Citat:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Svijet/tabid/67/articleType/ArticleView/articleId/90987/Default.aspx08.02.2010. | 10:15
10. veljače 1947. potpisan sporazum o vraćanju istre matici zemlji
Uz bakljade talijanski desničari poručuju: Nećemo zaboraviti fojbeVeć nekoliko dana sa zidova rimskih zgrada gleda nas lice Josipa Broza Tita ispod kojega stoji natpis: “Ne zaboravimo na talijansku tragediju.“ Autori plakata su članovi Studentskog bloka, jedne od brojnih skupina talijanske ekstremne desnice čiji odsjek u Rimu broji više od 40 tisuća članova.
Trst je naš! Život damo, Trst ne damo! Bile su to česte parole nakon ulaska partizanskih jedinica u taj grad koji je, na kraju, pregovorima ipak vraćen Italiji
Pet tisuća u povorci Približava se 10. veljače, Dan sjećanja na žrtve u fojbama i egzodus Talijana iz Istre, Rijeke i Dalmacije, koji su u Italiji prvi put obilježili 2005. godine. Datum se odnosi na 10. veljače 1947., kada je Italija potpisala mirovni sporazum u Parizu kojim je Istra pripala Jugoslaviji, a samo uvođenje Dana sjećanja na baš taj datum svojedobno je predložila postfašistička stranka Nacionalni savez (AN) s Gianfrancom Finijem na čelu, sadašnjim predsjednikom talijanskog Parlamenta.
Veoma aktivna udruženja krajnje desnice u Rimu i ove godine su se potrudila oko pozivanja Talijana da “ne zaborave“. Vječni grad je oblijepljen plakatima koje su osim članova Studentskog bloka izradili i članovi “Kuće Pound“, desničarskog udruženja sa sjedištem na trgu Vittorio, odnosno u srcu multionacionalnog rimskog kvarta u kojem nerijetko izbijaju sukobi desno orijentiranih Talijana i imigranata.
“Kuća Pound“ ne organizira samo veliku manifestaciju ispred spomenika Oltara domovine u srijedu nego je obilježavanje tog događaja počelo već u subotu, kada je oko pet tisuća ljudi sudjelovalo u bakljadi u rimskoj luci Ostiji noseći plakate s natpisima poput “Istinu ne možete baciti u fojbe“.
‘To je bio genocid’ - Ovom inicijativom želimo senzibilizirati javno mnijenje oko teme o kojoj se u Italiji šutjelo godinama... Ono što se dogodilo u Istri jest zločin genocida nad talijanskim narodom i nećemo dopustiti da se relativizira ili padne u zaborav. Dana 10. veljače organizirali smo manifestacije ne samo u Rimu već diljem Apeninskog poluotoka kako bismo odali počast tisućama mučenički ubijenih sunarodnjaka - kazao nam je vođa “Kuće Pound“ u Ostiji Luca Marsella s kojim smo razgovarali u Rimu uoči održavanja bakljade.
“Kuća Pound“ koja uživa podrsku većine talijanskih desničarskih skupina i Radija “Crna zastava“ nije se zaustavila samo na organizaciji prosvjeda diljem zemlje predviđenih u srijedu nego je organizirala i masovnu manifestaciju na internetu.
Naime, 10. veljače u 11 sati na stotine internetskih stranica, blogova i foruma koje imaju bilo kakve veze s nekom od desničarskih skupina “ušutjet će“ na sat vremena. Riječ je o takozvanom black outu kojim će se također odati počast žrtvama iz fojba.
Kao i proteklih godina, i ove će Dan sjećanja biti obilježen u više talijanskih gradova: među njima se posebno ističu Rim, Trst, Parma, Monfalcone, Padova, Rimini, a u Bassovitzi pokraj Trsta, gdje se nalazi najveća kraska jama u koju su, kako već godinama ističu talijanski mediji, bacane mnoge nevine osobe i koje se obilježava kao mjesto žrtava Titovih partizana, očekuju se tisuće osoba koje će se u srijedu doći pokloniti ispred spomen-obilježja obnovljenog 2007. godine.
Postoji i drukčiji stav U Rimu će govore održati Gianfranco Fini i ministrica obrazovanja Mariastella Gelmini, koja je u povodu Dana sjećanja zatražila da se na taj dan u svim talijanskim školama organiziraju inicijative koje “pričaju o tragediji i drami Talijana u Istri, Rijeci i Dalmaciji“. Bez obzira na to što svi političari, i desni i lijevi, fojbe doživljavaju kao ekskluzivni plod mržnje i zločin genocida nad talijanskim narodom (“Većina Talijana je završila u fojbama samo zato što su bili Talijani“, objasnio je čelnik oporbene lijeve stranke Demokratska stranka u pokrajini Lazio Simone Gargano), neki ipak pokušavaju tu stranicu povijesti preispitati i staviti u konkekst tadašnjih prilika.
U Parmi antifašističko udruženje “Kruh i ruže“ će istovremeno s održavanjem službene manifestacije održati alternativni prosvjed tijekom kojeg će se sjetiti svih žrtava fojba (znatan broj povjesničara tvrdi da su u jamama završili i Hrvati i Slovenci koji su se priklonili fašizmu), ali i činjenice da je “Komisija UN-a izdvojila 700 talijanskih ratnih zločinaca koji su krajem 30-ih i početkom 40-ih godina prošlog stoljeća bili u Istri, i nitko ih nikada nije osudio ili predao jugoslavenskih vlastima“, kako stoji u priopćenju za tisak ove ogranizacije (
http://www.pane-rose.it).
Na rimskom sveučilištu “La Sapienza“ studenti će u srijedu čitati odlomke iz knjige “Dossier fojbe“ poznatog talijanskog povjesničara Giacoma Scottija koji u njoj govori o instrumentalizaciji onoga što se dogodilo u Istri za Drugog svjetskog rata, kao i o “morbidnom plesu brojeva ubijenih i prognanih“ koji je otplesala prvo desnica, a zatim i ljevica. “Istina je ipak negdje drugdje“, piše Scotti.
Nina kljenak
Brisanje Titove ulice Talijanske esule će, kao i svake godine, svečano primiti rimski gradonačelnik Gianni Alemanno, koji je lani poveo talijanske srednjoškolce u Istru kako “ne bi zaboravili”, dok se primjerice u Parmi već nekoliko dana vodi rasprava o tome da se “Titova ulica“ preimenuje u “Ulicu žrtava fojba“.
Dvoumio sam se jeli bih ovu temu stavio pod Povijesti ili u Politiku,ali kako je članak više baziran na današnjim dnevno političkim događanjima,odlučio sam ovdje.
Ova tema mi je interesantna prvenstveno radi licemjerja hrvatskih lijevičara i dvostrukog mjerila prema Domovinskom ratu i WW2.
Prvaci lijevice u Hrvatskoj glasni su i kada se trebaju osuditi zločini počinjeni nakon oslobodilačke vojno-redarstvene akcije Oluja,te su vrlo energični u svojim zahtjevima da se izbjegle Srbe obešteti,odnosno da im se vrati i obešteti imovina.Ne rijetko se sa hrvatske lijevice može čuti kako je Oluja bila dio zločinačkog plana s ciljem etničkog čišćenja i genocida nad Srbima,koji su eto bili krivi samo zato što su Srbi,te su ustrajni na osudi onih koji su po njima odgovorni za zločine nad nedužnim srpskim življem a najbolji primjer njihove zajapurenosti može se vidjeti iz slučaja hrv.generala Mirka Norca.Dovoljno je pogledati kolume i članke koje su pisali prolijevi novinarčići u svezi suđenja generalu,te spoznati kakav je odnos i stav lijevice u tom ali i drugim slučajevima gdje se sudi generalima pobjedničke hrvatske vojske.
No,ono što je ovdje meni degutantno je to,da svi ti koji su vrlo glasni kada zahtjevaju osudu zločina nakon Oluje,te potraživanjima prava srpskih izbjeglica,nisu niti najmanje tako glasni i jasni kada se radi o zločinima titovih partizana nakon WW2. i njihovom genocidu nad brojnim narodima.
Osim što su se ti tobožnji antifašisti,izdovoljili u odmazdi i počinili genocid nad Hrvatima ali i Srbima,oni su pored toga gotov u potpunosti izbrisali talijanski narod iz Istre i Dalmacije, a da ne govorim o Folksdojčerima i Mađarima.
Današnji tobožnji antifašisti,nekadašnji ponosni Jugoslaveni,za sve zločine titovih partizana pronalaze opravdanje,te ni na koji način ne dozvoljavaju hrvatskom društvu suočavanje sa zlom ostavštinom jugokomunističkog zločinačkog režima.
Ti današnji antifašisti,koji se vole izdavati kao uljuđeni europejci,u sebi nemaju ništa ljudskoga a kamo li europskoga.
Njihovi dvostruki kriteriji za Domovinski rat i WW2. samo pokazuju koliko im je ideja hrvatske državnosti mrska.
Zločine koje su počinili hrvatski i slovenski antifašisti nad Talijanima bacivši ih u bezbroj fojbi,naši lijevičari opravdavaju činjenicom da je fašistička Italija bila okupatorska sila koja je prije toga počinila zločine nad ,,našim narodima i narodnostima'' što nije sporno,jer to zaista jeste bilo tako,ali ta partizanska ,,opravdana'' odmazda,kako bi rekli naši antifašisti,u smrt je spremila i mnoštvo nevinih Talijana,žena,djece i staraca,koji nisu ni na koji način krivi za zločine fašističke soldateske.
Oni smatraju da su titovi partizani bili pobjednička vojska ,te da se pobjednicima ne sudi,a sva oduzeta imovina Talijana,ali i drugih,po njima je legitimna ratna odšteta a u prilog tomu navode i međudržavne ugovore koje su sklopile Italija i Jugoslavija,po kojima među ostalim i ta imovina ljudi koji nisu ni zašto krivi,ubraja se u ratnu odštetu koju je Italija trebala isplatiti.
I naravno,u zločinca Tita se ne dira i on i smatraju da je nedopustivo mjenjanje imena trgova i ulica koje nose naziv po njemu.Njima nije dosta što u sovjetskoj Hrvatskoj se grčevito bore da te ulice i trgovi zadrže ime šumskog tifusarskog maršala,nego se nađu uvrijeđeni što se jedna Italija usudi micati nazive trgova i ulica po tom zločincu.
Nažalost,u sovjetskoj Hrvatskoj to je nezamislivo a kamo li izvedivo,jer tifusarski krvnik uživa status ovozemaljskog božanstva.
E sad da se vratim na domovinski rat.
Baš kao što je Italija bila okupator i agresor,tako je bila i Srbija u zadnjem ratu,baš kao što je u Hrvatskoj živjela brojna talijanska,njemačka i mađarska zajednica,koje su nakon dolaska ,,oslobodioca'' potpuno izbrisane,više pobijene a djelom protjerane,tako je postojala i srpska zajednica koja je u zadnjem ratu se drastično smanjila nakon poraza srpske pobunjenjičke vojske.
A sada stavimo hrvatsku vojsku i akciju Oluja u kontekst WW2. i antifašistički model oslobođenja.
Jeli bi bilo pravedno da je HV napunila fojbe krajiškim Srbima a njihovu imovinu konsficirala kao reparciju i ratnu odštetu od Srbije,a da ta ista Srbija danas ima nazive ulica i trgova po Tuđmanu,Gotovini,Šušku itd.?
Normalno da bi to bilo van svake pameti,ali u mentalnom sklopu hrvatskih antifašista to je uredu,ali samo ako su upitanju titovi partizani.
Zar nebi bilo pravedno da Hrvatska obešteti Talijane,Mađare,Nijemce,Austrijance i sve druge koje su titovi partizani pobili i protjerali a imovinu opljačkali i ako su njihove matične zemlje bile okupatori na ovim prostorima,ili bi bilo pravedno da je Hrvatska u zadnjem ratu primjenila antifašistički model prema hrvatskim Srbima ?
Isto tako treba uzeti u obzir da domaći Nijemci,Talijani i Mađari koji su živjeli u svojim ognjištima sa drugim narodima u ovoj zemlji,nisu s takvim oduševljenjem i mržnjom odnosili se prema Hrvatima i drugima,kada su trupe njihovih matičnih zemalja umarširale na ove prostore,kao što su se Srbi ponijeli 90 tih.
Zašto u Hrvatskoj srpska nacionalna manjina ima veća prava i drugačiji tretman od drugih manjina i zbog čega je ona povlaštenija od drugih ?
Važno je napomenuti da je broj i užas zločina od strane domaćih Srba u ratu 90tih,nesrazmjerno veći od zločina koji su počinili Talijani,Nijemci i Mađari nad svojim susjedima,nego što su Srbi počinili nad komšijama,pa se postavlja pitanje kako partizanska bezumna i masovna ubijanja mogu biti opravdana odmazda ratnih pobjednika,dok je egzodus Srba 90tih,daleko veći genocid.
Mislim da na to pitanje ne mogu odgovoriti ni sami oni koji opravdavaju zločine Tita.
Zanimljivo je još i to što su oni koji su najglasniji u osudama zločina u Oluji i nakon nje,ujedno i najveći odvjetnici partizanskih zločinaca.
Ali što očekivati od takvih licemjera,jer kada je Simo Dubajić javno govorio u detalje o svojim zlodjelima nakon čega je dignuta optužnica protiv njega,naši su se antifašisti sjatili od tuge i puni razumjevanja doslovno govorili,,A to je bilo davno a zašto sada gnjaviti starog čovjeka i dovoditi ga pred sud'' dok im s druge strane nije smetalo što Milivoj Ašner ima 95 god. i pored toga je bolestan,ali svejedno su vrištali da se tog ,,monstruma'' dovede pred sud.
I što možemo očekivati od društva i države u kojoj takvi ljudi kroje javno mnijenje i postavljaju opće,,prihvaćene'' društvene normative ?
