Kojim pravom je Karađić to veslo sa govornice?

Alijina igranka s JNA će ga skupo koštati.
https://youtu.be/Ho8_7jBYBU8?t=1151

rat-bih-hrvatskoj/kako-su-muslimani-1991-i-sve-do-kraja-travnja-1992-aktivno-suradjivali-sa-srpskom-jna-prilozi-t23124.html

Alija potvrđuje da konstitutivnost naroda u tadašnjoj RBiH
u praksi ništa nije značilo. Za razliku od danas.

https://youtu.be/Ho8_7jBYBU8?t=1327

I dalje ista priča, zajednički nastup pred MZ, platforma, skupštinska većina, ispod ovog minimuma nećemo ić, rata neće bit, bla bla bla

a što ćeš, sitna buranija želila mir

Instruirana sitna buranija u službi islamske revolucije u BiH

Oni žele samo mir - i neće kantone

Islamski fundamentalist govori o demokratiji.

Hvala na ovom snimku. Htio sam vazda pogledati sta se pricalo tog dana a svugdje imas samo isjecke.

Kompromis je bio plan EZ poznatiji kao Kutiljerov plan ali sama EZ nije stala iza svog plana i pozvala je nereformisanu Bejha i CG na održavanje referenduma do određenog datuma i podnošenje aplikacija za priznanje statusa suverene države.
Bio je to u stvari najdirektniji poziv i podstrek na oružani sukob naroda Bejha.

A na kraju pojavio se kao "građanin" u "Svenarodnom parlamentu" i izvikao nekakvu Bosnu u stilu iranske islamske revolucije.



Muslimanskog naroda nestade, pojavili se neki Bošnjaci koji hoće kantone.

Luđak se čudi što mu je navučena luđačka košulja.

Osim prefarbane Skupštine i muslimana, i dalje nemaju svoju državu koju
im je Alija tu lagao.

I tu je Alija igro na kartu Hrvata.Kaže na toj sijednici 14.10.91. mi ćemo ostat u Jugoslaviji,ako Hrvatska i Srbija ostaju.
Samo 6 dana prije 8.10.91. hrvatski sabor izglaso raskid svih veza Hrvatske s Jugoslavijom.
Dakle svjesno je i pored Karadžićevih upozorenja šta slijedi išo na ratnu opciju, znajući da Hrvatska ne ostaje.
Izmamio je Karadžiću osmjeh na lice.

Sav se Alijin opus svodi na laganje i varanje. Ni te sjednice ne bi bilo da, tada još EEZ
nije odredila ono šestomjesečno odlaganje suvereniteta, gdje se ispostavilo da će HR i SLO
preživjeti, što je Aliju uzdrmalo, jer onda on ne bi bio na potezu. Tek tada je shvatio da bez
Hrvata ne može ništa i da mora napraviti korak naprijed, jer u Haagu je valjalo prezentirati
odluku. A bez nje zna se što bi bilo. Da nije bilo pritiska i termina iz Brisela, Muslimani ne bi
ni zakazali tu sjednicu, kamoli glasovali. Oni su skršenih ruku šest mjeseci čekali što će
se desiti na bojišnicama u Hrvatskoj, nadali se njenom porazu. Muslimani su na svu silu
izašli iz Jugoslavije. Njih je jednostavno pokupio vrtlog koji je puhao iz zapadnih republika.

Muslimani su voljeli Jugoslaviju.
Možda je to bio i najbitniji razlog zašto su bili nespremni za razlaz.

Voljeli su i Crnogorici više pa su ipak izašli. Nije to razlog.

Problem je njihova ne odlučnost i pogrešne procjene. Oni su mislili da će iz procesa
raspada YU izaći ne okržnjeni i dobiti sve želje ispunjene. YU je faktički od 1988./89.
bila u procesu za koji je svako znao gdje vodi. I tu je ključan Alijin i SDA problem. Oni
su de facto sve to podržavali, jer su kroz Yu imali velike benefite i sve "domaće" muslimane
okupljene u jednoj državi (razmišljanje kao i Srbi). A kad je to izašlo iz granica Srbije, onda
su separatno pokušavali da BiH prebace u krnju YU ("Historijski sporazum"), stvarali fantomske
Jugoslavije s Makedonijom, pravili se blentavi kad su Srbi i JNA 1991. uništili hrvatsko mjesto
Ravno i rat došao u BiH ("Nije bio njihov rat"), prizivali JNA da izvede puč i vrati republike nazad,
gdje Alija sve do 4/1992. ima stalne sastanke s generalom Kadijevićem i JNA vrhuškom.
Alija je sve do proljeća 1992. gajio tu nadu, čak i nakon referenduma.

Kad ni to nije uspjelo, e onda je među njima zavladala panika. Onda su se sjetili da im za
odluku za nezavisnost i referendum trebaju Hrvati.

Njihova odluka da izađu iz YU je najmanje njihova, iznuđena je, kako od HR i SLO, tako i
od današnje EU. Oni nikad nisu sami nešto pokrenuli, nego su samo reagirali, jer je pred
njih to pitanje došlo kao neizbježno. Ni ta odluka u Skupštini niti zahtjev za priznavanjem
dva mjeseca poslije, gdje su svi od EU dobili rok za očitovanje. Isto tako i referendum, sve od
drugih određeno ili iznuđeno. Muslimani nisu željeli neovisnu BiH.
Svi njihovi potezi k neovisnosti BiH su rezultat reakcije, a ništa iz akcije. Jedino gdje su sami
nešto pokrenuli, ali suprotno, je bio tzv. "Historijski sporazum" Srba i Muslimana, gdje su od Srba
dobili nogu.

Bošnjaci i Makedonci su najviše projugoslavenski.

Ovdje to Alija iznimno priznaje da su igrali na pogrešnu, (srpsku) kartu
i gubili vrijeme ("izražavali nadu", "trpili", "odlagali odluke"...).

https://youtu.be/Ho8_7jBYBU8?t=792

Međutim, Alija je to i dalje nastavio, tako da je sve nade polagao u srpsku JNA.
On je pitanje opstanka Muslimana sveo na nade da će ih Srbi prihvatiti i biti dobri prema njima!!!

I danas je politika muslimana, politika nade.

Da, istina. Veća politika nade nego ikada. Jer do tada su stajali u boljem i političkom i ekonomskom položaju,
svi bili na okupu, mogli su više manevrirati,... Sad je sve drugačije - gore. BiH se po njih loše zacementirala,
odnosi prema susjedima/komšijama katastrofalni, rat učinio svoje, pola ih nema, stranci nameću kako im
se prohtje, jedan susjed u EU/NATO, drugi ganja svoj "svet", masovno iseljavaju, izgubio im se potencijal,...

Glavno se odigralo kad je ova sjednica zavrsila.
Muslimani i Hrvati se vratili po noci i pod predsjedanjem Mariofila Ljubica (koji nije imao pravo odrzati sjednicu) odrzali sjednicu bez Srba. Normalno, zapad to prihvatio kao legalno, razumljivo jer su oni i bili reziseri.
Srpski predstavnici su tad napustili parlament, bilo je poslije jos nekih pokusaja za sporazum (Kutiljero)....
Taj dan je umrla SR BIH i poceo rat.
Pokojna SRBIH umrla 15.10.1991.

A Koljević i Plavšićka još pola godine nakon toga sjede u Predsjedništvu, sve do
međunarodnog priznanja, i tako toj SRBIH daju alibi da je ipak živa.
Jer, ako najvažniji izvršni organ funkcionira, gdje još sjede predstavnici sva
tri naroda, onda je stvar jasna. Dakle, Srbi su i pored svih odluka Skupštine BiH,
zahtjeva za međunarodnim priznanjem, referenduma o neovisnosti i drugih akata,
bili predstavnici u SRBIH, a BiH formalno-pravno još dio Jugoslavije. Ostali bi i dalje
da nije bilo priznanja. Oni su tek s tim činim bili skroz digli ruke od BiH, a prije
toga za svaki slučaj napravili svoje paralelne institucije.

Legendarna rasprava, a i poprilična pristojnost čitave sale.

Ti boomeri bez interneta nisu znali ovako sočno i kreativno vrijeđati i prijetiti kao mi danas.

Oni tada nisu bili svjesni posljedica te rasprave, ili bolje rečeno mali dio njih.
Karadžić da. A muslimani su kao i uvijek gajili neku svoju NADU, iako im ovaj izravno
prijeti nestankom.

Dok u drugom videu imaš stvarnu reakciju rulje koja je zaposjela Parlament,
kad je minuta došla do 12. Realizirali da "Bosna" ide u rat.