Godinama se kuha, sada je u potpunosti puklo.
Kako se sa Srbima kroz 19. stoljeće vagalo lijevo desno kuda će odnosi između ta dva naroda krenuti s prijelaza stoljeća sukob je ostao kao jedina mogućnost. Hrvatima je bilo zatim potrebno skoro pa 100 godina kako bi se to pitanje raščistilo.

Čudna sudbina dovela je gotovo do identičnog scenarija na prijelazu na 21. stoljeće s BiH muslimanima. Hrvati će nedvojbeno ponovno izaći kao pobjednici. Pitanje je koliko će nam biti potrebno?
Moja procjena je 50 godina i za to dajem svoj glas.

Puno manje od 30 jer muslimani ne mogu toliko dugo čekati. Vrijeme im brzo curi i to njihovi političari jako dobro znaju.

Samo kratko pojašnjenje. Godine računamo od 2000. Danas je 2022., ako prognozirate recimo 30 godina, znači očekujemo pobjedu razine Oluje 2030. Upišite godine kao komentar ako želite preciznije kao recimo 2045.

PS. Naravno ne treba se ograničiti samo na vojno nego i političko rješavanje. Oluja je samo primjer za mjeru.

Ako bude problema ko sa Srbima samo nas nemojte u Jasenovac ko Srbe.

Mislim da je nepošteno i uvredljivo prema Srbima uspoređivat ih s muslimanima. Govorimo o milijun i sitno pripadnika brdske sirotinje koja ništa ne proizvodi, ni s čim ne pridonosi svijetu. Najsiromašnijem i najkorumpiranijem narodu u Europi čija država ovisi o petorazrednim kolonijalnim upraviteljima.

Nama muslimani nikad nisu bili niti su danas problem, problem su politike koje su im odobravale suludu politiku. Izgledno je da je i tome došao kraj.

S druge strane 1990 smo imali milione naoružanih, umreženih Srba dok smo bili potpuno razoružani i premreženi njihovim strukturama u vlastitoj državi.

Aha, onda sam krivo shvatio. Mislio sam od 2022.
Uglavnom, pobjeda ide svakako puno prije 2050.
Uopće ne mora biti vojna Oluja II, ustvari za time nema nikakve potrebe.
Pobjeda će biti političko-gospodarska-demografska.

Hoće li se Protektorat raspasti, nemam pojma, ali musli-manija ne bu dobila kaj si je zamislila.

Ono što je definitivna neporeciva činjenica koja sada više nije ni predmet rasprave nego samog prostog konstatiranja:

Republika Hrvatska kao temeljni instrument diplomatskog rješavanja problema hrvatskog naroda u cjelini je definitivno redefinirala i rekalibrirala temeljnog neprijatelja hrvatskog naroda i najveću prijetnju hrvatskog naroda sa Srba, odnosno političkog Beograda, na Muslimane, odnosno političko Sarajevo.

Kao što si rekao, nakon otprilike stotinjak godina hrvatska politika je, ispravno, prepoznala novog najvećeg neprijatelja hrvatskog naroda u njegovom okruženju, postavila rješavanje tog problema kao prioritet broj 1. cjelokupne hrvatske politike i usmjerila sve svoje resurse u rješavanje toga problema.

Ono što je zapanjujuće jest brzina te promjene, odnosno eskalacija same promjene. Gotovo je nevjerojatno da događaji poput dizanja optužnica protiv hrvatskih pilota u Oluji, ili Vučićev pokušaj upada u Hrvatsku i odlaska u Jasenovac ne mogu u hrvatskom političkom, društvenom, pa ni medijskom mainstreamu niti 24 sata ostati ispred teme obrane hrvatskog naroda od nasrtaja velikomuslimanske politike. Radi se o temama koje bi do prije 5-10 godina mjesecima bile apsolutno jedini talking point oko kojega bi se vrtilo baš sve u javnom mainstreamu.

To pokazuje koliko je hrvatska politika sazrela, i koliko je, ispravno, fokusirana na najveći problem, na trenutno najopasniju prijetnju hrvatskom narodu u cjelini, da joj čak ni takvi sramotni i užasni potezi ne mogu niti malo odvući pažnju od onoga što je definirala kao prioritet svih prioriteta, nego se na takve sumanuto blesave poteze jednog susjeda troši minimalno resursa i diplomacije, taman dovoljno da se notiraju, zabilježe i eventualno primjereno odgovori na njih. (ipak niti drugo mjesto nije za baciti ) Ali je jasno gdje je prioritet.


Što se tiče vremena, dok se nisam upoznao sa određenim demografskim podacima i detaljno ih analizirao, rekao bih 30 godina, međutim znajući podatke mislim da je i 20 godina puno previše, odnosno da bi Muslimani 2040 još uvijek bili prijetnja postojanju hrvatskog naroda. Samo vrijeme nije niti toliko bitno jer su Muslimani, odnosno političko Sarajevo definitivno krenuli na put bez povratka, koliko će hodati po tom putu manje je bitno.

Vidi u 19. stoljeću Hrvati su kao glavnu opasnosti imali Mađare i koji su bili jednako tako uspoređujući jača prijetnja nego Srbi u 20 stoljeću. Ako gledamo odnos snaga kroz vojsku, državnu zajednicu koju smo dijelili, ugled i mjesto u međunarodnoj zajednici tog doba.
Usporedba ništa manje točna nego ova tvoja. Ali to samo pokazuje napredak nas Hrvata.
Iz stoljeća u stoljeće imamo za rješavati sve manje probleme.
Gradacija snage protivnika je očigledno u padu ali ih zato ne smijemo podcijeniti i zanemariti.

Nećemo, ne brini. Vidiš da vam niču džamije po Hrvatskoj.
Budite dobri, kulturni, pristojni, lojalni i bude bilo sve u redu.

Talijanima, zastave, škole i jezik po Istri i Rijeci, vama džamije u Rijeci i Sisku, samo Prečani blentavi, naloženi od Srba digoše ustanak pa onda pometeni. Sad kmeče kako nema ćirilice.
Ha hebi ga, kad ste blentav narod.

Ne idite njihovim stopama muslimani. Pliz.

Treba naglasiti kako ovo puknuće i pomicanje svega s ruba i pad u provaliju sukoba treba pratiti i sa suprotne strane.
Do unazad nekoliko godina bilo je gotovo nemoguće čuti s njihove strane ovakve otvorene pozive za uništenje Hrvata.
Do sada je sve bilo umiveno i stidljivo.
Retorika je skrenula na Šešeljevu u zadnja dva mjeseca. Zapanjujuće ali to je tako.

Srbi vas mrze iz dna duše i samo čekaju priliku.
Bošnjaci vas ne mrze iz dna duše al nećete provesti to što ste naumili, pa bit cemo neprijatelji. Neka.
I necete "opet" izaci ko pobjednici jer pobjedniku država ne izgleda tako

A da nije bilo rata bilo bi ćirilice? Aj da se ne lažemo.

Hrvatsko - srpske tenzije su mnogo duže od 90tih i nisu Srbi preko noći odjednom hteli bezrazložno da ne budu deo Hrvatske. Odnosi su jako kompleksni i treba ih posmatrati u širem spektru.

Što se tiče Muja, definitivno ne bih rekao da je širi konsenzus kod prečana da su Muslimani veći neprijatelji od Srba. Muslimani su jednostavno faktor koji nije dovoljno jak da bi za većinu Hrvata bio ugrožavajući, dok su Srbi tu rame uz rame, ekonomski slabiji, ali brojčano jači + tenzije od prošlih ratova gde su uvek vođeni na liniji Srbi - Hrvati, sa Muslimanima koji su očajnički hteli da budu primljeni u "društvo".

Svakako, mislim da Hrvatsko - srpski odnosi ne trebaju više da budu toliko napeti pošto jednostavno nema razloga, da je bilo sreće da se još 90tih po principu Cvetković - Maček podeli Bosna. Opšte je poznato da većina Srba oće nezavisnu RS, jedino su Hrvati problem koji još uvek ne znaju da li im je domovina Bosna, Hercegovina, Hrvatska ili EU. Hrvatski korpus u Bejha mora jasno da se postavi i da prestane da bude njanjav, da prestane da se plaši da će biti označen kao "pro - ruski faktor" (što su srbi više prinudno nego prirodno) i da ukažu na besmislenost Bejha, pogotovu Federacije gde milione i milione evra godišnje ode na nepotreban administrativni aparat.

Apsolutno ne mrze Srbi, ni Hrvate ni Muslimano - bošnjake. Većina Srba oseća neku vrstu prezira zbog događaja iz prošlosti, ali mržnja je jednostavno prejaka reč, pogotovu što pričamo (skoro) istim jezikom, što na dnevnom nivou imamo komunikaciju i što generalno funkcionišemo ok kada se zna šta je čija dužnost.

Jedini narod koji se može reći da Srbi ksenofobično mrze jesu Šiptari, a opet, i tu se recimo ta mržnja ne može porediti sa Jermensko - Azerskom ili Arapsko - Jevrejskom.

To je zato jer im curi vrijeme, a (njihov) neprijatelj se pojačao, konsolidirao i zbio redove, čak i da nije curilo bi im vrijeme, ali pošto je, sad im vrijeme curi duplo brže. Kada se nađeš u takvoj situaciji koncentracija pada, udara znoj i nesigurnost i moraš udariti s onim što imaš sad jer više nema vremena za uvijanje, odgađanje, laganje iza maske.

Kao velikosrbi 1941. - uplašili se da im propada projekt i napravili puč, bezglavo i ishitreno, što je to donijelo srpskom narodu neka oni sami procjene, po meni, u izostanku toga puča, ono što nikad ne bi došlo pitanje je Crna Gora, a vrlo vjerojatno niti barem skopska regija Makedonije, dok je Kosovo uopće smiješno i spominjati, Sarajevo, a vrlo vjerojatno i Tuzla bi bili srpski gradovi jer nitko ih drugi tada nije niti potraživao.

Ono što je razlika u odnosu na današnju politiku Muslimana jest da su čak i Srbi imali kakvu takvu oporbu takvoj politici koja nije bila za takav razvoj događaja nego za dogovor, dok kod Muslimana koji voze 200 na sat prema zidu nema doslovno nitko tko bi se takvoj politici suprotstavio.

Još je interesantno do koje mjere su Muslimani preuzeli srpski obrazac napada na hrvatski narod i do kolikih detalja se povijest ponavlja. Ako bi krenuli od samih početaka, Hrvati i Srbi su prije stotinjak godina imali sličan odnos koji su Hrvati i Muslimani imali uoči i na početku zadnjeg rata - toplo/hladno prijateljstvo gdje se nalazi zajednički cilj, pa čak i ide u zajedničku državu - da bi onda prvo imali 20 godina huškanja i zlostavljanja, gdje u zajedničkoj državi brojniji ugnjetava malobrojnijeg, pa konačno pucanje kroz zadnja dva rata.

A sličnosti Miloševićeve politike i planova s Jugoslavijom i Muslimanske politike i njihovih planova sa Federacijom su tolike da se čovjeku učini da je ušao u nekakav vremenski portal i vratio se u 1989tu, samo je u međuvremenu netko stao na kukca i sad su Srbi postali Muslimani. Istupi velikomuslimanskih političara i ostalih huškača su do u riječ isti sa istupima Miloševića i njegovih huškača, uostalom treba li bolji dokaz od onog kada je Raga onako ponizio i razotkrio one velikomuslimanske političare kad im je pustio izjavu Miloševića i pitao ih jel se slažu s tim, a oni mislili da to govori neki muslimanski političar o uređenju BiH pa se brže bolje poletili složiti s tom izjavom i pohvaliti je, da je upravo to njihova politika. Kako se kaže - da nismo vidjeli ne bi vjerovali.

Čak štaviše, generalni pomen Muslimana u BiH je u Srbiji simpatičan, generalno nema neku negativnu konotaciju, dok pomen Hrvata ipak ima neku vrstu rivalstva (zbog već navedenog faktora, približne snage), ali opet zavisi sve od toga koga pitaš. Naravno da će neki krajišnik ili čovek iz RS imati drugačije mišljenje nego neki Beograđanin ili Novosađanin bez ikakvog kontakta sa Bejha i Hrvatskom.

Često se zaboravi na to koliko je moćna bila opozicija Miloševiću u Srbiji, naravno kad je već bio rat moralo je da se pomogne Prečanima, ali dobar broj ljudi ga je prezirao što je uopšte i ušao u taj pičvajz.

Mrznja Bosnjaka i Srba nije ista mrznji Hrvata i BOsnjaka, kod Srba i BOsnjaka su rane friske od Osmanskog carstva pa nadalje vamo balkanskih ratova i od prvog svjetskog rata.

Dok prema Hrvatima od BOsnjaka je nekako manja, moze se reci netrpeljivost, i refleks mrznje Hrvata prema Bosnjacima.

Zapravo bosnjacki nacionalizam je refleks drugih nacionalizama srpskog i hrvatskog kao odbrana od takvih ili prilagodjavanje.

Glavna odrednica Bosnjaka bila je i biti ce Islam, a Islamu je stran nacionalizam, dakle nebi ga ni bilo, mrznje na nivou Hrvati Srbi Bugari itd, dok mrznje na nivou srednjovijekovnom muslimani katolici, moze biti, ali opet i tu su nekako racuni svedeni, posto su katolici (Hrvati ) manje bili pod jarmom muslimana Osmanlija i njihova osveta je daleko manja kasnije bila 20 21 vijeku (ono sto je nasim generacijama frisko).
Mozda nekad u proslosti su odnosi pravoslavaca i muslimana bili bolji nego sada prije dolaska austrougarske (kad su se borili protiv austrougara zajedno) sada nisu nakon pokolja. DOk sa Hrvatima je drugacije, ne vjeruju njima Bosnjaci jer kao sto su neki predstavnici Zapada na Balkanu (Hrvati katolicanstvo) u ocima Bosnjaka zapad je gledan kao neko ko je licemjeran ili podmukao, dakle nema mrznje samo nepovjerenje. Iako moguce da postoji opet neki dodrinaski duh u Bosnjastvu (koji je los ne sto ja nesto volim Srbe posebno , nego sto su Srbi i Hrvati jedan novcic sa dvije strane) samo stu su Hrvati "kulturniji" u svojoj netrpeljivosti.


A sto se tice toga nije ni nalik, Srbi nisu bili istrjebljenje za vrijeme prije pocetka 90 ih godina, dok Bosnjaci jesu, i kao takvi idu na sve ili nista.

Danasnje Bosnjake bi trebalo porediti sa Srbima nakon 1 svjetskog rata kad su izgubili 2/3 svoje populacije. A ne porediti sa Srbima kad su bili na vrhuncu moci.

Nekako metaforicki receno Bosnjaci su kamikaza koja moze da se unisti, ali da makar okrzne "neprijatelja", dakle ako izumirem, nek to ne bude lahak posao neprijatelju, nego nek se pomuci.


Odnos Hrvata i Bosnjaka , nije isti kao odnos Srba prema drugima, ruku na srce Srbi su iskrenij, mrzim te i gotovo, kod Hrvata i BOsnjaka ima takijanja diplomatskog koje ce trajati i trajati upravo zbog toga sto postoji otvorena mrznja Srba prema svima.

Dakle neprijatelj od mog neprijatelja je moj prijatelj
Tako nekako misle i Hrvati.

Okle ti ovo, pa kako to da su vam bukvalno sve političke partije za ulazak u EU.

Problem bošnje je što ne može da se odredi, jel mu draža Amerika i NATO ili Turska i islam. Što se tiča Srba jasno je, preziremo Zapad, ali smo svesni da moramo da imamo bar korektne odnose zbog svog specifičnog geostrateškog položaja. Naravno da bi 99% Srba volela da nam uleti Rusija i raščisti Kosovo, ali ovde ne pričamo o naučnoj fantastici, već o realnim dometima.

Što se tiče iskrenosti to se slažem, definitivno sa Srbima znaš kakav si. Zato i imamo ubedljivo najviše prijatelja i neprijatelja istovremeno na Balkanu, svi imaju mišljenje o nama.

Necemo znamo i vi i mi sa kim imamo posla, a ko je Srbima kriv sto im je ego veci od pameti

Pa eto ne znam nisu svi islamski orjentisani, il hoce da se prikljuce i Islamiziraju EU , otkud znam ali globalno gledano sa neke kulturnoteoloske strane Zapad podrzava Izrael napada Irak Afganistan itd vece muslimanske zemlje, a stalo mu kao do neke šačice muslimana u Evropi.
Zapravo i nije stalo bilo jer je uveo embargo ispocetka na naoruzanje u BIH, i dopustio JNA-a da radi sta je radila, dalje da bi kasnije govorio da mir nema alternativu.
Otvoriti cemo nove teme, ako nastavimo u ovom pravcu.

Uglavnom recimo gledajuci iz srzi bosnjacke struje panislamizma Zapad je licmjeran.


Moguće vrlo vjerovatno da su Albanci i Bošnjaci nekakav tas na vagi Zapada protiv Srba.
A Hrvati naravno predziđe kršćanstva.

Apsolutno neosnovano poređenje, Srbi posle WW1 su, i pored tih ogromnih gubitaka, bili u poziciji da biraju, pregovaraju, u povlašćenom položaju. Imali smo izbor, praviti Srbiju sa koliko - toliko etničkim granicama ili Jugoslavija. Naravno da Srbi iz današnje perspektive ne bi pravili ništa takvo, ali moramo staviti ruku na srce i reći da je postojao jak Jugoslovenski sentiment kod dobrog dela Srblja, a takođe i kod Hrvata (pogotovu Dalmatinaca, ironično).

Bošnje posle ovog rata apsolutno nisu nikakvi pobednici, čak štaviše mnogo bi bolje prošli da su jednostavno pustili RS, napravili državu gde ne bi imali nikakav srpski faktor, dali Hrvatima u Bejha status poput Šiptara u Makedoniji (zvaničan jezik, predsednik vlade itd, autonomija na lokalnom nivou itd). Al ipak eto, i mi srbi smo precenili par puta našu moć, pa Bošnje sad prolaze kroz taj period pošto ranije nisu mogli.

Srpsko svojatanje RS, Srbije i Crne Gore (dve potpuno srpske, i jedna gde je pola - pola) je mnogo realnije nego Bošnjačko svojatanje Bejha, gledano i demografski, kulturološki, ekonomski itd.

Uglavnom nisu kao Srbi kad je poceo rat devedesetih.

Dobro to ali to ne bi bilo trajno, moguce da i ovo nece biti trajno, ali to bi bilo kraceg roka.

Ne vjerujem da bi se ta drzavica odrzala, postojale bi uvijek pretenzije SRba i Hrvata prema tom teritoriju.

Pa to je sad već opšte prihvaćeno manje - više.
Pogotovu Šiptari koji nas drže za gušu tamo dole. Bošnjacima se retko ko bavi, uglavnom to pitanje ne zanima preterano koga van RS ili ko nema nekog kontakta sa RS. Svako svoju muku muči.

Da ali oni trebaju svakako, kad ih ne bi bilo dosli bi drugi da se ruski uticaj ne siri ka zapadu, Hrvatska je samo tampon zona a i članica Natoa.

Ako bude i rata nece biti između sitne boranije Boš, Srb Hrv, bit ce NATO i Rusija ali to je vec sci fiction i prognoze za treci svjetski rat.

Srba definitivno nemaju, prežalili su se Knin i Petrinja, prežalili bi se i Sarajevo i Tuzla. Kad se nešto potpiše to se poštuje. Za hrvate ne znam.

Sa druge strane, Priština i Prizren se neće prežaliti, pogotovu što ne postoji međunarodno ratifikovan ugovor koji sklanja naš uticaj odozgo. Kumanovski sporazum i rezolucija 1244 UN / a obe potvrđuju da je Kosovo tehnički protektorat sa nedefinisanim statusom.