadom na teritoriju druge zemlje.
Isto tako, otac je obecao cuvati ledja sinu, ali je zbrisao i ostavio sina iza


Pade mi na pamet priča o obitelj Zec is ZG o cijem stradanju svi znaju. Sljedeći tvoj izopaceni um ispada da su svi najebali zbog gospodina Zeca koji je previse laprdao I samim tim ( dakle sljedeći tvoj izopaceni um) direktno kriv za smrt svoje obitelji. U drugom svjetskom ratu su krivci za ubijanja po Drakuliću I Motikama (sljedeci ponovo tvoju urođenu izopacenost) oni koji su se kurčili kontra drzave u kojoj su zivjeli.

_________________
Serbian are nationalists. It is impossible to argue with Serbians because they are without understanding. Since they respect only force, the same method should be used when dealing with them."


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 17:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 13 ožu 2011, 22:11
Postovi: 7952
Sve si pogresno shvatio.
Za sve je kriv UZP i agresija HV na medjunarodno priznatu, nedjeljivu, jednu jedinu BIH. :biceovodobro
BTW, zlocinci iz HV su ubili i Pauka, a kamoli nece jadne civile iz BL.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 17:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 tra 2018, 00:25
Postovi: 2844
Lokacija: Apsurdistan - Distrikt Teheran
Kada smo kod ovakvih i slicnih tema ...

Citat:
POSLJEDNJI RUCAK RISTOVICA

Niko od sagovornika tog dana nije mogao nista vise reci o motivima zlocina ili njegovim pociniocima. Svi su se slagali u tome da Ristovice nisu ubile njihove komsije, ali je cudno da su ubice usle u kucu tacno u casu kad je ona bila puna. "Kao da je neko pratio da li su svi usli unutra da bi ih mogao jednim rafalom pokositi", rekao je neko

Pise: Vlado Mrkic

OVIH DANA JE OBJAVLJENA VIJEST DA SU UHAPSENA dva lica osumnjicena za ubistvo sest clanova porodice Ristovic. Ovaj zlocin dogodio se na samom pocetku rata, 8. jula 1992. godine u Gornjim Velesicima, i imao je, prema opstim ocjenama, dalekosezne posljedice, prije svega kada je rijec o ubrzanom iseljavanju Srba iz tog dijela Sarajeva. Posebno je iznenadila surovost i okrutnost onih koji su ga izvrsili, jer je sest ljudi ubijeno usred dana, u vlastitoj kuci, dok su sjedili okupljeni za ruckom. Ubijeni su: Radosava Ristovic (61), njeni sinovi Pero (rodjen 1951.) i Obren (rodjen 1955.), njihova sestra Bosa (rodjena 1961.), Danilo Ristovic, djecak od 14 godina, i Mila Ristovic, a ranjen Dusko Ristovic. U kuci se nalazila i Stojanka Mastilo, prijateljica Mile Ristovic, koja se sakrila iza kauca i ostala nepovrijedjena.

Dva dana kasnije, 10. jula, u Oslobodjenju je objavljeno kratko i sturo saopstenje Ministarstva odbrane i Glavnog staba Oruzanih snaga BiH, u kojem su, s manjim greskama, navedena imena ubijenih. Prema ovom saopstenju, zlocin su izvrsila "trojica neidentifikovanih ubica u vozilu marke zgolf' bez registarskih tablica sa oznakom TO".

Tragovi zlocina
Tragom te vijesti, dan kasnije, 11. jula, posao sam u Gornje Velesice kako bih napisao opsirniji izvjestaj "sa lica mjesta". Privremena redakcija Oslobodjenja nalazila se tih dana u zgradi tadasnjeg Zeljeznicko–transportnog preduzeca, prekoputa Predsjednistva. Dezurni fotoreporter bio je Salko Hondo. Zamolio sam ga da podje sa mnom i on je, nakon kraceg razmisljanja, upitao:

– Smijemo li?
– Smijemo.
– Puca li tamo?
– Svuda puca.
– Poginucemo.
– Necemo.

I zaista, pucalo je svuda. Prosli smo pored Vojne bolnice, kraj spaljene i demolirane zgrade Zeljeznicke stanice. Nakon kontrole kod sadasnjeg hotela "Grand" svratili smo u Stanicu milicije koja je bila u jednoj zgradi odmah iza okuke odakle pocinje uspon u Velesice. Tu smo se javili komandiru. Nakon kraceg razgovora rekao je da mozemo nastaviti put, ali uz pratnju jednog od njegovih ljudi. Sa nama je krenuo Musan Balovic, miran i tih covjek, rezervista u uniformi milicije. Krenuli smo uz uske i strme sokake Velesica. Negdje pri vrhu zaustavila nas je jedna od straza. Medju strazarima Salko je prepoznao nekog svog prijatelja. Odmah je iskocio iz kola i napravio nekoliko fotografija, uvjeren u neodoljivu snagu svoga zanata, isti kakvog sam ga poznavao dvadesetak godina, koliko smo radili zajedno. Njegov prijatelj imao je kucu u blizini, odmah kraj puta, i kad smo posli dalje, Salko rece: "Rekao je da mu se javimo kad se budemo vracali. Nabrace nam zelja za pitu."

Musan Balovic predlozi da svratimo do kuce Mirka i Trifka Bozica, dvojice brace, koji su dobro poznavali Ristovice. Tako smo i uradili. Bozici su zivjeli u dvije lijepe kuce sa zajednickim dvoristem i velikim bastama. Sjedili smo za stolom u dvoristu, Mirko je iznio i rakiju. Popricali smo oko pola sata. Rekli su da njihove porodice zive u Velesicima vec 300 do 400 godina. Ispricali su nam nesto vise o Ristovicima. Pero je bio poslanik u Skupstini BiH jedno vrijeme, do rata je radio u "Bosnalijeku". Njegov brat Obren bavio se poljoprivredom, majka Radosava bila je teski bolesnik, vezana za postelju. Bosa, Perina i Obrenova sestra, radila je u "Astri". Danilo Ristovic bio je njihov rodjak, kao i Mila i Dusko.

Odatle smo zajedno otisli do kuce u kojoj je izvrseno ubistvo. Bila je zakljucana. Docekala su nas samo dva psa. Svuda okolo vladala je neka teska tisina. Bio je lijep dan, suncan i topao, jedno naizgled obicno ljetnje popodne, visoka, vec prezrela trava povijala se na livadama, ali je osjecaj bliske smrti u svemu bio prisutan.

Uskoro je dosao Todor Ristovic, otac ubijenog djecaka Danila. Donio je kljuc i sjecam se da je, u trenutku kad je otvorio vrata, iz kuce izletjela jedna siva macka.

Tragovi zlocina bili su na svakom koraku. Ukucani su sjedili oko stola, na trosjedima i kaucima, u polukrugu, duz zidova kuhinje, u cijem je jednom uglu bio sporet, na kojem je jos stajala serpa sa jelom. Svuda okolo, po podu, stolu, kaucima, lezali su komadi razbijenog posudja. Od jednog do drugog ugla, od ulaznih vrata, pa preko cijelog suprotnog zida, ispod prozora, do sljedeceg ugla sa sporetom, vidjeli su se tragovi metaka u visini glava ljudi koji su sjedili i vece ili manje mrlje sasusene krvi.

Prica Musana Balovica
Musan Balovic, koji je medju prvima stigao na mjesto zlocina, ispricao je tada: "Dosao sam na obezbjedjenje kuce i pomogao komsijama da se ovo bar malo sredi, da ih fino polozimo, da ih pokrijemo, meit se brzo hladi, treba ih staviti u sanduk. Pruzili smo ih fino. Meni je bilo tesko, jer sam odrastao sa ovim svojim komsijama. Ono sto sam vidio u kuci bilo je uzasno. Kako je ko uhvacen da sjedi, samo sto je glavu bacio na stranu. Bosa je sjedila iza vrata, prekrstenih nogu, prvo sam nju vidio, preko prsa je bila prekosena i ispod vrata. Pera sam nasao pokojnog izmedju stola i kauca, majka je bila na kaucu, bila je nepokretna i prije smrti, vidio sam da joj je noga prebijena ispod koljena, vjerovatno rafalom. Danilo je bio tamo, do babe, onda je Mila bila ovdje, do Danila, naslonjene glave na Danila. Ko je ovdje sjedio, Obren ili neko drugi, ne znam..."

Niko od sagovornika tog dana nije mogao nista vise reci o motivima zlocina ili njegovim pociniocima. Svi su se slagali u tome da Ristovice nisu ubile njihove komsije, ali je cudno da su ubice usle u kucu tacno u casu kad je ona bila puna, iako je rijec o ljudima koji se bave poljoprivredom i najveci dio dana provode napolju. "Kao da je neko pratio da li su svi usli unutra da bi ih mogao jednim rafalom pokositi", rekao je neko od sagovornika. Kuca Ristovica nalazila se negdje na sredini izmedju dviju straza, jedne koja kontrolise prilaz od Kobilje glave, druge na putu uz Velesice prema Humu. Te straze bile su na pocetku rata mjesovite, u njima je bilo i Srba, ali je potom Srbima oduzeto oruzje i vise nisu ucestvovali u zajednickim strazama u naselju. Sve srpske kuce u Gornjim Velesicima i prije ubistva Ristovica su pretresane, a u blizini Huma izgorjela su tih dana tri srpska imanja, porodica Buha, Nikolica i Marica.

Time je bila zavrsena nasa posjeta Gornjim Velesicima toga dana. Na povratku svratili smo do Salkinog prijatelja i on nam je dao dvije kese pune zelja. Glad je vec kucala na vrata i mlado lisce repe nije bilo za bacanje.

Izvjestaj iz Velesica sutradan je objavljen u Oslobodjenju pod naslovom Posljednji rucak Ristovica. Uz izvjestaj je bilo objavljeno i saopstenje MUP–a BiH, u kojem se, pored ostalog, kaze: "Svi nadlezni organi vrse intenzivnu potragu za pociniocima zlocina i u najskorije vrijeme mogu se ocekivati konkretni rezultati potrage, o cemu ce javnost biti odmah obavijestena. Bez obzira na motive, nacionalnost ili vjersku pripadnost izvrsioca ovog nedjela, ono je direktno usmjereno protiv zajednickog suzivota na ovim prostorima i na liniji je onih snaga koje zele da ugroze osnove sistema suverene i nezavisne Republike Bosne i Hercegovine. Uvjeravamo domacu i svjetsku javnost, a posebno gradjane srpske nacionalnosti, da ce drzavni organi Republike Bosne i Hercegovine zastititi njihovu licnu i imovinsku sigurnost, i to svim mjerama koje im stoje na raspolaganju..." Saopstenje su potpisali tadasnji ministar MUP–a BiH Jusuf Pusina i ministar odbrane BiH Jerko Doko.

Umjesto epiloga
Time je, prakticno, na zlocin u Gornjim Velesicima stavljena tacka. Ratni vihor nastavio je da hara i u njemu nije bilo mjesta za nase male zivote i nase sudbine. Sestoro Ristovica sahranjeno je na groblju "Lav", njih sestoro u tri groba: majka Radosava sama u jednom, dva brata i sestra u drugom, a Danilo i njegova strina Mila u trecem.

"Da je mene neko pitao, ja bih ih sahranio ovdje, na njihovoj zemlji, i svako trece vece palio svijece", rekao je tada Mirko Bozic.

Dan nakon sto smo se vratili iz Gornjih Velesica, Salko Hondo mi je rekao u Redakciji:

– Jes' bila dobra pita. Hocemo li opet otici da nam nabere zelja?
– Hocemo.
– Hocemo li sutra?
– Hocemo.
– Ponijecu slike.
– Ponesi.

Nismo otisli tog dana. Sutradan, kad sam rano ujutro otvorio novine, prva vijest koju sam vidio bila je: "Poginuo Salko Hondo". Dan ranije, popodne, na pijacu Ciglane je dosla cisterna sa vodom. Salku su poslali da "napravi sliku". Granata ispaljena odnekud sa srpskih polozaja iznad grada pogodila je u celicni elektricni stub nadvoznjaka kod pijace i geleri su se rasuli okolo. U novinama je toga dana objavljena ta posljednja fotografija koju je napravio, ljudi u redu za vodu, kanisteri i burad.

Todora Ristovica, oca ubijenog djecaka Danila, sreo sam nekoliko dana kasnije u gradu. Na reveru kaputa imao je akreditaciju Oruzanih snaga BiH.

– Dodji da ti naspem koju litru mlijeka, rekao je.
– Ne znam gdje ti je kuca.
– Pitaj nekoga, svi znaju.
Nekoliko dana kasnije posao sam po mlijeko. Pri vrhu Velesica sustigao sam nekog momka.
– Znas li gdje stanuje Todor Ristovic?, pitao sam ga.
– Mogu li s tobom da ti pokazem?

Sjeo je u kola i pokazao mi kucu. Ostao sam desetak minuta. Todorova majka, starica sva u crnini, nasula mi je litar mlijeka u plasticnu bocu. Platio sam i krenuo nazad. Cim sam izasao na sokak, zaustavi me momak koji mi je pokazao kucu, udje u kola, izvadi neku akreditaciju i rece:

"Idemo u policiju."

Vojna policija je bila u zgradi osnovne skole na ulazu u Velesice. Tu sam ostao dobra tri–cetiri sata, cekajuci komandira koji je bio negdje na terenu. Kad je dosao, rekao je da napisem izjavu: ko sam, sta radim, gdje sam isao, zasto, itd. Napisao sam izjavu. Procitao je i rekao da mogu da idem. Sjecam se da je na kraju rekao: "Nemoj da mi se druzis s cetnicima. Vidis kako glave lete."

Vise nisam otisao u Gornje Velesice dok je rat trajao. U novinama sam procitao te jeseni da je Todor Ristovic uhapsen kao pripadnik "velesicke grupe cetnika" i osudjen na cetiri godine zatvora. Mirko Bozic je takodje uhapsen ubrzo nakon ubistva Ristovica i cijeli rat proveo u Centralnom zatvoru u Sarajevu. Obojica su pred sami kraj rata razmijenjeni. Trifko Bozic odveden je od kuce u jesen '92. u neku kasarnu, isprebijan do smrti i izbacen na ulicu. Njegova supruga Natalija nasla ga je i sahranila na kosevskom groblju. Ona i danas, sa sinom i njegovom porodicom, zivi u kuci u Gornjim Velesicima, i to je jedna od svega nekoliko srpskih porodica koje su preostale u ovom dijelu Sarajeva. Stojanka Mastilo, djevojka koja je prezivjela, sada zivi u Bijeljini.

Objavljeno u broju 136 DANA, 7. januar 2000.

_________________
Govorio je tad' moj debeli stric
nekad' kroz suze, a nekad' kroz smijeh
za svu vasu zajebanciju
jednom cete platiti ceh ...

Vjerski program nije obrazovni program i tačka !


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 17:44 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 lis 2009, 18:58
Postovi: 35278
Lokacija: Gl. grad regije
Zaključak obje priče. Da bi BL bila glavni grad Srba morali su naj. Hrvati u BL i Srbi u Saraj'vu.

_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 17:48 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 12:56
Postovi: 9973
bezimeni12 je napisao/la:
Sve si pogresno shvatio.
Za sve je kriv UZP i agresija HV na medjunarodno priznatu, nedjeljivu, jednu jedinu BIH. :biceovodobro
BTW, zlocinci iz HV su ubili i Pauka, a kamoli nece jadne civile iz BL.


Shvatio sam, no sikiriki, pogotovo to o ocu I sinu što si napisao..

_________________
Serbian are nationalists. It is impossible to argue with Serbians because they are without understanding. Since they respect only force, the same method should be used when dealing with them."


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 18:23 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 09 lis 2009, 09:48
Postovi: 482
Gledao sam poodavno snimak Petra Malbase i stvarno je potresan.zastrasujuce mi je cinjenica da identicnih ko zna koliko zlohudih sudbina nije zabiljezena kamerom sto ne znaci da se nisu zbile.i iz tog razloga hebem mater svakom ko zagovara rat


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 20:46 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2018, 10:42
Postovi: 9834
13.9.1995. su pripadnici HV u mjestu Bravnice kod Jajca ubili u busu 81 srpskog civila koji su se izvlačili iz Donjeg Vakufa. Autobus je prvo izrešetan,a onda je ispaljena i zolja u bus. Među stradalima je bio velik broj žena i djece.
Nije bilo vojnika u busu. I kamen bi zaplako !

_________________
Što nam prijete silom,pa neka izvole
nisu Srbi turci,da alaha mole


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 20:58 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 lis 2009, 18:58
Postovi: 35278
Lokacija: Gl. grad regije
Zašto su spašavali ljude ako su ih htjeli pobit. Ta priča malo tukne. Kod Srba i Bošnji uvijek treba sve dijelit sa 10.

U svakom slučaju vazda najebu nevini. Zato ne treba rat podržavati.

_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 21:02 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
Ma ovako je otac zvao Nermina u Srebrenici

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 21:05 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2018, 10:42
Postovi: 9834
Junuz Djipalo je napisao/la:
Zašto su spašavali ljude ako su ih htjeli pobit. Ta priča malo tukne. Kod Srba i Bošnji uvijek treba sve dijelit sa 10.

U svakom slučaju vazda najebu nevini. Zato ne treba rat podržavati.

Vijerujem da su mislili da je u autobusu vojska. Kad su vidli da su civili,već je bilo kasno. Uglavnom tragedija.

_________________
Što nam prijete silom,pa neka izvole
nisu Srbi turci,da alaha mole


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 21:16 
Online
Avatar

Pridružen/a: 24 ruj 2009, 10:09
Postovi: 24534
Lokacija: Heartbreak Hotel
To je ova snimka. Navedena scena počinje na oko 4:00


_________________
"Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 21:17 
Offline

Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06
Postovi: 2840
Graničar18 je napisao/la:
13.9.1995. su pripadnici HV u mjestu Bravnice kod Jajca ubili u busu 81 srpskog civila koji su se izvlačili iz Donjeg Vakufa. Autobus je prvo izrešetan,a onda je ispaljena i zolja u bus. Među stradalima je bio velik broj žena i djece.
Nije bilo vojnika u busu. I kamen bi zaplako !




Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 21:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 tra 2018, 00:25
Postovi: 2844
Lokacija: Apsurdistan - Distrikt Teheran
Rat je cudna igra, pogotovo na ovom nasim prostorima ...

Citat:
Zoran Laketa / Mostarska ratna priča: Jedan grad, dva brata i otac, tri vojske

Period rata u Bosni i Hercegovini i ratom zahvaćeni Mostar, otac i dva sina proveli su na tri zaraćene strane, Vojsci Republike Srpske (VRS), Armiji BiH i Hrvatskom vijeću odbrane (HVO).

https://www.radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/mostarska-ratna-prica-jedan-grad-dva-brata-i-otac-tri-vojske/284314

_________________
Govorio je tad' moj debeli stric
nekad' kroz suze, a nekad' kroz smijeh
za svu vasu zajebanciju
jednom cete platiti ceh ...

Vjerski program nije obrazovni program i tačka !


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 23:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 tra 2018, 21:19
Postovi: 3578
https://youtu.be/Hf_8dn90HxQ

Po meni najpotresnije snimke rata.

Dolazak HVO-a mjesto ratnog zločina, ima i duža snimka. Pronalaze ubijene, zapaljene, zaklane ljude, žene, djecu i starce poglavito. Nalaze i žive ljude kako se skrivaju.

Zanima me samo kako su ti ljudi reagirali kad su saznali da će morati živjeti u istoj županiji, entitetu i državi, da će imati zajedničku policiju i vojsku sa susjednim selom koje im je nanjelo ovakvu bol


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 13 sij 2019, 23:43 
Offline

Pridružen/a: 08 pro 2017, 21:27
Postovi: 6274
Zanima me samo kako su ti ljudi reagirali kad su saznali da će morati živjeti u istoj županiji, entitetu i državi, da će imati zajedničku policiju i vojsku sa susjednim selom koje im je nanjelo ovakvu bol[/quote]
Ne zanima te kako ih je krivousti pomagao lijecenjem,naoruzavanjem,slanjem mudzahedina prilikom najzescih sukoba nas i njih?? Ne zanima te kako je mogao Hrvatski narod utopiti u federaciju zajedno s njima nakon svega ovoga?

_________________
"Sretni robovi su najljuci neprijatelji slobode" !!!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 14 sij 2019, 10:58 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 12:56
Postovi: 9973
Graničar18 je napisao/la:
13.9.1995. su pripadnici HV u mjestu Bravnice kod Jajca ubili u busu 81 srpskog civila koji su se izvlačili iz Donjeg Vakufa. Autobus je prvo izrešetan,a onda je ispaljena i zolja u bus. Među stradalima je bio velik broj žena i djece.
Nije bilo vojnika u busu. I kamen bi zaplako !


Sad bi onaj tvoj bilmez rekao koji su se *** toliki trpali u bus. Ali neću da se spustam na taj nivo.

_________________
Serbian are nationalists. It is impossible to argue with Serbians because they are without understanding. Since they respect only force, the same method should be used when dealing with them."


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 14 sij 2019, 11:27 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 19 stu 2010, 10:50
Postovi: 10119
Lokacija: Banja Luka
Kada bi se na ovu temu poceli upisivati svi razlozi da na ovim prostorima , koje naseljavaju Juzni Sloveni , i kamenje zaplace ... najjaci svjetski server bi zaribao .
I to je tako , tu dileme nema.

Dilema je , da li je moguce prestati s proizvodnjom tih razloga , jer prjeti opasnost da na ovim rjetko lijepim prostorima , ostane samo kamenje ( bar dok ne pristgnu ''braca arapi'' :kava ) ??

_________________
Sunce izlazi na Istoku . Ništa nije moćnije od ideje čije je vrijeme stiglo .


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 14 sij 2019, 11:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 01 lip 2009, 14:18
Postovi: 8425
Tulkas je napisao/la:
Graničar18 je napisao/la:
13.9.1995. su pripadnici HV u mjestu Bravnice kod Jajca ubili u busu 81 srpskog civila koji su se izvlačili iz Donjeg Vakufa. Autobus je prvo izrešetan,a onda je ispaljena i zolja u bus. Među stradalima je bio velik broj žena i djece.
Nije bilo vojnika u busu. I kamen bi zaplako !


Sad bi onaj tvoj bilmez rekao koji su se *** toliki trpali u bus. Ali neću da se spustam na taj nivo.

Zadnje upozorenje


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 14 sij 2019, 18:23 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 12:56
Postovi: 9973
Svarog je napisao/la:
Kada bi se na ovu temu poceli upisivati svi razlozi da na ovim prostorima , koje naseljavaju Juzni Sloveni , i kamenje zaplace ... najjaci svjetski server bi zaribao .
I to je tako , tu dileme nema.

Dilema je , da li je moguce prestati s proizvodnjom tih razloga , jer prjeti opasnost da na ovim rjetko lijepim prostorima , ostane samo kamenje ( bar dok ne pristgnu ''braca arapi'' :kava ) ??


Izgleda da je problem samo kada Hrvati pišu o svojim zrtvama. Na muslimanskim I srpskim forumima nebrojeno priča I to je ok.

_________________
Serbian are nationalists. It is impossible to argue with Serbians because they are without understanding. Since they respect only force, the same method should be used when dealing with them."


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 14 sij 2019, 19:10 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 tra 2018, 21:19
Postovi: 3578
Diablo je napisao/la:
Ne zanima te kako ih je krivousti pomagao lijecenjem,naoruzavanjem,slanjem mudzahedina prilikom najzescih sukoba nas i njih?? Ne zanima te kako je mogao Hrvatski narod utopiti u federaciju zajedno s njima nakon svega ovoga?

Zanima, pročitaj ponovo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 14 sij 2019, 19:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
1986 je napisao/la:
https://youtu.be/Hf_8dn90HxQ

Po meni najpotresnije snimke rata.

Dolazak HVO-a mjesto ratnog zločina, ima i duža snimka. Pronalaze ubijene, zapaljene, zaklane ljude, žene, djecu i starce poglavito. Nalaze i žive ljude kako se skrivaju.


Zanima me samo kako su ti ljudi reagirali kad su saznali da će morati živjeti u istoj županiji, entitetu i državi, da će imati zajedničku policiju i vojsku sa susjednim selom koje im je nanjelo ovakvu bol

Pokolj u Ahmićima bio je ratni zločin koji su počinili neki pripadnici 4. bojne VP HVO-a i jedinice “Jokeri” protiv muslimanskih vojnika i civila tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba 16. travnja 1993. u selu Ahmićima, u Središnjoj Bosni. Broj ubijenih osoba nije poznat, i varira od 72 do 104.[1] To je bio najveći pojedinačni pokolj tijekom sukoba između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka. Istog dana, sat vremena kasnije, počeo je i pokolj nad Hrvatima u Trusini od strane Armije BiH.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubojstva u Ahmićima bila zločin protiv čovječnosti, a jedan od zapovjednika ove akcije, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora.[2] Pokolj su otkrili mirovne snage UN-a sastavljene od britanske vojske, i pukovnik Bob Stewart


Pokolj u selu Uzdol je bio ratni zločin kojeg su počinili pripadnici Armije BiH nad tamošnjim autohtonim stanovništvom Hrvatima. Pripadnici muslimanske vojske tkz. Armije BiH upali su u selo Uzdol u samo jutro, 14. rujna 1993. Ljudi su ubijani puškama, pištoljima. Mnogi su dobili metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva i županijski ured su teško stradali. Mrtva tjelesa djece i staraca su masakrirana. U selu je ubijena 41 osoba, 29 civila i 12 vojnika HVO-a. Sutradan su u Uzdol ušle postrojbe HVO-a i ugledale stravičnu sliku zločina. U Uzdolu je na spomen na taj zločin podignut veliki drveni križ na kojem je ugrađen još 41 mali križ i na svakom zapisano ime i prezime, dan rođenja i smrti pojedine uzdolske žrtve.

Da bi se ovaj strašni pokolj nad Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini otrgnuo zaboravu, snimljen je 2014. godine dokumentarni film Uzdol 41

Da li je to bilo odmah nakon Ahmića?

Neću da budem Srbin pa da pravdam Srebrenicu za Kravicu ali da li je to bilo zbog toga?

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 14 sij 2019, 19:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 tra 2016, 00:13
Postovi: 6668
Svarog je napisao/la:
Kada bi se na ovu temu poceli upisivati svi razlozi da na ovim prostorima , koje naseljavaju Juzni Sloveni , i kamenje zaplace ... najjaci svjetski server bi zaribao .
I to je tako , tu dileme nema.

Dilema je , da li je moguce prestati s proizvodnjom tih razloga , jer prjeti opasnost da na ovim rjetko lijepim prostorima , ostane samo kamenje ( bar dok ne pristgnu ''braca arapi'' :kava ) ??

Nije.To je davno primetio Ivo Andrić.Da parafraziram:Nigde kao u Bosni se svoje žrtve ne preuveličavaju a tuđe minimalizuju.
Tako nekako.

_________________
Na nama koplja se lome i vatra se gasi jer mi smo jaki,rodjeni sa vukovima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: I kamen bi zaplakao
PostPostano: 14 sij 2019, 19:44 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
Kačamak je napisao/la:
Svarog je napisao/la:
Kada bi se na ovu temu poceli upisivati svi razlozi da na ovim prostorima , koje naseljavaju Juzni Sloveni , i kamenje zaplace ... najjaci svjetski server bi zaribao .
I to je tako , tu dileme nema.

Dilema je , da li je moguce prestati s proizvodnjom tih razloga , jer prjeti opasnost da na ovim rjetko lijepim prostorima , ostane samo kamenje ( bar dok ne pristgnu ''braca arapi'' :kava ) ??

Nije.To je davno primetio Ivo Andrić.Da parafraziram:Nigde kao u Bosni se svoje žrtve ne preuveličavaju a tuđe minimalizuju.
Tako nekako.


MRsko mi traziti svarogov citat, pa citiram usput četnika.


Ali zasto ce naseliti braća arapi mogu i pravoslavni Kinezi?
A to sta c biti hoce li biti oko za oko zub za zub do sljedećih je generacija.

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 42 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: 3AJE6, mijat_tomic_is_back, Naša Kvačica, Teuton i 313 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO