Jednosedmična cvijećarska tema

Kakvo cvijece bolan? Nema ni cvijeta ni vode u vazi.
Komentari tvojih sunarodnjska su puni mrznje i histerije prema Vukovaru i Hrvatima.
Plod predivnih bosnjackih medija.
Gotovo je s tim, nema nicega.

Jesu li Srebreničani 1991 u bitci za Vukovar sudjelovali na strani HV ili na strani JNA?

JNA.

Zna se šta su majke Srebrenice rekle za Hrvatsku, Anušića, a ni Milanović im nije drag.
Mogu takijati do sutra, ali pročitani su odavno i označeni kao neprijatelji.

Što bi se reklo “kolaboracija”, pokušaj dueta, networkinga…

Ja da sam Srebreničanin bio bi JNA.

Potpuno logično, cilj im je bio zaustaviti raspad Jugoslavije i silom vratiti Hrvatsku ako treba.

Moramo prihvatiti da Muslimani i Makedonci nisu originalni tražitelji raspada Juge. To su samo Slovenci i Hrvati.

Nije im sigurno cilj bio neminovno najebati uz Drinu nego da se kupi još vremena za tada perspektivni “demografski oportunizam”, bar još 2 popisa da izdrže.

Potpuno logično s njihove strane.

Mislim čak da Makedonci daleko najviše pate zbog nestanka SFRJ. Toliko više, da s Muslimanima koji su se ipak snašli u MB svijetu, ne mogu u istu rečenicu po razini patnje.

Makedonci se zbilja nisu pitali nizašto. Čak ih nitko ne želi ni napast. Savršeni ignore.

1. Nisu htjeli raspad Juge.

2. Ako bi se raspala, bilo bi neugodno biti samo sa Srbima.

3. Zato je napravljen određeni trud da se Hrvatska silom zadrži, ali ne prevelik, većinom su gledali i čekali. Ali onaj trud koji je postojao bio je usmjeren na navijanje da Vukovar padne i Hrvatska se vrati.

Sada da, ali za kontekst je bitno samo kako je to izgledalo početkom devedesetih.

Muslimani danas ipak imaju cijelu priču rata protiv ostalih naroda Jugoslavije, čime je Jugoslavija zaprljana, pa sada mogu retroaktivno prepravljati priču šta su tobože tada htjeli i mislili.

Bilo ih je sigurno i koji su klimali glavom na Miloševićeve govore.

Pretpostavljam bar 20%.

Dio ih možda nije kužio šta se dešava, a Milošević je bio - kakav takav - ali ipak ČUVAR JUGOSLAVIJE, dakle čuvar muslimanskog interesa na neki način.

Biće da im je početno Milošević bio daleko draži od Tuđmana, dok Prečani nisu počeli pravit belaj. Tek kad su skužili da će upravo oni najviše nadrljati, i da se Juga više ne može spasiti, počinju mislit “gle Sloveniju i Hrvatsku su priznali, a zašto da mi ne probamo?”.

Uglavnom s njihove strane gledanje šta se dešava u regiji i reagiranje sa zakašnjenjem, kao i danas uostalom.

Moj overall dojam o Makedoncima je da su SAD and Serbia-Pro-SAD friendly.

Vole Harley Davidson više od Kineza.

Ovo se vidi po tome da nije nijedan musliman branio Vukovar, ali ih je bilo nešto s druge strane. Ne zaboravimo da je isto tako u Vukovaru bilo i Makedonaca, i naravno, nijedan Makedonac nije branio na hrvatskoj strani Vukovar.

Znači generalno, uz puno izuzetaka, navijali su naravno i Muslimani i Makedonci da Vukovar padne jer to je moglo značiti da Jugoslavija opstaje.

Sigurno nisu htjeli brutalni rat i zločine u Vukovaru, zbog straha od širenja istih, ali vjeroatno je bilo olakšanje kad je Vukovar pao, svima koji su htjeli očuvanje Juge.

Mislim, vjerojatno su i Makedonci i Muslimani navijali da Vukovar padne. Odnosno da JNA škrši Hrvatsku i da silom vrati “odbjeglu mladu” nazad u kupleraj i u “bratstvo i jedinstvo”.

Pretpostavljam da je prva reakcija Makedonaca i Muslimana na Sloveniju i Hrvatsku bila “koji kurrac ovi sad hoće”, a za Muslimane i pojačan strah jer su imali goru geopolitičku poziciju od Makedonaca i raznorazne “okove” i tada.


Njihovo lutanje, mijenjane mišljenje i “mentalna blokada” dolazi od bezizlazne situacije koja se brzo razvila, kao čovjek na plaži koji se ukipi kad ispred njega dođe cunami.

Teoretski simpatizirali ideju, praktički vidjeli odlazak vilenjaka iz tamnog vilajeta - bez njih.

Muslimani ipak imaju Ummet, ne jebemo se mi s njima ovoliko jer su oni sami tu. Ne znam što će Makedoncima država, zlostavljaju ih i bez ratnog poraza, promjena imena države.

Klimalo je njih daleko više, većina. Oni su bili opčinjeni Jugoslavijom. Alija je sam tvrdio da je
ga "bolila duša za Jugoslavijom", onda možeš zamisliti što je običan narod mislio. Pa čak
i kad je YU nestala, skoro godinu dana poslije, oni se bacaju pred snajpere nosajući slike Tita
i zazivajući stari poredak. Njima se jednostavno nije dalo van, sve dok nije došao "njihov rat".
Nitko od muslimana nije digao glas kad je Hrvatska gorila i Srbi iz BiH s naoružanjem marširali
iz vojarni preko Save itd. Oni su navijali za JNA.

Ma ne, to je bio proces i to se davno znalo, praktički već od izbora 1990.
Prije toga je se Slobo obračunao s Kosovom i Vojvodinom i svi su znali da dolaze nemirni dani.
Muslimane je krasila pasivnost i tek tamo neki prijedlog oko ustroja YU. Pogledati video od Alije
u prije izbora. Kasnije ih je uhvatila panika pa su pokušali s Izetbegović-Gligorov planom,
koji je bio čista utopija da se YU spasi bilo kako i njihova guzica bude sigurna. Oni su bili samo
igrači na rezervnoj klupi dok je se glavni tim na terenu sastavljen od Srba, Hrvata i Slovenaca,
obračunavao, a oni se umislili da tim mogu zakripiti po svojim željama i nastaviti dalje kao
da ništa nije bilo. Inače, kad sam kod nogometa, to je bila i klasika u Yu reprezentaciji da su
se znali tući na SP u svlačionicama kad bi izgubili važne utakmice, kao npr. u Španjolskoj 1982.

Ma to je jasno, oni su Miloševićem bili možda inicijalno i opčinjeni ko sa Stanivukovićem.

Doživjeli su prisilnu “evoluciju razmišljanja”, ovisno o tome kako su kasniji događaji njima stali na rep.

No, čak i nakon što su bili “glavni jelo” kod raspada Juge, jugonostalgija iza rata ima zapanjujuće razine.

Ne treba imati puno mašte da se pogodi šta su mislili, dok im se nije stalo na rep.

Muslimani su svoje karte sve stavili na Srbiju i Slobu. Htjeli su pošto-poto da sačuvaju taj svoj
raspačani Yu-ummet i to je bio glavni cilj. Osvještenje je došlo tek kad im je bilo kasno, što su Srbi
itekako dobro iskoristili pa im istočnu Bosnu pomeli za par dana. To najbolje govori o njihovoj
zbunjenosti i računice da će JNA izvesti državni udar i stanje dovesti u red. Alija se totalno preračunao!

Muslimani su bili totalno naivni, znali su da je Slobo velika opasnost.
Ali ništa nisu učinili, sve se svelo na njihovu priču o "kozmetičkom" preustroju YU.
Ovdje Alija lijepo kaže da ga samo zanimaju kulturne autonomije i "ništa više".
Ali i prijeti Srbima i Crnogorcima s odvajanjem Sandžaka. Znao je da je to ne ralistično,
jer svi njegovi kasniji potezi su bili upravo suprotni. "Politička autonomija" je samo
završila na papiru u nekom proglasu.

https://youtu.be/t2TPxT7EU_E?t=199

Po Ilijinoj računici još uvijek sve ide po planu.

Ne, prva reakcija je bila, "ajmo probati se dogovoriti sa Srbima".
https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D ... 0%B8%D1%9B

Zato kažem da su sve karte stavili na Srbe. Nije bilo pokušaja nikakvog "Historijskog sporazuma
sa Hrvatima ili Slovencima". Pa čak ni 1992. kad im je Tuđman nudio vojni savez.
Ali zato je potpisan sporazum sa Srbima 1993.
https://hr.wikisource.org/wiki/Deklarac ... %C5%A1nika

Nego ga tek u ljeto 1995. potpisuju s HR kad su definitivno izgubili rat od Srba,
a od stranaca dobili nogu, gdje su se opet zajebali s kalkulacijom da će oni intervenirati
u njihovu korist.

Oni su cijelo vrijeme mislili da će Srbi dobiti rat i shodno tome su pokušavali biti njihove kurvice, pa čak i kad su ih ovi klali.

Kako drugačije opisati izvlačenje vojske iz opkoljenog Sarajeva da napada Vitez, ili slanje vojske iz Srebrenice u Tuzlu, pa na Vareš?
Dok ista pada Srbima?

JNA kao Hambasada i OHR.