Krenimo od ovih pretpostavki za broj zastupnika:

Hrvatska: 150
Jugoslavija: vjerojatno 300
Demokratsko Osmansko carstvo: 600 (toliko danas Turska ima)

Unutar Hrvatske, pripalo bi nam oko 15 mjesta u Saboru.
Unutar neke modernije Jugoslavije s recimo 300 zastupnika, bili bi predstavljeni s 4 zastupnika.
Da je do danas potrajala Turska, da se demokratizirala, te da ima nekih 130 milijuna stanovnika (Turska plus Balkan), slali bi 2 zastupnika u Istanbul. Pri tom bi nam Turci zabranili HDZ, kao što su zabranili PKK, pa bi ta dva zastupnika vjerojatno bili Luka Markešić i fra Jeleč.

Krećeš s pretpostavkom trenutne populacije u BIH?

Ako bi imali specifično svoju stranku osvajali bi više od toga.

Zanimljivo

A da smo još dio Austrougarske?
Današnji teritorij te tvorevine ima oko 80-90 milijuna ljudi. E sad, problem je što nije postojao zajednički parlament, već Austrijski u Ugarski.
Ako zamislimo da bi bio utemeljen jedan zajednički parlament, onda bi on morao biiti prilično glomazan da obuhvati sve etničke, vjerske i političke skupine, najmanje 500 ljudi.
U tom slučaju bi nam pripalo nekih 3 zastupnika.

Broj zastupnika prije svega ovisi o tome tko bi i kako nacrtao izborne jedinice, to se pogotovo odnosi na demokratsko Osmansko Carstvo i demokratsku Austro-Ugarsku

Glavnija stvar ovdje je da je konstitutivnost naroda (tada izraženo preko vjerskog opredjeljenja)
u BiH uvedena još 1910.
Komunisti su samo preuzeli model, a Muslimani i danas kriju da je prvi Sabor u BiH uspostavljen
na etničko-vjerskom paritetu.

Preko 100 godina konstititivnosti, a evo sada skupljeno i 30 godina federalizacije. To je već tradicija.

Vjerujem da je i Schmidta ovo iznenadilo, ako je čitao, jer i dalje kola mit da je to komunistički proizvod.