Pad s vlasti koalicije okupljene oko Demokratske partije socijalista Crne Gore je najveća geopolitička katastrofa za Bosnu i Hercegovinu u ovom vijeku. Prelazak poluga moći u Crnoj Gori u ruke crnogorske pro-četničke opozicije vraća regionalnu poziciju BiH u rane devedesete jer ponovo graničimo sa tri neprijateljski nastrojene države kao i početkom rata.

Vučićeva Srbija i Hrvatska pod HDZ-om su gotovo isključivo negativni akteri unutar BiH, dok je Crna Gora posljednjih dvadeset godina bila blagonaklon susjed BiH, iako je njeno rukovodstvo bilo uz Miloševića na početku rata protiv BiH. Ulazak Crne Gore u NATO je, osim strateškog poraza srpskog nacionalizma, predstavljao i inspiraciju onima koji su vjerovali da je sličan scenario moguć i u Bosni i Hercegovini i stvarao osjećaj kod dijela srpske elite u BiH da je možda isplativo odigrati na kartu atlantske BiH, makar uvijeno i suzdržano.

Međutim, nakon nedjeljnih izbora velikosrpski projekat izgleda realno dostižan prvi puta od 1999. kada se činilo da je zauvijek uništen bombama NATO pakta. Povratak Crne Gore pod skute Srbije i Rusije je signal za reaktivaciju velikom broju kolebljivih srpskih nacionalista unutar BiH koji su iz taktičkih razloga odustali od djelovanja na platformi ujedinjenja svih Srba u jednu državu. San o velikoj Srbiji se opet čini realnim. Indikativno je učešće opozicionih političara iz Banje Luke u tzv. litijama u CG, kao i nacionalistički ispadi ključnih aktera u kojima Bošnjake opet pogrdno nazivaju Turcima. Opozicija Dodiku, okupljena oko SDS-a i PDP-a, se ideološki vratila u devedesete iako su njene ključne figure, kao Draško Stanivuković, ljudi koji se tog perioda ne mogu ni sjećati.

Dritan Abazović, Albanac kojeg je intelektualno tesao Fakultet političkih nauka u Sarajevu, je ključna figura za budućnost cijelog Balkana jer bez njegovog glasa nema većine protiv Đukanovića. Čini se da je odabrao da bude nasljednik Rahmana Morine i Fikreta Abdića, iako je svjestan da ide u koaliciju s četnicima koji su pobjedu nad Đukanovićem proslavili napadima na malobrojne Bošnjake Pljevalja i divljanje po cijelom Balkanu.

Moguće je da Abazović ima iluzije da može kontrolisati vlast kojoj neće više trebati nakon što je jednom izglasa. Naime, dijelovi DPS-a će vjerovatno odlučiti da promijene politički dres i uđu u vlast sa Amfilohijevim Demokratskim frontom ako vide da je to jedini način da se održe u vlasti. To što će Abazović, u tom slučaju, biti upamćen kao najveći korisni idiot u historiji Balkana nakon Sejde Bajramovića nije nikakva utjeha za one koji će biti žrtve njegovih odluka. Svakako ne treba zanemariti ni ulogu Muamera Zukorlića koji je u koaliciji sa Abazovićem. Posljedice Abazovićeve odluke treba fakturisati i njemu i njegovim satelitima koje ujedinjuje želja da budu Beogradu ono što je Ramzan Kadirov Putinu: najgora moguća verzija muslimana u očima liberalnog zapada. Saveznici Zukorlićeve politike u Sarajevu se moraju javno očitovati o njegovom učešću u dovođenju BiH u potpuno okruženje.

I tu dolazimo do onog najvažnijeg: šta političko Sarajevo da radi kao odgovor na ove izuzetno nepovoljne okolnosti? Osim prekidanja saradnje sa Zukorlićem, političko Sarajevo mora da shvati da nema luksuz da sav politički život svodi na to ko kontroliše kantonalna javna preduzeća. Nova regionalna i globalna realnost se mora uvažiti i bez odlaganja djelovati, a to znači da se javni prostor mora dekantonizirati i debata fokusirati na odbranu institucija države BiH bez kojih Bošnjaci neće preživjeti kao narod koji je meta genocidnih namjera.

Treba konačno shvatiti da međunarodne zajednice kao odlučujućeg aktera više u suštini nema u BiH. Nezainteresovanost SAD-a za bilo šta što se ne može u predstojećoj predsjedničkoj kampanji predstaviti kao vanjsko-politički uspjeh je evidentna. S druge strane, EU vodi politiku legitimiranja svakog onog ko stvori činjenice na terenu i to predstavlja šansu za probosanske snage koje su akcijom preuzimanja CIK-a pokazale da postoje slučajevi u kojima mogu efikasno djelovati i stvarati činjenice. Dakle, koristiti svaku šansu za nametanje volje demokratske i demografske većine u vidu preuzimanja ključnih institucija. VSTV, Dom naroda FBiH, Vlada FBiH i ostale institucije na nivou FBiH se moraju preuzeti nakon izbora 2022. izbacivanjem HDZ-a iz vlasti za sva vremena. Time bi se stvorile pretpostavke za dugoročni proces gušenja autonomije RS-a ekonomsko-demografskim sredstvima.

Nadalje, Dejtonski sporazum sada zavisi od domaćih aktera jer OHR nema političko-vojnu podršku da implementira odluke, iako su one i dalje važne kao izvor jurisprudencije u slučaju budućih pregovora o novostvorenim činjenicama na terenu. Imajući to u vidu, važno je stvoriti dovoljne odbrambene kapacitete dodatnim razvojem domaće namjenske industrije koji bi stvorili dileme u vojno osnaženoj Srbiji i Hrvatskoj u vidu mogućih posljedica novog regionalnog sukoba. Pored vezivanja za vojnu industriju u SAD-u (što je donekle urađeno), bitno je iskoristiti naklonjenost Turske i produbiti saradnju na planu novih tehnologija u namjenskoj industriji.

Konačno, i najvažnije, pad Crne Gore pod osovinu Beograd-Moskva će gotovo sigurno dovesti do još jačeg pritiska na institucije države Bosne i Hercegovine u kojima se vodi hibridni rat probosanskih snaga sa agentima susjednih država kao što je glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, Gordana Tadić. Šanse za raspad BiH su proporcionalne uspjehu osovine Dodik-Čović, koji posebno zavise i od operativne podrške sigurnosno-obavještajnih organa Republike Hrvatske. Iako pad Crne Gore pod pro-četničku vlast može stvoriti i ratne težnje s istoka, ipak nije realno očekivati da će Dodik krenuti u konačni obračun sa državom BiH bez prethodnog raspada njenih institucija, posebno Predsjedništva BiH. Zato je od vitalnog značaja očuvati nit legaliteta koji nije prekinut ni u ratnim okolnostima kada je SDP ušao u vlast s SDA da bi se to osiguralo. Naravoučenije iz crnogorske drame treba da bude da ratni ciljevi nikada nisu prestali da važe. Promijenjena su samo sredstva.

Moze li Srbija ponuditi puno bolji polozaj muslimanima na Sandzaku, u zamjenu za obostranu suradnju, i da Sandzak odjebe Sarajevo i okrene se ka Beogradu?

definitvno se odvojio, ovaj detalj to otkriva.

nekad je bio mufty.



sad je reis.

Vec neko vrijeme mi se cini da medju i Bosnjacima i Srbima postoje snage koje zagovaraju stratesku suradnju ta dva naroda. Tu svakako spadaju Zukorlic i njegov jako dobar prijatelj Seselj, potonji zaposlen na funkciji Vucicevog Zirinovskog.

Zasada su daleko od mainstreama jer ih opterecuju suprostavljeni interesi u BiH, ali nekakvi obrisi se vide. Uostalom, kad bi muslimani malo bolje osvijestili svoje interese u BiH i prihvatili da je strategija 100% besmislena onda bi bilo upitno koliko su ti interesi zaista suprostavljeni.

Mi smo u BiH ratovali da ne budemo u Srbiji 90tih, i da nam glavni grad ne bude Beograd. Već 200 godina nas Srbi makljaju, polako istiskuju sa Balkana. Svaki rat zijanimo 10 do 30% teritorija sa iznimkom NDH, a svaki rat se završi pozivom na srpsko-muslimansko bratstvo i zajedništvo do prve sljedeće prilike za sječu "paša i ustaša".

Pa vi Srbi ni Hrvate katolike očima ne volite vidjet, a čemu da se "Turci" nadaju. Problem sa Sandžakom su nedostatak volje za borbu i čekanje da se neko drugi za njih izbori. Nisu digli ustanak ni 92-95, ni 98/99 sa Kosovom, ni 2000 kad je bila Medveđa, ma nikad ništa. Nema slobode bez krvi. Ako hoće da se asimiliraju u Srbe i Crnogorce široko im polje, a ako žele da dođu u Sarajevo neka dođu. Ne možemo mi nikoga natjerat da se bori za sebe. Tu im je Kosovo, nisu sami, ali nisu htjeli.
Dok god Srbi drže pola Sarajeva svaka priča je iluzorna.

Mi smo u BiH ratovali da ne budemo u Srbiji 90tih, i da nam glavni grad ne bude Beograd. Već 216 godina nas Srbi makljaju, polako istiskuju sa Balkana. Svaki rat zijanimo 10 do 30% teritorija sa iznimkom NDH, a svaki rat se završi pozivom na srpsko-muslimansko bratstvo i zajedništvo do prve sljedeće prilike za sječu "paša i ustaša".

Pa vi Srbi ni Hrvate katolike očima ne volite vidjet, a čemu da se "Turci" nadaju. Problem sa Sandžakom su nedostatak volje za borbu i čekanje da se neko drugi za njih izbori. Nisu digli ustanak ni 92-95, ni 98/99 sa Kosovom, ni 2000 kad je bila Medveđa, ma nikad ništa. Nema slobode bez krvi. Ako hoće da se asimiliraju u Srbe i Crnogorce široko im polje, a ako žele da dođu u Sarajevo neka dođu. Ne možemo mi nikoga natjerat da se bori za sebe. Tu im je Kosovo, nisu sami, ali nisu htjeli.
Dok god Srbi drže pola Sarajeva svaka priča je iluzorna.

Njima glavni grad jest sve vise Beograd a na Beogradu je da im omoguci da dobijaju stvari i suradjuju, a naslanjaju se fizicki na Kosovo a ne na Republiku Srpsku, da ne kazem BiH jer je i s druge strane Srbenda.

Da su se digli u taj ustanak nebi ni jedan zivio tamo danas.

Drzis da bi me prozivanje Srbinom trebalo isprovocirat?

Teško vas je nekad razlikovat, nažalost. Nije uvijek bilo tako. I bogati nemoj nam ti preporučivat savez sa Srbima. Eto ih vama, pa uživajte ...

Oni su daleko najviše premreženi srpskom UDBOM uzduž i poprijeko. Albanci su im nudili oružje i instruktore sa Kosova i Albanije. Pa i par brigada kosovske UCK. Da organiziraju svoju UCK i krenu u brda. Došlo bi i sa drugih strana. Sve se uvijek završi izdajama i provalama BIA-e. Potpuno slomljen narod pod kontrolom Srba. Indoktrinirani kao što smo mi bili 1945 do 1992. Slijepi na očima.

Što se kaže. Samo naprijed ka Beogradu. Zna se kako će to završit. Bilo je i kod nas luđaka 1918-1992 koji su mislili da se sa Beogradom može razgovarat, najveći Mehmed Spaho kojeg su otrovali čim je neka prava zatražio.
Uzet će par kvislinga tipa Ljajića i Zukorlića,a narod će polako iseljavat i potiskivat dok ih sve ne rasele i konačno nakon 1913 zauzmu sve.

I dan danas ko mulci i tovari čekaju u kućama da ih Srbi pokolju, i vjeruju Beogradu i Podgorici. Evo jučer ih pomlatiše po Pljevljima, ko pilad. Nikad im nije palo na pamet da s e samoorganiziraju, već im je domet da pobjegnu ako koji preživi.

Djetinjasto.

Evo jučer ih pomlatiše po Pljevljima, ko pilad.

Za razliku od vas, njima nije pala dlaka s glave (s izuzetkom par incidenada koji su mislim bili u CG), nisu izgubili nijedno jedino selo na Sandzaku.
Vi ih smatrate drugorazrednim pripadnicima svog naroda ako ste htjeli da se ovi sa 2% stanovnistva Srbije pobune protiv iste, da bi vama malo olaksali u ratu ili na pregovorima, pa da ih zakusurate i zetonizirate za nesto malo bolje u BiH. Oni bolje stoje u odnosu na 1991. od vas, znaci i politiku su bolju vodili.

Oni su s vama u nekoj vrsti vjerske koalicije, vi bas i ne funkcionirate kao jedan narod, cak i u dijaspori je sandzacka dijaspora u mnogim gradovima odvojena od bosanske, ne samo kulturna drustva nego i prijateljstva i zenidbe a bogami i dzemati su ili dominantno sandzacki ili dominantno bosanski.

Za razliku od vas, njima nije pala dlaka s glave (s izuzetkom par incidenada koji su mislim bili u CG), nisu izgubili nijedno jedino selo na Sandzaku.
Vi ih smatrate drugorazrednim pripadnicima svog naroda ako ste htjeli da se ovi sa 2% stanovnistva Srbije pobune protiv iste, da bi vama malo olaksali u ratu ili na pregovorima, pa da ih zakusurate i zetonizirate za nesto malo bolje u BiH. Oni bolje stoje u odnosu na 1991. od vas, znaci i politiku su bolju vodili.

Oni su s vama u nekoj vrsti vjerske koalicije, vi bas i ne funkcionirate kao jedan narod, cak i u dijaspori je sandzacka dijaspora u mnogim gradovima odvojena od bosanske.

Nije lijepo da hvališ pristup koji BH Hrvati katolici nisu uzeli 1992, jer bi prošli 1000x bolje, jer Sarajevo nije ni B od Beograda

Ukratko, od Sandzaklija ste ocekivali da radi podebljanja vase pregovaracke pozicije u BiH, izvrse tamo samoubilacki napad.