HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 17:29.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 30 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 09:15 
Online
Avatar

Pridružen/a: 24 ruj 2009, 10:09
Postovi: 24534
Lokacija: Heartbreak Hotel
Evo pošto se na ovome forumu otvara po 300 tema o istom ili sličnom, onda sam i ja odlučio dati svoj doprinos ovim topicom.


IZETBEGOVIĆ: "NIKAD HRVATI NEĆE DOBITI TREĆI ENTITET NITI HRVATSKOG ČLANA PREDSJEDNIŠTVA. HAJDE DA SE MI MUSLIMANI UJEDINIMO I NADJAČAMO OVE KAURE"




Citat:
Pojavila se snimka stara nekoliko godina na kojem Čović kaže da su izborne reforme da se dobije treći entitet?

Vidio sam te stvari odavno. Te stvari Čović ne spominje odavno jer to nema nikakve veze s realnošću. Većina Hrvata živi s Bošnjacima i to se bez vojne sile ne bi moglo napraviti. To im ne pada napamet. Hrvati ovdje dobro žive. Ova politika gdje je Čovič osobno isfrustriran što ne sjedi u Predsjedništvu nema veze s dobrim odnosima Hrvata i Bošnjaka. Čović neće dobiti treći entitet niti hrvatskog člana Predsjedništva. Neće dobit ni Dodik osim onoga što se traži u ispunjenju 14 uvjeta za EU.


Hoćete li opet u koaliciju sa SNSD-on i HDZ-om?

Ja ću u koaliciju sa onima koji pobijede. I tu ćemo gledati da jačamo probosanski front. I da se 60 posto građana ne zbije u trećinu. Zato se ljutim na ljevičarske stranke, hajde da jačamo probosanski front i da nadjačamo ove.

https://centralna.ba/izetbegovic-nikad- ... QrFihX9FJM

_________________
"Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 09:36 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 srp 2021, 21:40
Postovi: 962
Zna to i Čović, samo vas trola. Šta bi inače radio.

_________________
Mrzim Dinamo, srpsko ime to!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 10:33 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
Bobovac je napisao/la:
Evo pošto se na ovome forumu otvara po 300 tema o istom ili sličnom, onda sam i ja odlučio dati svoj doprinos ovim topicom.


IZETBEGOVIĆ: "NIKAD HRVATI NEĆE DOBITI TREĆI ENTITET NITI HRVATSKOG ČLANA PREDSJEDNIŠTVA. HAJDE DA SE MI MUSLIMANI UJEDINIMO I NADJAČAMO OVE KAURE"




Citat:
Pojavila se snimka stara nekoliko godina na kojem Čović kaže da su izborne reforme da se dobije treći entitet?

Vidio sam te stvari odavno. Te stvari Čović ne spominje odavno jer to nema nikakve veze s realnošću. Većina Hrvata živi s Bošnjacima i to se bez vojne sile ne bi moglo napraviti. To im ne pada napamet. Hrvati ovdje dobro žive. Ova politika gdje je Čovič osobno isfrustriran što ne sjedi u Predsjedništvu nema veze s dobrim odnosima Hrvata i Bošnjaka. Čović neće dobiti treći entitet niti hrvatskog člana Predsjedništva. Neće dobit ni Dodik osim onoga što se traži u ispunjenju 14 uvjeta za EU.


Hoćete li opet u koaliciju sa SNSD-on i HDZ-om?

Ja ću u koaliciju sa onima koji pobijede. I tu ćemo gledati da jačamo probosanski front. I da se 60 posto građana ne zbije u trećinu. Zato se ljutim na ljevičarske stranke, hajde da jačamo probosanski front i da nadjačamo ove.

https://centralna.ba/izetbegovic-nikad- ... QrFihX9FJM


Ne bih mu davao staturu kakav ima posljednji veliki T Rex među državnicima- no podsjeća me u nečemu na njega. Rusi svugdje okolo bunkera, a on tamo trkelja o protuudaru nekih nepostojećih divizija.

Sličan stupanj principa realnosti ....


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 10:35 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 22 lis 2010, 13:26
Postovi: 6803
Lokacija: Ulica Rajkovačića i Čalušića bb
Prije će Sava krenuti uzvodno, nego što će Hrvati dobiti svoju samostalnu državu.

J.P. Tito

_________________
Vuk dlaku mijenja, ćud nikada.

Glas za HDZ jeste glas za Voju Stanimirovića.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 10:52 
Offline

Pridružen/a: 13 stu 2021, 22:58
Postovi: 7447
Lokacija: Nizza, Naissus...
kiler je napisao/la:
Prije će Sava krenuti uzvodno, nego što će Hrvati dobiti svoju samostalnu državu.

J.P. Tito


Bakir ide na iznurivanje i da Hrv prvi napadnu.

Podlac Tito je anesteziral glupake Srbe komunjare
Dok je čistio put za konfederalni ustav iz 74.

Tito je vaš najveći sin u zadnjem stoljeću.
Priskrbio vas teritorijama koje niste nikad povjesno imali.
Izgenocidisao Talijance i Njemce bar 350 k iz RH

NEZAHVALNICI.

_________________
Propast najdugovecnije imperije (1123 god), Istocno Rimskog carstva
https://www.youtube.com/watch?v=yVa6GQVSaj0


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 10:54 
Offline

Pridružen/a: 16 ožu 2010, 21:38
Postovi: 4367
Hofer je napisao/la:
Zna to i Čović, samo vas trola. Šta bi inače radio.

Bolje i to nego da nas njegova zena ubija laznim raspiratorima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 11:08 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
kiler je napisao/la:
Prije će Sava krenuti uzvodno, nego što će Hrvati dobiti svoju samostalnu državu.

J.P. Tito


P?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 11:24 
Online
Avatar

Pridružen/a: 24 ruj 2009, 10:09
Postovi: 24534
Lokacija: Heartbreak Hotel
Hroboatos je napisao/la:
kiler je napisao/la:
Prije će Sava krenuti uzvodno, nego što će Hrvati dobiti svoju samostalnu državu.

J.P. Tito


P?


Josip Broz Morgan :D

_________________
"Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 11:29 
Offline

Pridružen/a: 30 lip 2016, 15:26
Postovi: 7774
"probosanska opcija"


slika

slika

slika

slika

slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 11:34 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
Bobovac je napisao/la:
Hroboatos je napisao/la:

P?


Josip Broz Morgan :D


slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 11:38 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 13 ožu 2019, 21:34
Postovi: 13882
Lokacija: Sjeverna Bosna
@bobanovski, zaboravlja se ovaj masakr kojem je prethodio posjet Ejupa Ganica



https://www.facebook.com/vphvo.hrhb/pho ... 414425552/


Citat:
Na današnji dan 1993.godine u Alžiru je ubijeno 12 hrvatskih radnika Hidroelektre. U to vrijeme arapske zemlje bile su huškane protiv Hrvatske kao neprijatelja islama zbog rata u BiH.Dvanaestorica radnika ritualno je zaklano, dvojica su ozlijeđena, a osmorica su se spasila bježanjem ili spletom okolnosti kada je u građevinski kamp na gradilištu u planinskoj regiji La Chiffa, nedaleko od grada Tamezguide u južnom Alžiru, oko 19.30 sati upalo 50 naoružanih terorista u odorama, lica maskiranih maramama. Izvodili su radnike Hidroelektre iz njihovih baraka, skidali ih i brutalno ubijali, sve koji nisu bili obrezani - pisale su tada alžirske novine El Watan. Prema pisanju dnevnika El Moudjahid, ostali Hrvati izbjegli su smrt tvrdnjom da su bili muslimani. Odgovornost za napad preuzela je organizacija GIA (Oružana islamska skupina). Mjesec dana ranije GIA je izdala javno upozorenje da svi stranci nemuslimani trebaju napustititi Alžir do 15. prosinca. Dan prije isteka ultimatuma počinili su najveći pokolj, upravo nad našim radnicima. Kako je u svojem dnevniku slikovito opisala dr. Ružica Šušnjara - Sarić, situacija je u prosincu 1993. u Alžiru bila kritična. Islamisti su svakog dana ubijali pripadnike regularne vojske i strane državljane - nemuslimane. Strana veleposlanstva i europske tvrtke ubrzano su povlačile svoje zaposlenike iz Alžira. Hrvatski su političari i uprava Hidroelektre znali da su radnici u opasnosti, no nisu na vrijeme povukli ljude jer radovi na gradnji tunela za vodeni tok i brane bili su u fazi kada bi napuštanje gradilišta izazvalo velike gubitke. K tome, mislilo se da je Hidroelektrin kamp u La Chiffi dovoljno osiguran time što ima status zabranjene zone. Nakon pokolja, o kojem su izvijestile tada sve novinske agencije i mediji, po dvanaest lijesova došao je tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader. U dnevniku Šušnjare - Sarić piše da je Sanader bio vrlo zabrinut za osoblje ambasade, te da se zauzimao za žurnu evakuaciju. U to vrijeme arapske zemlje bile su huškane protiv Hrvatske kao neprijatelja islama zbog rata u BiH.

_________________
Prigovara nekome da nije izašao iz 90tih, a on sam i dalje neuspješno ratuje protiv Osmanlija.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 11:39 
Offline

Pridružen/a: 30 lip 2016, 15:26
Postovi: 7774
Odvaljivanje Ustava u stilu Miloševića od naših talibana je "probosanska opcija".
Nacija sa najviše ISIL-ovaca na tlu Europe računa na podršku MZ.

Bakir je trenutno kao Hitler u bunkeru samo toga nije svjestan


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 11:48 
Offline

Pridružen/a: 30 lip 2016, 15:26
Postovi: 7774
DrMag je napisao/la:
@bobanovski, zaboravlja se ovaj masakr kojem je prethodio posjet Ejupa Ganica



https://www.facebook.com/vphvo.hrhb/pho ... 414425552/


Citat:
Na današnji dan 1993.godine u Alžiru je ubijeno 12 hrvatskih radnika Hidroelektre. U to vrijeme arapske zemlje bile su huškane protiv Hrvatske kao neprijatelja islama zbog rata u BiH.Dvanaestorica radnika ritualno je zaklano, dvojica su ozlijeđena, a osmorica su se spasila bježanjem ili spletom okolnosti kada je u građevinski kamp na gradilištu u planinskoj regiji La Chiffa, nedaleko od grada Tamezguide u južnom Alžiru, oko 19.30 sati upalo 50 naoružanih terorista u odorama, lica maskiranih maramama. Izvodili su radnike Hidroelektre iz njihovih baraka, skidali ih i brutalno ubijali, sve koji nisu bili obrezani - pisale su tada alžirske novine El Watan. Prema pisanju dnevnika El Moudjahid, ostali Hrvati izbjegli su smrt tvrdnjom da su bili muslimani. Odgovornost za napad preuzela je organizacija GIA (Oružana islamska skupina). Mjesec dana ranije GIA je izdala javno upozorenje da svi stranci nemuslimani trebaju napustititi Alžir do 15. prosinca. Dan prije isteka ultimatuma počinili su najveći pokolj, upravo nad našim radnicima. Kako je u svojem dnevniku slikovito opisala dr. Ružica Šušnjara - Sarić, situacija je u prosincu 1993. u Alžiru bila kritična. Islamisti su svakog dana ubijali pripadnike regularne vojske i strane državljane - nemuslimane. Strana veleposlanstva i europske tvrtke ubrzano su povlačile svoje zaposlenike iz Alžira. Hrvatski su političari i uprava Hidroelektre znali da su radnici u opasnosti, no nisu na vrijeme povukli ljude jer radovi na gradnji tunela za vodeni tok i brane bili su u fazi kada bi napuštanje gradilišta izazvalo velike gubitke. K tome, mislilo se da je Hidroelektrin kamp u La Chiffi dovoljno osiguran time što ima status zabranjene zone. Nakon pokolja, o kojem su izvijestile tada sve novinske agencije i mediji, po dvanaest lijesova došao je tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader. U dnevniku Šušnjare - Sarić piše da je Sanader bio vrlo zabrinut za osoblje ambasade, te da se zauzimao za žurnu evakuaciju. U to vrijeme arapske zemlje bile su huškane protiv Hrvatske kao neprijatelja islama zbog rata u BiH.

Da, znam za to.

Pisala je slobodna Dalmacija o tome, Bobovac je postavio i neki francuski film o tome.

Ovaj tekst mi je još odvratniji, ovaj lik vodi SDA uz Bakira

https://www.dnevnik.ba/vijesti/potvrden ... nu-2622491


https://grude.com/clanak/?i=354503&jest ... ze-leutara


"- Nova istraga atentata na Jozu Leutara u BiH vodi ravno do Bakira Izetbegovića - piše u Hrvatskom tjedniku, te se navode riječi jednog od svjedoka koji je rekao: Bakir Izetbegović obratio nam se riječima "Skinite mi ga s k... i dobit ćete svaki po 100 tisuća njemačkih maraka!"

"

Inače o ovome je pisao i Senad Avdić još dok je bio normalan


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 12:01 
Offline

Pridružen/a: 07 kol 2021, 09:57
Postovi: 436
Nisam nikako pristalica Bakira Izetbegovića, ali treba pogledati cijelu emisiju. Da se vidi šta je stvarno rekao i u kojem kontekstu. Ovdje se vade rečenice koje nekom odgovaraju, postavljaju slike koje odgovaraju itd. Kome je namijenjena manipulacija?
Drugo, nema ovakvih emisija kod Srba ili Hrvata. Gledao sam Željku Cvijanović u “Teleringu”. Naprosto, bruka i sramota! Voditelj bukvalno spava, a Željka sipa propagandu kao iz rukava. Med i mlijeko joj teku iz usta. Fraze, populizam, demagogija. Pomno sam pratio i mogu reći da je slagala bar 40%. Ali, voditelj Mato Djaković koji to sve zna nije se ni zacrvenio. Obraz kao u krokodila.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 12:06 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 svi 2019, 21:58
Postovi: 20462
K..M je napisao/la:
kiler je napisao/la:
Prije će Sava krenuti uzvodno, nego što će Hrvati dobiti svoju samostalnu državu.

J.P. Tito


Bakir ide na iznurivanje i da Hrv prvi napadnu.

Podlac Tito je anesteziral glupake Srbe komunjare
Dok je čistio put za konfederalni ustav iz 74.

Tito je vaš najveći sin u zadnjem stoljeću.
Priskrbio vas teritorijama koje niste nikad povjesno imali.
Izgenocidisao Talijance i Njemce bar 350 k iz RH

NEZAHVALNICI.


To što je Tito vas iskasapio kao Freddy Kruger ne znači da ga Hrvati vole, bravar je za svaku korisnu stvar napravio 3x štete.

Istjerao Nijemce i Talijane, a doselio nam Srbe, "oslobodio" Istru i Primorje, pa nam osakatio Srijem i Boku Kotorsku.

Smeće ne zaslužuje biti fusnota u Hrvatskoj povijesti.

_________________
Titanik potonio 15. a HDZ 17. Travnja


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 12:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 22 lis 2010, 13:26
Postovi: 6803
Lokacija: Ulica Rajkovačića i Čalušića bb
Hroboatos je napisao/la:
kiler je napisao/la:
Prije će Sava krenuti uzvodno, nego što će Hrvati dobiti svoju samostalnu državu.

J.P. Tito


P?


lapsus...

J.B.Tito

_________________
Vuk dlaku mijenja, ćud nikada.

Glas za HDZ jeste glas za Voju Stanimirovića.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 12:38 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 lip 2021, 15:54
Postovi: 5615
Od kada je ova izjava?

_________________
Srbija je vazda ratovala protiv najjacih imperija, Otomanska, Austro Ugarska, Hitlerova Nemacka, NATO pakt.


A njene komsije, najveca imperija protiv koje su ratovali, je Srbija.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 14:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 26 stu 2020, 15:23
Postovi: 13278
Bumo videli.

_________________
HR + HB = Hrvatska domovina. Za dom.

Neka živi Dinamo i majka Hrvatska!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 14:47 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
O Brozu sam davno dao mišljnje, koje ne vidim da trebam nešto bitno mijenjati ...

Ocjena «lika i djela» Josipa Broza Tita ne može biti jednoznačna (osim kod zagriženih pristaša i protivnika) jer se njegova djelatnost protegla u preko pola stoljeća i bitno je obilježila sudbinu, prošlost i sadašnjost, a posredno i budućnost naroda koji su tvorili bivšu SFRJ. Ne radi se toliko o često naglašavanoj povijesnoj distanci koliko o mitovima koji su se ispleli, s raznim motivima, oko Brozove ličnosti, njegovih nakana i ostvaraja, a što je sve intenzivirano polarizacijom i ratovima koji su razrušili komunističku Jugoslaviju. Svjesni da nemamo prostora ni vremena za ulaženje u nijanse, kao i činjenice da je povijesna prosudba Titova lika bitno određena time što je pisana za potrebe hrvatske wikipedije (tj. pisana je iz hrvatskoga motrišta), pokušat ćemo u nekoliko točaka prikazati što mislimo da karakterizira ulogu Josipa Broza u povijesti- a i osvrnuti se na kontroverze, poglavito osobno - tračerske naravi, koje su se namnožile poslije njegove smrti.

Pogleda li se pozornije životna putanja Josipa Broza, teško se oteti dojmu da se radi o vitalnoj, spretnoj i odlučnoj osobi, soja renesansnih kondotijera, koja je, prihvativši komunistički svjetonazor i posao profesionalnoga revolucionara, našla način da izbjegne monotoniji i skučenosti života namijenjenoga pripadnicima njegova društvenog staleža. Time ne mislimo dovesti u pitanje iskrenost Brozovoga ideološkoga creda. Samo, očito je da nije pripadao vrsti asketskih fanatiziranih ideologa ni kabinetskih dogmata. Snažna hedonistička crta u karakteru supostojala je s izdržljivošću i odlučnošću, djelujući humanizirajuće-posebno u poznijoj životnoj dobi.

U zadnje vrijeme, ponajviše u srpskoj publicistici, gromoglasno su promovirane stare priče koje su kolale još u doba 2. svjetskoga rata, da je Broz zapravo netko drugi koji je preuzeo identitet zagorskoga vodnika poginuloga u 1. svj. ratu. Kao potencijalni kandidati su isticani razni ruski aristokrati, mađarski grofovi i židovski lutalice. Iznošene su netočne «činjenice» (o tobožnjem Brozovu poliglotstvu - govorio je zapravo njemački i ruski koje je naučio u vojsci i Kominterni; o pijanističkom umijeću koje nije posjedovao; o tobožnjem neprepoznavanju lokalnih Kumrovčana - dok ga je kumrovečki župnik, s kojim je imao sporove u 20 -ima odmah prepoznao poslije 2. svj. rata; o prazninama u njegovoj biografiji - što je i logično za karijeru profesionalnoga revolucionara za koga je promjena identiteta i baratanje lažnim ispravama svakodnevna stvar). Postoji dovoljno dokaza da je Tito nitko do Josip Broz, metalski radnik i mariborski uznik koji se vještim manevrima, osobnom karizmom, te spojem hrabrosti i realistične procjene situacije izvojštio mjesto generalnoga sekretara KPJ i uspio kroz revolucionarni rat i poslijeratnu baršunastu diktaturu (baršunastu ukoliko na tren zanemarimo Bleiburške pokolje i Goli otok) povezanu s mirnodopskim naglašeno mirotvornim aktivizmom dospijeti do svjetske afirmacije.

Titova uloga u 2. svjetskom ratu je često protuslovno ocijenjivana. S vremenske distance se može reći da je bio jedan od istaknutih vođa protuhitlerovske koalicije, no da je vojna uloga njegovih partizana daleko prenaglašavana. Govorilo se da Titova vojska «veže» preko 20 njemačkih divizija, dok je u stvarnosti veći dio rata na području cijele Jugoslavije bilo stacionirano najčešće 4-5 divizija. Također, njegova je vojska stalno bila u defanzivi, i sve važnije vojne operacije su se svodile na bijeg partizana ili probijanje njemačkih, ustaških ili četničkih obruča. Tako je bilo do 1944., kada su partizani odnijeli prevagu u dijelovima južne Hrvatske i prodrli u Srbiju u kojoj su uz pomoć Sovjetske vojske zauzeli Beograd. U sjevernoj Hrvatskoj je za veće vojne operacije bila nužna vatrena moć sovjetskih divizija. No, ako se i uzme u obzir da je vojno značenje Titove vojske u 2. svjetskom ratu predimenzionirano, to niukolikoj mjeri ne umanjuje povijesni značaj njegova pokreta: već samom borbom, postojanjem i žrtvama, partizani su se nametnuli kao budući gospodari Jugoslavije - u najmanju ruku čimbenik koji ni zapad ni SSSR nisu mogli zaobići. Zahvaljujući Titovoj državničkoj umješnosti SSSR je uglavnom «zaobišao» veći dio Jugoslavije (osim Beograda, Baranje i sjevernih dijelova Srbije) i prepustio mu vlast u cijeloj zemlji. Ukratko- njegovo se državničko umijeće sastojalo u maksimalnom političkom kapitaliziranju ponešto preuveličanih zasluga pokreta otpora kojem je čeonikovao.

Sam je konac rata doveo do najvećega zlodjela u Brozovoj karijeri: pokolji nad domobranima, ustašama, slovenskim bjelogardijcima, crnogorskim i srpskim četnicima i ljotićevcima, te mnoštvom civila koji su pratili «svoju vojsku» (ponajviše vojsku NDH) svrstali su Tita, bez imalo sumnje, u kategoriju ratnih zločinaca - po svim kriterijima koje vrijede u međunarodnom pravu. Dok se pojedinačni ratni zločini u vrtlogu rata još kako-tako mogu razumjeti (iako ne i opravdati), jer je retorzija i osvetničkih pohoda bilo na svim stranama, a rat takvoga profila se ne može voditi po ženevskim konvencijama (koje su ipak poštovane u određenoj mjeri)- masovno ubojstvo više desetaka tisuća razoružanih vojnika i civila, pripadnika njihovih obitelji, često uz sadističko iživljavanje i psihopatska divljanja partizanskih egzekutora, pripada u najmračnija poglavlja europske povijesti i stavlja Josipa Broza u red masovnih zločinaca. Sve priče o tome kako «on to nije znao» su bajke za naivne, kao i pokušaji opravdavanja logora u kojima su maljevima i noževima ubijani bivši vojnici NDH, a «narodne neprijateljice» (najčešće Njemice i Mađarice) silovane i strijeljane mitraljezima u vojvođanskim sabirnim logorima nakon što bi zadobile spolne bolesti (1945. i 1946.)- sve to govori o zločinu takva opsega da bilo kakav pokušaj opravdanja izaziva jedino mučninu. Još je znakovitije da Broz nikad u životu (koliko je poznato) nije pokazao ni znaka kajanja za zločine koje je naredio-što je jedan od najjačih pokazatelja duboke amoralnosti i patološke crte u karakteru koja se, nasreću, poslije nije mogla razmahati u većem opsegu (čak ako se i uzme u obzir Goli otok).

Titovi obožavatelji ga često prikazuju kao nadnacionalnoga «Jugoslavena» (dok ga protivnici, najčešće velikosrpske provenijencije, drže za srbofobnog hrvatskoga nacionalista). Obje teze nemaju temelja u stvarnosti. Iz osobnih svjedočanstava, te iz vjerodostojnih biografskih istraživanja, vidljivo je da je Tito bio anacionalni profesionalni revolucionar čija je «domovina», sve do 2. svj. rata, bio Sovjetski savez. Ni za Hrvatsku ni Jugoslaviju nije pokazivao neku emocionalnu vezanost (osim kao svoj feud u kojem nije dozvoljavao miješanje stranaca)- tomu u prilog govore razne kombinacije s balkanskim federacijama, u kojima bi se Jugoslavija i Hrvatska utopile u «balkanski Sovjetski savez». U Brozovu slučaju se radilo o revolucionaru - vođi koji je prvo gledao na probitak svjetskoga komunizma, no sam život ga je doveo do toga da zemlju kojoj je stajao na čelu modernizira i uključi u svjetske tokove, naglašavajući mirotvorstvo i međunarodnu suradnju-što je bio i put njegove osobne afirmacije, kao i realističan pristup u situaciji kad je komunistički radikalizam mogao dovesti jedino do nuklerne apokalipse. Sve u svemu, ni izumirući jugoslavenski unitaristi ni ljevičarski radikali nemaju u njegovoj pragmatičnoj poslijeratnoj politici uporišta za svoje težnje.

Pitanje koje se nameće na koncu je jednostavno: što je ostalo od «Titovog djela» ? Gleda li se iz kuta jugoslavenskih unitarista - sve je propalo, jer je Jugoslavija definitivno (unatoč nezgrapnim zapadnobalkanskim makinacijama EU i SAD) definitivno zbrisana iz povijesti. No, povijesni utjecaj Josipa Broza Tita se ne može ocjenjivati samo kroz propast njegova dva glavna politička projekta - Jugoslavije i pokreta nesvrstanosti. Činjenica je da je Tito pridonio (u okvirima komunističkih načela) modernizaciji i stabilizaciji društava i nacija koje su se našle u jugoslavenskoj zajednicu. Iako su procjena takvoga tipa uvijek sporno, dosta je jasno da su svi narodi koji su tvorili Jugoslaviju nešto dobili i nešto izgubili. Vjerojatno su najveći «dobitnici» najnerazvijeniji i najrazvijeniji narodi - Muslimani, Makedonci, Albanci i Slovenci. Prvim trima je omogućena zakašnjela nacionalna emancipacija i općecivilizacijski napredak. Srbi su prosperirali kroz centralističko uređenje, no dugoročno su bitno oslabljene i skresane velikosrpske pretenzije, poglavito na Kosovu i Makedoniji. Hrvati su teritorijalno zaokružili svoju državu, no marginalizirani su u BiH. Ako bi se prognoziralo koje su trajnije posljedice Titove vladavine, među najvažnijima se nameću društvena i nacionalna emancipacija i modernizacija većine naroda koje su tvorile SFRJ (a koju su silom suprotnih interesa razbile poglavito albanske i srpske nacionalne aspiracije. No, to se ne može upisati Titu u grijeh - najveći krivci su očito svjetske i europske sile koje su dozvolile i često manipulirale ratovima od 1991. do 1995., a i 1999.), kao i iscrtavanje trajnih granica među postjugoslavenskim državama. Promašaj Titove politike se dobro vidi i u pristupu nacionalnom pitanju: iako je stalno bilo raspravljano i iako su učinjeni mnogi pomaci u rješavanju starih animoziteta - prevladavalo je «guranje pod tepih» ključnih sporova, što se vratilo kao bumerang u ratovima 90-ih.

Najveći Titov neuspjeh, za kojim se može iskreno požaliti, je gubitak dostojanstva malih naroda koji je njegova vladavina utjelovljavala. Iako se radilo o višenacionalnoj državi s forsiranim «Jugoslavenima», ipak je Brozovo inzistiranje na suverenosti i ravnopravnosti svake, ma kako mala bila, zemlje značajno afirmirao kolektivni ponos i dostojanstvo povijesno često obespravljenih i marginaliziranih naroda. Nestankom Tita, slomom komunizma i sadašnjom prevlašću liberalnoga mondijalističkoga kapitalizma svi su «mali narodi», uključivši i one iz bivše SFRJ, opet gurnuti na margine povijesti i predsoblja i čekaonice novih imperijalnih manipulatora svjetskoga poretka. Koliko će pozitivne posljedice Titove vladavine potrajati - ne ovisi više toliko o narodima bivše SFRJ, koliko o političkim i društvenim procesima koji će oblikovati europski kontinent, a koji ostaju nespoznatljivima kao i svi povijesni tijekovi koji su oblikovali prošlost u zadnjim stoljećima. Svaka historiozofska spoznaja dolazi post festum - čime pokazuje svoju bezvrijednost.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 15:44 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 22 pro 2020, 01:54
Postovi: 384
Hroboatos je napisao/la:
O Brozu sam davno dao mišljnje, koje ne vidim da trebam nešto bitno mijenjati ...

Ocjena «lika i djela» Josipa Broza Tita ne može biti jednoznačna (osim kod zagriženih pristaša i protivnika) jer se njegova djelatnost protegla u preko pola stoljeća i bitno je obilježila sudbinu, prošlost i sadašnjost, a posredno i budućnost naroda koji su tvorili bivšu SFRJ. Ne radi se toliko o često naglašavanoj povijesnoj distanci koliko o mitovima koji su se ispleli, s raznim motivima, oko Brozove ličnosti, njegovih nakana i ostvaraja, a što je sve intenzivirano polarizacijom i ratovima koji su razrušili komunističku Jugoslaviju. Svjesni da nemamo prostora ni vremena za ulaženje u nijanse, kao i činjenice da je povijesna prosudba Titova lika bitno određena time što je pisana za potrebe hrvatske wikipedije (tj. pisana je iz hrvatskoga motrišta), pokušat ćemo u nekoliko točaka prikazati što mislimo da karakterizira ulogu Josipa Broza u povijesti- a i osvrnuti se na kontroverze, poglavito osobno - tračerske naravi, koje su se namnožile poslije njegove smrti.

Pogleda li se pozornije životna putanja Josipa Broza, teško se oteti dojmu da se radi o vitalnoj, spretnoj i odlučnoj osobi, soja renesansnih kondotijera, koja je, prihvativši komunistički svjetonazor i posao profesionalnoga revolucionara, našla način da izbjegne monotoniji i skučenosti života namijenjenoga pripadnicima njegova društvenog staleža. Time ne mislimo dovesti u pitanje iskrenost Brozovoga ideološkoga creda. Samo, očito je da nije pripadao vrsti asketskih fanatiziranih ideologa ni kabinetskih dogmata. Snažna hedonistička crta u karakteru supostojala je s izdržljivošću i odlučnošću, djelujući humanizirajuće-posebno u poznijoj životnoj dobi.

U zadnje vrijeme, ponajviše u srpskoj publicistici, gromoglasno su promovirane stare priče koje su kolale još u doba 2. svjetskoga rata, da je Broz zapravo netko drugi koji je preuzeo identitet zagorskoga vodnika poginuloga u 1. svj. ratu. Kao potencijalni kandidati su isticani razni ruski aristokrati, mađarski grofovi i židovski lutalice. Iznošene su netočne «činjenice» (o tobožnjem Brozovu poliglotstvu - govorio je zapravo njemački i ruski koje je naučio u vojsci i Kominterni; o pijanističkom umijeću koje nije posjedovao; o tobožnjem neprepoznavanju lokalnih Kumrovčana - dok ga je kumrovečki župnik, s kojim je imao sporove u 20 -ima odmah prepoznao poslije 2. svj. rata; o prazninama u njegovoj biografiji - što je i logično za karijeru profesionalnoga revolucionara za koga je promjena identiteta i baratanje lažnim ispravama svakodnevna stvar). Postoji dovoljno dokaza da je Tito nitko do Josip Broz, metalski radnik i mariborski uznik koji se vještim manevrima, osobnom karizmom, te spojem hrabrosti i realistične procjene situacije izvojštio mjesto generalnoga sekretara KPJ i uspio kroz revolucionarni rat i poslijeratnu baršunastu diktaturu (baršunastu ukoliko na tren zanemarimo Bleiburške pokolje i Goli otok) povezanu s mirnodopskim naglašeno mirotvornim aktivizmom dospijeti do svjetske afirmacije.

Titova uloga u 2. svjetskom ratu je često protuslovno ocijenjivana. S vremenske distance se može reći da je bio jedan od istaknutih vođa protuhitlerovske koalicije, no da je vojna uloga njegovih partizana daleko prenaglašavana. Govorilo se da Titova vojska «veže» preko 20 njemačkih divizija, dok je u stvarnosti veći dio rata na području cijele Jugoslavije bilo stacionirano najčešće 4-5 divizija. Također, njegova je vojska stalno bila u defanzivi, i sve važnije vojne operacije su se svodile na bijeg partizana ili probijanje njemačkih, ustaških ili četničkih obruča. Tako je bilo do 1944., kada su partizani odnijeli prevagu u dijelovima južne Hrvatske i prodrli u Srbiju u kojoj su uz pomoć Sovjetske vojske zauzeli Beograd. U sjevernoj Hrvatskoj je za veće vojne operacije bila nužna vatrena moć sovjetskih divizija. No, ako se i uzme u obzir da je vojno značenje Titove vojske u 2. svjetskom ratu predimenzionirano, to niukolikoj mjeri ne umanjuje povijesni značaj njegova pokreta: već samom borbom, postojanjem i žrtvama, partizani su se nametnuli kao budući gospodari Jugoslavije - u najmanju ruku čimbenik koji ni zapad ni SSSR nisu mogli zaobići. Zahvaljujući Titovoj državničkoj umješnosti SSSR je uglavnom «zaobišao» veći dio Jugoslavije (osim Beograda, Baranje i sjevernih dijelova Srbije) i prepustio mu vlast u cijeloj zemlji. Ukratko- njegovo se državničko umijeće sastojalo u maksimalnom političkom kapitaliziranju ponešto preuveličanih zasluga pokreta otpora kojem je čeonikovao.

Sam je konac rata doveo do najvećega zlodjela u Brozovoj karijeri: pokolji nad domobranima, ustašama, slovenskim bjelogardijcima, crnogorskim i srpskim četnicima i ljotićevcima, te mnoštvom civila koji su pratili «svoju vojsku» (ponajviše vojsku NDH) svrstali su Tita, bez imalo sumnje, u kategoriju ratnih zločinaca - po svim kriterijima koje vrijede u međunarodnom pravu. Dok se pojedinačni ratni zločini u vrtlogu rata još kako-tako mogu razumjeti (iako ne i opravdati), jer je retorzija i osvetničkih pohoda bilo na svim stranama, a rat takvoga profila se ne može voditi po ženevskim konvencijama (koje su ipak poštovane u određenoj mjeri)- masovno ubojstvo više desetaka tisuća razoružanih vojnika i civila, pripadnika njihovih obitelji, često uz sadističko iživljavanje i psihopatska divljanja partizanskih egzekutora, pripada u najmračnija poglavlja europske povijesti i stavlja Josipa Broza u red masovnih zločinaca. Sve priče o tome kako «on to nije znao» su bajke za naivne, kao i pokušaji opravdavanja logora u kojima su maljevima i noževima ubijani bivši vojnici NDH, a «narodne neprijateljice» (najčešće Njemice i Mađarice) silovane i strijeljane mitraljezima u vojvođanskim sabirnim logorima nakon što bi zadobile spolne bolesti (1945. i 1946.)- sve to govori o zločinu takva opsega da bilo kakav pokušaj opravdanja izaziva jedino mučninu. Još je znakovitije da Broz nikad u životu (koliko je poznato) nije pokazao ni znaka kajanja za zločine koje je naredio-što je jedan od najjačih pokazatelja duboke amoralnosti i patološke crte u karakteru koja se, nasreću, poslije nije mogla razmahati u većem opsegu (čak ako se i uzme u obzir Goli otok).

Titovi obožavatelji ga često prikazuju kao nadnacionalnoga «Jugoslavena» (dok ga protivnici, najčešće velikosrpske provenijencije, drže za srbofobnog hrvatskoga nacionalista). Obje teze nemaju temelja u stvarnosti. Iz osobnih svjedočanstava, te iz vjerodostojnih biografskih istraživanja, vidljivo je da je Tito bio anacionalni profesionalni revolucionar čija je «domovina», sve do 2. svj. rata, bio Sovjetski savez. Ni za Hrvatsku ni Jugoslaviju nije pokazivao neku emocionalnu vezanost (osim kao svoj feud u kojem nije dozvoljavao miješanje stranaca)- tomu u prilog govore razne kombinacije s balkanskim federacijama, u kojima bi se Jugoslavija i Hrvatska utopile u «balkanski Sovjetski savez». U Brozovu slučaju se radilo o revolucionaru - vođi koji je prvo gledao na probitak svjetskoga komunizma, no sam život ga je doveo do toga da zemlju kojoj je stajao na čelu modernizira i uključi u svjetske tokove, naglašavajući mirotvorstvo i međunarodnu suradnju-što je bio i put njegove osobne afirmacije, kao i realističan pristup u situaciji kad je komunistički radikalizam mogao dovesti jedino do nuklerne apokalipse. Sve u svemu, ni izumirući jugoslavenski unitaristi ni ljevičarski radikali nemaju u njegovoj pragmatičnoj poslijeratnoj politici uporišta za svoje težnje.

Pitanje koje se nameće na koncu je jednostavno: što je ostalo od «Titovog djela» ? Gleda li se iz kuta jugoslavenskih unitarista - sve je propalo, jer je Jugoslavija definitivno (unatoč nezgrapnim zapadnobalkanskim makinacijama EU i SAD) definitivno zbrisana iz povijesti. No, povijesni utjecaj Josipa Broza Tita se ne može ocjenjivati samo kroz propast njegova dva glavna politička projekta - Jugoslavije i pokreta nesvrstanosti. Činjenica je da je Tito pridonio (u okvirima komunističkih načela) modernizaciji i stabilizaciji društava i nacija koje su se našle u jugoslavenskoj zajednicu. Iako su procjena takvoga tipa uvijek sporno, dosta je jasno da su svi narodi koji su tvorili Jugoslaviju nešto dobili i nešto izgubili. Vjerojatno su najveći «dobitnici» najnerazvijeniji i najrazvijeniji narodi - Muslimani, Makedonci, Albanci i Slovenci. Prvim trima je omogućena zakašnjela nacionalna emancipacija i općecivilizacijski napredak. Srbi su prosperirali kroz centralističko uređenje, no dugoročno su bitno oslabljene i skresane velikosrpske pretenzije, poglavito na Kosovu i Makedoniji. Hrvati su teritorijalno zaokružili svoju državu, no marginalizirani su u BiH. Ako bi se prognoziralo koje su trajnije posljedice Titove vladavine, među najvažnijima se nameću društvena i nacionalna emancipacija i modernizacija većine naroda koje su tvorile SFRJ (a koju su silom suprotnih interesa razbile poglavito albanske i srpske nacionalne aspiracije. No, to se ne može upisati Titu u grijeh - najveći krivci su očito svjetske i europske sile koje su dozvolile i često manipulirale ratovima od 1991. do 1995., a i 1999.), kao i iscrtavanje trajnih granica među postjugoslavenskim državama. Promašaj Titove politike se dobro vidi i u pristupu nacionalnom pitanju: iako je stalno bilo raspravljano i iako su učinjeni mnogi pomaci u rješavanju starih animoziteta - prevladavalo je «guranje pod tepih» ključnih sporova, što se vratilo kao bumerang u ratovima 90-ih.

Najveći Titov neuspjeh, za kojim se može iskreno požaliti, je gubitak dostojanstva malih naroda koji je njegova vladavina utjelovljavala. Iako se radilo o višenacionalnoj državi s forsiranim «Jugoslavenima», ipak je Brozovo inzistiranje na suverenosti i ravnopravnosti svake, ma kako mala bila, zemlje značajno afirmirao kolektivni ponos i dostojanstvo povijesno često obespravljenih i marginaliziranih naroda. Nestankom Tita, slomom komunizma i sadašnjom prevlašću liberalnoga mondijalističkoga kapitalizma svi su «mali narodi», uključivši i one iz bivše SFRJ, opet gurnuti na margine povijesti i predsoblja i čekaonice novih imperijalnih manipulatora svjetskoga poretka. Koliko će pozitivne posljedice Titove vladavine potrajati - ne ovisi više toliko o narodima bivše SFRJ, koliko o političkim i društvenim procesima koji će oblikovati europski kontinent, a koji ostaju nespoznatljivima kao i svi povijesni tijekovi koji su oblikovali prošlost u zadnjim stoljećima. Svaka historiozofska spoznaja dolazi post festum - čime pokazuje svoju bezvrijednost.


Tito je bio neobično sretan komunistički oportunist, nadasve pragmatičan što vidimo u njegovu podržavanju Hitlera sve do Barbarose.
Partizani nisu bili nikakav vojni faktor do pojavljivanja Crvene armije, ako išta stvorio je destabilizirajući faktor u NDH i kroz propagandu privukao popriličan broj sljedbenika, ponajviše koristeći četničku propagandu kontra NDH. Moje osobno mišljenje je da nije bilo partizana ww2 bi bio mirniji na našim prostorima, četnici u NDH bi bez vanjske potpore bili desetkovani do sredine 42. i kraj rata bi dočekali u relativnom miru.

Koja bi sudbina snašla NDH bez Tita je pitanje ŠBBKB ali postoje po meni tri najizglednije opcije:
1. Ustaško poglavarstvo bi pobjeglo ili bi nastradalo, pripojeni SSSR-u otprilike u granicama iz 43. s tim da bi operacija Achse bila izvedena bez partizanske smetnje vjerojatno bi NDH uspješno učvrstila vlast u cijeloj Istri. Slovenija bi ili potpala pod tu Hrvatsku sovjetsku republiku ili bi bili samostalni. Ovdje imamo i Srpsku sovjetsku republiku, vjerojatno bi joj bila pripojena CG i Makedonija zbog pojednostavljenja administracije.
2. Tito nije saveznik te stoga urota Lorković Vokić ima veće izglede, Ustaše su se pokušale predati saveznicima pred kraj rata i nakon urote što nam govori da je moguće da je Pavelić podržavao urotu ali je bila sabotirana od strane partizana. Ovo se može završiti na dva načina, predaja saveznicima pa što bude bude (govorimo o 5. mjesecu 45.) ili prelazak na stranu saveznika i razoružavanje njemačkih jedinica te otpor ulasku Crvene Armije, ovako bi zadržali državu i ostali u Zapadnoj Europi
3. Saveznici ne prihvaćaju predaju ili npr. Englezi odluče uspostaviti Jugoslaviju sa Karađorđevićima pa smo tamo gdje smo i počeli. Ovdje vidim rat i prije 90.ih

_________________
Made his money killin' commies didn't ever wanna quit.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 16:00 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 04 stu 2021, 10:21
Postovi: 2157
Da nisu baš nikakav vojni faktor, mogle su ih bar jednom snage NDH samostalno napast nakon što su ojačali.

A ne da ovi nakon probijanja švapskih obruča desetkovani mogu prelazit u ofenzive i zauzimat teren.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 16:16 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
Fullback je napisao/la:

Tito je bio neobično sretan komunistički oportunist, nadasve pragmatičan što vidimo u njegovu podržavanju Hitlera sve do Barbarose.
Partizani nisu bili nikakav vojni faktor do pojavljivanja Crvene armije, ako išta stvorio je destabilizirajući faktor u NDH i kroz propagandu privukao popriličan broj sljedbenika, ponajviše koristeći četničku propagandu kontra NDH. Moje osobno mišljenje je da nije bilo partizana ww2 bi bio mirniji na našim prostorima, četnici u NDH bi bez vanjske potpore bili desetkovani do sredine 42. i kraj rata bi dočekali u relativnom miru.

Koja bi sudbina snašla NDH bez Tita je pitanje ŠBBKB ali postoje po meni tri najizglednije opcije:
1. Ustaško poglavarstvo bi pobjeglo ili bi nastradalo, pripojeni SSSR-u otprilike u granicama iz 43. s tim da bi operacija Achse bila izvedena bez partizanske smetnje vjerojatno bi NDH uspješno učvrstila vlast u cijeloj Istri. Slovenija bi ili potpala pod tu Hrvatsku sovjetsku republiku ili bi bili samostalni. Ovdje imamo i Srpsku sovjetsku republiku, vjerojatno bi joj bila pripojena CG i Makedonija zbog pojednostavljenja administracije.
2. Tito nije saveznik te stoga urota Lorković Vokić ima veće izglede, Ustaše su se pokušale predati saveznicima pred kraj rata i nakon urote što nam govori da je moguće da je Pavelić podržavao urotu ali je bila sabotirana od strane partizana. Ovo se može završiti na dva načina, predaja saveznicima pa što bude bude (govorimo o 5. mjesecu 45.) ili prelazak na stranu saveznika i razoružavanje njemačkih jedinica te otpor ulasku Crvene Armije, ovako bi zadržali državu i ostali u Zapadnoj Europi
3. Saveznici ne prihvaćaju predaju ili npr. Englezi odluče uspostaviti Jugoslaviju sa Karađorđevićima pa smo tamo gdje smo i počeli. Ovdje vidim rat i prije 90.ih


NDH nije imala nikakve šanse. To je bio naš povijesni abortus.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 16:18 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 22 pro 2020, 01:54
Postovi: 384
Zviezda Granda je napisao/la:
Da nisu baš nikakav vojni faktor, mogle su ih bar jednom snage NDH samostalno napast nakon što su ojačali.

A ne da ovi nakon probijanja švapskih obruča desetkovani mogu prelazit u ofenzive i zauzimat teren.


Jedno je držati šume i pljačkati sela drugo je napadati Zagreb, snage NDH su imale druge probleme koji su im onemogućavali funkcioniranje. Jedan od njih je što je Domobranstvo de facto bilo pod kontrolom Nijemaca a Ustaška vojnica vođena od strane diletanata, dobar dio ustaških časnika nije imao nikakvog vojnog iskustva a i Talijanska okupacijska zona u kojoj nije bilo moguće djelovati.

Ako pogledamo velike akcije kao Fall Weiss i Fall Schwarz vidimo astronomske partizanske gubitke, ali nakon svake od tih operacija vidimo opstruiranje Talijana koji sabotiraju daljnje gonjenje jer bi moglo poremetiti odnos okupacijskih zona. Partizani su obično obitavali unutar Talijanske okupacijske zone jer tamo NDH snage nisu smjeli djelovati bez talijanskog pristanka.
Spomenuo sam operaciju Achse, tu se Talijani bore uz Partizane i naoružavaju ih.

_________________
Made his money killin' commies didn't ever wanna quit.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 16:18 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 svi 2009, 12:12
Postovi: 21288
Tito je realno gledano bio štetočina.
Pola Zadra, Rijeke, par otoka i komad Istre bi vjerojatno vratili, bez obzira tko bio.

Mislim, da smo imali sposobnije pregovarače, a ne Karađorđeviće kojima je bio miliji Skadar nego Zadar (nisu dobili nijedno), ne bi ti teritoriji ni bili talijanski.
Pa jedni Albanci su protjerali Talijane, a mi ne bi?

Oduzeo nam je komad Srijema, spriječio zamjenu za naš komad Bačke, oduzeo nam je i Boku, jug Dalmacije...
Većina tih stvari se dogodila u prvoj jugi (Kotor je još uvijek imao hrvatsku većinu, a Šid/Srednji Srijem je bio dio Banovine), ali svejedno.

U BiH je stvorio "drugu srpsku republiku" i poništio banovinu.

Za vrijeme njegove vladavine se u Novom Travniku na hrvatskom zemljištu, usred hrvatske općine, podigao grad sa srpskom većinom, jedna kajkavska Petrinja je postala miješana, Srbi su dobili povlastice u hrvatskim gradovima, a gomila hrvatskih sela je postala pusta.
Srbi su u SRH činili 50% policije i 30% administracije.
SRH je bila srpska republika Hrvatska.
Iz BiH je iselila trećina Hrvata.
Za Hrvate nije bilo posla.
Hrvati su kolonizirali Njemačku, Srbi Vojvodinu.

Od muslimana je stvorio narod čiji je broj skočio od 700ak tisuća na 2 milijuna.
To je kao da danas ima 10 milijuna Hrvata.
Muslimane je stvorio s hrvatskim novcem, hranio ih je našim "fondovima za nerazvijene".
Da je jugoslavija opstala, danas bi imali islamsku republiku BiH sa 70% muslimana i većinom u svim bitnijim gradovima.
RH bi bila duplo nerazvijenija, umjesto autoceste Zagreb-Dubrovnik bi imali autocestu Niš-Sarajevo-Bihać.
Srba bi ostalo na 12%, ali bi imali 20-30% Jugoslavena, odnosno ljudi iz miješanih brakova.
Biti Hrvatom bi bila sramota, a mantrale bi se priče o 7 milijardi mrtvih Srba u NDH (koja je imala manje od 2 milijuna Srba).

U BiH bi bilo samo 10% Hrvata i to samo u zapadnoj Hercegovini, koja bi danas bila krš.
Svejedno u općinama s 99,99% posto Hrvata, onih 0,01% neHrvata bi bili Srbin šef u policiji i još koji muslimanski direktor (tipa pošte ili nečega sličnog).
Rijeka bi bila grad džamija i mali Bihać.

Itd, itd....

A ovaj mali od kužine je fulao stoljeće i treba mu objasniti neke stvari.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Izetbegović kategoričan: - "Hrvati nikada neće dobiti hrvatskog člana Predsjedništva!"
PostPostano: 09 pro 2021, 16:20 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 22 pro 2020, 01:54
Postovi: 384
Hroboatos je napisao/la:
Fullback je napisao/la:

Tito je bio neobično sretan komunistički oportunist, nadasve pragmatičan što vidimo u njegovu podržavanju Hitlera sve do Barbarose.
Partizani nisu bili nikakav vojni faktor do pojavljivanja Crvene armije, ako išta stvorio je destabilizirajući faktor u NDH i kroz propagandu privukao popriličan broj sljedbenika, ponajviše koristeći četničku propagandu kontra NDH. Moje osobno mišljenje je da nije bilo partizana ww2 bi bio mirniji na našim prostorima, četnici u NDH bi bez vanjske potpore bili desetkovani do sredine 42. i kraj rata bi dočekali u relativnom miru.

Koja bi sudbina snašla NDH bez Tita je pitanje ŠBBKB ali postoje po meni tri najizglednije opcije:
1. Ustaško poglavarstvo bi pobjeglo ili bi nastradalo, pripojeni SSSR-u otprilike u granicama iz 43. s tim da bi operacija Achse bila izvedena bez partizanske smetnje vjerojatno bi NDH uspješno učvrstila vlast u cijeloj Istri. Slovenija bi ili potpala pod tu Hrvatsku sovjetsku republiku ili bi bili samostalni. Ovdje imamo i Srpsku sovjetsku republiku, vjerojatno bi joj bila pripojena CG i Makedonija zbog pojednostavljenja administracije.
2. Tito nije saveznik te stoga urota Lorković Vokić ima veće izglede, Ustaše su se pokušale predati saveznicima pred kraj rata i nakon urote što nam govori da je moguće da je Pavelić podržavao urotu ali je bila sabotirana od strane partizana. Ovo se može završiti na dva načina, predaja saveznicima pa što bude bude (govorimo o 5. mjesecu 45.) ili prelazak na stranu saveznika i razoružavanje njemačkih jedinica te otpor ulasku Crvene Armije, ovako bi zadržali državu i ostali u Zapadnoj Europi
3. Saveznici ne prihvaćaju predaju ili npr. Englezi odluče uspostaviti Jugoslaviju sa Karađorđevićima pa smo tamo gdje smo i počeli. Ovdje vidim rat i prije 90.ih


NDH nije imala nikakve šanse. To je bio naš povijesni abortus.


Najnesposobnije vodstvo koje su Hrvati ikad imali a imali su sve karte koje su im trebale za jednu uspješnu priču.

_________________
Made his money killin' commies didn't ever wanna quit.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 30 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: crni_bombarder, iprodano, Naša Kvačica, nesorta, Robbie MO, Tomba17, Usora 95 i 277 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO