Zanimljiva činjenica kao posljedica podjele BiH na 3 društva, teritorijalne etničke homogenizacije, te autonomije školstva u kantonima. Sve to traje već 30 godina, a ovo su rezultati.

Kao prvo, vjerojatno ste primjetili kako mlađe generacije, ovdje na forumu, govore besprijekoran hrvatski, s nešto većim korištenjem posuđenica od Srba i Muslimana, no što se desi kasnije u životu. Recimo ja sam pričao regularni hrvatski dok nisam počeo pratiti muslimanske i srpske medije, kroz njih sam usvojio par riječi koje nemaju u hrvatskom ili zvuče moćnije i upečatljivije od hrvatske varijante (npr. suština, ličnost, ili ironična upotreba kao bombardovanje, dejstvovanje, ili izmišljenih riječi kao reagisanje).

Kao drugo, BiH se po prvi puta raslojila na ljude koji zaista drugačije govore. Autentično drugačije govore, ne radi se o nikakvom trudu, trud bi sada bio pokušati da te se po govoru ne prepozna što si. Teški napor je sada potreban da recimo Muslimani ili Srbi ne registriraju po govoru da si Hrvat, ili da se kamufliraš i sakriješ.

Sto vise gledaju tv programe iz HR, to vise usvajaju hrvatske knjizevne standarde. Meni je nepojmljivo traziti "hljeb" u muslimanskoj i srpskoj pekari. Bude cudnih pogleda, no draze su im 2-3KM. Tako da je i njima postalo normalno. Moj stari bio u Fojnici na ljecenju i rekao "kruh", htjeli ga istjerati iz bolnice, nije se dao.

Meni je opet ispod časti da govor prilagođavam prilici. Ako hoćeš da me uslužiš - hoćeš, ako ne - tvoja bruka.
Ne želim ni da se nama neko prilagođava. Budi to što jesi, više ću te ceniti.

Kada sam u restoranu kod Srba ili Muslimana, onda jebiga ako u meniju piše hljeb, onda kažem hljeb. Ako se jelo u meniju zove pasulj, onda kažem pasulj. Jebiga neću ja mijenjat naziv jela. Ujedno to doživljavam i poštujem na neki način kao stranu kulturu, dobijam puno iskustvo internacionalne kuhinje.

Dobro, ni ja u Istri nisam tražila pašta pasulj nego pašta fažol jer se jelo tako zove.

Kad sam procitao naslov, pomislio sam da se radi o prepoznatljivosti u odnosu na Hrvate iz Hrvatske.
Pomislih, evo inicijative da se uspostavi hercegbosanski jezik.

Prepoznaju se mladi koji su odrasli posle raspada SFRJ, stariji se teže raspoznaju, bar iz moje ekavske perspektive. Sigurno da ljudi koji su iz tog područja lakše mogu svako selo da raspoznaju po govoru.

Hrvatski knjizevni jezik upravo ima izvor iz HB.

Što se pisanja na forumu tiče, skoro da nema razlika. Tu i tamo ponešto što ja ne koristim ali to je minorno.

Ne govorimo sad o dijalektima. Naravno da su svi Hrvati u BiH štokavci, a malo tko piše ikavicu. Sigurno da ćemo ti biti bliže nego govor Istrana kojeg si čula na ljetovanju.

Recimo, možda će te iznenaditi, ali dosta forumaša koji ovdje pišu ijekavicom, kada govori priča ikavicu. Dijalekt je dodatno jak ako se govori s ljudima iz kuće ili istog kraja, a ublažava se kako je mod komunikacije formalniji.

Tema je prvenstveno o razlikama unutar BiH.

Naravno, samo sam htela da kažem to što sam rekla. Inače, raspoznajem sarajevski od banjalučkog govora. Hercegovci u Bileći su opet nešto treće.

Ja koristim rec "svetonazor" koja je zapravo hrvatska i glasi "svjetonazor" (ijekavica)! Usvojio sam i ovo njihovo "zapravo" umesto nase "ustvari"!

Skoro cela Srbija je usvojila "spasiti" tipicno za ijekavce, umesto "spasti", pa konsekventno tome Srbijanci koriste ijekavsko "spašen" umesto ekavsko "spasen".

Ma dobro razlike su očite.

Kada nešto zvuči toliko odvratno da bi govornika opkolio oko grada i dejstvovao haubicama, i poklonio mu internacionalni status žrtve, to mora da je sarajevski dijalekt.

Meni se sviđa 'strop', 'komentirati' (jer je smešnije) i 'otvorenje' (izložbe npr jer je prigodnije od našeg 'otvaranje').

Kod mene je kombinacija srpskog, hrvatskog, a ponekad se ,,otme,, i po koji turcizam.

Pašta fažol je tipično venecijansko jelo tako da pašta pasulj i ne može postojati jer to nitko ne pravi u originalu izvan Istre i Dalmacije.

Meni su se ovi neki iz istočnih republika zgražali da netko stavlja paštu u pasulj.

A što se tiče teme pa jezik se u svim regijama sve više standardizira, tako da ni Hrvati BiH nisu imuni na to. Posebnosti se gube, sad autor teme vjerojatno smatra da je to dobro u kontekstu razlikovanja od muslimana ali interno hrvatski ne vidim to kao neki uspjeh.

Da, taj njihov govor (uglavnom neobrazovanog sveta) ume da bude iritantan do bola.

Ma znam bre, zezam se. Mrzi me da stavljam smajlije pa deluje ozbiljno.

Ja ustvari prepoznajem Muslimane po govoru. Ljute se kad im kažem da govore hrvatski jezik. Naglasak i jezik nije isti danas u Sarajevu i onaj iz 1991 godine. Dobrim dijelom bar 50% je kroatiziran.

Sasvim normalno, poslijeratne generacije su učile hrvatski jezik u školi. Naši roditelji su učili neko govno od srpsko-hrvatskog tako da je normalno da moj ćaća ubaci tu i tamo neki srbizam.

Općenito ako uzmem recimo sebe kao neki prosječni primjer. Govor ikavica, ali vrlo lagano prebacivanje na standardni književni hrvatski jezik prema potrebi i situaciji koja to zahtijeva.

Gdje god sam bio, a često sam u muslimanskim mjestima, nisam koristio njihove riječi i izraze, nisam ni razmišljao o tome. Vjerojatno i kad vide da ti je strani naglasak neće ti srat, dok u Mostaru mi je jedna njihova učiteljica na natjecanju srala što koristim tisuću umjesto hiljadu i kako se to nikad u Mostaru nije koristilo, a ja joj lagano karem, idi jebi boga.

Kako si ti opasan dečko.

Jesi vidio, škutori nam uvijek zavide zbog toga.

Škutor Tuta ti je oslobodia grad, nadam se da si bio na sprovodu.